Poslovni broj: Us I-2671/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darije Silov i Ivana Milina iz Šibenika, Stjepana Radića 31/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, bez održavanja glavne rasprave, 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/23-01/50, Urbroj: 513-04-23-2 od 18. rujna 2023., rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-416- 02/2022-06/5, Urbroj: 513-07-15/2023-02 od 11. veljače 2023. i da sud utvrdi nastup apsolutne zastare prava na naplatu duga poreza na promet nekretnina utvrđenog rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, Klasa: UP/I- 410-20/15-01/6242, Urbroj: 513-07-15-01/2021-05 od 20. travnja 2021. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/23-01/50, Urbroj: 513-04- 23-2 od 18. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-416- 02/2022-06/5, Urbroj: 513-07-15/2023-02 od 11. veljače 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu duga poreza na promet nekretnina.
2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara utvrđenju poreznog tijela kako zastara počinje teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, u skladu sa odredbom članka 108. stavka 4. Općeg poreznog zakona. Smatra kako je ovakvim jednostranim pristupom i tumačenjem zakonskih odredbi stvorena apsurdna situacija na štetu tužiteljice, da se pitanje utvrđenja početka zastare prava na naplatu utvrđuje od strane poreznog tijela nakon izvršnosti rješenja o utvrđenju obveze plaćanja poreza, iako je nedvojbeno utvrđeno da je porezna obveza za tužiteljicu nastala tijekom 2015., pa je kao početak zastare trebalo računati istekom 2015., odnosno od 1. siječnja 2016. Tužiteljica smatra kako je obveza poreza na promet nekretnina dospjela na dan sklapanja Ugovora, odnosno 3. kolovoza 2015. Nadalje, smatra kako je u konkretnom slučaju nužno odlučiti o prijepornom pitanju, odnosno koje odredbe Općeg poreznog zakona se primjenjuju na utvrđenje zastare za obveze tužiteljice, sukladno odredbama iz članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18), odnosno članka 14. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 69/97, 153/02, 22/11, 143/14), kao posebnog zakona i zavisno od utvrđenja primjene tog zakona u razdoblju nastanka obveze. Navodi kako tuženik glede tumačenja nastupa zastare uporište nalazi u odredbi iz članka 108. stavka 1. i 4. Općeg poreznog zakona, ali smatra kako ne tumači u cijelosti, odnosno ne uzima u obzir dio odredbe koji propisuje kako zastara prava na naplatu poreza počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu. Smatra kako u konkretnom slučaju treba razriješiti sporno pitanje je li tužiteljica kao porezni obveznik ex lege utvrdila svoju poreznu obvezu samim time što je sklopila kupoprodajni ugovor i time stekla nekretninu, ili je nastanak porezne obveze moguće tumačiti prilagođeno trenutku u postupanja poreznog tijela. Nadalje, smatra kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Opći porezni zakon iz 2008. koji je u članku 94. stavku 1. propisivao trogodišnji zastarni rok, a sve obzirom kako je predmetna obveza nastupila sklapanjem Ugovora o zamjeni i ustupanju nekretnina 03. kolovoza 2015. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice od 18. siječnja 2022. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga poreza na promet nekretnina.
8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga poreza na promet nekretnina, koja obveza je utvrđena poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-20/15-01/6242, Urbroj: 513- 07-15-01/2021-05 od 20. travnja 2021., koje je postalo pravomoćno 2. prosinca 2021., a izvršno danom dostave tužitelju drugostupanjskog rješenja kojim se žalba odbija, odnosno dana 17. prosinca 2021.
9. Porezno tijelo je utvrdilo kako je za predmetnu obvezu poreznog duga poreza na promet nekretnina zastara počela teći istekom godine u kojoj je rješenje postalo izvršno, odnosno dana 1. siječnja 2022., slijedom čega nije protekao rok od 6 godina od kada je zastara počela teći, u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
10. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.
11. Imajući u vidu citiranu odredbu Zakona, prema stajalištu Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu poreza obzirom kako je za predmetnu obvezu poreza na promet nekretnina zastara prava na naplatu počela teći istekom godine u kojoj je predmetno porezno rješenje kojim je obveza utvrđena, Klasa: UP/I-410-20/15-01/6242, Urbroj: 513-07- 15-01/2021-05 od 20. travnja 2021., postalo izvršno, a to je 17. prosinca 2021., dakle, rok zastare je započeo teći 1. siječnja 2022., slijedom čega nije protekao rok od 6 godina, u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona.
12. Prigovor tužiteljice kako je obveza nastala sklapanjem Ugovora 2015. i početak tijeka zastare treba računati od 1. siječnja 2016., ovaj Sud je ocijenio neosnovani, iz razloga što predmet spora nije zastara prava na utvrđenje porezne obveze, već je predmet utvrđenje zastare prava na naplatu, a upravo odredba članka 108. stavka 4. OPZ-a jasno propisuje da zastara prava na naplatu poreza počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Kako je u predmetnom slučaju obvezu utvrdilo porezno tijelo svojim rješenjem, a ne kako to tužiteljica smatra da je obveza nastala samim sklapanjem Ugovora, početak tijeka zastarnog roka računa se od dana izvršnosti rješenja kojim je obveza utvrđena, kako je to pravilno porezno tijelo utvrdilo.
13. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.
14. Stoga se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.
15. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.
16. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 7. siječnja 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darije Silov i Ivana Milina iz Šibenika, Stjepana Radića 31/II,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
