REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-746/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/21-01/01187123892, URBROJ: 341-99-05/3-21-8553 od 24. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-06/21-01/01187123892, URBROJ: 341-99-05/3-21-8553 od 24. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-06/20-01/01187123892, URBROJ: 341-25- 05/3-20-25672 od 18. listopada 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% (točka I.), od ukupnog tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 30% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta (točka II.) i odbijen je zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka III.).

3. Tužitelj je protiv navedenog rješenja tuženika podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su- 229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje.

4. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika u bitnome navodeći da pri donošenju rješenja nisu uzete u obzir sve činjenice i okolnosti koje se nalaze u spisu predmeta, a koje tuženik nije navodio, poput migreniozne glavobolje od koje da pati tužitelj uz povremeno povraćanje od boli, stalne vrtoglavice, bolovi u rukama i ramenima, trnci u rukama, oštećen sluh desnog uha i očni živac, oslabljen vid, oštećenje unutarnjih organa zbog dugotrajnog korištenja lijekova, bolovi u prsima i probadanja u srcu, otežana pokretljivost zbog čega da ima rješenje o priznanju prava na tuđu pomoć i njegu. Prigovara da nije dovoljno stručno pregledana medicinska dokumentacija te da tuženik nije pribavio zaključak Zavoda za vještačenje iz postupka radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu u kojem je donesena ocjena „potpuno nesposoban za privređivanje“. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Obzirom na navode tužitelja da je zatraženo očitovanje višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda koje vijeće vještaka je bilo suglasno u ocjeni postotka, datuma i uzroka nastanka svakog pojedinog tjelesnog oštećenja, ukupnog postotka oštećenja i postotka tjelesnog oštećenja koje se odnosi na donje ekstremitete te stoga tuženik smatra da nema osnove za donošenje drugačijeg rješenja u upravnoj stvari. Otklanja ocjenu „potpuno nesposoban za privređivanje“ Zavoda za vještačenje iz postupka radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu budući je konkretan postupak pokrenut radi utvrđenja tjelesnih oštećenja koje se utvrđuje prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju i Listi oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja pa stoga vještaci Zavoda prilikom utvrđivanja postojanja tjelesnog oštećenja nisu vezana mišljenjem i vještačenjima donesenim u drugim postupcima.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Kako su se stranke ovog spora suglasile da se spor riješi bez rasprave, a sud je utvrdio da u sporu nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je sud na temelju odredbe čl. 98. t. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

7. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 18. listopada 2021. doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 10. veljače 2020., a temelji se na nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Zagrebu, KLASA: 141-06/20-01/3652, URBROJ: 426-04-06/12-21-6, evidencijski broj vještačenja: 661370 od 5. listopada 2021. kojim se utvrđuje kod tužitelja, uz ranije utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% nastalo zbog bolesti, postojanje i novonastalog oštećenja prema čl. 61. ZOMO-a i Listi tjelesnih oštećenja (skraćeno: LOO) iz Uredbe o metodologijama vještačenja (NN br. 67/17., 56/18.), i to 30% prema poglavlju/potpoglavlju VII-B-8-b LOO, razina 1, desno, koje je nastalo 5. listopada 2021. zbog bolesti, 30% prema poglavlju/potpoglavlju VII-B-8-b LOO, razina 1, lijevo, koje je nastalo 5. listopada 2021. zbog bolesti, 10% prema poglavlju/potpoglavlju 0-0-0-0-1 (parni organ) LOO koje je nastalo 5. listopada 2021. zbog bolesti, 30% prema poglavlju/potpoglavlju VIII-B-9-c LOO koje je nastalo 5. listopada 2021. zbog bolesti, 60% prema poglavlju/potpoglavlju VI-A-1-b LOO koje je nastalo 5. listopada 2021. zbog bolesti, pa se sukladno čl. 20. Uredbe određuje i dalje ukupni postotak tjelesnog oštećenja od 100% od čega tjelesno oštećenje koje se odnosi na donje ekstremitete iznosi 30%. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da, budući je novonastalo tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću, osiguraniku ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema odredbi čanka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja navodeći da je u žalbenom postupku prema članku 133. stavku 3. ZOMO pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-06/20-01/3652, URBROJ: 426-04-01/11-22-10, evidencijski broj vještačenja: 715695 od 10. veljače 2022., sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja, a u kojem je, nakon osobnog kliničkog pregleda tužitelja, utvrđena ocjena Vijeća vještaka pravilnom i sukladnom LOO. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da, budući je tjelesno oštećenje kod tužitelja utvrđeno s osnove bolesti, nema mogućnosti da se žalbeni navodi uvaže i donese drugačije rješenje, pritom se pozivajući na odredbe članka 61. stavka 2. ZOMO.

10. Odredbom članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. 84/21., dalje: ZOMO) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.). Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postotci tih oštećenja na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.). U vrijeme rješavanja o predmetnoj upravnoj stvari na snazi je bila Uredba o metodologijama vještačenja (Narodne novine 67/17. i 56/18.), koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedena u pitanje. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno, tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu, kao i razloge zbog kojih je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a kako je tužitelj žalbom osporavao nalaz i mišljenje nadležnog prvostupanjskog tijela vještačenja provedeno je vještačenje u drugom stupnju, sadržaj kojega nalaza i mišljenja je citiran u obrazloženju osporenog rješenja. Tuženik je naveo pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano.

13. U postupku koji je prethodio ovom sporu relevantna činjenica postojanja tjelesnog oštećenja i uzroka nastanka oštećenja utvrđena je na način kako je propisano odredbama ZOMO-a i Uredbe.

14. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 10. veljače 2022. kao uvjerljiv, stručan i sukladan dokumentaciji u spisu. Naime, kako proizlazi iz rečenog nalaza i mišljenja, u istome je iznesena anamneza detaljno opisana po vještacima iz koje proizlazi da je pregledana medicinska dokumentacija od djetinjstva pa do zadnjeg nalaza psihijatra 2020., uzete su u obzir dijagnoze koje utječu i koje ne utječu na oštećenje organizma te su utvrđena oštećenja prema Listi oštećenih organizma pa nema osnova za zaključak da bi tijelo vještačenja medicinsku i drugu dokumentaciju spisa cijenilo površno. Tužitelju je utvrđena klinička slika i postotak i uzrok oštećenja organizma kako je to ranije navedeno. Sud cijeni da je nadležno vijeće vještaka nalaz i mišljenje sastavilo sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja. Ujedno se ukazuje kako tužitelj nije iskoristio svoja procesna ovlaštenja sukladno odredbi članka 49. stavka 4. ZUS-a, odnosno nije ni predložio dokaz kojim bi osporio nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika provođenjem sudskog vještačenja u sporu.

16. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je tužitelj pregledan, vještačen dana 30.06.2021. u prostorijama Zavoda za vještačenje u postupku utvrđivanja radne sposobnosti, te da su navedeno uzela u obzir i cijenila tijela vještačenja u postupku utvrđivanja tjelesnog oštećenja, sud cijeni da su relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene na način kako je to odredbama ZOMO i Uredbe propisano, te nisu utvrđene povrede na štetu tužitelja.

17. Obzirom da je u postupku utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja uzrokovano bolešću, da je pravo na naknadu propisano za slučajeve kada je tjelesno oštećenje uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, a da tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da utvrđeno tjelesno oštećenje ne bi bilo zbog bolesti, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu zbog tjelesnog oštećenja, u skladu s odredbom članka 61. stavka 2. ZOMO.

18. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Razlozi koje iznosi tužitelj nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Okolnosti i činjenice na koje ukazuje tužitelj u tužbi, ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način, u pogledu ocjene uzroka i nastanka tjelesnog oštećenja očitovalo nadležno tijelo vještačenja, te je isto imalo u vidu pri donošenju zaključka o postojanju, stupnju i uzroku tjelesnog oštećenja kod tužitelja, na način da je utvrdilo da postoji kod tužitelja ukupno tjelesno oštećenje 100% uzrokovano bolešću.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

21. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).