REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-982/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/22-01/221, URBROJ: 513-04-24-2 od 8. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I- 410-23/2022-013/00052, URBROJ: 513-007-08-01-2022-0002 od 11. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00052, URBROJ: 513-007-08-01- 2022-0002 od 11. travnja 2022., tužiteljici je utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2021. u iznosu od 167.972,08 kn, te poreza na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 38.633,58 kn.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-14/22-01/221, URBROJ: 513-04-24- 2 od 8. svibnja 2024., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi da u potpunosti osporava navode tuženika da je prvostupanjsko tijelo u postupku utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnina postupilo sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, točno i potpuno utvrdilo pravo činjenično stanje i pravilno primijenilo odredbe materijalnog prava, a to stoga što da je prvostupanjsko tijelo koristilo pogrešan način/metodu za utvrđenje troškove građenja, a što nekritički prihvaća i tuženik donoseći pobijano rješenje. Tužiteljica tako posve osporava tvrdnje tuženika da tužiteljica nije predočila vjerodostojnu dokumentaciju o vrijednosti gradnje za nekretninu koja je predmetom ovoga postupka. Baš suprotno, posve da je razvidno da je tužiteljica dostavila vjerodostojnu dokumentaciju, i to Procjembeni elaborat građevinske vrijednosti nekretnine, br. 2061- 2021 izrađen od Advanced Development & Consulting d. o. o., Škrljevo 42, 51223 Škrljevo po Nevenu Čačiću, stalnom sudskom vještaku građevinske struke i proc. vrijed. nekretnina od dana 8. prosinca 2021. (dalje u tekstu: Procjembeni elaborat). Međutim, tuženik da ne uzima u obzir postojanju predmetnoga Procjembenog elaborata te smatra kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo troškove građenja primjenjujući etalonsku cijenu građenja, a što da je potpuno pogrešno i neosnovano, te se poziva na odredbu članka 68. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak, te da je nejasno iz kojeg se razloga prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik smatraju adekvatnijim za procjenu vrijednosti građenja od ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke koji je jedini ovlašten procijeniti stvarne troškove građenja. Dakle, utvrđivanjem troškova građenja na tako paušalan način da se dolazi do potpuno pogrešnog zaključka o stvarnim troškovima građenja i da je nejasno iz kojeg razloga tuženik ne prihvaća procjembeni elaborat vještaka Nevena Čačića koji je ovlašteni sudski vještak građevinske struke i osoba koja je ovlaštena utvrditi građevinsku vrijednost. Dakle, u konkretnom slučaju da se radi o vjerodostojnoj dokumentaciji o vrijednosti gradnje predmetne nekretnine jer je izrađen procjembeni elaboratu građevinske vrijednosti nekretnine (ne tržišne vrijednosti nekretnine) te procijenjena i zaokružena građevinska vrijednost prema procjeni vještaka da iznosi 5.010.000,00 kn. Dakle, građevinska vrijednost nekretnine da nije jednaka tržišnoj vrijednosti nekretnine, a što da tuženik i prvostupanjsko tijelo u potpunosti pogrešno tumače (građevinska vrijednost ≠ tržišna vrijednost). Upravo suprotno, građevinska vrijednost da predstavlja troškove građenja, što Procjembeni elaborat čini u potpunosti vjerodostojnom dokumentacijom o vrijednosti gradnje za predmetnu nekretninu. Vještak građevinske struke da je u procjembenom elaboratu kao prosječnu cijenu gradnje po m2 naveo iznos od 7.471,00 kn i navedena cijena da je preuzeta iz službenih statistika državnog zavoda za statistiku te ista predstavlja službeni podatak na razini Republike Hrvatske. Predmetna nekretnina – zgrada u cijelosti daleko da je kvalitetnije izgrađena u odnosu na prosjek objekata građeni po principu poticajne stanogradnje pa je nelogično da bi stanovi kvalitetniji od POS-ovi stanova mogli biti građeni za manju jediničnu cijenu po m2 od POS-ovih stanova. Budući da prvostupanjsko tijelo to i zaključuje u prvostupanjskom postupku, utvrđujući vrijednost gradnje na 6.000,00 kn što predstavlja manju vrijednost od objekata poticajne stanogradnje koja kvaliteta se ni u kojem slučaju ne može uspoređivati s kvalitetom gradnje zgrade – nekretnine koja je predmetom ovog postupka, da nije jasno zašto se navedena vrijednost ne priznaje kao mjerodavna. Štoviše, sukladno Standardnoj kalkulaciji – biltenu radova u visokogradnji u izdanju IGH iz 12/2020 godine, a koji bilten da je izrađen u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja (sada Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) etalonska cijena građenja kreće se i preko 8.000,00 kn po m2. U stručnim krugovima upravo navedena cijena da se smatra relevantnim podatkom, a bilten relevantnim izvorom podataka. Isto tako, posebno ističe kako vještak u svojem nalazu nije uzeo u obzir izvedene radove u okućnici (radove iskopa, izgradnje ogradnih, potpornih, obložnih armirano betonskih zidova), niti su uzeti u obzir radovi uređenja okućnice, planiranja (izravnavanja), postavljanje tlakavaca, kao ni radovi odvodnje oborinskih voda s platoa (odnosno okućnice) oko zgrade. Isto tako da nisu uzeti u obzir radovi povezani s osvjetljenjem okućnice, horizontalne signalizacije kao i popratne troškove projektiranja, geodetskih usluga, savjetovanja, nadzora nad predmetnim radovima. Iz navedenih radova u okućnici da će se dokazati se da je stvarna vrijednost uloženih novčanih sredstava veća jer ne uključuje samo izgradnju objekta već i radove na okućnici, a koja predstavlja dio stanova koji su predmetom postupka, budući da su vlasnici stanova vlasnici i okućnice te svih ostalih objekata na nekretnini – katastarskoj čestici na kojoj je zgrada izgrađena., a za koje radove u okućnici će tuženik po potrebi dostaviti procjembeni elaborat, te da bi stoga cijena građenja znatno prelazila iznos od 8.000,00 kn po m2. Iz svega da je jasno kako su u obzir trebali biti uzeti i troškovi parkirnih mjesta i spremišta te su neosnovani navodi tuženika kako za iste nije predočena vjerodostojna dokumentacija, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 9. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

10. Odredbom članka 58. ZPD-a, propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m[2] , a ukupno do 1000 m . Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.).

11. Odredbom članka 60. stavak 1. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

12. Odredbom članka 68. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 1/21; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu. U slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine. U slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno otuđenja samo jednog stana, jednog poslovnog prostora ili drugog dijela zgrade (garaže ili spremišta i sl.), tada se u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

13. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2020. stekla u vlasništvo 1/3 idealnog suvlasničkog dijela (površine 334 m[2] ) nekretnine označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] Šmabljevo, Šuma, zk. ul. [broj ZK uloška], površine 1004 m[2] , k. o. [katastarska općina], za iznos od 71.000,00 kn. Na predmetnoj nakretnini je izgrađena stambena zgrada investitora DŠ, ZŠ i ŽŠ. Iz zemljišnih knjiga je vidljivo da je na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1004 m[2] , upisano etažno vlasništvo za građevinu sa 6 stambenih jedinica i 6 pomoćnih prostora-spremišta, te predprostora i stubišta.

14. Temeljem Ugovora o kupoprodaji od 21. lipnja 2021. tužiteljica je prodala stan broj 1, ukupne neto površine 95,53 m[2] , spremište površine 3,25 m i parkirna mjesta, okućnica površine 100 m[2] , sve u suvlasničkom udjelu 174/1000, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] u Rijeci, Turkovo 1/J, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 898.571,40 kn, koju nekretninu je tužiteljica otuđila unutar dvije godine od kupnje.

15. Na temelju gore navedenih utvrđenja porezno tijelo zaključilo je da je tužiteljica otuđenjem nekretnine unutar dvije godine od njezina stjecanja ostvarila dohodak od imovine i imovinskih prava iz članka 56. i 58. ZPD-a, te su se stekli uvjeti za vođenje postupka utvrđivanja poreza na dohodak kako je to opisano u Zapisniku o obračunu osnovice i predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina od 2. veljače 2022.

16. Iako se tužiteljica poziva na Procjembeni elaborat od 8. prosinca 2021., Sud nije uvažio prigovor obzirom da iz elaborata nije razvidno i ne može se utvrditi da je poslovni događaj zaista i izveden, odnosno tužitelj nije dostavio račune o izvršenim radovima, ugovore o izvođenju radova i ostalu vjerodostojnu dokumentaciju. Stoga je pravilno postupilo porezno tijelo kada je izvršilo procjenu troškova gradnje, primjenom etalonske cijene građenja, sve kako je opisano u gore navedenom Zapisniku. Stoga je ispravno utvrdilo porezno tijelo kada nije prihvatilo Procjembeni elaborat građevinske vrijednosti nekretnini za predmetnu zgradu u iznosu tržišne vrijednosti jer da se radi o naknadno dostavljenoj procjeni, a ne o vjerodostojnoj ispravi iz članka 66. stavak 4. OPZ-a, koji propisuje da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

17. Dakle, dohodak od otuđenja imovine i imovinskih prava definira se kao razlika između primitaka koje je porezni obveznik ostvario od imovine i imovinskih prava i izdataka koje je taj isti porezni obveznik imao u poreznom razdoblju vezano za tako ostvarene primitke. U konkretnom slučaju riječ je o oporezivanju dohotka ostvarenog otuđenjem nekretnina i tada se izdaci priznaju u visini stvarno nastalih troškova, visinu kojih porezni obveznik dokazuje predočavanjem urednih i vjerodostojnih isprava, odnosno izdaci se priznaju u visini stvarno nastalih, dokumentiranih izdataka.

18. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice, obzirom da su isti takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

20. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Vladanu Zečeviću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 6a

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5