Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Domovinskog rata 4, Split

Poslovni broj: Pp-7199/2022.-16.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Karle Balažić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene ZG i drugookrivljenog ČG, zbog prekršaja iz članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.) kažnjivog po članku 22. stavak 1. citiranog Zakona, u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, pod Klasom: 211-07/22-5/13344 i Ur.brojem: 511-12-24-22-1 od 24. svibnja 2022., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. studenog 2024. u prisutnosti prvookrivljenice i drugookrivljenika, a odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 11. studenog 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Drugookrivljeni PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnog Z i ĐG rođene Č, rođen **.**.1958. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), za vrijeme boravka u Hrvatskoj na adresi [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, dipl. ing strojarstva, nezaposlen, lošeg imovnog stanja, u izvanbračnoj vezi, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je:

23. svibnja 2022. u [adresa], u [adresa], izvršio ekonomsko nasilje naspram bivše supruge ZG, na način da je promijenio bravu na zajedničkoj garaži u prizemlju zajedničke obiteljske kuće, čime je istoj onemogućio korištenje zajedničke imovine,

dakle, počinio ekonomsko nasilje u obitelji prema bivšem bračnom drugu,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se drugookrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 900,00 (devetsto) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), drugookrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako drugookrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, drugookrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 1 mjeseca od primitka ove presude.

II.

Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona,

prvookrivljena ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći P i Đ rođene K, rođena **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, dipl. ekonomist, nezaposlena, srednjeg imovnog stanja, razvedena, majka dvoje djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

„dana 23.05.2022. u 17:00 sati, u mjestu [adresa], općina [adresa], izvršila ekonomsko nasilje naspram bivšeg supruga drugookrivljenoga PG na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima stubišta koja se nalaze u prizemlju zajedničke obiteljske kuće, čime mu je onemogućila korištenje zajedničke imovine“,

time da bi počinila prekršaj opisan u članku 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točka 4. istog Zakona u odnosu na prvookrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv prvookrivljene ZG i drugookrivljenog PG, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Prvookrivljena ZG je prilikom očitovanja o optužbi izjavila kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.

2.1. Prvookrivljenica je u svojoj obrani navela da joj je drugookrivljeni PG bivši supružnik, imaju zajedno dva sina. Nekretnina o kojoj je riječ u predmetnom optužnom prijedlogu nije u vlasništvu drugookrivljenika nego u njenom suvlasništvu i drugookrivljenikove majke ĐG, po pola, a s obzirom da je drugookrivljenik 2010. darovnim ugovorom darovao majci polovinu svog dijela nekretnine. Predmetna nekretnina je bračna stečevina nje i drugookrivljenika i u vezi iste se vodio spor za podjelu bračne stečevine u kojem je donesena pravomoćna presuda, a u međuvremenu se uknjižila na predmetnu nekretninu čiji je posjednik, odnosno posjednik dijela svoje nekretnine dugi niz godina. Stanuje u stanu koji se nalazi na zadnjoj etaži, točnije drugom katu kuće, a drugookrivljenik povremeno dolazi u stan iz Njemačke, a koji se stan nalazi na dvije etaže, odnosno u prizemlju i prvom katu. Da drugookrivljenik svaki put kada dođe iz Njemačke promijeni bravu na garaži u prizemlju, a koju garažu koristi i ona s obzirom da u istoj parkira svoje vozilo. Osim toga u garaži postoje ulazna vrata iz kojih ide glavno stubište koje vodi do glavnog ulaza u njen stan pa kada dotični promijeni bravu ne može pristupiti u svoj stan već mora u isti ulaziti na sporedni ulaz preko balkonskih vrata. Da je tako bilo i predmetne prilike kada je drugookrivljenik promijenio bravu na zajedničkoj garaži u prizemlju. Da nije predmetne prilike promijenila bravu na ulaznim vratima stubišta na prizemlju obiteljske kuće i da se to tada uopće nije dogodilo, a na koju okolnost prilaže nepravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu broj: PsP-169/2018 od 10. rujna 2021.

2.2. Drugookrivljeni PG je prilikom očitovanja o optužbi izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

2.3. Drugookrivljenik je u svojoj obrani u bitnom naveo da nema nikakve osnove da se bivši partneri koji već 15 godina žive odvojeno, svatko u svojem stanu, tretiraju kao obitelj, a ono što rade po pitanju svoje privatnosti uopće nije predmet spomenutog zakona i članka po kojem ga se tereti. Da policija smatra da takve dvije osobe imaju pravo imati pristup stanu kojega koriste, međutim da ide još korak dalje pa onda to pravo nepovredivosti stana dopuštaju jednoj strani, a osporavaju drugoj i da to nije više policijska zaštita od obiteljskog nasilja već čista diskriminacija. Da u ovakvim slučajevima policija intervenira i stranke upućuje na sudsko rješavanje obzirom da je to pitanje imovinsko-pravnih odnosa, međutim, da mu policija u ovom slučaju jednostavno osporava normalan život u tom stanu. Da je policija prvo utvrdila vlasničke odnose na predmetnoj nekretnini, da bi onda utvrdili da su suvlasnici predmetne nekretnine on i njegova majka i jedan manji dio Republika Hrvatska. Navod prvookrivljenice da je suvlasnica s njegovom majkom, je apsolutna laž obzirom da do sada niti njegova majka, a niti on nikakvog zahtjeva za promjene imovinskog odnosa o predmetnom vlasničkom listu još nisu dobili. Da prvookrivljenica posjeduje pravomoćnu presudu po kojoj ona ima pravo pedeset posto suvlasničkih dijelova na predmetnoj nekretnini, ali da je njegova majka investirala prodajom svog vlastitog stana novac u tu nekretninu, još uvijek traje sudski proces u kojem ona traži svoje obeštećenje ili svoje ulaganje. Po riječima prvookrivljenice, on nema apsolutno nikakvog prava u toj kući. Inzistira na tome da se napravi uviđaj na terenu jer smatra da će se na takav način jasno pokazati što je nužnost zaštite svoje privatnosti i zaštite svog doma, a što je zatvaranje vrata kao čisti hir. Da ni u jednom momentu nije tražio da mu prvookrivljenica da ključ stana koji ona koristi, a da bi obzirom na njegovo suvlasništvo na taj stan imao apsolutno pravo na to. Međutim, da to isto pravo prvookrivljenica zloupotrebljava i uz pomoć policije mu se prišiva nekakav prekršaj kao da žive pod istim krovom i kao da drugog krova nad glavom nema. Da je osnovni argument zbog čega mu se osporava zaštita privatnosti argument suvlasništva jer nikakvog drugog argumenta nema. Da prvookrivljenica obmanjuje sud da je to njoj jedini ulaz u njen stan i upravo je to ono zbog čega inzistira da se napravi uviđaj na licu mjesta. Što se tiče 23. svibnja koji se navodi, konstatirao je da mu je ponovno onemogućen pristup stanu u potkrovlju i pristup stanu koji koristi njegov sin, a koji je do tada imao. 23. svibnja je primijetio da ne može više ući u taj prostor i tada je zatražio pomoć policije, ali je apsurdno da od te iste policije bude i optužen. Nije tražio da uđe u stan prvookrivljenice nego da mu se osigura pristup onome što je dio njihove zajedničke imovine, a koji ne koriste do konačne podjele. Naglasio je da već 15 godina žive u dva različita stana bez ikakvog kontakta, osim što ponekad nađe prijeteće ceduljice na kuhinjskom stolu. Da nije zatražio pristup u prostor njenog stana za razliku od nje koja zahtijeva slobodan pristup u njen stan te da je zatražio da mu se osigura pristup u njegovo legitimno vlasništvo još uvijek važećim vlasničkim listom i da mu se osigura nesmetano korištenje toga.

2.4. Odgovarajući na upit suda, drugookrivljenik je naveo da predmetne prilike nije promijenio bravu na zajedničkoj garaži u prizemlju obiteljske kuće, a po njegovom mišljenju je to potvrdila prvookrivljenica u drugom postupku koji se vodio pred ovim sudom. Da je prvookrivljenica promijenila bravu na ulaznim vratima novog stubišta i to stubište se nalazi u prizemlju obiteljske kuće, a ne u garaži od koje je odvojeno. 2.5. Na pitanje prvookrivljenice, zbog čega lažno tvrdi da nije promijenio bravu na garaži kada je zajedno s policijskim službenim to konstatirala na licu mjesta, drugookrivljenik je odgovorio da je to apsolutna laž jer se u zapisniku navodi izjava prvookrivljenice da je vratio bravu nakon odlaska i da zbog toga ona nije podnijela nikakvu prijavu policiji.

2.6. Prvookrivljenica je iznijela primjedbu da bi narušavala privatnost drugookrivljenika te je navela da postoji presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 8 Pp-8431/2021 u kojem je isti kažnjen upravo iz razloga što je promijenio bravu na garaži. Drugookrivljenik je naveo da ta presuda nije pravomoćna i postupak je u tijeku na višem sudu.

3. U nastavku glavne rasprave Sud je pročitao pisanu obranu prvookrivljenice u kojoj je ista u bitnom navela da navedene prigode nije promijenila bravu na ulaznim vratima neuređenog, sporednog stubišta koje vodi do stana u potkrovlju, u čijem je isključivom posjedu već dugi niz godina, a za koji prekršaj je njen bivši suprug lažno prijavio policiji. Da je od 2009., nakon što je protiv njega podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine, bila kontinuirano maltretirana šikanirana i uznemiravana na način da je on svojim postupcima mijenjanja brava, njoj onemogućavao pristup njihovoj obiteljskoj kući s jedinim ciljem da je protupravno izbaci iz kuće, a kao dokaz tomu navela je pravomoćnu presudu P2-4453/09, iz koje je vidljivo da je svojim podnescima od 19. lipnja 2009. i 20. lipnja 2011. zatražila od suda privremenu mjeru jer je bivši suprug promjenom brava i postavljanjem vrata onemogućio korištenje stana u potkrovlju to jest drugoj etaži kuće koju je do tada koristila kao i pristup njenom automobilu parkiranom u garaži. Da je isti nastavio s uznemiravanjem na način da je svaki put kada bi došao iz Njemačke mijenjao bravu na garažnim vratima lažno tvrdeći na policiji da je to ulaz u njegov dvoetažni stan kojeg koristi, što nije istina jer postoje zasebna vrata koja vode iz garaže u stan koja i danas namjerno drži cijelo vrijeme otvorena ne želeći ih zaključati. Svaki put kada je promijenio bravu, onemogućio joj je ulazak u kuću i korištenje njenog stambenog prostora u kojem je stalno živjela dok je isti uvijek neometano koristio svoj stambeni prostor i garažu kada bi došao iz Njemačke. I nakon provomoćnosti predmetne presude, nastavio je s mijenjanjem brave na garažnim vratima smatrajući da ima i dalje pravo da joj onemogući korištenje garaže. Da drugookrivljenik formalnopravno nije bio vlasnik kuće u momentu kada je podnio ovu prijavu nego su vlasnici bili ona i njegova majka ĐG, a što dokazuje dostavljeni vlasnički list.

3.1. Drugookrivljeni je u svojoj obrani u bitnom naveo kako je zaprepašten da je sud dozvolio jednu pisanu obranu koja nosi datum 10. listopada 2024. te da se iz svega može izvući konotacija da se dvije godine čekalo za ročište da se pisani otpravak prvookrivljenice sastavi i u kojem se prvookrivljenica cijelo vrijeme koncentrirala na nekakvo zatvaranje garažnih vrata, a u ovom predmetu se uopće ne radi o tome. Da je način na koji se njega optužilo više nego kriminalan i falsificiran, ali u svakom slučaju osnove po kojima se izuzimaju iz zapisnika policije pa se opet prihvaćaju, djelomično upućuju na to da se samo gleda način na koji će se njega kazniti po bilo kom osnovu. Da bi se trebalo angažirati državno odvjetništvo kako bi utvrdilo jesu li počinjena kaznena djela i s čije strane, prvenstveno time misli na falsificiranje optužnih dokumenata jer je lažno optužen u ovom predmetu. Misli da se na ovom sudu ne raspravlja o predmetu za koji je podnio krivičnu prijavu, a što je vidljivo iz ovakvog podneska prvookrivljenice sa naknadnom pameću od dvije godine.

3.2. U odnosu na primjedbu drugookrivljenika koja je iznesena kao sastavni dio njegove obrane na prethodnoj raspravi, a kojom se protivio izdvajanju dokumenata koji su bitni za pravnu valjanost cijelog postupka (radi se o službenoj bilješci II. Policijske postaje Split), Sud je razmotrio njegovu primjedbu te je utvrdio da je jedan dio predmetne službene zabilješke omaškom izdvojen iz spisa predmeta te je stoga Sud taj dio službene zabilješke odlučio pročitati u dokaznom postupku jer predstavlja neposredno zapažanje policijskog službenika i u tom dijelu navedena zabilješka predstavlja valjani pisani dokaz sukladno članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona, za razliku od ostalog izdvojenog dijela službene zabilješke koji predstavlja nezakoniti dokaz upravo iz razloga jer sadrži izjavu građana – PG i ZG, a koji prije davanja izjave nisu propisno upozoreni sukladno važećim zakonskim propisima.

3.3. Sud je u dokaznom postupku pročitao: zapisnik o ispitivanju osumnjičenice ZG od 24. svibnja 2022., podnesak okrivljenika od 23. siječnja 2023. s prilozima - izvadak iz zemljišne knjige Katastarske općine [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška] od 26. veljače 2018. i žalbu na presudu u predmetu Pp-8431/2021 od 17. studenog 2022., pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu broj: Psp-169/18 od 10. rujna 2021., pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu broj: P2-4453/09 od 5. studenog 2015., izvadak iz zemljišne knjige Katastarske općine [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška] od 1. veljače 2023., nacrte predmetne građevine to jest tlocrt sjevernog i južnog pročelja kuće, tlocrt prizemlja, tlocrt prvog i drugog kata, dvije fotografije predmetne kuće, presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-8431/2021- 14 od 10. listopada 2022., pravomoćna 6. rujna 2023., neizdvojeni dio službene bilješke II. Policijske postaje Split od 24. svibnja 2022. te izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od strane drugookrivljenika.

3.4. Prvookrivljenica je na izvedene dokaze izjavila da je policijski službenik utvrdio da je promijenjena brava na garažnim vratima u prizemlju i da je to bilo u njenoj prisutnosti.

3.5. Drugookrivljenik je na izvedene dokaze izjavio kako se pita kakve veze imaju pročitani podnesci koji se nazivaju dokazima s optužbom koja se vodi protiv njega i prvookrivljenice. Iz pročitane službene zabilješke vidljivo je da je, kako se to navodi, brava na garaži promijenjena 24. svibnja 2022. Dalje je naveo da je potrebno navesti i dokaz da je kad je otišao u svibnju u Njemačku brava bila nepromijenjena i u tom istom zapisniku prvookrivljenica to tvrdi i da taj detalj u potpunosti razotkriva laž optužnice.

3.6. Na pitanje Suda prvookrivljenici, gdje se točno nalazi stan kojeg koristi, prvookrivljenica je odgovorila da se taj stan nalazi u potkrovlju i iznad potkrovlja nema drugog prostora jer je to zadnja etaža predmetne kuće. Na pitanje Suda drugookrivljeniku, je li to točno, drugookrivljenik je potvrdio da je to točno.

3.7. Na pitanje Suda prvookrivljenici, od kuda može doći do ulaza u predmetni stan u potkrovlju, prvookrivljenica je odgovorila iz glavnog stubišta koje se nalazi u garaži u prizemlju, a kada to ne može učiniti zbog promjene brave na garaži, bila je prinuđena napraviti pomoćno stubište koje je neuređeno i koje vodi do ulaza u njen stan, pa je iz tog razloga napravila patent bravu na balkonskim vratima. Inače, samo ona ima ključ od vrata pomoćnog stubišta u čijem je posjedu dugi niz godina i na takav način je sebi osigurala miran pristup svom stanu u potkrovlju, a iz tog pomoćnog stubišta se može pristupiti na međukat u stan kojeg koristi njen sin.

3.8. Na pitanje Suda drugookrivljeniku, ima li ključ ulaznih vrata prostora pomoćnog stubišta, drugookrivljenik je odgovorio da nema, da je zbog toga podnio tužbu jer smatra da bi na to trebao imati pravo i u tom predmetu je odlučivao sudac Topić. Presuda suca Topića tužba ja odbijena jer on navodno nije išao u dokazni postupak, a u dokazni postupak u koji navodno nije ušao je proizvoljna odluka suca za kojeg je nakon tri godine zatražio izuzeće i koji mu se jednom takvom presudom osvetio, a presuda nije ni u jednom momentu dala za pravo tuženoj nego je iskorišten taj formalni način da se presudom tužba odbije. Da to znači da predmet na koji se poziva tužena uopće nije ni razmatran pred tim sudom tako da se kao pravomoćna presuda ne može uzeti u smislu da to tuženoj ide u korist.

3.9. Na pitanje Suda drugookrivljeniku, koji prostor kuće koristi za vrijeme boravka u istoj, drugookrivljenik je odgovorio da koristi u prizemlju ljetnu kuhinju, kupaonicu i konobu, a na prvom katu koristi dvije spavaće sobe i kupaonicu i u taj prostor ulazi iz garaže u prizemlju.

3.10. Prvookrivljenica je prigovorila navodeći da drugookrivljenik koristi puno veći prostor od toga jer koristi i čitavu garažu i čitavi vrt, a ona po zakonu ima pravo koristiti i taj dio kuće.

3.11. S obzirom na točku 3. pravomoćne presude Pp 8431/2021 koja je pročitana u dokaznom postupku, a kada je drugookrivljenik u obrani izjavio da za vrijeme godišnjeg odmora promijeni bravu na garažnim vratima kako bi imao privatnost, na pitanje Suda, je li i predmetne prilike iz optužnog prijedloga promijenio bravu na garažnim vratima, drugookrivljenik je odgovorio da nije promijenio bravu, a pogotovo ne nakon ovakve presude suda koja je donesena, a da nije promijenio bravu potvrdila je i prvookrivljenica u tom predmetu, na što je prvookrivljenica navela da to nije istina.

3.12. Sud je proveo suočenje između prvookrivljenice i drugookrivljenika na okolnost promjene brave na ulaznim vratima stubišta u prizemlju i brave na garaži u prizemlju, pri čemu je prvookrivljenica, gledajući drugookrivljenika u oči, izjavila: „Ti si promijenio bravu na garaži u prizemlju, kao što si to radio i maltretirao me, na što drugookrivljenik, gledajući prvookrivljenicu u oči, odgovara,: „To nije istina, ja nisam promijenio tu bravu, ti si promijenila bravu na glavnom stubištu kako ga ja nazivam i kako ga arhitekt naziva“, na što prvookrivljenica izjavljuje: „Ti iz tog stubišta ne možeš ući u prostor svog dvoetažnog stana kojeg koristiš i nemaš ključ od tih vrata niti ćeš ga ikad imati“, a drugookrivljenik odgovara: „Ja sam nekad imao taj ključ, ali od 24. 5. 2022. ja taj ključ nemam“, na što prvookrivljenica, obraćajući se sudu, izjavljuje: „Laže“.

3.13. Prvookrivljenica nije imala daljnjih dokaznih prijedloga dok je drugookrivljenik izjavio da ostaje pri dokaznim prijedlozima da se izvrši suočenje s policijskim službenikom KG i da se od strane suda obavi očevid na mjestu događaja na predmetnoj adresi u [adresa], a kao dokaz svih svojih navoda u obrani.

14. Na temelju prekršajne evidencije utvrđeno je kako prvookrivljenica nije prekršajno osuđivana, a drugookrivljenik je pravomoćno kažnjavan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, i to:

- odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-8431/2021 od 10. listopada 2022., kažnjen je novčanom kaznom u iznosu od 525,45 eura, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (pravomoćna 6. rujna 2023.).

15. U svom završnom govoru prvookrivljenica je u cijelosti ostala pri navodima svoje obrane.

15.1. U svom završnom govoru drugookrivljenik je u bitnom izjavio kako je vrlo simptomatično da kada je podnesena njegova prijava protiv ZG, da na taj isti datum policija podnosi prijavu protiv njega konstatirajući neku fiktivnu promjenu brave bez njegove prisutnosti, a da to to upućuje na jednu kreiranu obranu prvookrivljene ZG po principu "napad je najbolja obrana".

16. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane prvookrivljene ZG i drugookrivljenog PG te provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je drugookrivljeni PG počinio prekršaj opisan u izreci presude pod I., a koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

17. Sud je odbio dokazne prijedloge drugookrivljenika da se izvrši suočenje s policijskim službenikom KG i da se obavi očevid na mjestu događaja s obzirom da su sve odlučne činjenice u ovom postupku dovoljno razjašnjene i utvrđene te se izvođenjem predloženih dokaza ne bi saznalo ništa novo što bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovom postupku. U ovom kontekstu Sud ističe da je, nakon zaključenja glavne rasprave, zaprimio podnesak drugookrivljenika te na temelju sadržaja istog, Sud nije našao razloge zbog kojih bi preotvorio glavnu raspravu.

18. Odredbom članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ekonomsko nasilje u obitelji je definirano kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci.

19. Prvookrivljena ZG kao ni drugookrivljeni PG nisu sporili da su bivši bračni drugovi pa stoga u smislu članka 8. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, predstavljaju osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. U odnosu na primjedbu drugookrivljenika kako nema nikakve osnove da se bivši partneri koji već 15 godina žive odvojeno, svatko u svojem stanu, tretiraju kao obitelj, Sud ističe da je upravo sukladno članku 8. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju, između ostalog, i na bivšeg bračnog druga, a nije propisano da bi navedena zakonska odredba prestala važiti nakon određenog vremena od prestanka braka, te stoga Sud navedenu primjedbu drugookrivljenika smatra neosnovanom.

19.1. Nije sporno da se predmetni događaj dogodio u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa]. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj: P2- 4453/09 od 5. studenog 2015., proizlazi kako je predmetna kuća bračna stečevina prvookrivljenice i drugookrivljenika. Iz izvatka iz zemljišne knjige Katastarske općine [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], proizlazi kako je predmetna kuća u suvlasništvu prvookrivljenice, ĐG (drugookrivljenikova majka) i Republike Hrvatske.

19.2. Sporno je je li prvookrivljena ZG **.**.2022. promijenila bravu na ulaznim vratima stubišta u prizemlju obiteljske kuće, odnosno sporno je je li drugookrivljeni PG **.**.2022. promijenio bravu na zajedničkoj garaži u prizemlju obiteljske kuće, te je li takvo postupanje okrivljenika predstavlja ekonomsko nasilje u obitelji u smislu onemogućavanja korištenja zajedničke ili osobne imovine.

19.3. Drugookrivljenik je u svojoj obrani naveo da nije promijenio bravu na vratima garaže u prizemlju obiteljske kuće te se pritom pozivao na presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-8431/2021 u kojoj je taj njegov navod potvrdila prvookrivljenica. Navedenu obranu drugookrivljenika, Sud smatra neosnovanom i usmjerenom prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Naime, navod prvookrivljenice da je drugookrivljenik predmetne prilike promijenio bravu na ulaznim vratima garaže u prizemlju obiteljske kuće, potvrđuje neizdvojeni dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 24. svibnja 2022., a koju je sastavio policijski službenik KG na temelju svog neposrednog zapažanja i koji je u tom dijelu službene zabilješke naveo sljedeće: „Dok sam obavljao razgovor sa ZG, ista je pokušavala otključati zajedničku garažu koja se nalazi u prizemlju kuće, bila je promijenjena brava“. U odnosu na navod obrane drugookrivljenika da je prvookrivljenica u predmetu Pp 8431/2021 potvrdila da nije promijenio bravu, Sud napominje kako je upravo iz točke 3. navedene pravomoćne presude, a koja je pročitana u dokaznom postupku, razvidna izjava drugookrivljenika da za vrijeme godišnjeg odmora promijeni bravu na garažnim vratima, a kako bi imao privatnost, da po odlasku u Njemačku ponovno vrati staru bravu, a iz točke 9. navedene pravomoćne presude razvidna je izjava prvookrivljenice da drugookrivljenik svaki put kada iz Njemačke dođe u [adresa] mijenja bravu na vratima garaže te naposlijetku iz točke 14. navedene pravomoćne presude razvidan je odgovor prvookrivljenice na pitanje suda, da je u ljeto 2022. drugookrivljenik zaista vratio staru bravu prije nego što je otišao u Njemačku, a zbog čega nije podnijela tužbu za smetanje posjeda.

19.4. S obzirom da je prvookrivljenica suvlasnica predmetne obiteljske kuće, a što dokazuje zemljišnoknjižni izvadak te je ujedno i posjednica iste, a imajući na umu da je suvlasništvo vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su idealno podijeljeni, pri čemu je dio svakog suvlasnika idealni dio cijele stvari, prvookrivljenica ima pravo posjedovati i koristiti garažu u prizemlju obiteljske kuće. Budući da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je drugookrivljenik predmetne prilike promijenio bravu na vratima zajedničke garaže u prizemlju obiteljske kuće, a u kojoj garaži prvookrivljenica inače parkira svoj automobil (činjenica da prvookrivljenica u garaži parkira svoj automobil nije ni bila sporna tijekom postupka) te polazeći od citirane definicije ekonomskog nasilja, drugookrivljenik je činom mijenjanja brave na garažnim vratima u prizemlju onemogućio prvookrivljenicu u korištenju zajedničke imovine i time je ostvario zakonska obilježja prekršaja opisanog u članku 10. točki 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, a koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

20. Za opisani prekršaj kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

21. Određujući vrstu i visinu kazne drugookrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je drugookrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je već jednom pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iste vrste iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kako je i navedeno pod točkom 14. ove presude, težinu počinjenog prekršaja za koji je zakonodavac alternativno propisao kaznu zatvora kao i nedostatak samokritičnosti u odnosu na vlastito postupanje dok nije bilo posebno izraženih olakotnih okolnosti na strani okrivljenika. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku na temelju kažnjive odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji citirane u izreci presude pod I., između alternativno propisane novčane kazne i kazne zatvora, izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne, a koja mu je izrečena u iznosu od 900,00 eura, smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ne čini ovakve ili slične prekršaje.

21.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

22. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 40,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju drugookrivljenika.

23. U odnosu na dio optužbe, činjenično opisan u izreci presude pod II., a kojom se prvookrivljenici stavlja na teret da je promijenila bravu na ulaznim vratima stubišta u prizemlju obiteljske kuće i time počinila ekonomsko nasilje prema drugookrivljeniku, Sud smatra, analizirajući u tom kontekstu navode obrane prvookrivljenice, drugookrivljenika i nakon provedenonog dokaznog postupka, kako nije dokazano da je prvookrivljenica promijenila bravu na ulaznim vratima stubišta u prizemlju i time onemogućila drugookrivljenika u korištenju zajedničke imovine, zbog čega je Sud sukladno članku 182. točka 3. Prekršajnog zakona prvookrivljenicu oslobodio optužbe.

24. Tijekom postupka nije se isticalo kao sporno, odnosno iz obrane prvookrivljenice i drugookrivljenika, nedvojbeno proizlazi da prvookrivljenica stanuje u stanu koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i koji se nalazi na drugom katu (zadnjoj etaži ili potkrovlju) obiteljske kuće (točka 3.6. ove presude) te da drugookrivljenik za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj koristi dvoetažni stan u prizemlju (ljetnu kuhinju, kupaonicu i konobu) i na prvom katu kuće (dvije spavaće sobe i kupaonicu) i da u taj dvoetažni stan isključivo ulazi iz garaže u prizemlju (točka 3.9. ove presude). Isto tako je nedvojbeno da se u prizemlju obiteljske kuće nalazi i drugo stubište, a za koje drugookrivljenik tvrdi da je prvokrivljenica na ulaznim vratima 23. svibnja 2022. promijenila bravu i onemogućila mu pristup stanu u potkrovlju i pristup međukatu u stan sina.

25. Prvookrivljenica je sporila da bi promijenila bravu na ulaznim vratima stubišta u prizemlju kuće te je opisujući taj dio prostora predmetne kuće, istaknula kako se radi o neuređenom to jest pomoćnom stubištu u čijem je isključivom posjedu dugi niz godina, pojašnjava kako je isto stubište bila prinuđena napraviti kako bi osigurala miran pristup svom stanu u koji tada ulazi preko balkonskih vrata, a u situaciji kada drugookrivljenik promijeni bravu na ulaznim vratima garaže u prizemlju te da samo ona ima ključ vrata tog stubišta, kao i da se preko tog stubišta može pristupiti i na međukat u stan kojeg koristi njen sin. Drugookrivljenik je u obrani naveo kako je 23. svibnja 2022. zatražio pomoć policije jer više nije mogao ući u prostor u prizemlju u kojem se nalazi naprijed navedeno stubište jer je prvookrivljenica promijenila bravu na ulaznim vratima. Naprijed navedeni navod drugookrivljenika, Sud smatra nevjerodostojnim i nelogičnim dok je prvookrivljenica u obrani u pogledu odlučnih činjenica iskazivala jasno i u čijim navodima nije bilo nelogičnosti koje bi upućivale na nevjerodostojnost navoda njene obrane. Upravo je drugookrivljenik, tijekom dokaznog postupka, odgovarajući na pitanje Suda ima li ključ ulaznih vrata prostora pomoćnog stubišta, izrijekom odgovorio da nema i da je zbog toga podnio tužbu koja je odbijena (točka 3.8. ove presude), da bi isti tijekom suočenja s prvookrivljenicom, a na njenu konstataciju da iz tog stubišta ne može ući u prostor svog dvoetažnog stana i da nema ključ od tih vrata, izrijekom izjavio: „Ja sam nekad imao taj ključ, ali od 24.

5. 2022. ja taj ključ nemam“. Vjerodostojnost obrane prvookrivljenice da drugookrivljenik nema ključ ulaznih vrata pomoćnog stubišta potvrđuje i pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu broj: Psp-169/18 od 10. rujna 2021., iz kojeg proizlazi kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, u konkretnom slučaju drugookrivljenika, kao i njegov prijedlog radi određivanja privremene mjere osiguranja, koji se upravo odnosio na predaju ključeva od ulaznih vrata stubišnog prostora u prizemlju, a čime bi se drugookrivljeniku, da je njegov tužbeni zahtjev prihvaćen omogućio pristup stanu u potkrovlju i spremištu, odnosno alatnici u prizemlju.

26. Slijedom navedenog, nije dokazano da je prvokrivljenica počinila ekonomsko nasilje prema drugookrivljeniku na način da bi mu onemogućila pristup u stubišni prostor u prizemlju mijenjanjem brave ulaznih vrata jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da drugookrivljenik nije imao i nema ključ predmetnih ulaznih vrata niti bi mu time bila oduzeta mogućnost korištenja dijela kuće koji koristi, a to je pristup u njegov dvoetažni stan u koji isključivo pristupa iz garaže u prizemlju te je Sud sukladno članku 182. točka 3. Prekršajnog zakona prvookrivljenicu oslobodio optužbe, a kako je i navedeno u izreci presude pod II.

27. Odluka o troškovima prekršajnog postupka u odnosu na prvookrivljenicu, temelji se na članku 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona.

U Splitu 7. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Karla Balažić v.r.

Zrinka Krečak v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.