Poslovni broj: UsI-1653/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TVORNICA ČARAPA “KLJUČ“ d.d., OIB: 04081290420, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Trampina 4, zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Hrasti, odvjetniku u Hvaru, Ive Miličića 4, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) Općine Jelsa, OIB: 94187441810, Jelsa, Jelsa 404, zastupane po opunomoćeniku Roku Lukšiću, odvjetniku u Jelsi, Jelsa 421 i zainteresirane osobe pod 2) JELSA d.d., OIB: 51177655549, Jelsa, Jelsa 246, zastupane po opunomoćenici Ana-Mariji Grubišić Čabraja, odvjetnici u Zagrebu, Gundulićeva 50, radi promjene katastarskog upisa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 2), objavljene 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže poništenje rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-07/24-07/263, Urbroj: 541-11/2-24-2 od 6. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi pod 1) iznos od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe pod 1) za naknadom troškova spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 2. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-932-07/24-07/263, Urbroj: 541-11/2-24-2 od 6. svibnja 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 14. studenog 2024., tužitelj u bitnome najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je u svojstvu predlagatelja 6. veljače 2024. podnio „Prijedlog radi promjene upisa ovlaštenika“ na kč. br. [katastarska čestica] i kč.zgr.br. *16/2 k. o. [katastarska općina], koji je usvojen pa je prvostupanjskim rješenjem Odjela za katastar nekretnina Stari Grad, KLASA: UP/I 932-07/24-03/35 od 22. veljače 2024. izvršena promjena u katastarskom operatu, na način da je brisana Jelsa d.d. kao korisnik zemljišta za cijelo, te su upisani, svaki za po ½ dijela „Tvornica čarapa „Ključ“ d.d. Sarajevo“ i „Općina Jelsa“. Potom su navodno protiv potonjeg prvostupanjskog rješenja žalbu podnijeli, i to žalitelji „Općina Jelsa“ i „Jelsa d.d.“ pozivajući se na najnovije ZK rješenje kojim se briše iz zemljišnih knjiga vlasništvo za ½ dijela u korist „Tvornice „Ključ“ d.d. Međutim, tuženik je počinio povrede ZUP-a, jer o tim navodnim žalbama nikada nije izvijestio niti omogućio izjašnjavanje predlagatelju odnosno ovdje sada tužitelju, a niti je tuženik pravilno primijenio institut „ovlaštenika“ koji je uspostavljen Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ br. 39/22.) odnosno Pravilnikom o katastru zemljišta („Narodne novine“ br. 112/18.) imajući u vidu da prema aktualnom zemljišnoknjižnom stanju, Tvornica „Ključ“ d.d. ima postojeći knjižni upis kao tzv. organ upravljanja, a što je odlučna okolnost i činjenica u konkretnom slučaju, koju je tuženik potpuno zanemario, a posebno se nepravilnost u postupanju tuženika očituje u tome što tužitelju nije omogućio iznošenje očitovanja o tim okolnostima kroz dostavu spornih žalbi. Osim toga, tužitelj kao predlagatelj u izvornom prijedlogu zatražio je izvršiti promjenu po obje osnove – kao upisa vlasništva i/ili ovlaštenika zemljišta. Prema čl. 108. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 110/21. – dalje: ZUP), kada se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, svakoj stranci dostavlja se prijepis žalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima. Propustom tuženika u prethodnom postupku da dostavi sporne žalbe tužitelju i omogući mu izjašnjavanje i da po potrebi dopuni dokumentaciju, odnosno da usprkos novonastaloj promjeni ZK upisa, tužitelj dokaže da kao predlagatelj svejedno ima pravo i osnovu za upis u katastru u svojstvu ovlaštenika na predmetnim nekretninama za ½ dijela, to je tuženik počinio povredu odredbi ZUP-a iz čl. 108. st. 3. u svezi čl. 30. st. 1. i 2. Naime, u postupku se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, a pogotovo u situaciji kada su žalitelji u žalbi iznijeli nove činjenice i dokaze, osim toga, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke (čl. 30. st. 1. i 2. ZUP-a). Drugim riječima, u konkretnom slučaju, bez omogućavanja tužitelju da se izjasni o novim činjenicama i dokazima, tuženik nije mogao donijeti osporeno rješenje, a kamoli točkom 2. izreke odbiti zahtjev Tvornice čarapa „Ključ“ d.d. Sarajevo, i to na temelju činjenica i dokaza koji nisu postojali u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude na način kako je to precizirano u izreci ove presude, te je pored toga predložio i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana i netočna, odnosno suprotna je utvrđenjima iz drugostupanjskog upravnog postupka, te zainteresirana osoba u cijelosti pobija navedenu tužbu. Također zainteresirana osobe se u potpunosti pridružuje svim navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu od 29. kolovoza 2024., kao i svim razlozima koje je iznio tuženik u svom rješenju od 6. svibnja 2024. Tužitelj neosnovano i netočno navodi kako o žalbama zainteresiranih osoba nikada nije obavješten, odnosno da mu nije omogućeno izjašnjavanje o navodima žalbe, jer su mu iste dostavljene od strane prvostupanjskog tijela, pa stoga tuženik nije počinio povrede ZUP-a kao to pokušava prikazati tužitelj u svojoj tužbi. Kako proizlazi iz pobijanog rješenja, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Starom Gradu, Zemljišnoknjižnog odjela od 15. veljače 2024. prihvaćen je prigovor, te je u zemljišnoj knjizi u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u odnosu č. zem. [katastarska čestica], dvorište, površine 409 m2 i č. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 333 m2 uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog upisa, odnosno upis vlasništva u B listu na ime i korist: „Društveno vlasništvo za ½ dijela”, označuje se organ upravljanja na ime: „Tvornica čarapa "Ključ" Sarajevo”, a uz prethodno brisanje predlagatelja: „Tvornica čarapa "Ključ" d.d. Sarajevo, OIB: 04081290420, Trampina 4, Sarajevo, Bosna i Hercegovina za ½ dijela”. Navedeno rješenje je provedeno u zemljišnim knjigama tako da tuženik u vrijeme donošenja rješenja DGU, PUK Split OKN Stari Grad više nije bio upisan kao suvlasnik na č. zem. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] za 1/2 dijela. Iz navedenog sasvim je jasno kako se stanje u zemljišnoj knjizi promijenilo, odnosno činjenično stanje je drugačije od onoga kako je to bilo prikazano od strane tužitelja, te je kao vlasnik predmetnih nekretnina ponovno upisano „Društveno vlasništvo”, odnosno tužitelj u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja više nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, te tužitelj nije imao odgovarajuću isprava o vlasniku i ovlašteniku zemljišta, kako to propisuje čl. 97. st. 3. i 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Nadalje u potpunosti je neosnovan navod tužitelja kako i prema aktualnom upisu u zemljišnoj knjizi, kao organ upravljanja je isti trebao biti upisan i u katastarskom operatu jer sukladno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina dopušta upis podataka vlasnika, a upravo iz izvatka iz zemljišne knjige sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi kako tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina, te mu se i ne može dopustiti upis u katastru. Organ upravljanja, a na što se poziva tužitelj, premda nije dokazano pravno sljedništvo između tužitelja i Tvornice čarapa „Ključ”, Sarajevo, koja je upisana u zemljišnoj knjizi kao organ upravljanja, nije ovlaštenik u smislu odredaba Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Svakako se ističe i kako tužitelj nikada nije bio ni u faktičnom posjedu predmetne nekretnine, pa u tom smislu nije izvršavao nikakve ovlasti u pogledu predmetne nekretnine, pa mu ni to ne daje pravo da se smatra ovlaštenikom predmetnih nekretnina, te da bi po toj osnovi mogao biti upisan u katastarskom operatu. U pogledu navoda tužitelja kako je tuženik postupao suprotno odredbi čl. 108. st. 3. Zakona o općem upravno postupku zainteresirana osoba ističe kako su isti također neosnovani jer je i tužitelj kao stranka zemljišnoknjižnog postupka Z-22520/23 i Z-155/24 uredno zaprimio rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, Zemljišnoknjižnog odjela, od 15. veljače 2024., pa je isti vrlo dobro znao kako su se činjenice promijenile u pogledu upisa u zemljišnoj knjizi, te zainteresirane osobe u svojim žalbama nisu iznijele nikakve nove i tužitelju nepoznate činjenice, pa samim time i da tužitelju nije dostavljena žalba nije došlo do povrede na koju se poziva tužitelj. Shodno navedenom, zainteresirana osoba predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a ujedno potražuje i trošak spora.

4. Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu u bitnom je navela identično kao i zainteresirana osoba pod 1).

5.U sporu je održana rasprava 5. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe pod 1) i 2), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe pod 1) od 3. listopada 2024. zajedno s prilozima, odgovor na tužbu zainteresirane osobe pod 2) od 24. listopada 2024. zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 14. studenog 2024., podnesak zainteresirane osobe pod 1) od 5. prosinca 2024., popis troškova spora tužitelja priložen u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenika tužitelja, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, rješenjem prvostupanjskog tijela Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Stari Grad, Klasa:

UP/I 932-07/24-03/35, Urbroj: 541-28-05/5-24-2 od 22. veljače 2024., u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] mijenjaju se podaci za k. č. br. [katastarska čestica] i č.zgr. *16/2 na način da se do sada upisana osoba Jelsa d.d. briše, te se sada u posjedovni list br. 2743 kao vlasnici tih nekretnina upisuju Općina Jelsa i Tvornica čarapa "Ključ" d.d., Sarajevo, BiH, svaki za 1/2 suvlasničkog dijela, a sve kako je to precizno iskazano pod A) dosadašnje stanje i B) novo stanje izreke tog rješenja, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu čl. 160. st. 1. toč. 8. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II- 932-07/24-07/263, Urbroj: 541-11/2-24-2 od 6. svibnja 2024. postupajući po žalbi zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora, točkom 1. poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, a točkom 2. odbijen je zahtjev Tvornice čarapa "Ključ" d.d., Sarajevo, BiH, za promjenom podataka u katastarskom operatu - upis vlasnika na kč. br. [katastarska čestica] i čest.zgr. *16/2 k. o. [katastarska općina].

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem točkom 1. poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje te meritorno rješava konkretnu upravnu stvar na način kako je to riješeno točkom 2. izreke akta tuženika, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Za rješenje konkretne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22), koji je stupio na snagu 22. prosinca 2018. Prijelaznim i završnim odredbama istog Zakona propisano je između ostalog i to odredbom čl. 193. da do stupanja na snagu inih pravilnika ostaju na snazi, između ostalog, odredbe Pravilnika o katastru zemljišta („Narodne novine“, br. 84/07, 148/09) kako je to navedeno u čl. 193. st. 1. alineja 9. citiranog Zakona.

Stoga, za rješavanje predmetne upravne svari mjerodavna je odredba čl. 97. istog Zakona kojom je između ostalog propisano, da se promjene glede nositelja prava na zemljištu (upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove) provode povodom zahtjeva stranke odnosno temeljem obavijesti koju čine rješenja zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova, sve uz prilog odgovarajuće isprave, a odgovarajućom ispravom iz st. 3. toga čl. (upis vlasnika u posjedovni list) smatra se izvadak iz zemljišne knjige.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresiranih osoba pod 1) i 2) iz ovog spora točkom 1. poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje, a točkom 2. riješio konkretnu upravnu stvar na način kako je to sud reproducirao u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu od strane tuženika, proizlazi da je 7. veljače 2024. tužitelj iz ovog spora zastupan po opunomoćeniku Nikoli Hrasti, odvjetniku u Hvaru, podnio zahtjev da se za k. č. br. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvrši upis podataka o vlasniku na način kako to proizlazi iz stanja u zemljišnim knjigama tj. na način kako to stoji u priloženom z.k. izvatku Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Stari Grad, od 5. veljače 2024., a uvidom u koji je utvrđeno da su predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ta da su kao vlasnici istih uknjiženi Općina Jelsa, Jelsa, Riva bb i predlagatelj Tvornica čarapa "Ključ" d.d., Sarajevo, Trampina 4, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, svaki za 1/2 suvlasničkog dijela. Cijeneći priloženi z.k. izvadak u smislu čl. 97. st. 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, relevantnom tj. odgovarajućom ispravom za upis podataka o vlasniku u katastarski operat, prvostupanjsko tijelo je 22. veljače 2024. donijelo svoje rješenje naprijed citirane izreke, te vlasničku strukturu predmetnih nekretnina evidentiralo točno onako kako to iz navedene isprave proizlazi, protiv kojeg rješenja su zainteresirane osobe pod 1) i 2) izjavile žalbe, povodom kojih je tuženik donio osporeno rješenja na način kako je to navedeno u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i odbija zahtjev tužitelja za promjenom katastarskog upisa, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanim, to pak stoga što su zainteresirane osobe pod 1) i 2) u svojim žalbama izjavljenim protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom istaknuli, da je u međuvremenu i to temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, Zemljišnoknjižnog odjela, posl.br. Z-53242/2023 (Z-22520/23) od 15. veljače 2024. došlo do promjene z.k. stanja, te da predlagatelj u pripadajućem z.k. ulošku više nije uknjižen kao suvlasnik predmetnih nekretnina, slijedom koje okolnosti je prvostupanjsko rješenje i po stajalištu ovog suda nezakonito, kod kojeg stanja stvari je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio to rješenje i meritorno riješio konkretnu upravnu stvar na način kako je ista riješena točkom 2. rješenja, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

17.Naime, tuženik je zakonito postupio upravo iz razloga što je citiranim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Starom Gradu, Zemljišnoknjižnog odjela od 15. veljače 2024. sud naredio uspostavu ranijeg z.k. stanja na način da se izvrši upis brisanja društva Tvornica čarapa "Ključ" d.d., Sarajevo u svojstvu suvlasnika, te je iz priloženih z.k. izvadaka razvidno da je naznačeno zemljišnoknjižno rješenje u zemljišnim knjigama provedeno i da tužitelj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] više nije uknjižen kao suvlasnik nekretnina koje su predmetom ovog postupka (a koje stanje je bilo takvo i u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja). Kod izloženog stanja stvari, potpuno je jasno kako u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da se zahtjevu tužitelja udovolji, s tim da tuženik s pravom u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako u slučaju da bi u budućnosti došlo do promjene z.k. upisa u tužiteljevu korist, te bi on u zemljišnim knjigama bio uknjižen kao vlasnik/suvlasnik predmetnih nekretnina, on ima na dispoziciji u svakom trenutku podnijeti zahtjev (naravno, uz prilog aktualnog z.k. izvatka) da u tom svojstvu bude evidentiran i u katastarskom operatu, ali takvo što može biti isključivo predmet nekog novog upravnog postupka.

18.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe čl. 108. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku na štetu tužitelja s obzirom da su zainteresirane osobe u žalbama istaknule nove činjenice, a da žalbe nisu dostavljene tužitelju kako bi se na navode istih mogao očitovati, za kazati je kako je citiranom odredbom naznačenog Zakona doista propisano da kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, svakoj stranci dostavlja se prijepis žalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima, međutim sud ne nalazi da iz razloga što prvostupanjsko tijelo nije postupilo na takav način da bi osporeno rješenje tuženika samo iz tog razloga bilo nezakonito. Naime, s tim u vezi najprije je za navesti kako je rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, Zemljišnoknjižnog odjela, posl.br. Z-53242/2023 (Z-22520/23) od 15. veljače 2024. doneseno prije donošenja prvostupanjskog rješenja koje je doneseno 22. veljače 2024., pa se ne radi o novoj činjenici koja ne bi bila poznata prije donošenja tog rješenja, a pored toga radi se o činjenici koja je tužitelju bila poznata s obzirom da je i sam tužitelj bio stranka u postupku u kojem je doneseno to rješenje, što znači da je isto zaprimio i bio upoznat s njegovim sadržajem, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari propust prvostupanjskog tijela da žalbu zainteresiranih osoba dostavi tužitelju radi očitovanja nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, posebice u okolnostima što je tužitelj sva utvrđenja iz osporenog rješenja imao priliku osporavati u predmetnom sporu pokrenutom protiv rješenja tuženika od 6. svibnja 2024.

19.Konačno, sud ne nalazi osnovanim ni tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe kako mu u provedenom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje konkretne upravne stvari, kao i da bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke što da je u suprotnosti s odredbom čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, to pak stoga što je prvostupanjsko rješenje doneseno upravo na način što je usvojen zahtjev stranke (tužitelja), pa je prvostupanjsko tijelo donošenjem rješenja bez da je omogućeno izjašnjavanje zainteresiranim osobama moglo samo povrijediti procesna prava zainteresiranih osoba, a nikako ne tužitelja, s tim da predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja, već osporenog rješenja tuženika kojim je meritorno riješena konkretna upravna stvar, a tuženik u drugostupanjskom postupku nije ni na koji način povrijedio procesna prava tužitelja koja bi bila od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

20. Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe pod 1) u ovom sporu, trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 3. listopada 2024. u iznosu od 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 1.000,00 eura, koji uvećan za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 1.250,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi pod 1) i obistinjen, međutim u odnosu na zahtjev za naknadom troškova za sastav podneska od 5. prosinca 2024., takav zahtjev je trebalo odbiti, to najprije stoga što opunomoćenik zainteresirane osobe pod 1) takav zahtjev nije postavio u tom podnesku, već je zahtjev za naknadu troška citiranog podneska postavio nakon zaključenja rasprave u ovom sporu, odnosno tek u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 6. prosinca 2024., što je u suprotnosti s odredbom čl. 148. st. 3. ZUS-a kojom je propisano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave, pa se isti ukazuje nepravovremenim, te je dodatno za napomenuti kako podnesak od 5. prosinca 2024. ne predstavlja obrazloženi podnesak s činjeničnim ili pravnim navodima kakvog u vidu ima Tbr. 27. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa za isti ne bi bio priznat trošak niti da je zahtjev za naknadu troška za taj podnesak podnesen pravodobno, uslijed čega je riješeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 7. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Hrasti, odvjetniku u Hvaru, Ive Miličića 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 5. prosinca 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe pod 1) Roku Lukšiću, odvjetniku u Jelsi, Jelsa 421, uz zapisnik od 5. prosinca 2024. i zapisnik o objavi,

- opunomoćenici zainteresirane osobe pod 2) Ana-Mariji Grubišić Čabraja, odvjetnici u Zagrebu, Gundulićeva 50, uz zapisnik od 5. prosinca 2024. i zapisnik o objavi,

- u spis.