Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-312/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog TŽ i dr. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi 1. optuženog TŽ i 2. optuženog PŽ podnesenih protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj K-266/2019. od 2. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog TŽ i 2. optuženog PŽ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću, broj: K-266/2019. od 2. siječnja 2023. 1. optuženi TŽ i 2. optuženi JŽ proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11. u svezi članka 52. KZ/11., a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11. pa su obojica na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju po jednu godinu svaki, a na temelju članka 56. KZ/11. obojici je izrečena uvjetna osuda tako da izrečene kazne zatvora na koje su 1. optuženi TŽ i 2. optuženi JŽ osuđeni neće biti izvršene ukoliko optuženici za vrijeme provjeravanja pet godina od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. 1. optuženom TŽ i 2. optuženom PŽ su određene posebne obveze da poprave štetu počinjenu kaznenih djelom na način da u roku jedne godine isplate:

- oštećenima BŽ i SŽ, rođ. BŽ solidarno iznos od 50.000,00 (pedeset tisuća) eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od 22. kolovoza 2008. godine do isplate,

- oštećenom IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 29.469,98 eura (dvadeset devet tisuća četiristo šezdeset devet eura i devedeset osam centi), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim od 15. siječnja 2016. godine pa do isplate i

- oštećenima ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz mjesta [adresa], kbr.66, općina [adresa] i ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] solidarno iznos od 28.904,51 eura (dvadeset osam tisuća devetsto četiri eura i pedeset jedan cent).

3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženici ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri dosuđenu posebnu obvezu u određenom roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje: ZKP) 1. optuženom TŽ i 2. optuženom PŽ je naloženo na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti:

- oštećenima BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i SŽ rođ. BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno iznos od 50.000,00 eura (pedeset tisuća), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od 22. kolovoza 2008. godine do isplate,

5. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećene BŽ i SŽ rođ. BŽ, oštećeni ŽŽ i ZŽ te oštećeni IŽ su sa ostatkom imovinskopravnih zahtjeva upućeni u parnicu.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP, 1. optuženom TŽ i 2. optuženom PŽ je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka, i to 1. optuženom TŽ ukupan iznos od 954,28 eura (devetstotina pedeset četiri eura i dvadeset osam centi) koji se sastoji od troškova branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 218,99 eura (dvije stotine osamnaest eura i devedeset devet centi), polovine troškova svjedoka u iznosu od 82,29 eura (osamdeset dva eura i dvadeset devet centi), polovine troškova financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 520,27 eura (pet stotina dvadeset eura i dvadeset sedam centi) i paušalne svote od 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa), a 2. optuženom PŽ ukupan iznos od 735,28 eura (sedam stotina trideset pet eura i dvadeset osam centi) koji se sastoje od polovine troškova svjedoka u iznosu od 82,29 eura (osamdeset dva eura i dvadeset devet centi), polovine troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 520,27 eura (pet stotina dvadeset eura i dvadeset sedam centi) i paušalne svote od 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, te je naloženo 2. optuženom PŽ naknaditi troškove branitelja po službenoj dužnosti o kojim će sud odlučiti posebnim rješenjem u smislu članka 148. stavak 4. ZKP.

7. Protiv te presude žalbe su pravodobno podnijeli 1. optuženi TŽ putem braniteljice Sandre Wagner, odvjetnice u Metkoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog odluke o kazni i posebnoj obvezi, zbog odluke o imovinskopravnim zahtjevima i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da 1. optuženika oslobodi od „svake krivnje“ jer svi provedeni dokazi u ovom predmetu neminovno dovode do oslobađajuće presude, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak s jasnom uputom prvostupanjskom sudu koje sve radnje treba provesti i na koje okolnosti se treba očitovati u novoj, zakonitoj presudi. Nadalje, žalbu je podnio i 2. optuženi JŽ putem branitelja Marija Vrnoge, odvjetnika u Metkoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni, posebnoj obvezi, imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od „svake krivnje“, jer svi provedeni dokazi u ovom predmetu neminovno dovode do oslobađajuće presude, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak s jasnom uputom prvostupanjskom sudu koje sve radnje treba provesti i na koje okolnosti se treba očitovani u novoj, zakonitoj presudi.

8. Državni odvjetnik je podnio odgovore na žalbe u kojima je analizirao žalbene navode 1. optuženog TŽ i 2. optuženog PŽ te je istaknuo da su njihovi žalbeni navodi neosnovani pa je predložio drugostupanjskom sudu odbiti žalbe oba optuženika kao neosnovane.

9. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Nisu u pravu 1. optuženi TŽ i 2. optuženi JŽ kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a vezano uz pravni kontinuitet, nalazeći da je inkriminirano kazneno djelo trebalo podvesti pod odredbu članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), a ne pod odredbu članka 247. stavak 2. KZ/11. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud kriminalnu djelatnost optuženika podveo pod odredbu članka 247. stavak 2. KZ/11. u kojem nalazi pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. KZ/97. Iako je odredbom članka 247. stavkom 2. KZ/11. za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju propisana kao gornja granica kazna zatvora do deset godina, što je teže od kazne zatvora do osam godina koja je propisana za kazneno djelo iz članka 293. stavak 2. KZ/97., zbog činjenice što se za ostvarenje kvalificiranog oblika tog kaznenog djela prema KZ/11. traži veća kriminalna količina, za optuženike je, uz iznimku primjene načela alternativiteta, prema kojem je sud kod odmjeravanja kazne po KZ/11. vezan gornjom granicom kazne propisanom zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a što je kazna zatvora do osam godina, blaži KZ/11. Prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 1997., zakonsko obilježje znatne štete zbog kojeg dolazi do ostvarenja težeg oblika kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97. postojalo je kad je vrijednost prouzročene štete prelazila 30.000,00 kuna, dok prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonska obilježja pojedinih kaznenih djela, kasnije i člankom 87. stavak 29. KZ/11. takva šteta postoji kada ona prelazi 60.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 eura. Za ostvarenje težeg kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju prema KZ/11. je, dakle, potrebna veća kriminalna količina tako je unatoč maksimalno propisanoj kazni osam godina zatvora za kazneno djelo iz članka 293. stavak 2. KZ/97., a preko kojeg maksimuma se ne može izreći kazna zatvora i kod primjene KZ/11.,označavanje terećenog kaznenog djela prema članku 247. stavku 2. KZ/11. je blaže za optuženike.

12. Neosnovano oba optuženika u žalbama ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je odbio provesti dokaze obrane ispitivanjem svjedoka CŽ, UŽ, FŽ, djelatnika RBA koji su radili na konkretnom predmetu, svjedoka HŽ, odvjetnika koji je u ime RBA pokretao ovršne postupke, tj. aktivirao upisanu hipoteku na stanovima, između ostalih i stanovima oštećenika, dopunskim ispitivanjem financijske vještakinje na okolnost gdje su završili novci od prodaje stana oštećene BŽ, kao i da nije pribavio sve ovršne spise, smatrajući da je jedino uvidom u iste moguće utvrditi kada je nastupila eventualna šteta. Sud je, nadalje, odbio izvesti dokaz dopunskim ispitivanjem financijske vještakinje Ivanke Sušić, po prijedlogu obrane, a na okolnosti gdje su završili novci od prodaje stana gospođe BŽ. U nalazu je naznačeno da su potrošeni za potrebe stečajnog postupka, ali ne i koje troškove jer navodno RBA nije mogla ništa naplatiti zbog toga jer na istima nije bilo upisano založno pravo. Istaknuti dokazni prijedlozi nisu odlučni za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku tako da ih je prvostupanjski sud osnovano, pozivajući se na odredbu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP, odbio kao nevažne i za to dao jasne i prihvatljive razloge, objasnivši da se svi navedeni dokazi odnose na događaje nakon otvaranja stečajnog postupka nad TD Tolj d.o.o. Ploče 18. studenog 2010., koji su irelevantni za utvrđivanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela.

13. Za odlučivanje jesu li optuženici počinili terećeno kazneno djelo odlučno je bilo utvrditi jesu li u trenutku zaključenja pravnih poslova s oštećenima BŽ i SŽ, IŽ te ŽŽ i ZŽ imali prijevarnu namjeru, za što je bilo potrebno analizirati cjelokupno postupanje optuženika prema oštećenicima, način poslovanja trgovačkog društva Tolj Ploče d.o.o., u kojem je 1. optuženi TŽ bio osnivač i osoba koja je sudjelovala u vođenju poslova, a JŽ direktor, u odnosu na predmetnu investiciju i zaključene ugovore s naznačenim oštećenicima te ponašanje optuženika nakon zaključenja istih. Prvostupanjski je sud vrlo detaljno analizirao svaki dio predmetnih poslovnih odnosa i s tim u vezi ponašanje optuženika te ispravno zaključio da su u odnosu na svaki pojedinačni pravni posao optuženici postupali s prijevarnom namjerom, dovodeći oštećenike u zabludu da na štetu svoje imovine uplate značajne iznose novca, kao i daju svoju vrijednu imovinu s osnova prodajne cijene, da neispunjenje ugovora prema oštećenicima nije izvan njihove volje i posljedica drugih faktora kao što je kriza na tržištu nekretnina, nezakoniti postupci banke, otklonivši u cijelosti kao neživotne i nelogične njihove obrane.

13. 2. optuženi JŽ je 1. listopada 2007. kao direktor TD Tolj Ploče d.o.o., i predstavnik dužnika, a prema dogovoru s 1. optuženim MŽ, koji je u to vrijeme vodio poslovanje ovog trgovačkog društva, zaključio s Raiffeisen bank kao kreditorom ugovor o projektnom financiranju broj 07818050001, predmet ugovora je financiranje gradnje stambeno - poslovnog objekta na naznačenom zemljištu dužnika putem kredita koji banka odobrava dužniku temeljem tog ugovora i kredita koje će banka odobravati osobama kao kupcima stanova temeljem posebnih ugovora o kreditu te je banka odobrila limit za zaduženje do iznosa od 6.400.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, time da je ugovorena posebna obveza dužnika da sve predugovore i ugovore o prodaji stanova sklapa sukladno odredbama tog ugovora, a posebno da kod prodaje stanova ugovara plaćanje na transakcijski račun dužnika za posebne namjene broj: 2484008-1500168552 koji se vodi kod banke, osim onih ugovora kojima će uz prethodnu pisanu suglasnost banke ugovarati plaćanje kupoprodajne cijene putem kompenzacije sa izvođačima radova ili dobavljačima te je ugovoreno da će se sva sredstava koja se uplate na navedeni transakcijski račun dužnika za posebne namjene koristiti za zatvaranje obveza glavnice kredita. Istoga dana je zaključen i Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama br. 07818020006 s ovrhovoditeljem Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kojim su osigurane tražbine ovrhovoditelja prema dužniku do iznosa 7.500.000,00 eura te je ovrhovoditelj stekao založno pravo nad nekretninama dužnika upisanim u zemljišnim knjigama zk odjela [adresa], odnosno na cjelokupnom stambeno – poslovnom objektu koji se treba izgraditi, a u kojem su se nalazili i stanovi koje su potom prodali oštećenima SŽ rođ. BŽ, IŽ te ZŽ.

14. Iz sadržaja naznačenih ugovora proizlazi da su optuženicima 1. listopada 2007. bile jasne njihove obveze prema kreditoru i založnom vjerovniku, odnosno Raiffesien banci pa i u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine s BŽ **.**.2008. kojim ugovorom BŽ vrijednošću svog jednosobnog stana u [adresa] podmiruje dio prodajne cijene stana u stambeno- poslovnom objektu koji grade optuženici, a prema predugovoru o kupoprodaji stambene jedinice zaključenim istoga dana kupuje njezina kći TŽŽ, sada SŽ, kao i u vrijeme zaključenja predugovora o kupoprodaji stambene jedinici s ZŽ **.**.2007., ugovoru o kupoprodaji stambene jedinice zaključenim s ZŽ **.**.2009., a isto tako u vrijeme zaključenja predugovora o kupoprodaji stambene jedinice zaključenog **.**.2007. sa IŽ te ugovora o kupoprodaji stambene jedinice 8. srpnja 2009.

15. Iako svjesni obveza iz ugovora 1. optuženi TŽ koji je bio osnivač i vodio poslove TD Tolj Ploče d.o.o. i 2. optuženi JŽ, direktor TD Tolj Ploče, kao i činjenice da je na svim stanovima upisano založno pravo pa protivno odredbama predmetnog ugovora i ugovorenoj obvezi nisu prodali stan kupljen od BŽ i od prodajne cijene iznos od 50.000,00 eura uplatili prema načinu isplate prodajne cijene definiranom ugovorom o projektnom financiranju s RBA, dali nalog knjigovođi VŽ da dio prodajne cijene za stan kupca IŽ u iznosu od 8.000,00 eura, odnosno 58.400,00 kuna primi na ruke, a dio prodajne cijene u iznosu od 457.870,56 kuna uplati na račun 2340009-1110320665, umjesto na transakcijski račun za posebne namjene kako je to ugovoreno s RBA, a u odnosu na stan kupaca ZŽ i ŽŽ dio prodajne cijene u iznosu od 255.526,93 kuna koji im je uplaćen, nisu uplatili na transakcijski račun, a što im je bila ugovorna obveza. Ne postupajući po ugovornoj obvezi i ne uplativši novac kupaca na transakcijski račun, a istovremeno znajući da su nekretnine opterećene založnim pravom u korist banke koja ih financijski prati i kreditira, kao i da neće moći ishoditi brisovna očitovanja i da će založno pravo i dalje egzistirati, bez obzira što kupci isplate TD Tolj Ploče prodajne cijene, jer prema evidenciji banke dio prodajne cijene u odnosu na sve tri nekretnine nije plaćen na transakcijski račun pa Banka koja je nositelj založnog prava nema evidenciju uplate prodajnih cijena za kupljene nekretnine, optuženici su oštećenike doveli u zabludu. Oštećenici su smatrali, s obzirom da su uredno podmirili prodajne cijene za kupljene nekretnine, kako će se moći upisati na iste kao vlasnici, bez ikakvih tereta, a što zbog postupanja optuženika nisu mogli, što sve pak ukazuje da su optuženici postupali prijevarno, pribavljajući imovinsku korist za trgovačko društvo u kojem je 1. optuženi TŽ osnivač i voditelj poslovanja, a 2. optuženi JŽ direktor. Optuženici su kao odgovorne osobe prodavatelja bili dužni predati kupcima posjed kupljenih stanova, omogućiti upis u zemljišne knjige bez tereta, a što nisu svojom krivnjom.

16. Nisu u pravu žalitelji niti kada tvrde da svojim radnjama nisu ostvarili obilježja inkriminiranog kaznenog djela jer nisu za sebe pribavili imovinsku korist, a što nije niti bitna sastavnica kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. Naime, kod kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11. počinitelj postupa s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za pravnu osobu koju zastupaju, a s kojim ciljem su optuženici i postupali. Osim toga, tijekom postupka je utvrđeno da su pribavili korist za svoje trgovačko društvo jer je stan koji je BŽ dala na ime prodajne cijene uknjižen na TD Tolj Ploče, a uplaćeni novac ostalih oštećenika na račun društva iskoristili su za poslovanje društva, kao što su plaćanje tekućih troškova i isplatu akontacije, dakle, ne s ciljem zbog kojeg je primljen. Kasniji događaji i otvaranje stečajnog postupka 18. studenog 2010. nisu od utjecaja na utvrđivanje prijevarne namjere optuženika jer su njihovi postupci i ne postupanje u skladu s Ugovorom o projektnom financiranju i Sporazumu o osiguranju založnog prava zaključenima s RBA bilo znatno prije otvaranja stečajnog postupka, a kako je to prvostupanjski sud i jasno obrazložio.

17. Neosnovano 2. optuženi JŽ u žalbi ističe da je bio „samo formalni direktor“ TD Tolj Ploče d.o.o. i da je u svemu postupao po nalogu 1. optuženog TŽ, što je prvostupanjski sud jasno i detaljno otklonio. Naime, u vrijeme zaključenja Ugovora o projektnom financiranju s RBA i Sporazuma o osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretninama 1. listopada 2007. je imao 21 godinu, bio je upoznat s odredbama ugovora koje potpisuje, potom je potpisivao i sve naloge u vezi novca kojim je društvo raspolagalo društvo kao i drugu dokumentaciju tvrtke. Doista je nelogično i neživotno da kao poslovno sposobna osoba, sa završenom srednjom školom pristaje biti direktor trgovačkog društva i ugovarati milijunske poslove, stvarati obveze za društvo čiji je direktor, pregovarati sa drugim ugovornim stranama, a da ne zna o čemu se radi. Osim toga, evidentno je da je dio ugovora ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika koji je postupajući lege artis upoznao ugovorne strane sa sadržajem ugovora pa tako i direktora TD Tolj Ploče, ovdje 2. optuženog PŽ. Detaljno o ulozi 2. optuženog PŽ u poslovanju TD Tolj Ploče d.o.o. je prvostupanjski sud obrazložio u odlomku 51. obrazloženja presude, a obrazloženje prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te upućuje žalitelja na razloge prvostupanjske presude.

18. 1. i 2. optuženici se žale zbog odluke o kazni, međutim, niti jedan posebno ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu.

19. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotno cijenio, u odnosu na oba optuženika, njihovu dosadašnju neosuđivanost, veliki protek vremena od počinjenog djela u kojem nisu imali drugih kažnjivih ponašanja, njihove osobne i obiteljske prilike, da je 1. optuženi TŽ ozbiljne životne dobi, umirovljenik, udovac i otac dvoje djece, a 2. optuženi JŽ zaposlen, oženjen i otac dvoje malodobne djece, dok je kao otegotno cijenio upornost u činjenju predmetnog kaznenog djela u odnosu na više oštećenika. Kada se sve istaknute okolnosti uzmu u obzir, a imajući na umu da kaznu koju je moguće, a kako je to obrazloženo vezano uz pravni kontinuitet, izreći za ovo kazneno djelo, odnosno da se kazna može izreći u rasponu od jedne do osam godina zatvora, kazne zatvora na koju su optuženici osuđeni u trajanju po jedne godine zatvora, što je u visini zakonski propisanog minimuma, a potom, s obzirom na njihov neporočan život prije i poslije počinjenja terećenog kaznenog djela, osnovano zaključio da će se svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne pa im svakom izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja pet godina. Izrečene kazne i utvrđeni rokovi provjeravanja primjereni su svim okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, prijašnjem životu optuženika, njihovim osobnim i obiteljskim prilikama te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela.

20. Žalitelji, nadalje, neosnovano ističu, da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio visine imovinskopravnih zahtjeva oštećenika te shodno takvom pogrešnom zaključku nametnuo i posebnu obvezu. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da su optuženici počinjenjem kaznenog djela zbog kojeg su proglašenim krivim, odnosno zajedničkim postupanjem pričinili štetu oštećenicima te im u visini nastale štete zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama dosudio imovinskopravne zahtjeva. BŽ i SŽ, rođ. BŽ je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 50.000,00 eura što odgovara vrijednosti stana kojim je BŽ trebala sudjelovati u prodajnoj cijeni stana koji je kupila SŽ, rođ. BŽ, IŽ u iznosu od 29.469,98 eura, što odgovara iznosu od 222.041,55 kuna koliko je po nagodbi RBA uplatio ovaj oštećenik 14. siječnja 2016., a kako bi na kupljenom stanu bilo brisano založno pravo, odnosno imao „čisto“ vlasništvo, a oštećenima ŽŽ i ZŽ u iznosu od 28.904,51 eura, što odgovara iznosu od 217.871,00 kuna koliko je oštećeni ŽŽ platio stan u ovršnom postupku kako bi postao vlasnik stana bez tereta. Osnovano je prvostupanjski sud dosudio optuženicima i posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. i naložio im da u roku jedne godine od pravomoćnosti presude poprave štetu nastalu kaznenim djelom, odnosno plate dosuđene imovinskopravne zahtjeve, u protivnom, odnosno ako ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri dosuđene posebne obveze, u skladu s odredbom članka 58. stavak 5. KZ/11., sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne.

21. U odnosu na pobijanje presude zbog odluke o troškovima postupka, 1. optuženi TŽ navodi da je umirovljenik s malom mirovinom od 2.300,00 kuna, bez imovine i zbog toga ne može podmiriti troškove kaznenog postupka, treba istaći da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da 1. optuženi TŽ može podmiriti troškove kaznenog postupka, međutim, ako se naknadno utvrdi da zbog lošeg imovinskog stanja ili ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje su dužni uzdržavati, predsjednik vijeća može u skladu s odredbom članka 148. stavak 6. ZKP posebnim rješenjem osloboditi optuženika ili optuženike dužnosti naknade troškove kaznenog postupka.

22. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte