Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-482/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VTV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima ZOU Franjo Šebijan i dr. iz Varaždina i mlt. GTV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po majci i z.z. VT, a ista po punomoćnicima ZOU Franjo Šebijan i dr. iz Varaždina, protiv tuženika GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 6. prosinca 2024. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja, a odsutnosti tuženika te objave 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Tuženik GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je za mjesečno uzdržavanje VTV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto iznosa od 1.100,00 kn mjesečno, a na koji iznos uzdržavanja je obvezan presudom Općinskog suda u Varaždinu, br. P Ob- 134/2015-15 od 24. svibnja 2016., sada doprinositi s iznosom od 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 6. prosinca 2022. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, a dospjevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužiteljice VTV.

II. Tuženik GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je za mjesečno uzdržavanje mlt. GTV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto iznosa od 1.100,00 kn mjesečno, a na koji iznos uzdržavanja je obvezan presudom Općinskog suda u Varaždinu, br. P Ob-134/2015-15 od 24. svibnja 2016., sada doprinositi s iznosom od 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) mjesečno i to počevši od dana podnošenja tužbe tj. 6. prosinca 2022. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele iznose dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, a dospjevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke i zakonske zastupnice VT br. [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 525,88 EUR (petstodvadesetpet eura i osamdesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovome sudu 7. prosinca 2022. podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj navode da je presudom ovog suda br. P Ob-134/2015 od 24. 5. 2016. tuženiku naloženo plaćanje uzdržavanja za tužitelje u iznosima od po 1.100,00 kn za svakoga. Ističu kako su se u međuvremenu promijenile okolnosti budući da je 1. tužiteljica sada u dobi od 17 godina te je učenica srednje škole zbog čega su se i njene potrebe povećale. Također povećale su se potrebe i 2. tužitelja koji je u dobi od 13 godina i pohađa osnovnu školu. Slijedom navedenog potražuju od tuženika viši iznos uzdržavanja i to za svakog tužitelja iznos od 2.000,00 kn mjesečno (265,45 EUR).

2. Tuženik nije dao odgovor na tužbu te je isti u tijeku cijelog postupka bio u potpunosti pasivan.

3. Među strankama nije sporno da je tuženik otac tužitelja s time da je 1. tužiteljica rođena **.**.2005. što znači da je 20. studenog 2023. postala punoljetna, dok je 2. tužitelj rođen **.**.2008. što znači da je sada u dobi od 16 godina odnosno isti je i dalje maloljetan.

4. S obzirom na to da je u vrijeme podnošenja tužbe (7. prosinca 2022.) 1. tužiteljica bila maloljetna, a da je tijekom postupka (20. studenog 2023.) postala punoljetna potrebno je razdvojiti ta dva razdoblja u odnosu na istu radi primjene različitih odredbi Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/05., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje: ObZ).

5. Obveznik uzdržavanja maloljetnog djeteta je roditelj s kojim dijete ne stanuje jer se sukladno članku 310. ObZ-a smatra da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja s time da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

6. Nakon što dijete postane punoljetno dolazi do primjene članka 290. st. 1. ObZ-a kojim je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, dok je člankom 316. ObZ-a propisano da su oba roditelji tog djeteta, sukladno svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za to dijete, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

7. Prema čl. 285. ObZ-a, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

8. U vrijeme donošenja ranije odluke 1. tužiteljica je bila u dobi od 10 godina, a 2. tužitelj u dobi od 8 godina te su oboje pohađali osnovnu školu. Obzirom da je navedena odluka donijeta temeljem sporazuma stranaka, to se nisu posebno utvrđivale potrebe mlt. djece niti prihodi roditelja, no obzirom da su roditelji postigli sporazum da otac doprinosi za uzdržavanje svakog djeteta s iznosom od 1.100,00 kn (146,00 EUR) smatra se da je u to vrijeme predmetni iznos bio dostatan za uzdržavanje djece.

9. O promijeni okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju na strani tužitelja u iskazu danom 5. srpnja 2023. se izjasnila majka i z.z. mlt. 2. tužitelja VT koja navodi kako je u vrijeme donošenja ranije odluke VTV odlazila na likovnu radionicu za što je izdvajala 200,00 kn mjesečno, dok sada nema nikakvih izvannastavnih aktivnosti. GTV je u to vrijeme trenirao nogomet, kojeg još uvijek trenira, a za članarinu izdvaja 33,18 EUR mjesečno. Dodala je kako oboje djece pohađa srednju školu. Za VTV ističe kako za njenu odjeću i obuću godišnje izdvaja oko 1.000,00 EUR, a za GTV oko 1.800,00 EUR budući da mu mora svaka tri mjeseca kupovati nove kopačke koje koštaju 300,00 EUR (pojašnjava kako iste brzo razdere budući da ima treninge svaki dan). Za higijenske potrepštine za svakog izdvaja oko 20,00 EUR mjesečno. Dodala je kako stanuje u kući sa djecom te za režije mjesečno izdvaja oko 132,72 EUR, za hranu za svako dijete mjesečno izdvaja oko 150,00 EUR, s time da GTV plaća i užinu od 6,00 EUR dnevno. Svako dijete dobiva džeparac od 30,00 EUR mjesečno. Djeci plaća i pretplatu za mobitele i to po 23,00 EUR mjesečno. Što se tiče troškova školovanja za svako dijete godišnje mora izdvojiti 30,00 EUR za osiguranje, GTV odlazi na dva izleta godišnje i svaki izlet iznosi oko 40,00 EUR te 30,00 EUR za džeparac za te izlete. VTV odlazi na jedan izlet godišnje također za iznos od 40,00 EUR plus 30,00 EUR džeparca. Za školski pribor za djecu izdvojila je 146,00 EUR za oboje, a za njihove knjige 300,00 EUR obzirom da se radi o rabljenim knjigama. GTV mora obavljati i praksu te je za njegovu zaštitnu radnu odjeću izdvojila 150,00 EUR godišnje. Također i VTV za užinu daje 4,00 do 5,00 EUR dnevno.

10. Što se tiče socioimovinskih prilika tuženika sud iste nije mogao utvrditi obzirom da se isti nije odazivao pozivima suda niti je dao odgovor na tužbu, s time da iz podataka HZMO-a (strana 23 spisa) proizlazi da je isti bio zaposlen u RH do 18. siječnja 2018. (drugih podataka o zaposlenju nema). Iz podataka Porezne uprave (strana 25-29 spisa) vidljivo je da isti u RH nema ostvarene nikakve prihode. Obzirom da iz navoda majke tužitelja proizlazi da isti radi u Austriji, a iz podataka JRO sustava MUP-a proizlazi da isti ima prijavljeno i prebivalište u [adresa], evidentno je kako tuženik ostvaruje prihode u Austriji, a koji sudu nisu poznati, budući da majka tužitelja očito ne zna kod kojeg poslodavca isti radi (poslodavac kojeg je navela majka tužitelja obavijestio je sud dopisom od 20. prosinca 2023. – strana 57 spisa, da tuženik nije njihov zaposlenik).

11. Obzirom da se prosječna plaća u Republici Hrvatskoj kreće oko 1.324,00 EUR (https://dzs.gov.hr/vijesti/prosjecna-neto-placa-u-kolovozu-2024-iznosila-1-324- eura/2030) te obzirom da je opće poznato da je prosječna plaća u R. Austriji znatno viša, a prema podacima https://troskovazivota.com/cijene-i-place-u-austrija- zemlja/sud, proizlazi da je prosječna plaća u R. Austriji oko 2.609,41 EUR to i sud uzima da tuženik ostvaruje plaću u navedenom iznosu.

12. U odnosu na potraživanje 1. tužiteljice za period od podnošenja tužbe (6. prosinca 2022.) do punoljetnosti (20. studenog 2023.), valja navesti:

13. Iz prikazanih potreba 1. tužiteljice po majci VT proizlazi kako su njene mjesečne potrebe (do punoljetnosti) iznosile oko 450,00 EUR, no iako ista prema navodima punomoćnika s ročišta 6. prosinca 2024., sada studira u Osijeku u kojem samo za najam stana i režije plaća oko 350,00 EUR mjesečno te dolazi kući jednom mjesečno, 1. tužiteljica i za razdoblje nakon punoljetnosti potražuje isti iznos uzdržavanja od 265,45 EUR. Što se tiče mlt. GTV za istog prema prikazanim troškovima od strane majke i zakonske zastupnice VT mjesečni troškovi uzdržavanja iznose oko 600,00 EUR.

14. Kako se mjesečne potrebe djeteta mogu jedino kretati u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja i dijete sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993, dalje Konvencija) ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati, to upravo vodeći računa o materijalnim mogućnostima tuženika, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu cijena te troškova vezanih uz potrebe djece životne dobi tužitelja (za 1. tužiteljicu do punoljetnosti), a koje potrebe se sastoje od troškova hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, režija i sl., to sud ocjenjuje da su se od vremena donošenja ranije odluke doista promijenile okolnosti u vidu povećanih mjesečnih troškova uzdržavanja tužitelja te da iznos utvrđen ranijom odlukom više nije dovoljan da se podmire uobičajeni troškovi njihovog uzdržavanja tim više što je sud utvrdio te potrebe u iznosu od oko 450,00 EUR za 1. tužiteljicu (do punoljetnosti) te za mlt. GTV u iznosu od 600,00 EUR mjesečno.

15. Prilikom određivanja visine obveze tuženika za uzdržavanje 1. tužiteljice do punoljetnosti i 2. tužitelja, sud je u skladu s odredbom čl. 313. OBZ-a bio dužan uzeti u obzir i njegove mogućnosti uzdržavanja, što znači uzeti u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

16. Ocjenjujući ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, a sukladno članku 313. ObZ-a sud je uzeo u obzir njegove ukupne prihode od procijenjenih 2.609,41 EUR mjesečno, s time da je na isti način utvrdio i troškove istog budući da je tuženik bio u potpunosti pasivan, a vodeći računa da prosječni mjesečni trošak života u Hrvatskoj prema World Population Review, iznosi 1.001,00 američki dolar, odnosno 933,00 EUR za pojedinca te obzirom da je prosječna plaća u RH duplo manja od prosječne plaće u R. Austriji, to i sud uzima da su troškovi života u Austriji duplo veći odnosno da isti iznose oko 1.866,00 EUR mjesečno. Prema tome, sud je uzeo u obzir procijenjenu visinu prihoda tuženika, dok je visinu uzdržavanja odredio vodeći računa o Odluci u kojoj su određeni iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta u skladu s njegovom dobi (NN br. 49/24) prema kojima za dijete dobi od 13-18 godina i prihodima tuženika prosječne potrebe djeteta iznose 594,00 EUR, ali isto tako i utvrđenim potrebama djece (1. tužiteljice do punoljetnosti u iznosu od 450,00 EUR te 2. tužitelja u iznosu od oko 600,00 EUR) i ukupne prihode tuženika koji iznose 2.609,41 EUR, pri čemu je sud o troškovima života tuženika zaključio prema procjeni budući da je isti bio u cijelosti pasivan u tijeku ovog postupka, a isto tako sud je zaključio kako tuženik nema trećih osoba na uzdržavanju niti zdravstvenih problema, budući da sud smatra kako bi u tom slučaju o predmetnom obavijestio sud.

17. Sukladno svemu navedenom, sud zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje 1. tužiteljice do punoljetnosti i 2. tužitelja s iznosom od po 265,45 EUR mjesečno za svako dijete, a koliko je i traženo tužbenim zahtjevom, pri čemu sud napominje kako se radi o iznosu nižim od utvrđenih potreba djece, no kako su isti traženi od strane samih tužitelja, evidentno je kako smatraju da će predmetni iznosi biti dostatan za njihovo mjesečno uzdržavanje. Sud se prije svega vodio procijenjenom visinom primanja tuženika, kao i činjenicom da isti nema trećih osoba na uzdržavanju niti zdravstvenih problema, a nakon plaćanja dosuđenog uzdržavanja istome preostane 2.087,51 EUR, što je evidentno dostatno za njegove mjesečne potrebe koje prema procijeni suda iznose oko 1.866,00 EUR mjesečno, što znači da isti ima još određeni iznos za ostale potrebe koje se ne smatraju nužnima za život.

18. Ovdje još valja navesti kako sud smatra da je navedeni iznos dužan podmirivati upravo tuženik, a budući da obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim dijete stanuje (nije sporno da je tužiteljica u tom periodu stanovala s majkom) svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu sukladno čl. 310. st. 1. ObZ-a. Iz st. 2. istog članka proizlazi da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

19. Što se tiče potreba tužiteljice nakon punoljetnosti (od 20. studenog 2023.) sud je imao u vidu odredbu čl. 290. st. 1 ObZ-a, prema kojoj odredbi su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26. godine života djeteta.

20. Prema odredbi čl. 316. st. 2 ObZ-a, oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Ova je zakonska odredba odraz načela razmjernosti, kao temeljnog načela za određivanje uzdržavanja, a prema kojemu se uzdržavanje određuje u skladu s potrebama osobe koja traži uzdržavanje odnosno mogućnostima osobe od koje se traži uzdržavanje (članak 282. ObZ-a). Predmetni stav izražen je u odluci Županijskog suda u Puli br. Gž

21. Obzirom da iz navoda punomoćnika tužitelja na ročištu 6. prosinca 2024. proizlazi da je 1. tužiteljica završila srednjoškolsko obrazovanje te da trenutno studira u Osijeku s time da su samo troškovi njenog stanovanja 350,00 EUR mjesečno, dok ista i nadalje potražuje od tuženika isti iznos od 265,45 EUR na ime uzdržavanja. Ujedno je istaknuto kako 1. tužiteljica dolazi kući samo jednom mjesečno.

22. Prema odredbi čl. 317. st. 1 ObZ-a odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

23. Sud nalazi utvrđenim da je 1. tužiteljica imala u periodu od punoljetnosti pa nadalje, iste troškove koji se tiču odjeće i obuće od 1.000,00 EUR godišnje, higijenskih potrepština od 20,00 EUR mjesečno, hrane od 150,00 EUR mjesečno, 30,00 EUR džeparca, 23,00 EUR troška mobitela, ali isto tako da nakon punoljetnosti obzirom na činjenicu da ista studira u Osijeku, ima 350,00 EUR mjesečno troška stanovanja i režija u [adresa], što ukupno iznosi oko 650,00 EUR.

24. Oba roditelja dužna su uzdržavati punoljetno dijete koje se redovito školuje, a u konkretnom slučaju sud procjenjuje da su ukupne realne mjesečne potrebe tužiteljice u periodu nakon punoljetnosti oko 650,00 EUR mjesečno, pri čemu su oba roditelja u obvezi sudjelovati u podmirenju navedenih potreba, odnosno svaki roditelj bi trebao sudjelovati u podmirenju troškova u iznosu od 325,00 EUR, pri čemu valja istaknuti kako obzirom da 1. tužiteljica dolazi kući samo jednom mjesečno na vikend, ne može se primijeniti odredba čl. 316. st. 2. ObZ-a i uračunati majci troškove stanovanja 1. tužiteljice. Kako 1. tužiteljica potražuje od tuženika mjesečni iznos uzdržavanja od 265,45 EUR to i sud, a obzirom da je vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice, smatra da je tuženik dužan doprinositi s tim iznosom od punoljetnosti tužiteljice pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti (iako se radi o iznosu manjem od polovice njenih potreba, budući da je tako traženo tužbenim zahtjevom), dok je ostatak dužna snositi majka tužiteljice.

25. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29.st.1. Zakona o obveznim odnosima, pa je tuženik dužan platiti i zatezne kamate, tekuće od svake pojedine dospjele, a neplaćene obveze sve do isplate, s time da obveza plaćanja dospijeva do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec.

26. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Kako su tužitelji uspjeli u sporu u cijelosti, kao i obzirom da je tuženik bio pasivan u ovome postupku, to sud smatra kako je tuženik dužan u cijelosti naknaditi trošak tužiteljima.

27. Tužitelji su zatražili trošak na ime jednokratne nagrade prema tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) u iznosu od 400,00 EUR te PDV u iznosu od 100,00 EUR, a ujedno i trošak plaćenog predujma za prijevod u iznosu od 25,88 EUR, odnosno ukupno 525,88 EUR, a koji trošak im se i dosuđuje.

28. Temeljem navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. ZOU Franjo Šebijan i dr. iz Varaždina

2. GT, [adresa]

3. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22 - nakon pravomoćnosti