Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž Ovr-425/2024-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv I.ovršenika UI iz [adresa], Radničko naselje, Prilaz II kbr. 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.ovršenice II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.ovršenice EI iz [adresa], Radničko naselje, Prilaz II kbr. 11, koju zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik iz Bjelovara, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, rješavajući žalbu III.ovršenice EI protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-1662/2022-5 od 27. siječnja 2023., 7. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-1662/2022-5 od 27. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Sud na temelju ovršne isprave određuje ovrhu na nekretninama ovršenika.
II. Ovrhovoditelju se odmjeruje trošak u iznosu od 73,18 EUR/551,42 kn."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija III.ovršenica EI zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP,) a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem članka 21. stavka 1. Ovršnog Zakona, ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: OZ). Predložila je uvažiti njenu žalbu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. u svezi sa člankom 354. stavkom 2. ZPP-a. Pobijano rješenje je razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ga je moguće ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju u žalbi ističe žaliteljica.
5. U konkretnom slučaju ovrha je određena na temelju ovršne isprave – Ugovora o [broj kredita] solemniziranog od strane Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-1652/2002-1 od 10. rujna 2002., s tim da je kreditor Raiffeisenbank Austria d.d. svoju ovršnu tražbinu iz navedene ovršne isprave prenijela na ovrhovoditelja Ugovorom o prijenosu od 28. siječnja 2022. godine, koji je ovjeren po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-681/2022 od 31. siječnja 2022. Ovršna isprava (Ugovor o kreditu) nije ukinuta, poništena niti preinačena, a niti je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha pa stoga ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 50. stavka 5. OZ.
6. Glede žalbenih navoda III.ovršenice EI da priložena isprava – Ugovor o kreditu, nije ovršna isprava te da je u odnosu na III.ovršenicu EI izgubila svojstvo ovršnosti jer je tražbina ustupljena ovrhovoditelju, valja reći, da se na temelju odredbe članka 32. OZ-a ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.
7. Ovrhovoditelj je prijenos tražbine dokazao upravo na način propisan odredbom članka 32. OZ-a, jer je u spis dostavio uz prijedlog za ovrhu osim ovršne isprave (Ugovor o kreditu) i Ugovor o prijenosu od 28. siječnja 2022. godine, koji je ovjeren po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-681/2022 od 31. siječnja 2022.
8. Iz članka 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je III.ovršenica EI kao založna dužnica dala suglasnost da se na nekretnini koja je predmet ovrhe zasnuje založno pravo te je izjavila da izričito dozvoljava davatelju kredita da može bez njenog posebnog odobrenja ili naknadne suglasnosti, u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini uknjižiti založno pravo u iznosu navedenom u Ugovoru o kreditu (čl. 1. Ugovora), uvećanom za pripadajuće kamate i sve ostale troškove, a radi osiguranja tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, u članku 11. Ugovora o kreditu III.ovršenica EI je izjavila da nema zapreke da se na predmetnoj nekretnini provede ovrha, kao i da je suglasna da davatelj kredita može temeljem predmetnog Ugovora protiv nje zatražiti i provesti prisilnu ovrhu na nekretnini radi naplate dospjele tražbine ili nakon raskida ugovora (clausula exequendi).
9. Odredbom članka 77. stavka 1. OZ-a propisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravo založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. OZ-a te na druge odredbe tog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili po ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ-a. Stoga se III.ovršenica EI ne može s uspjehom pozivati na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a, jer je taj žalbeni razlog neosnovan sukladno odredbi članka 77. stavka 1. OZ-a.
10. Nadalje, III.ovršenica EI neosnovano navodi i da se u konkretnom slučaju radi o prekomjernom osiguranju, obzirom na utvrđeni iznos dugovanja i ti navodi nisu ničim dokazani, budući III.ovršenica EI ne prilaže nikakve dokaze po toj osnovi, dok istovremeno ovrhoditelj ima mogućnost predlagati ovrhu na onom sredstvu i u opsegu za koji smatra da će biti dovoljan radi namirenja tražbine.
11. Prema stavu ovoga suda ovrhom na nekretnini III.ovršenice EI ne bi bila narušena pravična ravnoteža između interesa III.ovršenice EI i interesa ovrhovoditelja. Naime, ista se izričito suglasila da se na nekretnini koja je u njenom suvlasništvu, zasnuje založno pravo u korist ovrhovoditelja radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu, kao i da ovrhovoditelj može zatražiti i provesti prisilnu ovrhu na toj nekretnini radi naplate tražbine iz predmetnog Ugovora. Dakle,III.ovršenica EI je već kod sklapanja ugovora i davanja izričite suglasnosti za zasnivanje založnog prava na nekretnini koja je predmet ovrhe znala da je nekretnina njen dom i jedina nekretnina koju ima u vlasništvu.
12. Kako su i preostali žalbeni razlozi ocijenjeni kao neosnovani, valjalo je žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
Osijek, 7. siječnja 2025.
Sudac
Berislav Babić
