Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-677/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu i II. tuženika LD "Jelen" Novska, Trg Đure Szabe 4, OIB 47544438871, zastupanog po zakonskom zastupniku PK, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj Pn-31/2023-29 od 14. lipnja 2024., dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana žalba I. tuženika te se presuda i rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-31/2023-29 od 14. lipnja 2024. godine se:

- p o t v r đ u j e

a) za dosuđeni iznos naknade štete od 1.003,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2024. do isplate po stopi iz točke I. izreke prvostupanjske presude i dosuđeni iznos parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom, b. rješenje pod točkom I. izreke

- p r e i n a č u j e u preostalom dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1.003,23 eura i sudi:

"Odbija se tužitelj sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.003,23 eura od 1. siječnja 2024. do 13. lipnja 2024.

II. U nepobijanom dijelu točka II. izreke rješenja ostaje neizmijenjeno.

III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "Nalaže se 1.tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb i 2. tuženiku LD "Jelen" [adresa] da tužitelju VK solidarno, na ime naknade štete, isplate iznos od 1.003,23 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 1. siječnja 2024. do isplate i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.243,41 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po istoj stopi teče od 14. lipnja 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva."

2. Protiv gore navedene presude i to točke I. izreke rješenja žalbu podnosi I. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu I. tuženika, pobijanu presudu preinači na način kako to I. tuženik navodi u žalbi, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjsko sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija žalbene navode I. tuženika kao neosnovane i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba I. tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći na bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a prema odredbi članka 365. stavak 2., u vezi sa odredbom članka 467. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 kuna, prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a.

7. Presudu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog oštećenja vozila tužitelja marke VW Transporter reg. oznake [registarska oznaka] dana 9. studenoga 2021. zbog naleta na srnu koja je pretrčavala kolnik u gradu [adresa] u [adresa] u 16,17 sati.

9. Prvostupanjski sud u postupku polazi od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da između stranaka nije sporno da se 9. studenoga 2021. u 16,17 sati u gradu [adresa] u [adresa]., dogodila prometna nesreća naletom vozila tužitelja na srnu koja je pretrčavala kolnik pri čemu je uslijed naleta i udarca u vozilo tužitelja došlo do oštećenja na vozilu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka],

- da na mjestu nezgode ne postoji prometni znak "divljač na cesti", jer se radi o naseljenom mjestu gdje se taj prometni znak ne smije postavljati,

- da nije sporno da srna potječe iz lovišta kojim gospodari II. tuženik,

- da nije sporno da je II. tuženik sklopio ugovor o osiguranju sa I. tuženikom radi štete od divljači,

- da naletna brzina vozila prema mišljenu prometnog vještaka iznosi 30-40 km/h,

- da ograničenje na predmetnom dijelu kolnika iznosi 50 km/h,

- da je prometna policija s osobnog vozila tužitelja uzela uzorak nalik na dlaku radi potrebe vještačenja,

- da pojava divljači na cesti tužitelju zbog naseljenog mjesta i ne postavljanja znaka opasnosti "divljač na cesti", je prema mišljenu prometno tehničkog vještaka bila nepredvidiva zapreka,

- da na kolniku nakon naleta nisu ostali tragovi koji bi ukazivali na kočenje vozila, odbačaj krhotina ili odbačaj divljači,

- da šteta na vozilu tužitelja iznosi 1.003,23 eura sa originalnim dijelovima u neovlaštenom servisu, time da troškovi popravka bez PDV-a iznose 802,58 eura, a PDV 200,64 eura.

10. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da se štetni događaj dogodio 9. studenoga 2021. primjenjuje odredbu članka 80. stavak 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18, 32/19, 32/20 - u daljnjem tekstu ZL) i zaključuje da je sukladno navedenoj odredbi odgovornost II. tuženika objektivna i propisana odredbom članka 80. stavak 1. ZL-a i odredbom članka 1063. („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21,114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), a koja zakonska odredba propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti II. tuženika, a prema odredbi članka 1067. ZOO-a iz razloga jer se tužitelj kretao brzinom od oko 30-40 km/h unutar ograničenja brzine od 50 km/h, da se nalet dogodio na mjestu blizu centra grada i da je za svaku prosječnu osobu bilo neočekivano da se divljač nalazi u naseljenom mjestu i zaključuje da je upravo divljač – srna bila uzrok nastanka prometne nezgode.

11. Prije svega, vezano za žalbene navode I. tuženika kojima I. tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 5. siječnja 2024. valja navesti da iako je prvostupanjski sud prema odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a dozvolio u ovome postupku preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, ta preinaka tužbe je dozvoljena prema članku 190. stavak 2. ZPP-a.

12. Naime, odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a, je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog zakonskog propisa iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

13. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelj je tek nakon provedenog prometno tehničkog vještačenja imao saznanja o visini imovinske štete na njegovom vozilu, to stoga jer tužitelj nije kvalificirana osoba za procjenu visine nastale imovinske štete, a šteta na vozilu je prema prometno-tehničkom vještaku procijenjena sa originalnim dijelovima i u neovlaštenom servisu za koju visinu tužitelj nije imao saznanja sve dok nije provedeno prometno tehničko vještačenje u ovom postupku. Stoga se, uslijed navedenog primjenjuje odredba članka 190. stavak 2. ZPP-a, koja odredba se prema članku 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na postupke pokrenute prije 1. rujna 2019., čime protivno žalbenim navodima I. tuženika nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a.

14. U vrijeme nastanka štetnog događaja na snazi je ZL-a prema kojoj odredbi članka 76. stavak 1. ZL-a su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu štetu dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima, ili imovini. Prema stavku 2. istog zakonskog propisa u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

14.1. Prema odredbi članka 80. stavak 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala provođenjem lova.

15. Prvostupanjski sud smatra da se odgovornost II. tuženika temelji na odredbi članka 1063. ZOO-a, prema kojoj se smatra da je divljač na cesti opasna stvar i uzrok štete na vozilu tužitelja, smatra da II. tuženik tijekom postupka nije dokazao pretpostavke predviđene odredbom članka 1067. ZOO-a, koje bi ekskulpirale II. tuženika od odgovornosti za nastalu štetu.

16. Odgovornost II. tuženika za nastalu štetu od divljači je objektivna odgovornost uslijed čega ovaj drugostupanjski sud prihvaća žalbenu tvrdnju I. tuženika da divljač nije opasna stvar, ali divljač koja pretrčava cestu namijenjenu za promet vozila nedvojbeno je opasna stvar za koju odgovara vlasnik prema odredbi članka 1064. ZOO-a, odnosno imatelj kojemu je vlasnik povjerio stvar (članka 1066. ZOO-a).

16.1. Vozilo u pokretnu također je opasna stvar, te imalac te opasne stvari koji eventualno počinio štetu štetnom radnjom naletom vozila na divljač može se osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu ukoliko dokaže da postoje ekskulpacijski razlozi iz članka 1067. ZOO-a i to ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogu spriječiti, izbjeći ili otklonit (stavak I.) i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

17. U prvostupanjskom postupku iz provedenog prometno-tehničkog vještačenja je utvrđeno da u postupanju tužitelja kao vozača nije bilo protupravnog postupanja jer je vještak utvrdio naletnu brzinu prema intenzitetu oštećenja na vozilu od 30-40 km/h uslijed čega je nalet na srnu bio neizbježan, a što proizlazi iz činjenice da nisu evidentirani tragovi kočenja, što podrazumijeva da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na srnu brzinom kojom se kretao, a ujedno i nalet na srnu je u naseljenom mjestu za tužitelja bila nepredvidiva zapreka.

17.1. Uzrok nezgode je upravo iznenadno pretrčavanje srne s jedne na drugu stranu kolnika, odnosno sa istočnog dijela na kolnik zbog kojeg je vozilo kojim upravljao tužitelj udarilo u tijelo divljači, pa uslijed navedenog nema ekskulpacijskih razloga zbog kojih bi se II. tuženik kao vlasnik oslobodio od obveze naknade štete koja je nastala tužitelju u prometnoj nezgodi. Ujedno i prema pravnom shvaćanju iz presude VSRH pod posl. brojem Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022. proizlazi da odgovornost za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar o kojem pitanju je i praksa VSRH jedinstvena kao npr. u odlukama pod posl. broj Rev-1057/14 od 5. 12,. 2017.i Rev. 2902/16 od 28. kolovoza 2019.

18. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi I .tuženika da II. tuženik, odnosno lovoovlaštenik za štetni događaj odgovara po principu krivnje, te da odgovornost II. tuženika proizlazi samo i isključivo u provođenju lova i da cesta nije lovište, jer se u konkretnom slučaju radi o šteti prema objektivnoj odgovornosti, dakle o šteti koju je počinila divljač kao opasna stvar, a za koju u takvim okolnostima odgovora vlasnik, odnosno II. tuženik.

19. Slijedom navedenog, kako iz provedenog postupka proizlazi da na strani vozača vozila, odnosno tužitelja nema elemenata za oslobođenje od odgovornosti prema odredbi članka 1067. stavak 1. ZOO-a to je II. tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, a samim time i I. tuženik koji je upravo sa II. tuženikom sklopio ugovor o osiguranju radi štete, nastale od divljači na cesti, a prema odredbi članka 10. stavak 3. ZL-a.

19.1. Tužitelj u naseljenom mjestu nije mogao pretpostaviti da će mu divljač istrčati na cestu, a kako je kao vozač vozio manjom brzinom, to nije mogao izbjeći nalet uslijed čega sve te činjenice ukazuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da uzrok nastale štete na vozilu tužitelja je istrčavanje srneće divljači na cestu.

20. Stoga pogrešno žalbenim navodima I. tuženik smatra da ne postoji odgovornost lovooovlaštenika, a prema odredbi članka 80. stavak 6. ZL-a.

21. Međutim, osnovano tuženik osporava odluku suda prvog stupnja o tijeku zateznih kamata. Naime, imajući u vidu da je sud imovinsku štetu na vozilu tužitelja utvrdio po cijenama koje su vrijedile u trenutku presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete pripada pravo zakonske zatezna kamata prema odredbi članka 1089. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate, uslijed čega je valjalo tužitelja djelomično odbiti sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2024. do 13. lipnja 2024. i u tom dijelu djelomično preinačiti odluku o zakonskoj zateznoj kamati.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tuženiku ne pripada pravo na trošak PDV-a na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, uslijed čega nije osnovan žalbeni navod I. tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

22.1. Naime, odredbom članka 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nje bilo štetne radnje ili propuštanja uslijed čega tužitelj ima pravo na naknadu štete pa i one štete koja uključuje i PDV. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nekoliko svojih odluka pod posl. broj Revx-341/10-2 od 12. rujna 2013. i Rev-1011/2020 od 14. ožujka 2023.

23. Uslijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a djelomično prvostupanjsku presudu preinačiti i djelomično prihvatiti žalbu tuženika prema odredbi članka 373. ZPP-a.

24. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o parničnom trošku pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) a koja Tarifa se primjenjuje u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a koja odluka je donijeta 14. lipnja 20204.

25. Naime, odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a to je Tarifa/23.

26. Uslijed navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje navedenu Tarifu, a koje pravno shvaćanje je iznio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev- 547/2024-2 od 16. travnja 2024. i dr.

27. Neosnovano žalbenim navodima tuženik upućuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP-a, jer je prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud vodio računa o troškovima postupka, koji su bili nužni radi vođenja ovog parničnog postupka.

28. Stoga je uslijed navedenog valjalo odbiti žalbu I. tuženika i potvrditi odluku o parničnom trošku prema odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

29. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žabom u ovom postupku nije uspio. 30. Slijedom izloženog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović