Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-793/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u u Splitu, Gundulićeva 48, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel (P-DO-73/2022), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-724/2019-22 od 10. lipnja 2024., 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-724/2019-22 od 10. lipnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 132,72 EUR sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 9. veljače 2017. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR (slovima: četiri stotine eura)."

2.Protiv gore navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavaka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove te trošak ove žalbe, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći na bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a prema odredbi članka 365. stavak 2., u vezi sa odredbom članka 467. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a.

7.Presudu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.Nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. na koju bitnu povredu se žalitelj poziva u žalbi, jer prvostupanjski sud nije izveo dokaz pregledom spisa Županijskog suda u Splitu u postupku pod posl. broj K-16/01, već je izvršio uvid u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Kž-646/2014-17 od 23. svibnja 2017. i pregledao dio zapisnika iz kaznenog predmeta Općinskog suda Split K-472012 od 9. veljače 2017. 8. veljače 2017. i 22. studenoga 2016., uslijed čega ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te presuda i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti u proturječju sama sebi ili razlozima presude, te presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o tim odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava u postupku.

9.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade imovinske štete nastale 9. veljače 2017. u kaznenom predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim broj e K-US-4/2012 uslijed nemogućnosti pružanja odvjetničkih usluga od strane tužitelja koji je u navedenom kaznenom predmetu bio branitelj okrivljene MG, zbog zabrane obavljanje odvjetništva koja mu je izrečena rješenjem izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. 7. 2017.

10.U provedenom postupku sud polazi od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu posl. brojem K-16/2001 od 27. lipnja 2014. proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela, radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, nakon čega mu je Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore HOK-a broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drukčije odluke disciplinskih tijela, s tim da je rješenje doneseno po zaprimanju gore označene presude Županijskog suda u Splitu,

- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. I Kž- 646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena presuda Županijskog suda u Splitu od 27. lipnja 2014., te je odbijena optužba protiv ovdje tužitelja JG radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret,

- da je rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014., kojim je tužitelju JG obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva,

-da je okrivljena pod 4. MG u kaznenom predmetu Općinskog suda u Splitu posl.br. K-US-4/2012 izdala punomoć tužitelju kao branitelju za zastupanje u tom kaznenom postupku

-da je okrivljenu pod 4.MG na ročištu od 9. veljače 2017. zastupao zamjenik braniteljice Jelene Mandarić i to odvjetnik Branko Čutura.

11. Prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, zaključujući da činjenicom što je protiv tužitelja vođen kazneni postupak, te odbijanjem optužbe zbog zastare kaznenog progona ne znači da se radi o nezakonitom lišenju slobode kao i zaključuje da je sudac Županijskog suda u Splitu postupio po izričitoj zakonskoj odredbi prema kojoj je dužan obavijestiti HOK da je nepravomoćnom presudom tužitelj kao osoba koja obavlja odvjetničku djelatnost proglašen krivim u kaznenom postupku za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te da mu je izrečena kazna zatvora, pa nije bilo nikakvog nezakonitog ili nepravilnog postupanja suca Županijskog suda prema odredbi članka 105. stavaka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/233, 155/23, 36/24, dalje: ZS). Ujedno prvostupanjski sud smatra da tužitelju nije nastala šteta donošenjem nepravomoćne kaznene presude već je odluku, a kojom je tužitelju zabranjeno obavljanje odvjetništva donio izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore, koji je autonoman u odlučivanju, pa nema uzročnosti između donošenja nepravomoćne osuđujuće presude i obustave obavljanja odvjetništva.

12.Prvostupanjski sud smatra da ukoliko bi se radilo o primjeni odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a da se tada mora raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

13.Tužitelj neosnovano u žalbi smatra da mu pripada pravo na imovinsku štetu, a koja je nastala tužitelju činjenicom da nije mogao zastupati kao branitelj okrivljenu MG u kaznenom predmetu uslijed činjenice da mu je rješenjem HOK- a određena zabrana obavljanja odvjetništva, uslijed nepravomoćne kaznene presude. Činjenicom da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak završen presudom kojom je tužitelj oslobođen optužbe nije od značaja na postojanje odštetne odgovornosti tuženice, jer se vođenje kaznenog postupka i u slučaju kad je postupak završen oslobađajućim presudom ne može se smatrati protupravnom štetnom radnjom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revr- 1790/2015-2 od 6. rujna 2017.)

14.Ujedno, odredbom članka 476. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97), su uređene pretpostavke za odštetnu odgovornost i uređeno je pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude, a odredbama članka 480. istog Zakona uređeno je pravo na naknadu štete osobi lišenoj slobode.

14.1. Kako je prvostupanjski sud u postupku utvrdi da tužitelj nije bio osuđen u kaznenom postupku, niti je zbog vođenja kaznenog postupka bio lišen slobode, to u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu naprijed navedenih zakonskih odredbi, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, uslijed čega i ne dolazi do primjene odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a.

14.2. Osim toga, zahtjev za naknadu imovinske štete je neosnovan i iz razloga što ne postoji uzročna veza između vođenja kaznenog postupka i obustave obavljanja odvjetništva, jer tužitelju nije bila izrečena disciplinska mjera zbog toga što se protiv njega vodi kazneni postupak, već mu je bila izrečena disciplinska mjera zbog postojanja disciplinskog djela, a koje je postojanje utvrđeno rješenjem HOK-a od 8. rujna 2014. Uslijed navedenog, pogrešno tužitelj smatra da postoji uzročno posljedična veza, jer je pravilno prvostupanjski sud u postupku utvrdio da ne postoji protupravnost uslijed činjenice da je odluku o zabrani obavljanja odvjetništva donijelo autonomno tijelo HOK, a nadalje tužitelj u postupku nije dokazao da bi mu imovinsku štetu učinio svojim nezakonitim ili nepravilnim radom suca u obavljanju dužnosti, jer je upravo sudac bio dužan postupiti po izričitoj zakonskom odredbi i izvijestiti HOK da je nepravomoćnom presudom tužitelj kao osoba koja obavlja odvjetničku djelatnost proglašena krivom u kaznenom postupku i da mu je izrečena kazna zatvora.

14.3. Kako je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u visini zatraženog iznosa naknade tužitelja kao branitelja u kaznenom postupku pod poslovnim broj K-4/2012, to je i pravilno prvostupanjski sud prema odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici.

15.Uslijed navedenog, valjalo je prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu i cijelosti.

16.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

17.Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu i ne pripada troška žalbe (članak 154. stavak 1., u vezi članka 166. stavak 1. ZPP-a).

18.Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 7. siječnja  2025.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović