REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-192/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, O Barčića 5, protiv tuženika OPĆINE PUNAT, Punat, Novi put 2, OIB: 59398328383, zastupanog po punomoćnici Mariji Sesar, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, Frana Supila 6/III, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u 137/179 dijela (su)vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], kuća i dvor, 179 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, te se ovlašćuje tužitelj, temeljem ove presude, ishoditi upis prava (su)vlasništva u zemljišne knjige, a što je tuženik dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. ožujka 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je suvlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], kuća i dvor, 179 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, Zemljišnoknjižnog odjela Krk, u 137/179 dijela, te da je tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u zemljišne knjige. U tužbi navodi da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo tuženika u 137/179 dijela, a da je prije upisa prava vlasništva tuženika, temeljem ugovora o usklađenju stvarnog i pravnog stanja nekretnine od 6. ožujka 2006., bila upisana kao vlasništvo Brodogradilišta "Punat" d.d., a prije toga kao društveno vlasništvo s pravom korištenja "Punat OOUR Brodogradilište". Nadalje, navodi da iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju proizlazi da predmetna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Brodogradilište "Punat" s p.o. Punat, što je jedna od zakonskih pretpostavki za stjecanje vlasništva pravnog sljednika na nekretninama u društvenom vlasništvu na kojima je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, slijedom čega da upis vlasništva Brodogradilišta "Punat" d.d. nije odražavao stvarno vlasničkopravno stanje prilikom raspolaganja nekretninom u korist tuženika temeljem ugovora o usklađenju stvarnog i pravnog stanja nekretnine od 6. ožujka 2006.. Stoga, u konačnici ističe da je, sukladno odredbi članka 47. Zakona o privatizaciji, u vezi članka 58. stavka 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom, te članka 23. stavka 1. Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužbe, te istaknuo da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo Općine Punat, kao stvarnog vlasnika temeljem ugovora o usklađenju stvarnog i pravnog stanja nekretnine od 6. ožujka 2006., a da je sada upisana kao suvlasništvo Općine Punat i treće osobe OČ. Također, ističe da je Općina Punat i prije sklapanja navedenog ugovora bila vlasnik i korisnik nekretnine, a da je tim ugovorom isto izričito potvrđeno, odnosno da je tim ugovorom priznato i usklađeno stvarno i zemljišnoknjižno stanje. Ističe i da Brodogradilište "Punat" nikada nije stupilo, niti bilo u posjedu te nekretnine, pa da je prethodni upis prava korištenja izvršen na ime pravnog prednika Brodogradilišta "Punat" bio isključivo formalne naravi, bez ikakvih stvarnopravnih učinaka, te suprotan stvarnom stanju stvari.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik je istaknuo da tužitelj nije dokazao osnovu temeljem koje je stekao pravo vlasništva nekretnine jer da nije dostavio uvjerenje iz kojeg bi proizlazila namjena i status nekretnine na dan 24. srpnja 1991., odnosno 16. listopada 1990., dok je tužitelj istaknuo da navedeno nije relevantno jer da pravni temelj stjecanja prava vlasništva nekretnine nije Zakon o poljoprivrednom zemljištu ili Zakon o šumama, već Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, odnosno Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu iz kojeg razloga je i dostavio uvjerenje PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk za predmetnu nekretninu na dan 1. kolovoza 2010.

4. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelj, sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) 21. veljače 2023. uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, te da je tuženik isti zaprimio 23. veljače 2023., ali da je mirno rješenje spora izostalo (list 4-6 spisa).

7. Nije sporno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću i dvor površine 179 m2, odnosno da se na istoj nalazi trafostanica i spremišta stanara zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te parkiralište jednog stanara, a što proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu i dopisa tuženika od 2. veljače 2022. upućenog zakonskom zastupniku tužitelja (list 45-46 spisa).

8. Nije sporno da je tuženik bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem ugovora o usklađenju stvarnog i pravnog stanja nekretnine od 6. ožujka 2006. zaključenog između tuženika i Brodogradilišta "Punat" d.o.o. (list 17 spisa), koji upis je proveden 15. ožujka 2006., odnosno da je isti sada upisan kao suvlasnik u 137/179, budući da je ugovorom o kupoprodaji od 19. prosinca 2012. 41/179 dijela nekretnine prodao OČ (list 19-21 spisa).

9. Nije sporno, a što proizlazi i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (list 7-12 spisa) da je predmetna nekretnina na dan 30. listopada 1976. uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Brodogradilišta, Marine i Tvornice vijaka Punat OOUR I Brodogradilište i Marina Punat, odnosno od 1988. "Punat OOUR" Brodogradilište, a od 1995. Brodogradilište "Punat" d.d.

10. Također, nije sporno ni da predmetna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Brodogradilište "Punat" s.p.o., Punat, a što proizlazi i iz dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: 990-01/22-01/18, Urbroj: 360-04-03/08-2022-2 od 8. ožujka 2022. (list 13 spisa), te Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I- 943-01/01-02/56, Urbroj: 563-03-0201/01-2005-9 od 10. lipnja 2005. (list 14-16 spisa).

11. U konačnici, nije sporno ni da se predmetna nekretnina na dan 1. kolovoza 2010. nalazila unutar građevinskog područja naselja Punat, planske oznake N1, a što proizlazi iz Uvjerenja PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk Klasa: 350-05/24-03/310, Urbroj: 2170-03-04/3-24-2 od 2. svibnja 2024. (list 44 spisa) i dopisa tuženika od 2. veljače 2022. upućenog zakonskom zastupniku tužitelja (list 45-46 spisa).

12. Međutim, sporno je, je li tužitelj Republika Hrvatska postala vlasnik predmetne nekretnine kao imovine neprocijenjene u postupku pretvorbe pravnog prednika tuženika.

13. Prvenstveno valja navesti da na odluku u ovoj pravnoj stvari, kao i primjenu materijalnog prava, nije od utjecaja činjenica da predmetna nekretnina više nije upisana kao društveno vlasništvo, već (su)vlasništvo tuženika. Naime, odredbom članka 388. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) propisano je da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu, a o čemu se radi upravo u konkretnom slučaju.

14. Odredbom članka 390.a ZV-a propisano je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, te čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

15. Odredbom članka 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10 i 145/10; dalje ZP) propisano je da dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi prenose se Fondu (za privatizaciju), ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

16. Odredbom članka 58. stavka 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 145/10, 70/12 i 94/13), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., propisano je da dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011., postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

17. Također, odredbama članka 3. točke 1. i članka 4. točke 2. u vezi s odredbama članka 65. stavka 1. i 4. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 94/13, 18/16, 89/17, 52/18 i 112/18), kao titular prava vlasništva predmetne nekretnine označena je Republika Hrvatska.

18. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, pravni prednik tuženika Brodogradilište "Punat" d.o.o., nije stekao vlasništvo utužene nekretnina pretvorbom društvenog vlasništva jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 390.a ZV-a koji moraju biti kumulativno ispunjeni, a u konkretnom slučaju je nesporno da utužene nekretnine nisu procijenjene u temeljnom kapitalu prednika tuženika, već je predmetna nekretnina u trenutku pretvorbe društvenog vlasništva tuženika (kojom nisu bile obuhvaćene) ex lege postala vlasništvo Fonda za privatizaciju, sve sukladno prije citiranoj odredbi članka 47. ZP-a, te ostalim citiranim odredbama.

19. Isto tako, za istaknuti je da su nakon donošenja ZP-a, doneseni i Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" 92/10; dalje ZOTZ), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2010. Odredbom članka 23. stavka 1. ZOTZ-a propisano je da građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske, dok je člankom 2. stavkom 2. propisano da je ostalo građevinsko zemljište u smislu tog Zakona zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje na dan stupanja na snagu tog Zakona dokumentima prostornog uređenja nije određena ugostiteljsko turistička namjena, na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

20. Iz citiranih zakonskih odredbi, a s obzirom na nespornu činjenicu i dostavljeno uvjerenje PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk Klasa: 350-05/24-03/310, Urbroj: 2170-03-04/3-24-2 od 2. svibnja 2024. (list 44 spisa) i dopis tuženika upućenom zakonskom zastupniku tužitelja od 2. veljače 2022. (list 45-46 spisa) da se predmetna nekretnina na dan 1. kolovoza 2010. nalazila unutar građevinskog područja naselja Punat, planske oznake N1, proizlazi da je predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske.

21. U konačnici, 2. svibnja 2020. stupio je na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" 50/20) koji u članku 28. stavku 1. propisuje da ostalo građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99), odnosno nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju ZP-a vlasništvo je Republike Hrvatske.

22. Sukladno navedenom, a u odnosu na predmetnu nekretninu, proizlazi da je vlasnik iste Republika Hrvatska, tj. tužitelj, koji je vlasništvo stekao temeljem zakona, odnosno ZF-a, te je bio vlasnik u vrijeme kada se tuženik uknjižio kao vlasnik, sada suvlasnik te nekretnine. Stoga je upis prava vlasništva tuženika nevaljan jer pravni prednik tuženika nije mogao na drugoga prenijeti više prava nego ih sam ima, a tuženik je dužan priznati, odnosno trpjeti upis tužitelja u zemljišnim knjigama kao vlasnika predmetne nekretnine. Slijedom navedenoga, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155., te članka 163. ZPP-a.

24. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 32. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife, te zastupanja na ročištu 24. rujna 2024. i 19. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife. Stoga tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 151. stavka 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 7. siječnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.