REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1522/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u prisutnosti odvjetničke vježbenice CB, zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 7. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 270,73 EUR, s zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.082,91 EUR s zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 525,00 EUR s zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. dok isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 725,00 EUR s zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 11. srpnja 2020. dogodila prometna nezgoda u mjestu Ludberg, Ulica bana Jelačića 18, u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika SB (upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]), osiguranik tužitelja AB (upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]) i UB (upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]). Do nezgode da je došlo tako što je osiguranik tuženika SB započeo radnju pretjecanja vozila UB u trenutku kada je pretjecanje njegovog vozila već vršio osiguranik tužitelja AB. U prekršajnom postupku da je pravomoćno utvrđeno da osiguranik tužitelja nije odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Tužitelj da je naknadio štetu nastalu na vozilu UB u iznosu od 20.397,99 kn dana 2. rujna 2020. , a kako za nastanak prometne nezgode smatra u cijelosti odgovornim osiguranika tuženika, SB, a tuženik mu je u mirnom postupku isplatio isključivo 50% traženog iznosa, budući da smatra da toliko iznos doprinos njegova osiguranika, to od tuženika u ovom postupku zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 10.198,99 kn s zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava nastanak predmetne prometne nezgode niti pasivnu legitimaciju, ali da osporava isključivu odgovornost svog osiguranika, budući da je osiguranik tužitelja započeo pretjecanje preko pune linije na kolniku, da je upravljao brzinom većom od dopuštene te da je bio pod utjecajem alkohola, čime je povrijedio odredbe čl. 34. st. 1., 53. st. 1. i čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje u tekstu: ZSPC), a čime da je pridonio nastanku visini štete u omjeru od 50% Budući da je tužitelju isplatio naknadu u omjeru odgovornosti svog osiguranika (50%), to tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer da je regresni odštetni zahtjev podnesen tek 9. svibnja 2022.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak po tužiteljevom transakcijskom računu (list 5. spisa), tužiteljev izvid štete (list 6. spisa), izjava osiguranika tužitelja o štetnom događaju (list 7. – 8. spisa), fotografije oštećenog vozila UB (list 9. – 20. spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti izdana od strane tužitelja (list 21. – 22. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 23- 24. spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Stivena Šijaka izrađenog za potrebe prekršajnog postupka protiv AB (list 27. – 39. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 40. – 41. spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 23. lipnja 2020. između DB kao prodavatelja i UB kao kupca (list 42. spisa), presuda Općinskog suda u Varaždinu, Pp P-1170/2020-11 od 14. rujna 2021. (list 43. – 49. i 126. – 132. spisa), potvrda MUP RH, PU varaždinske, PP Ludbreg o prometnoj nezgodi (list 50. – 51. spisa), ispis e-mail korespondencije s prilozima – regresni zahtjev i dogovor na isti (list 53. – 66. spisa), račun za popravak vozila UB (list 67. – 68. spisa), prijava i odštetni zahtjev UB podneseni tužitelju s prilozima (list 69. – 81. spisa), tužiteljevi Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 82. – 83. spisa), Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 26. svibnja 2020. između HB kao prodavatelja i DB kao kupca (list 84. – 85. spisa), zapisnik o policijskom očevidu sa situacijskim planom i fotografijama (list 111. – 123. spisa), prekršajni nalog izdan protiv AB (list 124. – 125. spisa), presuda Visokog prekršajnog suda Repulike Hrvatske, Ppž- 10269/2021 od 6. listopada 2021. (list 133. – 134. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 144. – 149. spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora jest regresno potraživanje tužitelja za isplaćenu naknadu štete nastalu na vozilu jednog od sudionika prometne nezgode, za koju u cijelosti smatra odgovornim osiguranika tuženika.

6. Među strankama je nesporno da se je 11. srpnja 2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja AB, osiguranik tuženika SB i UB, svi kao vozači osobnih vozila, da je tom prilikom na vozilu UB, koji nije odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, nastala šteta u iznosu od 20.397,99 kn, da je tužitelj temeljem odštetnog zahtjeva UB u cijelosti naknadio tu štetu te da mu je 50% tog iznosa naknadio tuženik, smatravši da toliko iznos doprinos njegovog osiguranika.

7. Sporno je da li je osiguranik tuženika SB odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu u omjeru koji prelazi tih 50%, a time i da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti dodatnu naknadu, pored već nesporno isplaćenih 10.199,00 kn.

8. Radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

9. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su se neposredno prije prometne nezgode sva tri vozila kretala kolnikom Ulice bana Jelačića u Ludbregu, od istoka prema zapadu, vozilo oštećenika UB (upravljao vozilom BMW) kao prvo u nizu, vozilo osiguranika tuženika SB (upravljao vozilom BMW) kao drugo u nizu te vozilo osiguranika tužitelja AB (upravljao vozilom Škoda) kao treće u nizu. Nadalje, da je negdje pred kraj mosta preko rijeke Bednje (kolnik Ulice bana Jelačića proteže se preko tog mosta) osiguranik tužitelja AB započeo radnju pretjecanja osiguranika tuženika SB i UB, preko pune razdjelne linije na kolniku, a 0,6 sekundi nakon što je on započeo radnju pretjecanja da je radnju pretjecanja vozila UB započeo i osiguranik tuženika SB, također preko pune razdjelne crte. Stoga da je najprije došlo do sudara između vozila BMW osiguranika tuženika i vozila Škoda osiguranika tužitelja tako što je osiguranik tuženika udario prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila u desni bok vozila osiguranika tužitelja, da bi odmah nakon toga vozilo osiguranika tuženika bilo odbačeno u desno kada je svojim prednjim dijelom udarilo u stražnji lijevi dio vozila BMW oštećenika UB. U prvom sudaru da je sudarna brzina vozila Škoda osiguranika tužitelja iznosila 66 km/h, a sudarna brzina vozila BMW osiguranika tuženika 62,5 km/h, dok je u drugom sudaru sudarna brzina vozila BMW osiguranika tuženika iznosila 60,5 km/h, a sudarna brzina oštećenog vozila BMW UB da je iznosila oko 17 km/h. Brzine kretanja navedenih vozila neposredno prije sudara da tehničkim putem nije moguće utvrditi. Budući da se je radilo o naseljenom mjestu da je vrijedilo zakonsko ograničenje brzine od 50 km/h. Brzina kretanja oštećenog vozila UB i njegov položaj u trenutku sudara da ukazuju na to da je oštećenik vjerojatno htio skrenuti u desno u sporednu Marulićevu ulicu koja je bila položena ukoso pod oštrim kutom u odnosu na glavnu cestu. Vještak je dao mišljenje da je uzrok predmetne prometne nezgode kako radnja pretjecanja koju je poduzeo osiguranik tužitelja preko pune razdjelne crte, tako i radnja pretjecanja koju u takvim istim okolnostima poduzeo osiguranik tuženika i to 0,6 sekundi nakon osiguranika tužitelja. Oštećenik UB da nije ničime pridonio nastanku prometne nezgode niti da ju je mogao izbjeći. Tehničkim putem da nije moguće utvrditi je li bilo koji od sudionika uključio svoj lijevi pokazivač smjera.

10. Niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Igora Jakoplića.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića jer su jasni i logični, sukladni ispravama u spisu (zapisniku o očevidu, skici prometne nezgode i fotografijama izrađenim za vrijeme policijskog očevida) te objektivno provjerljivi, kao i jer su izrađeni sukladno pravilima konkretne znanosti i struke.

12. Iz provedenom prometnog vještačenja proizlazi da su osiguranici obje stranke odgovorni za nastanak predmetne prometne nezgode, i to osiguranik tužitelja AB u omjeru od 40%, a osiguranik tuženika SB u omjeru od 60%.

13. Prije svega, oboje su vršili pretjecanje vozila ispred sebe na mjestu na kojem je to zabranjeno, preko pune razdjelne linije, na mostu preko rijeke Bednje, čime su postupili protivno odredbi čl. 72. st. 1. ZSPC-a, budući da je tom odredbom zabranjeno pretjecanje na mostu, ako se radi o kolniku na kojem se promet odvija u dva smjera, a koji ima po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, što je bio slučaj u ovom predmetu.

14. Nadalje, oboje su se kretali nedopuštenom brzinom, budući da je ograničenje bilo 50 km/h (čl. 53. st. 1. ZSPC-a), a da je sudarna brzina osiguranika tužitelja AB iznosila 66 km/h, dok je sudarna brzina osiguranika tuženika SB (u prvom sudaru) iznosila 62,5 km/h, što znači da su njihove brzine neposredno prije sudara bile još i veće.

15. Uzimajući u obzir utvrđenu sudarnu brzinu oštećenika UB (u drugom sudaru) od 17 km/h i sudarni položaj njegova vozila, očito je da niti jedan od osiguranika stranaka nije htio pričekati da oštećenik skrene u desnu sporednu Marulićevu ulicu, koja je sjekla glavnu Ulicu bana Jelačića pod oštrim kutom, što je vjerojatno bio razlog drastičnog smanjenja brzine NB, već su obojica poduzeli radnju pretjecanja njegova vozila, bez da su se prethodno uvjerili da to mogu učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, u smislu odredbe čl. 43. st. 2. ZSPC-a.

16. Međutim, kod osiguranika tuženika SB postojala je i dodatna odgovornost, budući da je on poduzeo radnju pretjecanja vozila UB u trenutku kada je osiguranik tužitelja AB već vršio radnju pretjecanja (prvenstveno) njegovog vozila, ali i vozila UB, čime je postupio protivno odredbi čl. 70. st. 1. t. 2. ZSPC-a, budući da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ako je vozač koji se kreće iza njega već počeo pretjecati.

17. Iako je osiguranik tužitelja AB prekršajno kažnjen i zbog vožnje osobnog vozila pod utjecajem alkohola (u krvi je imao koncentraciju alkohola od 0,93 g/kg, a u urinu 1,54 g/kg, pri čemu je dopuštena koncentracija alkohola u krvi do 0,50 g/kg – čl. 199. st. 2. ZSPC-a), sud iz izvedenih dokaza ne može zaključiti da je taj prekršaj u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom, za razliku od prekršaja koji se tiču prekoračenja brzine te pretjecanja na nedopuštenom mjestu (mostu) i u nedopušteno vrijeme (nakon što je osiguranik tužitelja već započeo pretjecanje) za koje je nedvojbeno utvrđeno da su u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom prometnom nezgodom.

18. Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

19. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (čl. 1072. st. 4. ZOO-a).

20. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, a ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (čl. 1072. st. 2. i 3. ZOO-a).

21. Na jednaki način kao i vlasnici motornog vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji od automobilske odgovornosti.

22. Za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno (čl. 1107. st. 1. ZOO-a).

23. Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (čl. 1109. st. 1. ZOO-a).

24. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (čl. 1109. st. 2. ZOO-a).

25. Budući da je nesporno da oštećenik UB nije ničime pridonio nastanku predmetne prometne nezgode, a da je njegovo vozilo u toj nezgodi oštećeno zajedničkim djelovanjem osiguranika tužitelja AB i osiguranika tuženika SB, to su mu obojica bili solidarno dogovorni za naknadu nastale imovinske štete.

26. S obzirom da je svu štetu UB naknadio tužitelj, kao osiguratelj AB, a da je utvrđeno da je AB pridonio nastanku predmetne nezgode i štete samo u omjeru od 40%, dok je u preostalom omjeru od 60% za nastalu štetu dogovoran osiguranik tuženika SB, to je tuženik bio dužan tužitelju regresno platiti 60% ukupnog iznosa naknade štete kojeg je tužitelj isplatio UB.

27. Kako je tuženik isplatio tužitelju 50% isplaćene naknade štete, dakle, od ukupnog iznosa štete u visini od 20.397,99 kn, tuženik je bio dužan isplatiti 60% ili 12.238,79 kn, a isplatio je 50% ili 10.198,995 kn odnosno 10.199,00 kn, to je tuženik dužan tužitelju platiti još 2.039,79 kn ili 270,73 EUR (12.238,79 – 10.199,00 = 2.039,79).

28. Budući da tužitelj u ovom postupku zahtijeva plaćanje iznosa od 10.198,99 kn/1.353,64 EUR, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u odnosu na isplatu iznosa od 270,73 EUR, a odbiti u odnosu na isplatu iznosa od 1.082,91 EUR. 29. Prema odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.) društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju toga zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.

30. Dakle, na naknađeni iznos štete u iznosu od 270,73 EUR tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tu isplatu izvršio, 2. rujna 2020., a tužitelj iste potražuje i od kasnijeg datuma, 3. rujna 2020., po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

31. Kako je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 20% (dosuđenih 270,73 EUR/potraživanih 1.353,64 EUR=0,20000), to je tuženik uspio u omjeru od 80%, a kad se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, proizlazi da tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka te da je dužan iste naknaditi tuženiku u omjeru od 60% (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

32. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.353,64 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (60% od 250,00 EUR sukladno Tbr. 8/1 i i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 4. rujna 2024. u iznosu od 75,00 EUR (60% od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 25. listopada 2024. u iznosu od 75,00 EUR (60% od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 28. listopada 2024. u iznosu od 150,00 EUR (60% od 250,00 EUR sukladno Tbr. 8/1 i i Tbr. 42) i za ročište od 26. studenog 2024. u iznosu od 75,00 EUR (60% od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 525,00 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 1.250,00 EUR, za iznos od 725,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici