REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-623/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Luka Lenić, odvjetnik u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi određivanja starosne mirovine, 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03217941900, URBROJ: 341-99-05/3-21-5837 od 15. ožujka 2022., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/21-01/03217941900, URBROJ: 341-25-05/3-21-86808 od 15. lipnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-140-02/21-01/03217941900, URBROJ: 341-99-05/3-21-5837 od 15. ožujka 2022. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03217941900, URBROJ: 341-25-05/3-21- 86808 od 15. lipnja 2021.. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu prema odredbama čl. 26. ZOHBDR-a te mu je priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 6.209,33 kuna mjesečno počev od 1. srpnja 2018. uz napomenu da se tako priznata starosna mirovina neće isplaćivati jer je tužitelju i nadalje povoljnija starosna mirovina priznata rješenjem Područne službe u Zagrebu broj 1127606 od 29. kolovoza 2018.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje.
3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke te navodi kako je presudom Upravnog suda u Splitu posl.br. Us Imio-67/20-2 od 21. kolovoza 2020. poništeno prethodno rješenje tuženika te predmet vraćen na ponovni postupak pri čemu mu je sud naložio izračun mirovine tužitelju sukladno čl. 26. (sadašnji 27.) ZOHBDR-a. Tuženik da nije sukladno pravom shvaćanju suda primijenio rečenu odredbu koja određuje uvećanje vrijednosnih bodova od 30% zbog broja dana u borbenom sektoru i 10% na status dragovoljca. Nadalje ukazuje da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata NN br. 84/21. dodani članci 52.a, 52.b. i 52.c prema kojima tužitelj da ima pravo da mu se ta mirovina ponovo odredi prema tom zakonu. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu kao neosnovanu i ustraje kod navoda iz osporavanog rješenja u kojem je istaknuto, vezano uz primjenu odredbe čl. 26. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kako je člankom 217. ZOHBDR-a propisano da članci 26. - 48., 52., 55., 56., 141., 142. i 145. - 147. toga Zakona stupaju na snagu 1. siječnja 2019., odnosno nakon što je tužitelj već ostvario pravo na mirovinu te slijedom nema pravo na priznanje prava sukladno navedenoj odredbi, te kako su svi relevantni elementi za izračun mirovine pravilno utvrđeni. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24.; u nastavku teksta: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
6. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Naime, odredbom čl. 151. st. 2. ZUS-a je propisano da je u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje, obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
8. Stoga je u ovom sporu bilo odlučno utvrditi je li tuženik u ponovnom postupku postupio sukladno pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsImio- 67/20-2 od 21. kolovoza 2020.
9. Nije sporno da se je u ovoj upravnoj stvari vodio upravni spor kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem UsImio-67/20 i da je u tom sporu donesena pravomoćna presuda poslovni broj UsImio-67/20-2 od 21. kolovoza 2020. u kojoj je sud zauzeo stav da tužitelj, kao osoba s utvrđenim statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ima pravo na izračun invalidske ili starosne mirovine primjenom čl. 26. mjerodavnog Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17. i 98/19.; dalje: ZHBDR) te da je potrebno u ponovnom postupku ponovno izračunati mirovinu primjenom odredbi ZHBDR-a, uz odredbe ZOMO-a, te ako tako određena mirovina bude veća od mirovine kako je to izračunato u aktima tuženika, tada tužitelj može izabrati povoljniju svotu starosne mirovine.
10. Iz stanja spisa upravnog postupka slijedi da je tužitelju navedenim prvostupanjskim rješenjem od 15. lipnja 2021. bila određena starosna mirovina na temelju mirovinskog staža od 51 godina, 4 mjeseca i 5 dana uz primjenu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu se mirovina prizna prema odredbi čl. 26. ZHBDR-a s obrazloženjem da je taj članak zakona stupio na snagu 1. siječnja 2019., a imenovani je ostvario pravo na mirovinu s danom 1. kolovoza 2018., te da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno čl. 26. ZHBDR-a.
11. Slijedi, što tuženik niti ne spori u odgovoru na tužbu i u tijeku ovog spora, da su prvostupanjsko tijelo i tuženik u ponovnom postupku propustili tužitelju utvrditi starosnu mirovinu sukladno navedenoj pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu, odnosno da su postupili suprotno iznesenom pravnom shvaćanju i primjedbama toga suda, dakle protivno citiranoj odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a koji obvezuje na postupanje sukladno presudi upravnog suda, pa stoga ovaj sud cijeni da je osporavano rješenje tuženika nezakonito.
12. Drugačija situacija bi bila da je presudom dana uputa upravnim tijelima da u ponovnom postupku treba upotpuni činjenično stanje i da se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja upravna rješenja nisu mogla ocijeniti zakonitima. Tada bi prvostupanjsko tijelo eventualno moglo, a nakon upotpunjavanja činjeničnog stanja, ovisno o utvrđenim činjenicama, izvesti drugačiji zaključak.
13. Međutim, kako je sud dao jasnu i nedvojbenu uputu da se utvrdi starosna mirovina tužitelja primjenom čl. 26. ZHBDR-a (sada čl. 27. ZHBDR-a, Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.), to prvostupanjsko tijelo i tuženik nije moglo u ponovnom postupku postupiti drugačije.
14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima te je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. st. 4. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.
15. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, te je prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a sukladno i uputi iz presude Upravnog suda u Splitu kako je to navedeno, odnosno u ponovnom postupku potrebno je izračunati mirovinu primjenom odredbe čl. 26. ZHBDR-a (čl. 27. ZHBDR-a, NN 84/21.), uz odredbe ZOMO-a, te ako tako određena mirovina bude veća od mirovine kako je to izračunato u aktima tuženika, tada tužitelj može izabrati povoljniju svotu starosne mirovine.
16. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 4. ZSP-a.
U Rijeci 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
