REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Prekršajni odjel
Kralja Zvonimira 3
Osijek
Broj: Pp-1592/2022-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, uz sudjelovanje Andrijane Sedlić Tenjeri, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŠŽ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023 i 64/2023; dalje u tekstu Zakon o radu), članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, članka 173. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje u tekstu Zakon o mirovinskom osiguranju), članka 229. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o radu, članka 228. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o radu, članka 228. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu, pokrenutom Optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, klasa: 116-02/22-01/2603, urbroj: 443-02-01-10-22- 11 od 20. svibnja 2022. godine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 31. prosinca 2024. godine u prisutnosti braniteljice okrivljene, a u odsutnosti okrivljenice i punomoćnika tužitelja, dana 07. siječnja 2025. godine donio je, javno objavio i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022, u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)
protiv okrivljenice ŠŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođene **.**.1980. u [adresa], po zanimanju hotelijersko turistički tehničar, vlasnice UO Hotel villa Valpovo Bana Josipa Jelačića 1, kao odgovornog poslodavca fizičke osobe, prekršajno nekažnjavane,
ODBIJA SE OPTUŽBA
Ad) III da nije prijavu promjene tijekom osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u Valpovu izvršila u propisanom roku, budući je prijavu promjene tijekom osiguranja za osiguranika HŽ izvršila dana 25. veljače 2019. godine s danom nastale promjene 01. veljače 2019. godine, dok je za radnicu OŽ izvršila promjenu prijave tijekom osiguranja dana 19. veljače 2019. godine, s danom nastale promjene 01. veljače 2019. godine, a bila je u obvezi izvršiti nastalu promjenu prijave u roku od 24 sata od nastanka promjene tj. najkasnije dana 02. veljače 2019. godine,
čime je počinila prekršaj iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjivo po članku 172. stavku 1. točki 3. i stavku 2. istog Zakona; i
II. Na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona
okrivljenica ŠŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], rođena **.**.1980. u [adresa], po zanimanju hotelijersko turistički tehničar, vlasnica UO Hotel villa Valpovo Bana Josipa Jelačića 1, kao odgovornog poslodavca fizičke osobe, prekršajno nekažnjavana,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
Ad) I da okrivljena nije evidenciju o radniku vodila na propisani način u skladu sa člankom 5. Zakona o radu u vezi članka 3 i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, budući nije za radnicu KŽ **.**.2021. na dan sklapanja ugovora o radu evidentirala podatak o ukupnom mirovinskom stažu radnice do početka rada kod poslodavca,
čime bi počinila prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istog Zakona;
Ad) II da nije evidentirala u evidenciji o radnom vremenu za mjesec siječanj 2022. godine u Valpovu za radnicu:
KŽ točan podatak o početku i završetku radnog vremena radnice, nije iskazala ukupno 40 sati prekovremenog rada, 8 sati rada neradnim danom (01. siječnja 2022. godine), 8 sati rada nedjeljom, te 11 sati rada noću;
OŽ točan podatak o završetku radnog vremena radnice, nije iskazala ukupno 40 sati prekovremenog rada, 16 sati rada nedjeljom
čime bi počinila prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu;
Ad) IV da je zahtijevala od radnice:
KŽ u [adresa] rad duži od 50 sati tjedno odnosno u tjednu od 03. siječnja do 09. siječnja 2022. godine radnica je radila svih sedam dana u tjednu od 07,00 do 15,00 sati, dakle radila je ukupno 56 sati;
OŽ u [adresa] rad duži od 50 sati u tjednu od 10. siječnja do 16. siječnja 2022. godine i u tjednu od 17. siječnja do 23. siječnja 2022. godine radnica je radila svih sedam dana u tjednu od 07,00 do 15,00 sati, dakle radila je ukupno 56 sati u svakom tjednu,
čime bi počinila prekršaj iz članka 62. stavka 3. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 16. i stavku 2. istog Zakona,
Ad) V da nije omogućila stanku u trajanju od najmanje 30 minuta radnici:
- KŽ u [adresa] dana **.**.2022., budući je toga dana radila bez prestanka od 07,00 do 15,00 sati i dana 22. travnja 2022. godine kada je radila u radnom vremenu od 07,00 do 15,00 sati, te
- OŽ u [adresa] dana **.**.2021., budući je toga dana radila bez prestanka do 04,00 sati slijedećeg dana,
čime bi počinila prekršaj iz članka 73. stavka 1. Zakona o radu, kažnjivo po članku 228. stavku 1. toki 12. i stavku 2. istog Zakona,
Ad) VI nije omogućila dnevni odmor u trajanju od najmanje dvanaest sati neprekidno radnici KŽ u [adresa], budući je radnica dana 12. siječnja 2022. godine radila do 23,00 sata, a dana 13. siječnja 2022. godine započela je s radom u 07,00 sati,
čime bi počinila prekršaj iz članka 74. stavka 1., kažnjivo po članku 228. stavku 1. točki 13. i stavku 2. Zakona o radu,
Ad) VII nije omogućila radnici Glorii Bolkovac u Belišću tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata u tjednu od 03. do 09. siječnja 2022. godine, budući je radila svih sedam dana u tjednu od 07,00 do 15,00 sati, zatim u tjednu od 10. do 16. siječnja 2022. godine, kada je radila 10., 11. i 12. siječnja 2022. godine od 15,00 do 23,00 sata, dok je 13. siječnja 2022. godine radila od 07,00 do 15,00 sati te 14. i 15. siječnja 2022. godine od 15,00 do 23,00 sata svih sedam dana u tjednu;
- OŽ u [adresa] u tjednu od 10. do 16. siječnja 2022. godine, kada je radila od 07,00 do 15,00 sati svih sedam dana u tjednu, kao i u tjednu od 17. do 23. siječnja 2022. godine, a da im okrivljenica za te tjedne rada nije omogućila dane tjednog odmora nedjeljom odnosno u dan koji slijedi,
čime je počinila prekršaj iz članka 75. stavka 1., kažnjivo po članku 228. stavku 1. točki 14. i stavku 2. Zakona o radu,
III. Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Služba za nadzor radnih odnosa, podnio je ovom Sudu dana 26. svibnja 2022. godine Optužni prijedlog, klasa: 116-02/22-01/2603, urbroj: 443-02-01-10-22-11 od 20. svibnja 2022. godine protiv okrivljenice ŠŽ, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Zbog promjene raspravnog suca prekršajni postupak je krenuo ispočetka.
3. Prvostupanjski Sud je utvrdio kako je od dana počinjenja prekršaja navedenog u točki I. izreke ove presude proteklo više od četiri godine (19.02.2019. i 25.02.2019.), to je u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, koji se zbog zastare ne može više poduzimati pa je s obzirom na navedeno, temeljem članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona donio odluku iz točke I. izreke ove presude kojom je optužba protiv okrivljene za ovo prekršajno djelo odbijena.
4. Okrivljenica je u pisanoj obrani dostavljenoj u Sud dana 17. ožujka 2023. godine pri kojoj je ostala tijekom cijelog postupka navela da joj se optužnim prijedlogom, klasa: 116-02/22-01/2603, urbroj: 443-02-01-10-22-11 od 20. svibnja 2022. godine, izdanim od strane Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, na teret stavlja da je počinila niz prekršaja pobrojenih u Optužnom prijedlogu pod brojevima od 1. do 5. te se na njih očituje kako slijedi. Nije točno da je počinila ijedan prekršaj koji joj se stavlja na teret. Za istaknuti je da je provedenim inspekcijskim nadzorom (koji se svodi samo na uzimanje iskaza bivših radnica IŽ i OŽ i zanemarivanje cjelokupne dokumentacije koja ima svojstvo vjerodostojnih isprava, a koja je protivna njihovom iskazu) utvrđeno da su navodni prekršaji počinjeni samo prema ovim radnicama (samo temeljem njihovog iskaza), dok ni za jednog drugog radnika nije utvrđeno da postoje elementi ikojeg prekršaja. Također, cjelokupna radnopravna dokumentacija (evidencije rada, odluke, rasporedi, isplatne liste) utvrđena je nepravilnom samo jer ista nije sukladna "lažnim" iskazima bivših radnica IŽ i OŽ. Posebno ističe da u prilog počinjenju svih prekršaja govori samo iskazi navodnih svjedokinja IŽ i OŽ dani pred Državnim inspektoratom. S druge strane, protivno tim iskazima govore svi drugi materijalni i personalni dokazi koji su bili na raspolaganju Državnom inspektoratu.
Očitujući se na Optužni prijedlog po navedenim točkama, istaknula je da nije točno da evidenciju rada nije vodila na propisan način, jer za bivšu radnicu KŽ na dan sklapanja ugovora o radu nije evidentiran podatak o ukupnom mirovinskom stažu radnice do početka rada. Člankom 3. stavkom 2. Pravilnika propisano je kako (...) “poslodavac je dužan voditi i druge podatke o kojima ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (mirovinski staž do početka rada kod poslodavca)..." Činjenično nije sporno kako se podaci o ukupnom mirovinskom stažu do početka rada kod Poslodavca trebaju voditi, ali samo ako o njima ovisi ostvarenje nekih prava iz radnog odnosa. Ovi podaci za predmetnu radnicu nisu vođeni jer o tim podacima nije ovisila visina plaće niti jednog od radnika kao ni druga materijalna prava koja radnica ostvaruje. Svi podaci koji su u Pravilniku navedeni kao obvezni su transparentno vođeni. Napominje se kako su za sve radnike koje Poslodavac zapošljava, pa tako i za IŽ plaće ugovorene u fiksnom iznosu, pa obzirom da je propisana fiksna plaća, radnicima ne ovisi ostvarenje bilo kojeg drugog materijalnog prava iz radnog odnosa. Ugovorena plaća mijenja se isključivo aneksom ugovora ili novim ugovorom o radu.
Nije točno da u evidenciji o radnom vremenu za mjesec siječanj 2022. godine u odnosu na radnicu IŽ nije navela točne podatke o početku i završetku radnog vremena, točnije da nije iskazala 40 sati prekovremenog rada. 8 sati rada neradnim danom (01. siječnja 2022. godine), 8 sati rada nedjeljom te 11 sati rada noću, a u odnosu na radnicu OŽ da nije iskazala točan podatak o završetku radnog vremena, ukupno 40 sati prekovremenog rada, 8 sati rada neradnim danom, 8 sati rada nedjeljom te 11 sati rada noću.
Točno je da je radnica IŽ u siječnju 2022. godine radila u prostoru Kazališne kavane Belišće. No, radnica nije radila 5 dana po 8 sati, već je raspored njenog rada od ponedjeljka do petka 7 sati i subotom 5 sati (40 sati tjedno). Na dane praznika, 01. siječnja 2022. godine (subota), radnica nije radila i evidentirano joj je pravo na naknadu plaće za 5 sati (koliko bi iznosilo njeno radno vrijeme). Na dan 06. siječnja 2022. godine (četvrtak) radnica također nije radila i evidentirano joj je 7 sati naknade plaće (koliko bi iznosilo njezino radno vrijeme). Dakle, radnici nije mogao biti plaćen rad na blagdan, jer ni na jedan blagdan u tom mjesecu nije radila, već joj je evidentiran slobodan dan i isplaćena naknada plaće. U predmetnom mjesecu radnica nije radila ni jednu nedjelju i nijedan dan nije radila noću, a ukupno je odradila 140 sati u tom mjesecu i ostvarila pravo za 12 sati naknade plaće (blagdani), ukupno 152 sata, što je za 16 manje od ukupnog fonda radnih sati u siječnju 2022. godine. Dakle, radnica nije odradila ni jedan sat prekovremeno, već štoviše, odradila je 16 sati manje od mjesečnog fonda sati, a poslodavac joj je za taj mjesec isplatio cijelu plaću. Radnica OŽ je u siječnju 2022. godine radila na poslovima pomoćne sobarice u Hotelu Villa Valpovo i to 7 sati dnevno, u pravilu od ponedjeljka do petka, pri čemu je radila i na blagdan 01. siječnja 2022. godine 7 sati, od 07,00 do 14,00 sati. Radnica nije radila nedjeljom niti je odradila ijedan sat više od mjesečnog fonda radnih sati, pa nije imala ni jedan prekovremeni sat rada u tom mjesecu. Budući da je radnica radila kao pomoćna sobarica, ista ni u jednom trenutku nije radila na poslovima usluživanja hrane i pića gostima, budući da su te poslove izvršavali konobari. Netočno je da bi na dan 31. prosinca 2021. godine radnica radila u hotelu do 04,00 sata idućeg dana, jer zbog dočeka nove godine jednostavno nije imala što raditi noću, a posebno do 04,00 sata idućeg dana.
Promjene prijave za radnice OŽ i HŽ izvršene su s nekoliko dana zakašnjenja, zbog čega nikome nije nastala nikakva šteta. Radnice su stekle i ostvarile sva prava u zakonskim rokovima, a također zbog ovoga nije oštećen ni proračun. Zbog navedenog, predlaže se sudu osloboditi ju kazne za ovaj prekršaj. Nije točno da je od radnica IŽ i OŽ tražen rad duži od 50 sati tjedno. Radnice ni jedan tjedan u mjesecu siječnju 2022. godine nisu odradile više od 40 sati i ni jedan tjedan u tom (ni u nekom drugom mjesecu) nisu odradile svih sedam dana. Obje radnice su radile najviše 5 (odnosno 6) dana u tjednu i u svakom tjednu imale su jedan dan tjednog odmora. Štoviše, sobarice u hotelu su ponekad trebale slobodne dane zbog osobnih potreba i interno su vodile evidenciju svojih slobodnih dana za privatne potrebe. Tako je npr. na dan 17. siječnja 2022. radnica OŽ upisala sebi korištenje slobodnog dana i navedenog dana nije uopće radila.
Netočno je da radnici IŽ nije omogućena stanka od 30 minuta na dane 01. siječnja 2022. i 22. travnja 2022. godine. Radnica KŽ radila je kao konobar u Kazališnoj kavani Belišće. Zbog prirode posla, konobari uzimaju svoju 30 minutnu stanku sukladno mogućnostima posla, no svakog dana im je omogućena stanka i duža od 30 minuta. Neki radnici iskoriste svoju stanku odjednom, a neki radnici ju koriste u više navrata. Radnica KŽ na dan 01. siječnja 2022. godine uopće nije radila što je vidljivo iz njene evidencije rada. Pri tome, bitno je istaknuti da je radnica dala lažni iskaz Državnom inspektoratu jer se na dan 01. siječnja 2022. godine nije održava repriza nove godine u Kazališnoj kavani gdje je ova radnica obavljala svoj posao, već u Hotelu Villa Valpovo, na kojoj lokaciji radnica nije radila. Repriza dočeka nove godine na dan 01. siječnja 2022. godine u Kazališnoj Kavani Belišće održana je tek od 19,00 sati. Na dan 22. travnja 2022. godine skup novinara koji se održavao u Kazališnoj kavani započeo je tek u 11,00 sati i završio je u 12,00 sati. Radnica je tog dana radila od 07,00 sati i netočno je i neživotno da zbog skupa koji je trajao sat i pol nije mogla iskoristiti stanku tijekom cijelog dana. Štoviše, skup novinara se tog dana nastavio u Hotelu Villa Valpovo ručkom koji je bio zakazan za 13,00 sati, a što je potpuno druga lokacija od one na kojoj radnica radi.
Zaključno je istakla da je cijeli pobijani Optužni prijedlog utemeljen samo i isključivo na zapisniku Državnog inspektorata, a koji je zasnovan na lažnim iskazima bivših radnica IŽ i OŽ. Zbog navedenoga, predložila je izvesti sve dokaze koji su navedeni u ovoj pisanoj obrani i saslušati sve svjedoke koji si predloženi te nakon izvođenja dokaza osloboditi ju odgovornosti za počinjenje prekršaja koji joj se stavljaju na teret.
5. U nadopuni pisane obrane okrivljena je navela da nije točno daje počinila ijedan prekršaj koji joj se stavlja na teret. Istakla je da je provedenim inspekcijskim nadzorom (koji se svodi samo na uzimanje iskaza bivših radnica IŽ i OŽ i zanemarivanje cjelokupne dokumentacije koja ima svojstvo vjerodostojnih isprava, a koja je protivna njihovom iskazu) utvrđeno da su navodni prekršaji počinjeni samo prema ovim radnicama (samo temeljem njihovog iskaza), dok ni za jednog drugog radnika nije utvrđeno da postoje elementi ikojeg prekršaja.
Također, cjelokupna radnopravna dokumentacija (evidencije rada, odluke, rasporedi, isplatne liste) utvrđena je nepravilnom samo jer ista nije sukladna lažnim iskazima bivših radnica IŽ i OŽ.
Posebno je istakla da u prilog počinjenju svih prekršaja govori samo iskaz navodnih oštećenica IŽ i OŽ dani pred Državnim inspektoratom. S druge strane, protivno tim iskazima govore svi drugi materijalni i personalni dokazi koji su bili na raspolaganju Državnom inspektoratu.
Očitujući se na Optužni prijedlog po navedenim točkama, istakla je slijedeće:
Nije točno da radnici IŽ nije omogućen dnevni odmor u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno, budući da radnica dana 12. siječnja 2022. godine nije radila do 23,00 sata, već je radila u smjeni od 07,00 do 14,00 sati, a idući dan (13. siječnja 2022. godine) je započela s radom ponovno u 07,00 sati, dakle imala je 17 sati dnevnog odmora između dva radna dana.
Nije točno da radnici IŽ nije omogućen tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata u tjednu od 03. do 09. siječnja 2022. godine i netočno je da je radnica taj tjedan radila svih 7 dana u tjednu od 07,00 do 15,00 sati. Točno je da je radnica radile na dane 03., 04., 05. i 07. siječnja 2022. godine, zatim je imala dva dana tjednog odmora na dane 07. i 08. siječnja 2022. godine, što predstavlja najmanje 48 sati neprekidnog tjednog odmora u tom tjednu.
Ista situacija je u tjednu 10. do 16. siječnja 2022. godine, kada je radnica radila na dane 10., 11., 12., 13. i 14. siječnja 2022. godine, a dani 15. i 16. siječnja 2022. godine su bili dani tjednog odmora, čime je radnici omogućeno najmanje 48 sati tjednog odmora u tom tjednu.
Također je netočno da radnici OŽ nije omogućen tjedni odmor u tjednu od 10. do 16. siječnja 2022. godine, niti je točno da je radnica radila svih 7 dana u tom tjednu. U navedenom tjednu radnica je radila na dane 10., 11., 12., 13. i 14. siječnja 2022. godine, a dani 15. i 16. siječnja 2022. godine su bili dani tjednog odmora, čime je radnici omogućeno najmanje 48 sati tjednog odmora u tom tjednu.
Zaključno je istakla da je cijeli pobijani Optužni prijedlog utemeljen samo i isključivo na zapisniku Državnog inspektorata, a koji je zasnovan na lažnim iskazima bivših radnica IŽ i OŽ. Zbog navedenoga, predložila je izvesti sve dokaze koji su navedeni i saslušati sve svjedoke koji si predloženi te nakon izvođenja dokaza osloboditi ju odgovornosti za počinjenje prekršaja koji joj se stavljaju na teret.
6. U dokaznom postupku Sud je pročitao obranu okrivljene, pročitao i izvršio uvid u Obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona od 19. svibnja 2022. godine, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 04. svibnja 2022. godine, Zapisnik II o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19. svibnja 2022. godine, Evidenciju o radnicima na ime KŽ, izlistanje Državnog inspektorata od 13. svibnja 2022. godine, Zapisnik o saslušanju svjedokinje OŽ i KŽ od 12. svibnja 2022. godine, Evidenciju o radnom vremenu za siječnja 2020. godine, Evidenciju o radnom vremenu za siječanj 2022. godine, Prijavu o promjeni tijekom osiguranja na ime HŽ i OŽ, Pisanu obranu zaprimljenu u Sud 17. ožujka 2023. godine, Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između Hotel Villa Valpovo d.o.o. i Glorie Bolkovac od 29. siječnja 2021. godine, Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između Hotel Villa Valpovo i Glorie Bolkovac od 26. veljače 2021. godine, Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između Hotel Villa Valpovo i Glorie Bolkovac od 30. travnja 2021. godine, Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između Hotel Villa Valpovo d.o.o. i Glorie Bolkovac od 01. srpnja 2021. godine, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između Hotel Villa Valpovo d.o.o. i Glorie Bolkovac od 31. prosinca 2021. godine, Obračunsku listu 4 na ime KŽ od 31. siječnja 2022. godine, Evidenciju o radnom vremenu za siječanj 2022. godine na ime KŽ, Obračunsku listu 1 na ime OŽ od 31. siječnja 2022. godine, Evidenciju o radnom vremenu na ime OŽ za siječanj 2022. godine, Presliku stranice bilježnice u kojoj su se upisivali slobodni dani, Presliku programa Dočeka nove 2022. godine, Izlist sa FB stranice Hotel Villa Valpovo od 01. siječnja 2022. godine, najavu sa društvene mreže skupa pod nazivom "Stručni novinarski skup" zakazan za 24. travnja 2022. godine uz suglasnost okrivljene danu po braniteljici, a u odsutnosti tužitelja koji je bio pasivan i nije pristupao na glavnu raspravu, pročitani su iskazi svjedoka OŽ, KŽ i RŽ dani na zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 19. siječnja 2024. godine, Potvrdu Doma zdravlja osječko-baranjske županije Valpovo na ime ŠŽ, Podnesak okrivljenice po branitelju zaprimljen u Sud 07. veljače 2024. godine za koji okrivljenica putem braniteljice predlaže da se isti smatra nadopunom pisane obrane, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 04. studenog 2020. godine, Zapisnik II o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 10. studenog 2020. godine, Odluku o dopuni Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama od 23. prosinca 2023. godine i od 29. prosinca 2021. godine, izlist sa stranice Crno Jaje od 01. veljače 2024. godine, Obrazac za podatke o ukupnom bruto prihodu zabavne priredbe od 29. ožujka 2022. godine, Izvješća o privremenim nesposobnostima/spriječenosti za rad od 05. svibnja 2022. godine, Zahtjev za godišnji odmor na ime OŽ, fotografija Diplome na ime OŽ od 22. travnja 2022. godine, Odluku o promjeni radnog vremena kazališne kavane Belišće, Preslika komunikacije između okrivljene i KŽ (str 127 i 131 spisa), izlist sa internetske stranice naziv članka Stručni novinarski skup "Mediji u lokalnoj zajednici", Narudžbenica broj 165/2022 od 21. travnja 2022. godine, Račun 45/U01/9911 od 26. travnja 2022. godine, uz suglasnost okrivljene danu po braniteljici, a u odsutnosti tužitelja koji je bio pasivan i nije pristupao na glavnu raspravu, pročitani su: iskaz svjedokinje ĆŽ dan na zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 16. svibnja 2024. godine i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela prekršajne evidencije za okrivljenicu od 12. prosinca 2024. godine iz koje je vidljivo da okrivljenica nije prekršajno kažnjavana.
7. Uvidom u Zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 19. siječnja 2024. utvrđeno je da je OŽ kao svjedok izjavila da okrivljenu poznaje te da joj je ista bivši poslodavac te da je kod okrivljenice kao poslodavca radila u vremenskom razdoblju od 2018. godine pa sve do 01.05.2022. Njeno radno mjesto bilo je određeno na poslovima spremačice, ali bez obzira na to radila je i sve ostale poslove odnosno radila je i po potrebi u kuhinji i na cateringu a i na drugim objektima koji su bili u vlasništvu okrivljene iako je ugovor bio sklopljen za rad u hotelu "Vila Valpovo". Radno vrijeme joj je bilo raspoređeno u vremenu od 7-15 sati, i u tom radnom vremenu radila je svih sedam dana u tjednu, a za takvo radno vrijeme nije uvijek dobivala slobodan dan nego je to bilo ovisno o poslovima koje su obavljali tj. potrebi za našim radom. Zbog toga ne može točno precizirati u odnosu na cjelokupno vremensko razdoblje kada je imala slobodan dan za rad svih 7 dana u tjednu, te jedino što sa preciznošću, a što je navela inspektorici rada, vezano za slobodne dane tj. tjedni odmor može reći u odnosu na razdoblje od 10.01.-16.01. kada je nastavila s radom i nakon tog tjedna odnosno u tjedno od 17.01.-23.01., a ovo zbog toga što je radila za Novu godinu tj. za doček Nove godine u vremenu od 31.12. od 14,00 sati do 04,00 sati ujutro, te je drugi dan došla isto raditi u vremenu od 14,00 – 22,00 sata, a nakon tog vremena je bila slobodna sve do 08.01. Iz tog razloga je zapamtila dva tjedna da je radila uzastopce sve dane u tjednu bez da je za svaki tjedan dobila dan slobodnog odmora. Radno vrijeme koje su ostvarivali kod okrivljene kao poslodavca znali su bilježiti u bilježnicu osobno oni radnici i to samo u odnosu na slobodne dane, dok joj nije poznato na koji način se kao i tko je vodio evidenciju o njihovom radnom vremenu, tj. radnom vremenu zaposlenih radnika. U navedenom hotelu radili su i drugi radnici, misli da je u smjeni bilo 4 radnika, a među njima su bile 2 spremačice, ona i kolegica HŽ. Inspektorici rada detaljno je dala svoju izjavu vezano za svoj radno-pravni status kod okrivljene u kojoj je opisala poslove koje je obavljala kao i svoje radno vrijeme, i svoju izjavu koju je dala je i osobno potpisala, s tim da je potpis na svoju izjavu stavila nakon što sam pročitala izjavu koju je dala.
Navela je da je svih 7 dana u tjednu bez slobodnog dana radila ovisno o potrebama posla, a tako isto su radile i druge kolegice tako da ne može reći da je cijelo vrijeme svog rada radila na opisani način, i kako je navela u svojoj izjavi za takav rad odnosno kada sam neprekidno radila 7 dana u tjednu i nastavila ponovno raditi u drugom tjednu svih 7 dana nikada nije za takav rad dobivala slobodan dan.
Na daljnji upit navela je vezano za slobodne dane koje su koristili u odnosu na dane u tjednu kada su radili svih 7 dana, znali su dobiti slobodne dane naknadno s tim da je to bilo u vremenu kada je bilo manje posla ili u vremenu pred godišnji odmor što se bilježilo u bilježnici, ali to je bilo vrijeme iskorišteno većinom nakon duljeg vremenskog proteka od vremena kada su stekli uvjete za slobodne dane, i takve dane su koristili na svakakav način, nekada se to zbrajalo sa više dana, a nekada se to cjepkalo, tako da su te dane iskorištavali u komadu ako je to posao dopuštao, tako da sada ne bi mogla precizno opisati na koji način se to sve činilo u odnosu na stečene slobodne dane.
Na daljnji upit vezano za njene navode da je radila na dan dočeka Nove godine, navela je da je taj dan radila na poslovima konobara zajedno sa kolegicom ĆŽ koja je taj dan radila jedina u sali za doček Nove godine, tako da je zbog potreba posla radila na opisanim poslovima.
Na daljnji upit branitelja navela je vezano za njen opisani rad tj. da je radila i na drugim poslovima od onih koji su bili određeni sklopljenim ugovorom o radu može reći da su takve poslove odnosno sličan način rada imale i druge djelatnice, konkretno HŽ koja je isto bila zaposlena na poslovima spremačice, te je uz te poslove znala raditi i na poslovima konobarice, i o tome može navesti konkretan primjer – doček Nove godine, turniri, domjenci i slično.
Na daljnji upit navela je vezano za njen rad za doček Nove godine da je taj dan radila do 04,00 sati ujutro.
Na daljnji upit vezano za korištenje stanke od 30 min, iskazala je da se takva stanka nekada koristila a nekada nije ovisno o poslu koji su radili, a nekada su djelatnici znali i kriomice koristiti stanku da ih direktorica ne vidi, s tim da navodi da im direktorica4 tj. okrivljena nikada nije direktno rekla da ne mogu koristili stanku, iako su oni imali toliki strah od njene majke koja ih je nadzirala i zbog koje su se bojale koristiti takvu stanku. Na daljnji upit navela je vezano za njen opisani rad u odnosu na doček Nove godine, kao i nastavak njenog rada, da je u tom vremenu koristila stanku ne samo ona nego i drugi djelatnici.
Na daljnji upit navela je da trenutno ne posjeduje bilježnicu za koju je navela da su se upisivali slobodni dani i takva bilježnica se nalazi na recepciji.
Branitelj okrivljene je zamolio sud da se svjedokinji predoči preslika bilježnice koju su dostavili uz prvu pisanu obranu kako bi se utvrdila vjerodostojnost njenog potpisa na istoj vezano za upisivanje slobodnih dana koje je navela da su evidentirani u bilježnici. Sud je svjedokinji predočio presliku priložene bilježnice koja se nalazi na str. 57 spisa, te nakon izvršenog uvida u istu svjedokinja je navela kako potpisi koji se nalaze u predočenom presliku u kojem je navedeno njeno ime nisu njeni osobni potpisi tj. ona nije potpisala navedeno, tako da ne zna tko ju je potpisao i zbog toga smatra netočnim ono što je navedeno u istoj u odnosu na nju.
Na daljnje predočavanje preslike bilježnice na koje se svjedokinja očitavala, a na inzistiranja branitelja okrivljenice da se istoj predoči navedena preslika, vezano uz njeno očitovanje jesu li drugi potpisi koji su navedeni u bilježnici njeni, svjedokinja je nakon ponovnog izvršenog uvida navela da je jedini potpis koji se nalazi u navedenoj bilježnici, a što ne može sa sigurnošću opet potvrditi, jedini potpis je njen i to samo jedan koji se nalazi na mjestu koje je u tom trenutku podvukla crvenom olovkom dok svi drugi potpisi nisu njeni.
Na daljnji upit navela je da je razlog zbog kojeg je dala otkaz prvenstveno njeno emotivno stanje u kojem se nalazila, a zbog položaja kojeg je imala na svom radnom mjestu kod okrivljene kao poslodavca, budući je imala brojne psihičke probleme pa zbog toga u takvom stanju više nisam mogla dalje raditi.
8. Branitelj okrivljenice stavio je primjedbu na dani iskaz svjedoka u cijelosti kao neistinit, budući je isti u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu, a također i nelogičan i nevjerodostojan.
9. Uvidom u Zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 19. siječnja 2024. godine utvrđeno je da je KŽ kao svjedok izjavila je da okrivljenu poznaje te da joj je ista bivši poslodavac u hotelu " TŽ", radni odnos je zasnovala početkom 7 mjeseca 2020., i isti je trajao do 4. mjeseca 2022. Radni odnos je započela sa sklopljenim ugovorom o radu u kojem je bilo navedeno njeno radno mjesto na poslovima konobarice, s tim da je pisalo i na drugim poslovima koje odredi poslodavac, tako da može reći da je u navedenom vremenskom razdoblju radila svakakve poslove tj. i na poslovima spremačice i konobarice. U sastavljenom ugovoru bilo je navedeno da će svoj rad obavljati u hotelu "Vila Valpovo", kao i u kazališnoj kavani koji je poseban pogon od Vile Valpovo i ona je radila po potrebi na oba mjesta. Njeno radno vrijeme je bilo određeno u dvije smjene tako da je prva smjena bila od 7-15 sati, a druga smjena od 15-23 sata, i u takvom radnom vremenu je radila svih 7 dana u tjednu. Za rad svih 7 dana u tjednu dobivala je slobodan dan i to 1 dan u tjedno, ali to nije bilo uvijek, tako da se događalo da je znala raditi bez slobodnog dana 2 tjedna u komadu. Osobno je vodila bilježnicu o svom radu jer je htjela na taj način provjeravati plaćene slobodne dane tako da je inspektorici tijekom davanja izjave, svoju izjavu dala na temelju onoga što je bilježila u svojoj bilježnici i s tim u vezi može reći da je navodila precizno tjedne u kojima nije dobivala slobodne dane za rad svih 7 dana u tjednu. Vezano uz korištenje stanke može reći da je ista bila navedena samo formalno u ugovoru, a u stvarnosti, odnosno za cijelo vrijeme njenog rada nitko joj nikada nije rekao da može koristiti stanku, niti je bilo određeno vrijeme korištenja takve stanke iona ju nikada nije niti koristila. Razlog zbog kojeg nije koristila stanku je taj što ju nije smjela koristiti jer to nije dopuštala majka okrivljene koja je u stvari bila pravi poslodavac i koja je nadzirala rad svih radnika, dok je okrivljena poslodavac samo bila na papiru. Vezano za raspoređeno radno vrijeme u smjenama navela je da se nije uvijek poštovalo određenih 12 sati od vremena završetka jedne smjene i početka druge smjene jer je znala raditi u takvom rasporedu da bi iz druge smjene koja je završavala u 23 sata išla raditi u prvu smjenu koja je započinjala u 7 sati ujutro i tijekom davanja izjave inspektorici rada je navela točan datum takvog rada koji je evidentirala u svojoj bilježnici tako da je na dan 12.01.2022. završila s radom u 23 sata, a slijedeći dan tj. 13.01.2022. započela je s radom u 7 sati ujutro i na taj način nisam imala dnevni odmor u najmanjem propisanom trajanju od 12 sati dnevno. Iskazala je da je tijekom svog rada kod okrivljene kao poslodavca radila i prekovremeno jer joj je poznato da je ukupni tjedni rad određen na 48 sati, dok je ona s obzirom na raspoređeno radno vrijeme u tjednu kao i dane u tjednu radila 50 i više sati tjedno. Ponovila je da je cjelokupna njena izjava dana inspektorici rada temeljena na podacima koje je osobno vodila u svojoj bilježnici koju bilježnicu je koristila tijekom davanja svoje izjave, tako da je inspektorica rada sve podatke koje je navela evidentirala na Zapisnik na kojem se nalazi njena izjava, i izjavu koja se nalazi na istom je prije potpisivanja pročitala.
Na poseban upit branitelja okrivljenice odgovorila je da je na ugostiteljskom objektu kazališna kavana u kojem je radila, a koji je izdvojeni pogon, na vratima bilo nalijepljeno radno vrijeme istog i isto je glasilo u vremenu od 7,00 do 23,00 sata, ali da njeno radno vrijeme nije bilo određeno na način kako je to bilo opisano tj. navedeno u sklopljenom ugovoru o radu nego je isto bilo određeno onako kako je ona navela u svojoj izjavi. Na daljnji upit branitelja okrivljenice svjedokinja je odgovorila da je radno vrijeme ugostiteljskog objekta koje je prethodno navela nije bilo uvijek u istom vremenu određeno jer je jedno vrijeme radno vrijeme glasilo od 7 do 22 sata, no navela je da je to bilo vrlo rijetko odnosno dogodilo se svega 3-4 puta, a iz razloga što se radilo o smanjenju posla.
Na daljnji upit branitelja okrivljenice odgovorila je da da je u smjeni u kojoj je radila uvijek bila sama i da s njom nije bilo drugih zaposlenika. Dodala je i vezano za smjenu koju je radila punih 8 sati da je sama radila i za vrijeme događanja tj. kad su bili prigodni događaji npr. novinarski skupovi, promocije knjiga i sl., te u tim slučajevima nije mogla koristiti ni na koji način stanku od 30 minuta jer je to bilo nemoguće, dok u drugim situacijama kada je bilo manje posla, iako je njen rad bio određen dnevno u trajanju od 8 sati, nije bila u tolikoj mjeri radno angažirana da je morala raditi punih 8 sati, odnosno mogla je koristiti stanku od 30 min. S tim u vezi je inspektorici navela točne datume kada nije mogla koristiti stanke od 30 min, a to je evidentirano u njenoj bilježnici. Na daljnji upit branitelja okrivljenice svjedokinja je odgovorila da je znala skrivečki popiti kavu za vrijeme svog rada pri čemu je pazila da ju ne vidi majka okrivljene gospođa EŽ, a to je činila u trenutku kada nije bilo toliko posla.
Na daljnji upit branitelja svjedokinja je odgovorila da je pušač i da je znala popušiti cigaretu za vrijeme svog rada s tim da je navela da ona nikada nije u kontinuitetu koristila stanku od 30 min tako je cigarete pušila u prekidima na nekoliko minuta. Na daljnji upit branitelja svjedokinja je odgovorila da je način na koji smatra da im je majka okrivljene zabranila korištenje stanke odnosno njoj osobno to učinila očitovao se u tome što bi ista stalno ponavljala: "nema sjedenja, nema stajanja, spremajte, čistite" odnosno stalno je ponavljala poslove koje su morali obavljati.
Na daljnji upit branitelja okrivljenice svjedokinja je odgovorila, vezano za njen rad reprizi Nove godine koja je bila 01. siječnja 2022. godine izjavila je da taj dan s radom započela s radom u 07,00 sati i trajao je do 15,00 sati i da cijelo vrijeme tog rada nije mogla koristiti stanku od 30 minuta, tj. da za to vrijeme nije mogla niti sjesti, a kamoli popiti kavu te je naglasila da je repriza Nove godine bila u kazališnoj kavani, koja je započela u 08,00 sati, dok je ona započela s radom sat vremena prije i da je došla na posao u 07,00 sati.
Na daljnji upit branitelja okrivljenice, svjedokinja je odgovorila vezano za njene navode u kojima je precizno navodila datume u kojima nije mogla koristiti stanku od 30 minuta, a koji navodi su bili vezani za prigodne događaje u kojima je radila, da njen dolazak na posao, kao i njen rad nije bio vezan za početak i završetak prigodnog događaja, jer je započinjala s radom prije početka takvog prigodnog događaja i ostajala raditi nakon završetka istog, tako da i u odnosu na 24. veljače 2022. godine, kada je bio skup novinara takav prigodni događaj započeo je misli, negdje oko 09,00 sati i završio negdje do 15,00 sati, ali da je njen posao bio vezan za pripreme tog događaja, tako da nije, kako je već navela, započeo u 09,00 sati nego u 07,00 sati, nije završio sa završetkom novinarskog skupa nego se nastavio nakon toga, jer je morala obaviti poslove koji se odnose na spremanje stolova, čišćenje hrane, spremanje hrane i slično. 10. Branitelj okrivljenice je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u smislu istinitosti iskaza, budući je u proturječnosti sa materijalnom dokumentacijom priloženom u spisu te da je iskaz neživotan i nelogičan, posebno ističući dokaz koji je dostavljen uz pisanu obranu od 15. ožujka 2023. godine u vidu programa dočeka Nove godine 2022. iz kojega je vidljivo da je repriza dočeka Nove godine u kazališnoj kavani bila organizirana tek u poslijepodnevnoj smjeni od 19,00 sati, a da bi bilo potpuno nelogično da se nakon dočeka Nove godine, koji traje čak i do jutarnjih sati, organizira repriza koja počinje već u 08,00 sati.
11. Uvidom u Zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 19. siječnja 2024. godine utvrđeno je da je RŽ kao svjedok izjavila je da je kod okrivljenice, kao poslodavca, obavljala inspekcijski nadzor 04. svibnja 2022. godine, a vezano za zaprimljenu predstavku te da je tijekom inspekcijskog nadzora saslušala zatečene radnike u svojstvu svjedoka i da je zadala obvezu poslodavcu da 06. svibnja 2022. godine dostavi potrebnu radno-pravnu dokumentaciju pa su nakon pregleda radno- pravne dokumentacije te saslušanja svjedokinja utvrđeni prekršaji kako je to opisano u optužnom prijedlogu od 20. svibnja 2022. godine. Izjavila je da je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno ukupno 7 prekršaja, koji su kao takvi činjenično opisani, odnosno u kojima je navedeno protupravno stanje ističući da je prije uzimanja izjava svjedoka bivših radnica, koje su u Sudu saslušavane u svojstvu svjedoka, iste upozorila na obvezu iskazivanja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza. Na poseban upit suca svjedokinja je odgovorila da se sjeća da su svjedokinje spominjale neku bilježnicu u koju su upisivale slobodne dane, ali zbog proteka vremena, da se ne može sjetiti svih pojedinosti za podatke, ali da su svi njihovi navodi bili kao i datumi koje su navodili navedeni u danoj izjavi i da se nalaze na sastavljenom Zapisniku.
Na poseban upit branitelja okrivljenice vezano za nepravilnosti koje je utvrdila tijekom inspekcijskog nadzora, svjedokinja je odgovorila da su iste navedene u optužnom prijedlogu i to točno u odnosu na predmetne radnice, smatrajući da je bilo i drugih nepravilnosti za druge radnike, a utemeljene na njihovim izjavama, da bi iste bile kao takve navedene u sastavljenom optužnom prijedlogu. Dodala je da se u sačinjenim Zapisnicima nalaze svi podaci koje je utvrdila tijekom inspekcijskog nadzora odnosno da su njezine radnje koje su vezane za provođenje nadzora, pa tako se nalaze i svi djelatnici koji su ispitani tijekom takvog nadzora.
Na daljnji upit branitelja okrivljenice vezano za obavljeni inspekcijski nadzor te utvrđene nepravilnosti koje su opisane kao takve kao prekršaji u podnesenom optužnom prijedlogu, odgovorila je da je takve nepravilnosti utvrdila komparacijom i pregledom zatražene radno-pravne dokumentacije, kao i iz izjava ispitanih radnika, tako da je poučena ranijim iskustvom da radno-pravna dokumentacija nije uvijek u skladu sa stvarnim stanjem, s obzirom na izjave radnica koje su davale o svom radnom vremenu poklanjala vjeru njihovim izjavama jer su iste točno i precizno u svojim izjavama navodile i opisivale svoj radno-pravni status kod okrivljene, tako da je na temelju svega toga zaključila da postoji osnovana sumnja da su u konkretnoj situaciji počinjeni prekršaji za koje se okrivljena kao poslodavac tereti u ovom postupku. Na daljnji upit branitelja okrivljenice vezano za izjave djelatnice koje su dale vezano za svoj rad kod okrivljene kao poslodavca, odgovorila je da njihove izjave nisu u skladu sa pregledanom radno-pravnom dokumentacijom, a s obzirom da su predmetne radnice iskazivale, tj. svoj izjave su davale uvjerljivo i sigurno i da nije imala osnove za posumnjati u vjerodostojnost takvih njihovih izjava, odnosno da nije posumnjala da su iste davale lažne podatke.
Na upit suda vezano za korištenje stanki predmetnih radnica, svjedokinja je odgovorila da iz pregledane radno-pravne dokumentacije nije utvrdila da je postojao bilo kakav pisani akt u kojem je bilo navedeno vrijeme korištenja takve stanke, s tim da nije isključila mogućnost da je korištenje stanke bilo opisano samim ugovorom, ali da se ne sjeća da li je zamijetila u pregledanim ugovorima i da li je bilo određeno vrijeme korištenja takve stanke, s tim više što stanka nije bitan uglavak sastavljenog ugovora o radu, tako da zbog toga nije niti obraćala pozornost na to. Na daljnji upit branitelja okrivljenice, svjedokinja je odgovorila kako misli da je sva utvrđenja koja se odnose na radno vrijeme predmetnih radnica, korištenje stanke, tjednog i dnevnog odmora, temeljila na samim izjavama predmetnih radnica. Na daljnji upit branitelja okrivljenice, svjedokinja je odgovorila kako misli da je na iste, koje je prethodno navela saslušala i okrivljenu, koja je bila u prostorijama Državnog inspektorata 19. svibnja 2022. godine kada je istu upoznala sa rezultatima inspekcijskog nadzora, odnosno sa sadržajem Zapisnika II te da je istu upoznala sa svjedočkim izjavama dviju svjedokinja što je koja izjavila i da je istoj pružila mogućnost da se očituje o utvrđenom činjeničnom stanju na način da je istoj dala rok od 2 dana za očitovanje, ali da je ista izrazila želju da se odmah očituje na utvrđeno činjenično stanje te je osporavala prekršaje koji joj se stavljaju na teret, a da u ostalom dijelu Zapisnika nije imala primjedbe.
Na daljnji upit branitelja okrivljenice, svjedokinja je odgovorila, a vezano za utvrđenja odnosno vezano za prekršaj za koji se okrivljena tereti pod točkom I. podnesenog optužnog prijedloga vezano za neuredno vođenje evidencije o radnicima, konkretno u odnosu na radnicu IŽ u odnosu na podatak koji je navela u činjeničnom opisu prekršaja, odnosno u sastavljenom Zapisniku, a koji je određen kao obvezatan Kolektivnim ugovorom za ugostiteljstvo, a takav podatak se odnosi na navođenje minulog rada radnika, jer se na takav minuli rad radnika obračuna dodatak 0,5% po godini staža, isti nije evidentiran, a isto je primijetila i u odnosu na druge radnike, okrivljena kao poslodavac u obračunu plaće nije takav podatak iskazivala niti za jednog radnika, a što je utvrdila iz pregledanih obračuna plaća, i zbog čega je okrivljenoj skrenula pozornost na obvezu evidentiranja takvog podatka u evidencijama o radnicima, a osim toga u iskazivanju takvog podatka u obračunu plaća, izjavila je da je u konkretnom slučaju išla u korist poslodavca te da ovom nedostatku obavijestila poreznu upravu, a što je mogla učiniti, što bi dodatno predstavljalo troškove za okrivljenu kao poslodavca.
Na poseban upit branitelja okrivljenice, svjedokinja je odgovorila, vezano za nepoštivanje utvrđenih prava radnika, da sve propuste koje je u tom pravcu utvrdila je navela u sastavljenom Zapisniku, odnosno u samom sadržaju optužnog prijedloga u kojem su opisani pojedini prekršaji i u kojem su navedeni svi propusti okrivljene i koji su kao takvi kvalificirani kao prekršaji iz odredbi Zakona o radu.
12. Branitelj okrivljene je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u odnosu na primjenu odredbi iz Kolektivnog ugovora za ugostiteljstvo, budući da je istim kolektivnim ugovorom jasno određeno da se on primjenjuje samo sa članice ugovornih strana, a okrivljena nije član niti jedne od ugovornih strana tog kolektivnog ugovora.
13. Uvidom u Zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 16. svibnja 2024. godine utvrđeno je da je ĆŽ, u svojstvu svjedoka, izjavila da kod okrivljene kao poslodavca radi od 2017. godine, kada je zasnovala radni odnos ugovorom o radu i to na poslovima recepcionara, konobara i poslužitelja i da je njeno radno vrijeme utvrđeno odlukom poslodavca, tako da radnim danom radi 7 sati dnevno, subotom 5 sati, a nedjeljom nekad radi 7 sati, što je vrlo rijetko. Dodala je da nikada ne radi prekovremeno, nego njeno radno vrijeme tjedno iznosi 40 sati, odnosno da nije sigurna točno koliko to iznosi, ali da zna da ne radi nikada prekovremeno tj. više sati od sati koje je navela da radi na dnevnoj bazi dodajući da stanku koristi, ali ne u točno određenom vremenu, nego u vremenu kada nema posla, a takav način stanke koriste i ostali radnici. Izjavila je da je radila sa OŽ u smjeni, dok sa radnicom IŽ nije nikada radila s obzirom da ona radi u izdvojenom pogonu te da je sa radnicom OŽ radila na Novoj godini tj. 01. siječnja 2022. godine i taj dan je radila od 15,00 do 22,00 sata, a da evidenciju o radnom vremenu vode osobno radnici, tj. da svaki radnik u "šiftericu", koja je sastavljena, upisuje početak i kraj radnog vremena za određeni dan. Nadalje je izjavila da je njeno radno vrijeme raspoređeno po smjenama prva i druga smjena, tako da prva smjena počinje u 07,00 do 14,00 sati, a druga smjena od 15,00 do 22,00 sata, da smjene radi po tjednima, navodeći da ovakav raspored radnog vremena nemaju sve djelatnice te da u svom radnom odnosu kod okrivljene redovito ostvaruje pravo na tjedni odmor tj. da ima slobodne dane za dane u tjednu a koji se odnose na vikende, a to znači u situaciji kada radi nedjeljom, da onda pravo na tjedni odmor ostvaruje slijedeći tjedan kada ima neradni dan u radne dane tjedna.
Na poseban upit suda, svjedokinja je dogovorila da je OŽ pretežno radila prvu smjenu, dok za radnicu IŽ ne zna na koji način je ona radila. Na poseban upit braniteljice okrivljenice, svjedokinja je odgovorila da evidenciju o radnom vremenu, kako je već navela, vode oni osobno zaposleni radnici, tako da svaki radnik upisuje svoje radno vrijeme tj. početak i kraj radnog vremena.
Na daljnji upit braniteljice okrivljenice, svjedokinja je odgovorila da nedjeljom sve radnice zaposlene kod okrivljene rade iznimno i to u određenim situacijama, u slučaju kada dolaze velike grupe, jer im je to jedini problem kada moraju raditi nedjeljom. Na daljnji upit braniteljice okrivljene, svjedokinja je odgovorila da nema saznanja o tome je li radnici OŽ uskraćeno pravo na tjedni odmor za vrijeme rada kod okrivljene, te da isto nema ni saznanja da bi joj bilo uskraćeno pravo na stanku za vrijeme rada u bilo kojem vremenskom razdoblju njenog rada.
Na daljnji upit braniteljice okrivljene, svjedokinja je odgovorila da je radila na Skupu novinara koji je održan 22. travnja 2022. godine te da je za to vrijeme koristila svoja prava na stanku i da u to vrijeme nije radila niti sa jednom spomenutom radnicom.
14. Sud je odbio prijedlog branitelja okrivljene za izvođenjem grafološkog vještačanja u odnosu na potpis radnice OŽ budući je smatrao da izvođenje navedenog dokaza u ovom postupku nije neophodno jer se sve relevantne činjenice mogu utvrditi iz provedenog dokaznog postupka.
15. Daljnjih dokaznih prijedloga od strane obrane nije bilo, a tužitelj je tijekom postupka bio pasivan i nije pristupao na glavnu raspravu, niti je predlagao ikakve daljnje dokaze, pa je Sud zaključio glavnu raspravu.
16. U završnom govoru, braniteljica okrivljenice je izjavila da ostaje u cijelosti kod navoda pisane obrane sa nadopunama i predložila je Sudu osloboditi okrivljenicu.
17. U ovom postupku na temelju obrane okrivljene sporno je da li je ista počinila prekršaje koji joj se stavljaju ne teret optužnim prijedlogom jer je svojom obranom i nadopunom iste dovela u pitanje iskaze svjedokinja na temelju čijih iskaza je sastavljen optužni prijedlog tužitelja, a koji iskazi su u potpunosti suprotni svoj materijalnoj dokumentaciji u spisu odnosno radno-pravnoj dokumentaciji za navedene svjedokinje.
18. Nesporno je u ovom postupku da su svjedokinje KŽ i OŽ koje terete okrivljenju njene bivše zaposlenice kojima je radni odnos kod iste prestao i to dana **.**.2022. KŽ, a dana **.**.2022. OŽ.
19. Nesporno je da je nadzor Državnog inspektorata započeo 4. svibnja 2022. godine.
20. Cijeneći iskaz svjedokinja KŽ i OŽ sud je, s obzirom na njihovo svojstvo bivših radnica okrivljene, morao uvažiti da su njihovi odnosi poslodavca i radnika, koji su sami po sebi kompleksni, očigledno i narušeni što je i dovelo do raskida radnog odnosa, no time je i njihova nepristranost u iznošenju svjedočkog iskaza upitna te Sud nikako nije mogao, posebice s obzirom da je okrivljena u potpunosti i tijekom cijelog postupka poricala njihove navode, donijeti osuđujuću odluku isključivo na temelju ovakvih iskaza, koji su pri tome po ocjeni ovog suda nelogični i konfuzni, a pri tome je istima suprotna sva materijalna dokumentacija u spisu, dok ispitana svjedokinja VŽ potvrđuje navode obrane okrivljene i iskazuje suprotno navodima ovih svjedokinja.
21. Cijeneći iskaz ispitane svjedokinje VŽ Sud je isti cijenio logičnim, uvjerljivim, vjerodostojnim i istinitim jer je ista iskazivala o svom radnom odnosu i radu kod okrivljene kao poslodavca kao i o onom što joj je poznato o radu drugih zaposlenika. Ista je tijekom svog iskaza u bitnome potvrdila ispravnost materijalne dokumentacije u spisu, odnosno podatke o broju evidentiranih radnih sati kao i obranu okrivljenice o tome kako je svojim djelatnicama omogućavala i korištenje stanke i dnevnog i tjednog odmora. Sud iskazu ove svjedokinje u cijelosti vjeruje jer je dan od strane nepristrane osobe koje ni na koji način nije osobno zainteresirana za ishod ovog prekršajnog postupka.
22. Iskaz svjedokinje VŽ koji je bio istovjetan i tijekom provođenja inspekcijskog nadzora nije u samom inspekcijskom nadzoru uzet u obzir u korist okrivljene.
23. Svjedokinja RŽ iskazala je da je većinu relevantnih saznanja crpila i svoj zapisnik i optužni prijedlog sastavila "poučena ranijim iskustvom da radno-pravna dokumentacija nije uvijek u skladu sa stvarnim stanjem" te da je "poklonila vjeru izjavama radnica" (KŽ i OŽ) i "da je na temelju svega toga zaključila da postoji osnovana sumnja da su u konkretnoj situaciji počinjeni prekršaji za koje se okrivljena kao poslodavac tereti u ovom postupku" iako "izjave radnica nisu u skladu sa pregledanom radno-pravnom dokumentacijom" ali da ona "nije imala osnove za posumnjati u vjerodostojnost takvih njihovih izjava, odnosno da nije posumnjala da su iste davale lažne podatke", te da je "sva utvrđenja koja se odnose na radno vrijeme predmetnih radnica, korištenje stanke, tjednog i dnevnog odmora, temeljila na samim izjavama predmetnih radnica.". Cjelokupni iskaz svjedokinje Sud je ocijenio vjerodostojnom jer je ista iskazivala o tome na koji način je provela inspekcijski nadzor, kome je ona poklonila vjeru, što je zaključila i na temelju čega je došla do svojih zaključaka, što ne znači da je Sud ocijenio i njene zaključke ispravnima.
24. Sud je obranu okrivljene u kojoj je poricala počinjenje prekršaja, a koja je dana jasno, detaljno, obrazloženo i nedvosmisleno i koja je potkrijepljena materijalnom dokumentacijom u spisu i svjedočkim iskazom VŽ, ocijenio logičnijom i vjerodostojnijom od iskaza svjedokinja KŽ i OŽ i sukladnom iskazu svjedokinje inspektorice RŽ u dijelu u kojem navodi da je zapisnik i optužni prijedlog sastavila isključivo na iskazima svjedokinja KŽ i OŽ.
25. Dakle, kako je tijekom provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je optužni prijedlog utemeljen isključivo na iskazima dvije bivše radnice okrivljene koji iskazi nikakvim dodatnim dokazima, a što je u ovom slučaju za donošenje odluke o krivnji okrivljene bitno, nisu potvrđeni, a okrivljena je tijekom cijelog postupka poricala počinjenje prekršaja koji joj se stavljaju na teret, koje poricanje je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu (primarno evidencijama o radu, ali i ispisima poruka između okrivljene i svjedokinje, kao o objavama na društvenim mrežama o terminima održavanja evenata) i iskazom ispitane svjedokinje VŽ.
25. Međutim, još važnije, niti jedan izvedeni dokaz ne čini nedvojbenim da okrivljenica doista počinila bilo koji od prekršaja koji joj se stavljaju na teret, a navedeno se po ocjeni suda ne može nespornim zaključiti samo na temelju tvrdnji dvije bivše radnice okrivljene koje, prema vlastitim izjavama s istom kao poslodavcem nisu bile zadovoljne.
26. U odnosu na točku Ad) I optužnog prijedloga okrivljena je u svojoj pisanoj obrani obrazložila kako podaci o radnom stažu, suprotno utvrđenju tužitelja, nisu podaci o kojima ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom te da isti nisu unijeti u evidenciju jer o tim podacima nije ovisila visina plaće niti druga materijalna prava koja radnici ostvaruju, kao i da se na okrivljenu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za ugostiteljstvo s obzirom da isti obvezuje sve članice ugovornih strana koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost, a okrivljena nije članica niti jedne od ugovornih strana pa slijedom navedenog u ovom postupku nije dokazano da bi okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret točkom Ad) I optužnog prijedloga
27. U odnosu na točke Ad) II, Ad) IV, Ad) V, Ad) VII i Ad) VII optužnog prijedloga, utvrđeno je da je optužni prijedlog sastavljen suprotno evidencijama o radu za svjedokinje KŽ i OŽ te je po državnoj inspektorici, a na temelju njenog "ranijeg iskustva", utvrđeno da dokumentacija okrivljene kao poslodavca nije uredno vođena isključivo na temelju iskaza bivših radnica iste, a koji iskazi nisu potvrđeni ni na koji način tijekom ovog postupka, slijedom čega Sud u ovom postupku nije mogao van svake razumne sumnje utvrditi da je okrivljena počinila prekršaje koji joj se stavlja na teret ovim točkama optužnog prijedloga.
28. Situacije u kojima je radni odnos prestao otkazom uvijek su dvojbene i nemoguće je nekritički prihvatiti iskaze svjedokinja bivših radnica bez da su isti potkrijepljeni bilo kakvim drugim dokazom, koji su u ovom postupku u potpunosti izostali.
29. S druge strane sami iskazi ovih svjedokinja puni su nelogičnosti i proturječja zbog kojih ih Sud nikako nije mogao nekritički prihvatiti kao istinite.
30. Tako svjedokinja KŽ u odnosu na korištenje stanke u trajanju od 30 minuta prvo iskazuje da "nikada nije koristila stanku" tijekom rada kod okrivljene, a onda na upit odgovara "u drugim situacijama kada je bilo manje posla…mogla sam koristiti stanku od 30 minuta". Zatim u istom iskazu potpuno nelogično očekuje da joj poslodavac svaki dan kaže u kojem trenutku trebaju koristi pauzu te navodi "za cijelo vrijeme mog rada nitko mi nikada nije rekao da mogu koristiti stanku", pa onda obrazlaže da ju nije koristila zbog majke okrivljene, a onda kasnije opet navodi da ju je "koristila skrivečki", a onda navodi da je pušač i da je tijekom svog rada pušila cigarete, ali da nije koristila stanku u trajanju od trideset minuta od jednom.
31. A svjedokinja OŽ prvo navodi da je radila po dva tjedna bez i jednog dana tjednog odmora bez da je dobivala dan tjednog odmora za to, a onda navodi da su radnice same bilježile u bilježnicu kada će koristiti svoje slobodne dane, a onda opet obrazlaže na koji način im je određivano kada će koristi slobodne dane i u kojem trajanju.
32. Suprotno iskazima svjedokinja KŽ i OŽ potpuno je nelogično da poslodavac koji nije uopće prisutan tijekom rada radnika istima, bez da im je to ikada izričito rekao, brani da koriste stanku tijekom svog radnog vremena. Kao što je nelogično i da majka okrivljene tijekom cijelog radnog vremena provjerava sve radnike što i koliko rade i brani im da koriste stanku. Istovjetno tako potpuno je nelogično (i u konkretnom slučaju suprotno najavama na društvenim mrežama za objekt u kojem je svjedokinja radila) da vlasnik ugostiteljskog objekta organizira reprizu dočeka Nove godine u osam sati ujutro.
33. Otklanjajući, dakle, iskaze prethodno imenovanih svjedoka kao pouzdan izvor spoznaja, a uzimajući u obzir materijalnu dokumentaciju, obranu okrivljene i iskaz svjedokinje ĆŽ kao i iskaz inspektorice RŽ sumnja da bi optužena počinila prekršajna djela koja joj se stavljaju na teret nije potvrđena.
34. Stoga, zaključno, a na temelju svega navedenog i s obzirom na prethodno navedeni zaključak suda da tijekom dokaznog postupka nije nedvojbeno, s potpunom sigurnošću i van svake razumne sumnje dokazano da je optužena počinila prekršajna djela koja joj se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, a za koja postupak nije obustavljen u točki I. izreke ove presude, sud je u skladu s načelom "in dubio pro reo", koje je propisano odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku odlučio na način povoljniji za optuženu i istu, jer nije nedvojbeno dokazano da je počinila prekršajna djela koja joj se stavljaju na teret u točki II. izreke ove presude oslobodio od optužbe za ista.
35. S obzirom na sve navedeno, Sud je dakle u točki I. izreke ove presude odbio optužbu u odnosu za djelo prekršaja za koje je nastupila zastara, a u točki II. izreke ove presude okrivljenu, na temelju zakonskih odredbi citiranih u točki II. izreke presude, oslobodio od optužbe, temeljem načela „in dubio pro reo“ (u sumnji u korist okrivljenika) za djela navedena u toj točci.
36. Kako je optužba odbijena za jedno djelo prekršaja, a okrivljena oslobođena od optužbe za preostalih šest djela prekršaja koji su joj se stavljali na teret optužnim prijedlogom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, u skladu s odredbom članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.
U Osijeku, 7. siječnja 2025. godine.
Zapisničarka
Sutkinja
Andrijana Sedlić Tenjeri, v.r.
Ivana Hruška Premužak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenici,
2. Branitelju okrivljenice;
3. Tužitelju;
4. Arhiv
