REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1772/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojega zastupa punomoćnica ČŽ, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 9780/23-12 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9780/23-12 od 25. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika zatražio isplatu 2.873,24 eura / 21.648,46 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom navodi da je za tužitelja šteta nastala isplatom mirovinskih primanja osiguraniku te da u ovom postupku trebalo primijeniti odredbu članka 161. Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZMO) a ne članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), kako po načelu specijalnosti tako i po načelu lex posterior derogat legi priori. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11.,148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.873,24 eura / 21.648,46 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a koju štetu je prema njegovim tvrdnjama, pretrpio plaćanjem invalidske mirovine tužiteljevoj osiguranici AŽ u razdoblju od 1. veljače 2019. do 30. lipnja 2021
7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljeva osiguranica AŽ stradala u prometnoj nesreći 26. veljače 1996. koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika, da je tužitelj rješenjem 011400 od 23. rujna 1999. priznao AŽ pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad te je istoj u razdoblju od 1. veljače 2019. do 30. lipnja 2021. na ime invalidske mirovine isplatio ukupno 2.873,24 eura / 21.648,46 kuna.
8. Prema prema navodima žalbe sporna je primjena materijalnog prava - primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. i 164. ZMO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine njegovoj osiguranici, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. ZOOP.
9. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja i pozivom na čl. 219. ZPP, jer tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 27. st.3. ZOOP koja da se primjenjuje u konkretnom slučaju, budući da iz obračuna i izračuna koje je dostavio nije moguće utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
11. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.
12. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).
13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 27. ZOOP, a ne odredbe čl. 161. i 164. ZMO na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev.
14. Naime, ovdje valja navesti kako između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo je čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.
15. Iako je ZMO kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je ZOOP posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, u konkretnom, kao posebniji (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.
16. U konkretnom slučaju tužitelj od tuženika potražuje isplatu u visini 100% iznosa invalidske mirovine koju je u utuženom razdoblju isplatio svojoj osiguranici koja je stradala kao putnik u nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.
17. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
18. Slijedom navedenog, teret dokaza nastale štete – kao razlike između iznosa invalidske mirovine i one koja bi bila isplaćena u slučaju povrede na radu osiguranika tužitelja - jest na tužitelju kao ovdje oštećeniku, a ne na tuženiku.
19. Kako tužitelj nije zahtjev postavio prema odredbama ZOOP tj. nije dokazao odlučnu činjenicu da postoji razlika koja bi prema odredbama ZOOP predstavljala stvarnu štetu nastalu tužitelju (u tom smislu nije predlagao financijsko vještačenje, a iz dostavljenih podataka, šteta, odnosno visina iste se nije mogla utvrditi), to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
20. Glede pozivanja tužitelja na odluke drugih Županijskih sudova, Općinskih sudova i Trgovačkog suda, navesti je da su pravna shvaćanja iz ove odluke u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud RH zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023., Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev-620/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev-958/2024-2 od 10. srpnja 2024.), prema kojem, za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine.
21. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.
22. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Pula - Pola, 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
