REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1260/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  I Z O S T A N K A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice RGF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Jakić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Scalable Global Solutions d.d. Zagreb, Ulica Dragutina Albrechta 32, OIB: 85470532354, radi utvrđenja, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nezakonitom i nedopuštenom odluka tuženika od 12.08.2024. kojom je tuženik naložio tužiteljici korištenje porodiljnog dopusta, kao i Odluka tuženika od 22.08.2024. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku Scalable Global Solutions d.d. Zagreb, Ulica Dragutina Albrechta 32, OIB: 85470532354 vratiti tužiteljicu RGF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Scalable Global Solutions d.d. Zagreb, Ulica Dragutina Albrechta 32, OIB: 85470532354 nadoknaditi parnični trošak tužiteljici od 625,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu od 09.04.2021. na radnom mjestu direktor prodajnih operacija. Tuženik je 12.08.2024. donio Odluku kojom prisilno određuje porodiljni dopust tužiteljici, usprkos tomu što je tužiteljica zdrava i vitalna trudnica u šestom mjesecu svoje trudnoće i usprkos tomu što tužiteljica baš nikada od tuženika nije zatražila određivanje prijevremenog porodiljnog dopusta, te ne postoji nikakva pravna ovlast tuženika za donošenjem predmetne odluke. Nadalje, tuženik je u predmetnoj odluci uskratio sva sredstva rada tužiteljici, konkretno pristup e-pošti, relevantnim radnim aplikacijama (Monday, isl), te pristup poslovnim prostorijama tuženika. Štoviše, zakonski zastupnik tuženika dao je nalog radnicima unutar IT odjela tuženika da se tužiteljici s danom naznačenim u predmetnoj odluci tužiteljici uskrate sva prava korištenja citiranih radnih resursa. Tužiteljica je 13.08.2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika putem svojeg punomoćnika, i to na adresu e-pošte registriranu u sudskom registru kao službena adresa tuženika, kao i na adresu e-pošte zakonskog zastupnika tuženika. Tuženik je svojom odlukom od 22.08.2024, zaprimljenom po punomoćniku tužiteljice dana 26.08.2024. odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice. Uvažavajući prethodno izneseno, ističe se kako sukladno Zakonu rodiljni dopust zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno majka koristi od 28., odnosno najranije 45. dana prije dana očekivanog poroda, te isti traje do navršenih 6 mjeseci djetetova života. Rodiljni dopust se dijeli na obvezni i dodatni rodiljni dopust. Obvezni dio obuhvaća razdoblje od 28. dana prije dana očekivanog poroda do 70. dana nakon rođenja djeteta. Dodatni rodiljni dopust, stoga, obuhvaća razdoblje od proteka obveznog dijela rodiljnog dopusta do navršenih 6 mjeseci djetetova života. Da bi trudnica ostvarila svoje PRAVO na rodiljni dopust mora predati regionalnom uredu HZZO-a, odnosno područnoj službi HZZO-a koja je nadležna prema mjestu njezinog prebivališta zahtjev za ostvarivanjem istog, a kojem zahtjevu su udovoljava na osnovi dostavljene medicinske i druge dokumentacije. Uvažavajući sve prethodno navedeno, tuženik je uzurpirao ulogu nadležnih državnih tijela i krajnje protupravno odredio „korištenje porodiljnog dopusta“ tužiteljici. Štoviše, ukoliko se pogleda sadržaj i dikcija odluke tuženika jasno je kako je postupkom tuženika de facto trudnoj ženi izrečen i uručen otkaz ugovora o radu, jer su tužiteljici uskraćena i sva sredstva rada. Tužiteljica također ističe da, čak i kad bi navodi iz predmetne odluke bili točni (što očito nisu, već predstavljaju de facto otkazivanje ugovora o radu tužiteljice), tada je poslodavac morao postupiti u skladu s člankom 31. Zakona o radu, a što je propustio učiniti. Svakako, pri tome je prethodno poslodavac trebao i zaprimiti zahtjev tužiteljice (kojeg nije zaprimio jer je tužiteljica savršeno zdrava trudnica) kao i mišljenje liječnika opće prakse. U daljnji dokaz svojih navoda, tužiteljica ističe kako je u društvu tuženika prokurist istog te kako uskratom pristupa svim sredstvima rada, ista nikako ne može više obavljati svoj posao. Navodi da je poslodavac povrijedio čitav niz zakona te donio protuzakonitu i protuustavnu odluku koja inter alia i predstavlja čin diskriminacije tužiteljice po osnovi spola, a naročito po osnovi okolnosti trudnoće tužiteljice – uskraćen joj je rad i pravo na rad uslijed trudnoće. Zaključno, ističe se da kako je tuženik u svojoj odluci uskratio sva sredstva rada tužiteljice kao i zabranio pristup poslovnim prostorijama društva, sve pod pretenzijom „zaštite zdravstvenog stanja tužiteljice“, to je predmetnom odlukom tuženik i otkazao ugovor o radu tužiteljice, i to u dijelu u kojem se isti tiče opisa posla tužiteljice. Uvažavajući navedeno, odluka poslodavca protivna je i članku 34. Zakona o radu. Slijedom iznesenog, predlaže presudom utvrditi nedopuštenost Odluke tuženika od 12.08.2024. kao i Odluke od 22.8.2024. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice te vratiti istu na rad.

2. Tuženiku je tužba uredno dostavljena 22.9.2024., a odgovor na tužbu nije podnio. Održano je pripremno ročište 17.12.2024. na koje tuženik, koji je uredno pozvan, nije pristupio, a svoj nedolazak nije opravdao.

3. Budući da tuženik nije osporio tužbeni zahtjev, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica priložila, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne dođe na ročište, sud je na temelju odredbe čl. 332. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, - dalje: ZPP) donio presudu zbog izostanka kojom se tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti (čl. 338. st. 5. ZPP).

4. Naime, rodiljni dopust je pravo trudnice o čijem korištenju odlučuje HZZO sukladno odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" br. 152/22) a isti se koristi 28 dana prije očekivanog poroda, iznimno 45 dana prije, što utvrđuje izabrani doktor, a odluku o tome donosi HZZO na zahtjev trudnice, a ne poslodavac samoinicijativno i izvan tog perioda, kako je to u konkretnom slučaju učinio tuženik. Stoga je Odluka tuženika od 12.8.2024. kojom se tužiteljici nalaže korištenje porodiljnog dopusta nezakonita i nedopuštena, pa time i Odluka od 22.8.2024. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice.

5. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP tužiteljici je odmjeren parnični trošak koji se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje od 500,00 eura sukladno Tbr.7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), te pripadajućeg PDV-a od 25% (Tbr.46), stoga trošak tužiteljice sveukupno iznosi 625,00 eura.

6. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO).

7. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu e- komunikacijom ili pisano u četiri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku