Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-541/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika Luka Rijeka d.d. Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maše Zbunjak, odvjetnice u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi presude od 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić, Lovran, Šetalište M. Tita 35, poslovnog broja Ovrv- 18245/2023, UPP/OS-Ovrv-765/2023 od 8. studenoga 2023. te se odbija tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 19,42 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenoga 2022. do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog i ovršnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj 12. listopada 2023. ustao prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa 19,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenoga 2022. do isplate, na temelju kojeg je javni bilježnik Radmila Mandić, Lovran, Šetalište M. Tita 35,pod poslovnim brojem Ovrv- 18245/2023, UPP/OS-Ovrv-765/2023 dana 8. studenoga 2022. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženik obvezan na isplatu navedenog iznosa.

2. Po pravovremenom i dopuštenom prigovoru tuženika, kojim je isti u cijelosti osporio utuženo potraživanje, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi kako nije ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem, da nije jasno od kojeg je poslovnog subjekta tužitelj otkupio potraživanje niti je jasno na što se dug odnosi, a tuženik da u svojim evidencijama nema evidentiranog duga za navedeni iznos. Ističe i prigovor zastare.

4. Tužitelj se očitovao podneskom od 1. veljače 2024. u kojem navodi kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-20/2017 s društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od dana 27. listopada 2017. godine, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Međutim, sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Radi se o nepodmirenom računima za 10. mjesec 2022. godine na ime mjesečne pretplate i potrošnju za fiksne usluge interneta te telefonskog broja [broj telefona] po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim telekomom d.d. U odnosu na prigovor tuženog kojim ističe kako unatoč traženju ovršenika na dostavu specifikacije potraživanja u svrhu dobrovoljnog podmirenja duga, ovrhovoditelj je odbio bez ikakovog obrazloženja dostaviti tražene podatke, tužitelj ističe kako je ovrhovoditelj pojasnio kako tražene podatke može dati isključivo ovlaštenim osobama za zastupanje, što je vidljivo iz priložene e-mail prepiske. S obzirom da podaci i nakon toga nisu traženi od strane ovlaštene osobe za zastupanje, ovrhovoditelj nije mogao dati traženo. Predlaže da sud održi na snazi pobijani platni nalog te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

5. Proveden je dokazni postupak uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 (list 38-49 spisa), Aneks broj 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 (list 50-53 spisa), 66. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj:F3-20/2017 sa specifikacijom prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 22. kolovoza 2022. (list 54-56 spisa) i račun sa specifikacijom potraživanja (list 57-60 spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, uvidom u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 te 66. Dodatak tom ugovoru utvrđeno je društvom Hrvatski telekom d.d. tužitelju ustupilo potraživanje koje ima prema tuženiku prema računu broj 5000029197-278-7 s dospijećem 21. studenoga 2022, a to je upravo račun koji prileži listu 57-60 spisa. Prema sadržaju tog račun proizlazi da je u istom zaračunata naknada za usluge u fiksnoj HT mreži za listopad 2022. za telefonski broj [broj telefona], tarifni model Halo start u ukupnom iznosu od 373,80 kuna.

8. Odmah ovdje se ističe kako prema članku 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) vjerovnik može ugovorom s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, s time da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Ako ovo potonje nije ugovoreno, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika (članak 82. stavak 1. ZOO). Dakle, tuženik je sklapanjem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 između tužitelja i društva Hrvatski telekom d.d., stupio u pravni odnos s tužiteljem kao novim vjerovnikom, za što nije bio potreban njegov pristanak. No isto tako, prema odredbi članka 84. stavak 2. ZOO u slučaju ustupa tražbine dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. To znači da je tužitelj dužan dokazati ne samo prijenos tražbine već i njezin osnov i visinu, sve kako bi to bio dužan učiniti ustupitelj da nije ustupio potraživanje. Tuženik je, dakle, u ovoj parnici ovlašten isticati prigovor nepostojanja tražbine ustupitelja (ovdje konkretno društva Hrvatski telekom d.d.) primatelju, ovdje tužitelju (što je tuženik istaknuo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi) pa je u tom smislu bilo potrebno utvrditi prije svega je li ustupitelj imao osnovano potraživanje prema tuženiku i je li to tužitelj, na kojem je o tome teret dokaza, u ovoj pravnoj stvari to dokazao. 9. Iz dokaza koje je tužitelj u ovom postupku predložio nije bilo moguće utvrditi osnovanost osnove utuženog potraživanja. Tužitelj je na okolnost svog potraživanja dostavio samo utuženi račun, no račun u kojem je obračunata predmetna naknada eventualno je dokaz o visini tražbine, a da bi se uopće o visini raspravljalo prethodno je potrebno utvrditi osnovu po kojoj stranci pripada neko pravo. Ta osnova bi u konkretnom slučaju bila ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za predmetnu tarifu i za razdoblje naznačeno u računu. Predmetne činjenice iz dostavljenog računa nisu razvidne, pa sud u nedostatku drugih dokaza nije mogao utvrditi postojanje pretplatničkog odnosa između tuženika i društva Hrvatski telekom d.d. u utuženom razdoblju, te je temeljem odredbe čl. 221. a. ZPP-a o postojanju te činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokaza. Drugim riječima, tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja, a radi se o činjenici koja je među strankama sporna.

10. Slijedom navedenoga, pozivom na članak 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

11. Kako tužitelj nije uspio u sporu ne pripada mu naknada troškova postupka, kako ovršnog tako parničnog, sve temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok tuženik nije zatražio naknadu troškova.

12. Napominje se da su novčani iznosi u izreci presude naznačeni samo u valuti euro, jer je na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), 1. siječnja 2023. valuta kuna zamijenjena valutom euro prema propisanom tečaju (7,53450), dakle s tim su datumom svi kunski iznosi po samom zakonu zamijenjeni iznosima u valuti euro, s time da je sukladno članku 43. istog Zakona s danom 31. prosinca 2023. završilo razdoblje dvojnog iskazivanja.

U Opatiji 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11 ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog o plaćanju sudske pristojbe na presudu 2. Tuženiku