Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-512/2023-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljice NH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pravnih sljednika iza pokojne prvotužiteljice BH ([adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), i trećetužiteljice ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čerin/Mar/Žuvanić Štambuk iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica TH (ranije Cenić), odvjetnica u Zagrebu, na temelju generalne punomoći Su-55/11, radi isplate, odlučujući o žabi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3767/2014-39 od 24. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025..

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3767/2014-39 od 24. studenog 2017., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, [osobni identifikacijski broj] da isplati I. tužiteljici BH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 804.750,00 kn i II. tužiteljici ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 268.250,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana podnošenja ove tužbe tj. od 23.5.2014. pa do isplate po stopi utvrđenoj čl.29 ZOO-a te se nalaže tuženiku da naknadi tužiteljicama prouzročen parnični trošak, sve naprijed navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljicama nadoknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 47.112,50 kn u roku od 15 dana (točka I. izreke).

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu su podnijeli tužitelji (prvotužiteljica ČH je preminula **.**.2017., te su njezini pravni sljednici, sada prvotužitelj ĐH, i drugotužiteljica NH odobrili parnične radnje koje je poduzele punomoćnica – odvjetnica ranije prvotužiteljice sada pok. BH), zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predložili su uvažiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu, i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno, pobijanu presudu preinačiti, i usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno:

- da su pravna prednica prvotužitelja i drugotužiteljice (sada pokojna ČH) te trećetužiteljica upisane kao suvlasnice nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište u Zlarinskoj ulici, površine 232 čhv, odnosno 835 m2 koje su nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk izvadak);

- da su pravna prednica prvotužitelja i drugotužiteljice (sada pokojna ČH) te trećetužiteljica vodile upravni postupak koji je okončan presudom Upravnog suda br. US1-2010/12 od 26. studenog 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa RH, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-943-05/11-01/14, Ur.br.514-03-02-03/1-11-3 od 10. studenog 2011., i provođenja postupka izvlaštenja u korist tužiteljica;

- da je sadašnja zk. čestica 2613 k. o. [katastarska općina] prije imala oznaku z.k. č. br. [katastarska čestica];

- da je pravna prednica prvotužitelja i drugotužiteljice (sada pokojna ČH) bila, a da je trećetužiteljica nasljednica pokojne VH i ZH (rješenja o nasljeđivanju).

4.1. U postupku je (bilo) sporno je li predmetna nekretnina eksproprirana pravnim prednicima tužitelja, jesu li obeštećeni za predmetnu nekretninu, kako to tvrdi tuženik, i je li, u konkretnom slučaju, nastupila zastara potraživanja.

4.2. U konkretnom slučaju nije (bilo) sporno da tuženik nije donio formalni akt o eksproprijaciji ili deposedaciji, niti je doneseno ikakvo rješenje tijela državne uprave ili lokalne samouprave kojim bi nekretnina u vlasništvu tužitelja bila oduzeta u korist javnog dobra.

4.3. Nadalje, u postupku je iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke utvrđeno da predmetna parcela z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u današnjoj evidenciji Ureda za katastar ne postoji niti je ucrtana na važećem katastarskom planu. Utvrđeno je da je zk.č. 2613 brisana parcelacijskim elaboratom oznake RN 1030/89 kada se formirala parcela za Slavonsku aveniju te da je u katastru zemljišta parcelacijski elaborat proveden za tu česticu dok u zemljišnoj knjizi - nije.

4.4. Nadalje je vještačenjem, prema snimljenom stanju utvrđeno da se z.k. č. [katastarska čestica] sastoji od slijedećih parcela, prema evidenciji Ureda za katastar;

-k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u južnom dijelu površine 390 m2,

-k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 445 m2 te da se na dijelu k. č. [katastarska čestica], koji je dio predmetne zk.č. 2613 k. o. [katastarska općina], nalazi objekt koji se ne koristi, pješačka staza i travnjak.

4.5. Na temelju uvida u rješenje Općine Trnje od 16. svibnja 1989. (listovi 139 do 140 spisa predmeta) utvrđeno je da je parcelacijskim elaboratom RN 1030/89 reambulacija izvršena tj. promjena na zemljištu te da je kao korisnik na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Općina Trnje.

4.6. Provedenim je vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da se na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je dio z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi dio Slavonske avenije, točnije cestovne petlje koja se koristi za promet.

5. Polazeći od odredbe članka 101. stavaka 1. i 4. Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014.), sud prvog stupnja je zaključio kako se predmetna nekretnina koja je, ex lege postala vlasništvo tuženika, ne može tužiteljicama vratiti u posjed, a kako je to zahtijevano prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom.

6. Nadalje, sud prvog stupnja je ocijenio kako pravo vlasnika u pogledu naknade za oduzetu nekretninu ne može zastarjeti, dok on može zahtijevati njezin povrat, no da u konkretnom slučaju, kada tužitelji više ne mogu zahtijevati povrat nekretnine njihov zahtjev za naknadu zastarijeva u općem zastarnom roku određenom člankom 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 53/1991. 73/¸991. 3/1994. 7/1996. 112/1999. dalje ZOO/91).

6.1. Sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim prigovor zastare potraživanja tužitelja za isplatu naknade za oduzetu predmetnu nekretninu, polazeći od utvrđenja da je predmetni zahtjev za isplatu naknade za nekretnine koja je predmet spora zastario i prije podnošenja ove tužbe, imajući u vidu utvrđenu činjenicu da su u trenutku gradnje ceste pravni prednici tužitelja znali i za štetu i osobu štetnika (iskaz prednice tužitelja sada pok. BH da je 1976. njezina pokojna mama pozvana na općinu i tada joj je rečeno da se mijenja katastarska općina i to iz k. o. [katastarska općina] u k.o. općina Trnje, i da su joj tada rekli da je ona upisana kao vlasnik te da je na mjestu tada postojećih kuća izgrađena cesta).

7. Polazeći od utvrđenja da je Zavod za izgradnju [adresa] s LH **.**.1974. sklopio ugovor kojim je u članku 1. ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da je LH iz [adresa], vlasnik objekta u [adresa] sagrađenih na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]/dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od zidane garaže, drvene garaže, šupe i ograde, sve prema procjembenom elaboratu od 15.11.1971. te Zaključka komisije od 6.7.1974 te da se svi objekti moraju srušiti radi izgradnje križanja Držićeva-Beogradska (petlja), da je nekretnina procijenjena s 64.820 dinara, da je člankom 3. ugovora ugovorena isplata naknade u ukupnom iznosu od 72.786 dinara, da je člankom 7. ugovora AH dozvolila Gradu Zagrebu da stupi u posjed djela zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]/dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 106 čhv, da je ugovor ovjerio tadašnji Zavod za komunalnu djelatnost Grada Zagreba, da je ugovorena naknada u cijelosti isplaćena, sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženik upisane zemljišnoknjižne vlasnike obeštetio za predmetnu nekretninu.

8. Slijedom svih prethodno izloženih razloga, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upiru žalitelji u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer su u presudi, na temelju u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

9.1. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano sadržajno upiru tužitelji u žalbi.

10. Naime, pravna prednica prvotužitelja ĐH, i drugotužiteljice NH, sada pokojna ČH, i trećetužiteljica ĆH su kao vlasnice zk.č.br. 2613 k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište u [adresa] (površine 232 čhv, odnosno 835 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to sada pokojna ČH kao suvlasnica u 9/12 dijela te (sada) trećetužiteljica ĆH u 3/12 dijela, tužbenim zahtjevom zahtijevale isplatu naknade za nekretnine koje u naravi predstavljaju dio Slavonske avenije tj. silazni krak Slavonske avenije na Držićevu, kolnik za pješake te zelene površine.

11. U postupku je bilo nesporno da pravna prednica prvotužitelja i drugotužiteljica, sada pokojna ČH te sada trećetužiteljica ĆH, niti njihovi prednici nisu nikada bili obeštećeni za predmetne nekretnine, da za predmetne nekretnine nikada nije vođen postupak izvlaštenja, niti su ikada deposedirane.

11.1. Stoga su razlozi o odlučnim činjenicama - da su isplatom naknade LH (koja nesporno nije pravna prednica tužiteljica) na temelju ugovora od 6.7.1974., a kraj činjenice da u postupku nije utvrđeno da bi LH bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine (koja u naravi predstavlja dio Slavonske avenije tj. silazni krak Slavonske avenije na Držićevu, kolnik za pješake te zelene površine), vlasnici predmetne nekretnine - obeštećeni, nejasni i proturječni stanju spisa predmeta, a kako to osnovano upiru žalitelji u žalbi.

12. Nadalje, pobijana presuda ne sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za prosudbu (ne)osnovanosti istaknutog prigovora zastare potraživanja tužitelja.

12.1. Naime, zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), što je ovdje slučaj, zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 371. ZOO/91., odnosno članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023- dalje ZOO/05), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je, zapravo, trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

12.2. U konkretnom slučaju, žalitelji osnovano u žalbi upiru kako u konkretnom slučaju uopće nije utvrđen trenutak izgradnje predmetne ceste i završetak radova, pa posljedično navedenom nije utvrđen, niti početak tijeka zastare iz odredbe članka 371. ZOO/91 odnosno 225. ZOO/05, zbog čega se presuda u pogledu zaključka suda o osnovanosti prigovora zastare predmetnog potraživanja, ne može ispitati.

13. Slijedom iznesenih razloga, a budući da u ovom postupku, zbog prethodno utvrđenih propusta suda prvog stupnja, nije razriješen materijalno pravni prigovor zastare, te posljedično navedenom – imaju li tužitelji pravo na isplatu utužene naknade, to je valjalo žalbu tužitelja, kao osnovanu, uvažiti, i na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, i tek potom će moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor