Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4891/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) GO [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-43/2023-24 od 3. rujna 2024., dana 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-43/2023-24 od 3. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tuženik EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2023. zatvaranjem priključka za vodu koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] oznake zemljišta Sokin Brig ukupne površine 500 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i onemogućavanjem protoka vode do kuće tužitelja smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, slijedom čega se nalaže tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da omogući protok vode, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, sve to u roku od 24 sata. (točI) dok je u točki II naloženo Tuženiku da tužiteljima nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.016,36 eura.

2. Citirano rješenje u točkama žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže da ovaj sud pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koji u žalbi upire tužitelj budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijanog rješenja jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju, te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

5. Nadalje neosnovano u žalbi tuženik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava navodeći kako je pobijanim rješenjem tuženiku naloženo izvršenje nemoguće činidbe odnosno da je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja nemoguće izvršiti s obzirom daje nakon podnošenja tužbe došlo do razdvajanja vodnog priključka na način da tužite ima svoj priključak i brojilo a tuženik svoj odnosno da se vodni priključak tužitelja više , nakon razdvajanja ne nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da stoga sud nije bio ovlašten tužiteljima pružiti posjedovnu zaštitu.

Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 22. st. 1. ZV).

6. U postupku koji je prethodio žalbi tuženik nije iznosio navedene činjenice u pogledu nemogućnosti uspostave ranijeg posjedovnog stanja radi toga što je došlo do razdvajanja priključka za vodu već te činjenice iznosio samo u svom stranačkom iskazu (list 63 spisa).

Stoga ove činjenice sud nije mogao uzeti u obzir jer predstavljanju nove činjenice koje nije dopušteno iznositi u žalbi (čl. 352 st. 1. ZPP-a).

7. Člankom 299. stavak 1. ZPP-a propisano je su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze i izjasniti se o činjeničnim navodima protivne stranke time da je stavkom 2. navedenog članka propisano kako stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja novog postupka. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se nove činjenice i novi dokazi koje su stranke iznijele protivno stavku 2. neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju, a obzirom na tužbu tužitelji su tvrdili da je tuženik postupao protupravno i nezakonito, a tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da uspostavljanje posjedovnog stanja nije moguća radi čega takve navode iznesene tek u žalbi ovaj sud nije cijenio kao dopuštene žalbene navode.

8. Budući da je u postupku na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik tužitelje smetao u posljednjem mirnom posjedu kako je to i navedeno u izreci pobijanog rješenja to je pravilnom primjenom čl. 21. i čl. 22. ZOV-a tužiteljima pružena zatražena posjedovna zaštita.

9. Iz navedenih razloga pobijano rješenje potvrđeno je kao pravilno i zakonito temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Lidija Bošnjaković