Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2874/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u [adresa], protiv tužene Croatie osiguranja d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-63/2022-26 od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Croatie osiguranja d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-63/2022-26 od 19. travnja 2023, u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.783,14 eura (ranije 13.435,07 kuna), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 1.775,18 eura (13.375,09 kuna) počevši od 2. ožujka 2021. pa do isplate te na iznos od 7,96 eura (60,00 kuna) počevši od 19. travnja 2023. pa do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 138,03 eura (1.039,99 kuna), dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.981,52 eura (14.929,76 kuna) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 19. travnja 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uvećano za 25% PDV-a u sveukupnom iznosu od 311,07 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 74,99 eura.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu, jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s time da je prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu i raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja konačno postavljen u podnesku od 12. prosinca 2022. u skladu s rezultatima izvedenog medicinskog vještačenja (list 70-71 spisa) , za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja), koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 5. travnja 2019.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju od 5. travnja 2019. zadobio ozljede za koje potražuje naknadu štete, s time da je između stranaka bio sporan nastanak štetnog događaja te činjenica radi li se o ozljedi na radu, a posljedično tome je bila sporna i obveza tuženice, kao osiguratelja poslodavca tužitelja, na isplatu utužene naknade štete, za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio na radu, kao radnik osiguranika tuženice, Hrvatskih šuma d.o.o..

8. U prvostupanjskom postupku, temeljem svih dokaza koje je izveo po prijedlogu stranaka (uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, odštetni zahtjev od 1. ožujka 2021., priložene fotografije, nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. Zorana Jukića i njegovim usmenim obrazloženjem, saslušanjem svjedoka BM i PM te saslušanjem tužitelja kao stranke), utvrđeno je da je tužitelj, kao zaposlenik Hrvatskoh šuma d.o.o., zadobio ozljedu na radu 5. travnja 2019., na način da je ogreblina koju je zadobio radeći u šumi na redovnim poslovima sječe stabala, kao oštećenje kože, bila put za ulazak nepoznate supstance u tijelo tužitelja, koja supstanca je imala i toksični i alergijski učinak na tijelo tužitelja, da je isto osobno vidio poslovođa tužitelja, svjedok BM, koji je navedenog dana radio zajedno s tužiteljem, da je tužitelj u popodnevnim satima obavijestio svjedoka BM da je išao na HMP Opće bolnice NG jer mu se pojavilo crvenilo, otok, pečenje i bol (ne samo u predjelu ozlijeđene noge, nego i na ostalim dijelovima tijela), da je o istome svjedok BM obavijestio revirnika radi sastava prijave ozljede na radu, a koja prijava je sačinjena, prema navodima svjedokinje PM, stručne suradnice za zaštitu na radu, sve „po propisima“, da se tužitelj, nakon što je u popodnevnim satima došlo do bolova te fizičkih promjena na koži, javio na HMP u Opću bolnicu NG, nakon čega je do 16. travnja 2019. provodio laboratorijske pretrage radi utvrđivanja uzroka pojava na tijelu, pri čemu je liječen lokalno kremama te uzimanjem antihistamika, a zbog povišene temperature u jednom periodu i antibioticima, koje pretrpljene ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju laku tjelesnu ozljedu (u vidu Alergijske upale krvnih žila i vanjskog osipa kože lijeve potkoljenice alergijskootrovnog tipa).

9. Naime, prvostupanjski sud je uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, utvrdio da je tužitelj 5. travnja 2019., dakle na dan ozljeđivanja, u popodnevnim satima 18:36 sati primljen na hitni kirurški odjel Opće bolnice NG gdje su mu rađene laboratorijske pretrage, da je narednih dana isti upućen na specijalistički pregled - dermatologu, da mu je u razdoblju liječenja ordinirana terapija antihistamicima, s time da je prilikom pregleda konstatirano postojanje svijetlih i tamnocrvene eflorescencije po trupu, obje ruke i noge, da se nastavno na specijalističkom pregledu u Općoj županijskoj bolnici u P 9. travnja 2019. i nadalje konstatiraju osipi po tijelu, da se nastavlja s terapijom, da su 10. travnja 2019. na internom odjelu iste bolnice rađene laboratorijske pretrage te se nalazom Službe za internu medicinu iste bolnice od 16. travnja 2019. konstatira povlačenje osipa osim uvečer, dok je uvidom u dostavljene fotografije ozlijeđenog dijela tijela (noge), razvidna lokalizacija, oblik i boja osipa, pri čemu je temeljem iskaza saslušanih svjedoka (neposredno nadređenog rukovoditelja i stručne suradnice za zaštitu na radu, koji su oboje zaposlenici istog poslodavca kao i tužitelj), utvrđeno da je tužitelj navedene ozljede zadobio na redovnim poslovima (kao zaposlenik Hrvatskih šuma d.o.o.), pri obaranju stabala, njihovom čišćenju od grana i krošnji te mjerenju.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, rukovodeći se nespornom činjenicom zaključenog Ugovora o osiguranju od odgovornosti između poslodavca tužitelja (društva Hrvatske šume d.o.o.), kao osiguranika i tuženice, kao osiguratelja, kojim Ugovorom su pokrivene štete na strani radnika toga poslodavca, cijeneći utvrđenim da je tužitelj 5. travnja 2019. pretrpio ozljedu na radu, sud prvog stupnja prije svega zaključuje o pasivnoj legitimaciji tuženice u ovome sporu, temeljem čega primjenom odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Zorana Jukića, cijeneći da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio laku tjelesnu ozljedu u vidu Alergijske upale krvnih žila (Vasculitis allergica leucocitoclastica), vanjskog osipa (kože) lijeve potkoljenice alergijskootrovnog tipa (Exanthema toxoallergicum cruris sin.), a koje ozljede su kod tužitelja ostavile trajne posljedice u obimu od 5% u kojem će morati ulagati trajne pojačane napore u svakodnevnom životu (kod pojave osipa po lijevoj potkoljenici, posebno za toplijih dana kada treba nositi kratke hlače i na poslu kada ga dodir hlača iritira na mjestu crvenila), vodeći pri tome računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te duševnih boli zbog naruženja, u konačnome smatrajući primjerenom novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja), u iznosu od 1.775,18 eura (ranije 13.375,09 kuna), dok primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, cijeni primjerenim iznos od 7,96 eura (60,00 kuna), odnosno sveukupno iznos od 1.783,14 eura (13.435,07 kuna).

11. Zatezne kamate na iznos dosuđene neimovinske štete (neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje), sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, dosuđuje od 2. ožujka 2021., dan nakon što je tuženica zaprimila odštetni zahtjev tužitelja, a na iznos dosuđene imovinske štete (imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), u skladu s odredbama čl.1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, od presuđenja pa do isplate, s obrazloženjem da u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok da se u smislu odredbe čl.1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, pod pretpostavkom da su poznati svi elementi štete, a da se imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

12. Žalbenim navodima tuženica osporava zaključak suda prvog stupnja o nastanku štetnog događaja, ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i utvrđenje da se radi o ozljedi na radu, osporavajući i rezultate izvedenog medicinskog vještačenja, s tvrdnjom da tužitelj ne trpi nikakve štetne posljedice te da se u konkretnom slučaju radi o bolesti tužitelja koja nije pokrivena predmetnom policom osiguranja, slijedom čega osporava svoju obvezu na isplatu utužene naknadu štete, s time da osporava i tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu.

13. Stoga, u žalbenom stupnju postupka sporan je (istovjetno kao i tijekom prvostupanjskog postupka), nastanak štetnog događaja, sporno je radi li se o ozljedi koju je tužitelj pretrpio na radu i je li ista pokrivena policom osiguranja koju poslodavac tužitelja ima zaključenu s tuženicom kao osigurateljicom, kao i pravilna primjena odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a te tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu.

14. Cijeneći nespornu činjenicu da poslodavac tužitelja, kao osiguratelj, s tuženicom, kao osigurateljicom, ima zaključen Ugovor o osiguranju od odgovornosti kojim su pokrivene štete koje pretrpe radnici na radu, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženice, i po ocijeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio na radu kod osiguranika tuženice. Slijedom toga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženica kojima otklanja svoju obvezu na isplatu utuženog iznosa naknade štete.

15. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu 5. travnja 2019., uzimajući u obzir sve izvedene dokaze (na temelju kojih je mogao utvrditi odlučne činjenice za zaključak o nastanku štetnog dođaja), pa tako uzimajući u obzir i iskaze saslušanih svjedoka, i to BM (koji radi kod istog poslodavca kao i tužitelj, kojemu je neposredno nadređeni rukovoditelj, koji je spornoga dana radio na istom mjestu kao i tužitelj, kojemu se tužitelj u jutarnjim satima požalio da ga je nešto ubolo u lijevu nogu, pri čemu je podigao hlače, kada je svjedok vidio na jednom dijelu noge crveni ubod, odnosno ožiljak od ogrebotine, zaderotinu od nekoliko centimetara, a što je tužitelja svrbilo i peklo, nakon čega ga je tužitelj u popodnevnim satima nazvao i rekao da je odmah poslije posla otišao na hitnu jer da mu se u međuvremenu pojavio osip i svrbež na ozlijeđenoj nozi i tijelu, kada mu je poslao i fotografije, što je svjedok, kao nadređeni tužitelju, sutradan sve zapisnički konstatirao i proslijedio revirniku koji je trebao podnijeti prijavu ozljede na radu) te PM (koja također radi kod istog poslodavca kao i tužitelj, na mjestu stručnog suradnika za zaštitu na radu, koja se sjeća da je tužitelj bio povrijeđen, kada su je telefonski nazvali te joj objasnili da je došlo do ozljeđivanja tužitelja na način da je isti zadobio na poslu ogrebotinu, nakon čega da joj je proslijeđen zapisnik koji u svom prilogu sadrži izjavu o ozljedi na radu samog ozlijeđenog, izjavu njegovog nadređenog te izjavu revirnika, a nakon čega da je sastavljena prijava ozljede na radu i sve napravljeno po propisima), kao i iskaz samog tužitelja te njegovu medicinsku dokumentaciju koja, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženice, početno datira upravo od datuma štetnog događaja (5. travnja 2019.).

16. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o nastanku štetnog događaja donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, prvotno ocijenio zasebno te ih potom doveo u međusobnu korelaciju, prosuđujući ih u konačnome po slobodnom uvjerenju, s time da su iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja, suglasni u svim bitnim činjenicama, kojim iskazima tuženica nije prigovarala niti u jednom dijelu, kao što to ne čini niti sada u žalbi, s time da isti svoju potvrdu nalaze i u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji za tužitelja.

17. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te odlučnu činjenicu da se radi o šteti koja je tužitelju nastala na radu, i po ocjeni ovoga suda, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je nastupio osigurani slučaj, pri tome cijeneći izvjesnim pasivnu legitimaciju i odgovornost tužence za isplatu utužene naknade štete.

18. Utoliko su neosnovani žalbeni prigovori tuženice usmjereni na osporavanje nastanka štetnog događaja i činjenice da se radi o ozljedi na radu, s tvrdnjom da ne postoji niti jedan objektivni dokaz o nastanku štetnog događaja, te posljedično tome, na osporavanje obveze na isplatu utužene naknade.

19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza te nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Zorana Jukića, utvrdio da je tužitelju uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a, imajući u vidu naprijed opisane zadobivene ozljede, pri čemu je kod utvrđivanja obima nastale neimovinske štete, pravilno cijenio i to da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica trpio bolove srednjeg intenziteta 3 dana, bolove slabog intenziteta 7 dana, da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio sekundarni strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i slabog intenziteta sedam dana (sekundarni strah se prvi dan temeljio na bojazni za preživljavanje, a kasnije na možebitnim posljedicama intoksikacije nastale nepoznatom supstancom, a tužitelja je bilo strah i za eventualni ponovni kontakt i novu reakciju na nepoznatu supstancu). Pri utvrđivanju obima nastale neimovinske štete prvostupanjski sud je također cijenio da su kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda zaostale duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti koje je vještak ocijenio s 5%, u kojem obimu će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu, ali isto tako i duševne boli zbog naruženja lakog stupnja (u vidu povremenih vidljivih kožnih promjena na mjestu ogrebline na lijevoj potkoljenici i kasnije toksoalergijske reakcije, koje kožne promjene se pojačavaju za vrijeme toplijeg vremena, izloženosti suncu, te iritacije odjeće, koje promjene na koži su i danas vidljive).

20. Ovdje je ipak za naglasiti da fizičke boli, duševne boli, strah, smanjenje životnih aktivnosti i naruženost, nisu po ZOO-u samostalni oblici povrede prava osobnosti, već činjenice (kriteriji i mjerila) koje zajedno s ostalim okolnostima svakog konkretnog slučaja, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, utječu na ocjenu je li pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog kojega oštećeniku pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu.

21. Stoga sud prvog stupnja nepravilno utvrđuje pravičnu novčanu naknadu za svaki od navedenih kriterija, pozivom na navedenu zakonsku odredbu čl. 1100. ZOO-a, koja propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete a i kada nje nema (st. 1.), a da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

22. Međutim, s obzirom na vrstu i težinu zadobivenih ozljeda tužitelja, ograničenja u životnim i radnim aktivnostima koje tužitelj trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti, koje će prema redovnom tijeku stvari (obzirom na životnu dob tužitelja koji je rođen 1981.) trpjeti još duži vremenski period, s obzirom na fizičke bolove koje je tužitelj trpio (u štetnom događaju kao i za trajanja liječenja) te neugodnosti tijekom liječenja, s obzirom na intenzitet pretrpljenog straha i njegovo trajanje, činjenicu da je došlo i do smanjenja životnih aktivnosti od 5 % te s obzirom na utvrđeni stupanj naruženja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, prilikom ocjene osnovanosti i visine pravične novčane naknade, trebalo jednako odlučiti - na način da se tužitelju dosudi naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.775,18 eura (ranije 13.375,09 kuna), time ujedno vodeći računa i o cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, s time da je visina naknade s osnove neimovinske štete u skladu i s Orijentacijskim kriterijima (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5), kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%.

23. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženica i u ovom žalbenom stupnju postupka prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Zorana Jukića, imajući u vidu da je vještak nalaz i mišljenje temeljio na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, prema pravilima struke i vještine, da je vještak detaljno opisao tijek liječenja, klinički status i sve povrede i njihove posljedice te da je kao takav nalaz objektivan i stručan, a koji nalaz i mišljenje je navedeni vještak povodom prigovora tuženice i usmeno obrazložio, čime je iznesene prigovore tuženice, i po ocjeni ovoga suda, otklonio, pa je pravilno sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, s time da tuženica, nakon usmenog očitovanja vještaka, nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza kojima bi adekvatno osporila nalaz vještaka dr. ZJ, pa tako niti provođenje novog vještačenja, dok na ročište na kojem je vještak usmeno obrazlagao svoj pisani nalaz i mišljenje, i očitovao se na prigovore tuženice, tuženica niti nije pristupila (kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta od 22. ožujka 2023.).

24. Stoga, tužitelju je za cjelokupnu neimovinsku štetu dosuđena pravična novčana naknada u primjerenom iznosu. Utoliko su neosnovani žalbeni prigovori tuženice kojima upire na to da tužitelj uslijed štetnog događaja nije pretrpio nikakve štetne posljedice te da mu nisu zaostale trajne posljedice, s tvrdnjom da se radi o bolesti koja nije pokrivena predmetnim osiguranjem, jer iz prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka, kao i iz medicinske dokumentacije za tužitelja, nikako ne proizlazi da bi se radilo o bolesti tužitelja, već upravo o ozljedi koja je bila uzrokom svih naprijed opisanih posljedica.

25. Nadalje, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja u odnosu na trajanje i opseg tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelju, prema nalazu i mišljenju vještaka, tuđa pomoć i njega bila potrebna u ukupnom trajanju od tri sata (nakon ozljeđivanja je bio nesiguran kod kretnji, bila mu je potrebna tuđa pomoć kod odijevanja i obuvanja te smirujućih razgovora u trenucima psihičke uznemirenosti), pravilno utvrdio naknadu za navedeni oblik štete u iznosu od 7,96 eura (ranije 60,00 kuna), primjenom odredbe čl. 233. ZPP-a utvrđujući iznos cijene jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege od 2,65 eura (ranije 20,00 kuna), koja utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, a tuženica žalbenim navodima određeno niti ne spori.

26. Pravilno je, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u odluci o zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete.

27. Naime, ovdje se uz odredbu čl. 1103. ZOO-a, valja rukovoditi i odredbom čl. 943. st. 4. ZOO-a kojom je propisano da ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala, tako da u konkretnoj situaciji kada tuženica, kao osiguratelj, nije ispunila svoju obvezu u određenom roku (koji ne može biti dulji od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva), zatezne kamate teku od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Dakle, imajući u vidu da se tužitelj prije utuženja obratio tuženici i obavijestio je o osiguranom slučaju, iz navedenih odredaba proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu (neimovinsku) štetu od dana kada je tužitelj pozvao tuženicu da mu štetu nadoknadi, pa su prigovori tuženice da se radi o šteti čija visina je utvrđena u vrijeme presuđenja, bez utjecaja na pravilnost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete, pri čemu tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdila, a to ne čini niti sada u žalbi, da je šteta nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva te da joj u tom trenutku nisu bili poznati svi elementi navedene štete.

28. Pored nesporne činjenice podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici, kao i činjenice da isplata utužene štete nije izvršena, tužitelju, s obzirom na naprijed navedene odredbe ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici, a ne tek od presuđenja, kako to pogrešno smatra tuženica.

29. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja, osnovom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, pravilno obračunao sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), pri čemu na žalbene navode kojima tuženica prigovara da je sud pogrešno primijenio odredbe navedene Tarife, priznajući tužitelju trošak za sve radnje u postupku po toj izmijenjenoj Tarifi, valja odgovoriti da navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka, imajući u vidu da u skladu s odredbom Tbr. 48. st. 1., 2. i 3. navedene Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, s time da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade, a da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, da tada primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dakle u vrijeme presuđenja, kako to pravilno pobijanom odlukom čini i sud prvog stupnja.

30. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka, u kojoj odluci sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

31. Radi svega naprijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske odluke.

32. Kako tuženica nije uspjela sa žalbom, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, ista nema pravo na naknadu žalbenog troška.

33. Stoga je valjalo odbiti zahtjev žaliteljice za naknadu žalbenog troška te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

34. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš