REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1676/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz OD GRGIĆ & PARTNERI iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-14/2024 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pn-14/2024 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime novčane naknade neimovinske štete iznos od 1.794,41 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.05.2023.g. pa do 31.12.2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024.g. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se više zatraženi tijek kamata na dosuđeni iznos od 18.01.2017. do 29.05.2023., odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 199,08 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.05.2023.g. pa do 31.12.2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024.g. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se više zatraženi tijek kamata na dosuđeni iznos od 18.01.2017. do 29.05.2023., odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime novčane naknade temeljem Ugovora o osiguranju iznos od 132,72 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.05.2023.g. pa do 31.12.2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024.g. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se više zatraženi tijek kamata na dosuđeni iznos od 18.01.2017. do 29.05.2023., odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime novčane naknade imovinske štete zbog izmakle koristi iznos od 2.654,46 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.01.2017.g. pa do 31.12.2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024.g. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 3.608,79 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 28. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv ove presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud nezakonito dopustio preinaku tužbe i odbio istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva čime da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo uz počinjenje bitnih povreda odredbi parničnog postupka na štetu tuženika. Osporava odluku o visini neimovinske štete u dosuđenom dijelu od 1.794,41 eura imajući u vidu karakter zadobivene povrede, te zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva sa ovog osnova kao i s osnova invalidnine dosuđeni iznos od 132,72 eura zbog zastare preinačenog dijela te dosuđeni iznos od 199,08 eura s osnova tuđe pomoći i njege kao neosnovan odnosno nezakonit. Nadalje tuženik pobija odluku u dijelu dosuđene imovinske štete s naslova izgubljene zarade. Navodi da utvrđenje broja radnih dana potrebnih za optimalno egzistiranje OPG-a ne predstavlja dokaz o postojanju i visini štete, da tužiteljica ničim nije dokazala da je trećim osobama vršila plaćanje za rad, odnosno da je imala troškove tuđe radne snage, da ničim nije dokazala kako joj je OPG, imao manja primanja, prihode, zaradu, za vrijeme njene privremene radne nesposobnosti te da ničim ne dokazuje svoje financijsko stanje ili financijsko stanje OPG-a prije, za vrijeme i nakon nesreće. Ukazuje da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za izvršenje berbe mandarina u nasadima tužiteljice bilo potrebno 100 dana ljudskog rada, odnosno rada 100 dana rada 1 osobe, da su berbu mandarina, prema navodima tužiteljice i svjedoka, obavljale 3 osobe, pa da je razvidno da na eventualni rad koji je utrošen za mijenjanje rada tužiteljice potrošena 1/3 tog vremena, slijedom čega tuženik smatra da je dosuđena naknada u previsokom iznosu. Osporava i odluku o kamatama jer smatra da tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na imovinsku od dana presuđenja. Osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da je pogrešno utvrđen uspjeh stranaka u postupku, te su pogrešno primijenjene odredbe Tarife. Ukazuje da se na ročištima 16.09.2019. i 09.02.2021. nije se raspravljalo o meritumu pa je neosnovana dosuda naknade za pristup u 100%- tnom iznosu. Smatra da je odluka o troškovima postupka nezakonita jer je sud priznao, a potom i dosudio, tužiteljici parnični trošak za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 15,00 kuna iako je predmetna odredba Tarife kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kuna stupila na snagu 01. studenog 2022. pa da je protivno čl. 90. st.4. Ustava RH retroaktivno primijenjen predmetni podzakonski propis.

Žalbeni je prijedlog da se preinači prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i donese drugačiju odluku o troškovima postupka, a podredno ukine i donese novu odluku u skladu sa odredbama čl.366.a ZPP.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.– dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode žalitelja te je predložila odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Prije svega valja navesti da u postupku nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj, jer je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

7.1. Naime, prema čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 2. istoga članka bilo propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7.2. Čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 70/19; -dalje: ZID ZPP/19) u čl. 190. iza st. 1. dodan je novi st. 2. koji glasi: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“. Čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 propisana je primjena odredbe čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku, što dakle znači da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev nakon što je prethodni postupak zaključen i to nakon provedenog medicinskog vještačenja ako su u konkretnom slučaju za to ispunjene pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP, tj. ako ga bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (VSRH poslovni broj Rev-656/2021-2 od 24. svibnja 2023.).

7.3. Isto tako, a u odnosu na žalbeni navod da je dopuštanjem preinake zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da je i takva preinaka dopuštena temeljem čl. 190. st. 2. ZPP odnosno čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19. Naime, promjena Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5-dalje: Orijentacijski kriteriji) predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogla utjecati i koja se ne može pripisati njezinoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju tužiteljica ima pravo s obzirom na to da se izmjena Orijentacijskih kriterija donesena pod poslovnim brojem: Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) od dana prihvaćanja tog novog shvaćanja.

7.4. Zbog navedenog su žalbeni navodi kojima se ukazuje na počinjenje naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. st.1. ZPP, ocijenjeni neosnovanim.

8. Nadalje, nije utvrđeno ni da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Osim toga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je (još) zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 1.794,41 EUR, imovinsku štetu na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 199,08 EUR, naknadu štete temeljem Ugovora o osiguranju - po osnovi invaliditeta u iznosu od 132,72 EUR te naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi u iznosu od 2.654,46 EUR, sve kao posljedicu štetnog događaja od 1. rujna 2014. u kojem je tužiteljica ozlijeđena kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koju nezgodu je uzrokovala štetnica DG upravljajući vozilom reg. [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom AO br: 08001138321 .

11. Među strankama nije sporan štetni događaj, odgovornost tuženika, kao ni činjenica da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesnu ozljedu. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna) od čega 1.194,51 EUR (9.000,00 kuna) na ime naknade neimovinske štete te 132,72 EUR (1.000,00 kuna) na ime naknade za tuđu pomoć i njegu te je tužiteljici nakon donošenja ranije prvostupanjske presude posl.br. Pn- 35/2019 od 30. listopada 2023. isplatio 1.327,23 EUR na ime naknade neimovinske štete, iznos od 132,72 EUR na ime naknade štete na ime tuđe pomoć i njegu te iznos od 530,89 EUR na ime naknade štete po osnovi invaliditeta temeljem Ugovora o osiguranju.

12. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode tuženika, sporno je pitanje zastare za iznose za koje je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev podneskom od 29. svibnja 2023. nakon provedenog medicinskog vještačenja i nakon promjene Orijentacijskih kriterija i koji su sada predmet postupka - na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.794,41 eur, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 199,09 eur te na ime naknade štete temeljem Ugovora o osiguranju iznos od 132,72 EUR te je sporan osnov i visina iznosa imovinske štete zbog izgubljene zarade zatražene u iznosu od 2.654,46 eura.

13. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare za tako preinačene iznose uz obrazloženje da je tužiteljica iz iste činjenične i pravne osnove uskladila svoje potraživanje prema vještačenju i novim Orijentacijskim kriterijima a tužba je podnesena u roku od tri godine od štetnog događaja pozivajući se pritom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) Broj: Su-IV-123/2024-5 održanoj 27. svibnja 2024. prema kojem „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

13.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare u odnosu na povišen tužbeni zahtjev. Naime, imajući u vidu načelna shvaćanja i pravne standarde izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH, u konkretnom slučaju činjenica da je tužiteljica preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva podneskom od 29. svibnja 2023. nakon provedenog medicinskog vještačenja i nakon promjene Orijentacijskih kriterija ukazuje na zaključak da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe evidentno nije mogla predvidjeti, pa posljedično tome niti postaviti tužbeni zahtjev u skladu nalazom vještačenja i s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., jer su Orijentacijski kriteriji koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja tužbe predstavljali objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao.

13.2. Sijedom navedenih razloga, računanje tijeka zastarnog roka iz odredbe čl. 230. st.1. i 2. ZOO, za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe (29. svibnja 2023.), bilo bi suprotno ciljevima pravne sigurnosti, i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i čl. 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovor, br.18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05. i 1/06.)

14. Nadalje prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, odlučujući o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete i invalidnine, nakon činjeničnih utvrđenja (koja prema navodima žalbe više nisu sporna); da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede vrata i prijelom čunaste kosti lijeve šake; da je trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 3 tjedna, bolove slabog intenziteta 5 tjedana; da je trpjela strah jakog intenziteta 1 dan, strah srednjeg intenziteta dva tjedna te strah slabog intenziteta oko mjesec dana; da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice umanjenja pokretljivosti lijevog ručnog zgloba u lakom stupnju te vratne kralježnice u srednjem stupnju, hipoetezije i parestezije, kao i povremeni bolovi te da tužiteljica trpi duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti za 7 % (uzročnosti ove nesreće); da trajna invalidnost tužiteljice iznosi 5 % prema tablicama tuženika u kojima je prijelom ručnog zgloba ocijenjen s 5% invalidnosti; pravilno zaključio da tužiteljica osnovano zahtjeva od tuženika naknadu štete temeljem odredbe čl. 1045. st.1. u vezi s odredbom čl. 1072. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. dalje: ZOO) budući da je na temelju medicinske dokumentacije, kao i nalaza i mišljenja liječnika vještaka, utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju bila ozlijeđena i da je time povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO), te da utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja (intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrsta i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, uzimanje analgetika, nošenje ovratnika, provođenja dugotrajne fizikalne terapije, kontrole kod liječnika, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se očituju u umanjenoj pokretljivosti ručnog zgloba u lakom stupnju te vratne kralježnice u srednjem stupnja, te da su nakon rehabilitacije zaostale glavobolje, vrtoglavice, trnjenje ruku, oslabljena mišićna snaga šaka, posebice lijeve, te trnjenje duž ruku), a uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu upravo u iznosu od. 4.316,15 EUR, što umanjeno za nesporno plaćenih 1.194,51 EUR (9.000,00 kn) prije pokretanja postupka te iznos od 1.327,23 EUR nakon podnošenja tužbe, daje 1.794,41 EUR. Takvim odlučivanjem je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) u vezi s čl. 19. ZOO.

14.1.Također, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici je po osnovi police osiguranja broj [broj police osiguranja] s obzirom na vještačenjem utvrđeni trajni invaliditet u području ručnog zgloba od 5% po točki 118., poglavlje XIV RUKE te po ugovorenim Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta, priznao iznos štete od 663,61 EUR (5.000,00 kn) što umanjeno za nesporno plaćenih 580,89 EUR s tog osnova daje iznos od 132,72 EUR.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilnom primijenim materijalnog prava ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njegu na temelju odredbe čl. 1095. st.1. ZOO u iznosu od 464,53 EUR za ukupno 140 sati (koliko je provedenim vještačenjem utvrđeno trajanje potrebe tužiteljice za tuđom pomoć i njegom), cijeneći među strankama nesporan iznos cijene sata tuđe pomoći od 3,32 EUR (25,00 kn), koji je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 132,72 EUR (1.000,00 kn) prije podnošenja tužbe kao i plaćeni iznos od 132,73 EUR nakon podnošenja tužbe te je tužiteljici priznao daljnji iznos od 199,08 EUR.

16. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu kojim pobija odluku prvostupanjskog suda kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi imovinsku štetu na ime izmakle koristi. To stoga što je prvostupanjski sud nakon utvrđenja; da je tužiteljica nositeljica poljoprivrednog gospodarstva GG MIBPG 0127387 upisanog u Upisnik poljoprivrednog gospodarstva 17. srpnja 2003.; da zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi (trajna ozljeda vrata i prijelom čunaste kosti lijeve šake) od dana nezgode (1. rujna 2014.) pa četiri mjeseca nakon toga, dakle do 1. siječnja 2015. nije bila radno sposobna za obavljanje poslova u poljoprivredi; da se OPG-a tužiteljice bavi uzgojem mandarina te su nasadi takvi da ima više sorti radi čega se tijekom cijele jeseni od perioda rujan-prosinac u godini vrši berba i to svakim danom osim nedjelje, pa čak i ako je lagana kiša; da je tužiteljica u spornom razdoblju mogla gotovo sama obavljati potreban posao vezano za nasade mandarina, da nije bilo ozljede, odnosno da je u periodu branja - rujan, listopad, studeni i prosinac 2014. godine mogla u berbi provesti 100 dana; da je zbog nemogućnosti berbe tužiteljica angažirala ČG i ĐG koje su 2014. umjesto tužiteljice obavile berbu mandarina na OPG-u tužiteljice za naknadu od po 200,00 kn po danu (što je utvrđeno iz suglasnih iskaza svjedoka EG i ĐG) pravilno zaključio da je uslijed štetnog događaja tužiteljici nastala i imovinska šteta u vidu angažiranja trećih osoba (ČG i ĐG) koje su zamijenile njezin rad na berbi mandarina i koje je platila za njihov rad, pri čemu rad samo jedne osobe u tom periodu od 4 mjeseca (120 dana -16 nedjelja x 200,00 kuna) iznosi 20.800,00 kuna odnosno 2.760,63 EUR pa je posljedično tome pravilnom primjenom odredbe čl. 1046., 1085. st.1., 1089. st.1. ZOO tuženiku naložio naknaditi tužiteljici imovinsku štetu u zatraženom iznosu od 2.654,46 EUR.

16.1. Neosnovano žalitelj navodi da tužiteljica ničim nije dokazala da je trećim osobama vršila plaćanje za rad, odnosno da je imala troškove tuđe radne snage, jer je iz iskaza svjedoka EG i ĐG koji su u bitnome suglasno kazivali, nedvojbeno utvrđeno da je upravo u utuženom periodu 2014. za potrebe berbe mandarina od rujna do konca prosinca tužiteljica zbog svoje privremene nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedama zadobivenim u predmetnoj nezgodi, bila primorana angažirati dvije beračice ČG i ĐG koje je za njihov rad platila 200,00 kuna po danu (od čega tužiteljica potražuje naknadu štete za trošak radne snage samo jedne osobe), pa su stoga i daljnji prigovori žalitelja da se odluka o zahtjevu tužiteljice temelji na hipotetskoj projekciji trajanja i troškova rada, neosnovani. Osim toga, tuženik neosnovano navodi kako tužiteljica nije dokazala da joj je OPG, imao manja primanja, za vrijeme njene privremene radne nesposobnosti, jer tužiteljica niti ne tvrdi da bi zbog njezine privremene nesposobnosti za rad OPG lošije poslovao već tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je za nju šteta nastala time što je svoj rad morala zamijeniti radom trećih osoba koje je za taj njihov rad platila, a što je u postupku i dokazala. Pri tome okolnost da je član OPG-a i suprug tužiteljice, nije od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu budući da isti za svoj rad nije imao naknadu kako prije štetnog događaja tako niti tijekom, a niti nakon štetnog događaja, već je tužiteljici šteta nastala time što je, i pored rada supruga u OPG-u zbog svoje privremene nesposobnosti bila primorana angažirati treće osobe uz naknadu, da zamjene njezin rad na berbi mandarina u razdoblju od rujna do konca prosinca 2014.

17. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno odlučio i o pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose štete.

17.1. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

17.2. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. toga članka, odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17.3. Kako je tužiteljica tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i naknadu štete po osnovu Ugovora o osiguranju- invalidnina povisila podneskom od 29. svibnja 2023., te su upravo ti povišeni iznosi predmet ovog postupka, tuženik je tek nakon izvršene preinake mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade štete u iznosu zatraženom podneskom tužiteljice od 29. svibnja 2023. pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odlučio i o pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete, na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu i invalidninu od 30. svibnja 2023.

17.4. U odnosu na imovinsku štetu zbog izmakle koristi prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ista dospijevala tijekom perioda rujna, listopada, studenog i prosinca 2014. tj. kada god bi tužiteljica isplatila druge osobe koje su taj dan radile posao koji je ona do tada obavljala. Iz spisa je razvidno da je tužiteljica naknadu imovinske štete po tom osnovu zatražila još 20. svibnja 2016. u vansudskom odštetnom zahtjevu (str.10-13 spisa), međutim kako je tužiteljica potraživala kamate od dana podnošenja tužbe to je sud sukladno čl. 2. ZPP pravilno tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe 18. siječnja 2017.

18. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.1. ZPP a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.-dalje Odvjetnička tarifa/23). Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP pa je tako i za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu 16. rujna 2019. i 9. veljače 2021. pravilno tužiteljici priznao trošak u visini od po 100 bodova prema Tbr. 9. toč.1. Odvjetničke tarife/23 jer se na tim ročištima, suprotno prigovorima žalitelja, raspravljalo i o glavnoj stvar.

18.1. Budući je tuženik u tijeku cijelog postupka osporavao u cijelosti potraživanje tužiteljice navodeći da joj je šteta u cijelosti namirena isplatom iznosa od 10.000,00 kn povodom vansudskog zahtjeva, time je tužiteljici osporen osnov potraživanja te je stoga bilo potrebno provesti postupak radi dokazivanja osnova i visine nastale štete, pa je stoga uspjeh tužiteljice što se osnova tiče 100% kao i uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva, budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, pa je suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud pravilno obračunao i uspjeh stranaka u sporu.

18.2. Žalbeni navodi tuženika glede neosnovane primjene Tarife koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave nisu osnovani. Prema Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 126/22.-dalje: Odvjetnička tarifa/22) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Na isti način propisana je i primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) prema Tbr. 52. st. 3. Stoga, prvostupanjski sud je odlučujući o trošku postupka pravilno primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22 odnosno prije 05. studenog 2022. (tako i VSRH u rješenju broj Rev-562/2024 od 07. svibnja 2024.) pa je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

19. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

Pula - Pola, 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković