REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-206/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1652/2022-51 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1652/2022-51 od 11. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HR koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ZGH-11-22-1096 01-10-01-22-01 od 26.05.2022. tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se da tužiteljici HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, te se nalaže tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, da tužiteljicu HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto Voditelj projekta 3 u Direkciji tuženika, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, da tužiteljici HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.

29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 79,63 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova odgovora na žalbu tužiteljice.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje u svojoj žalbi jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom ugovoru o radu broj: ZGH-11-22- 1096 01-10-01-22-01 od 26.05.2022., kojom je tuženik otkazao tužiteljici njezin ugovor o radu i da se utvrdi da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika, te da se tuženiku naloži tužiteljicu vratiti na radno mjesto Voditelj projekta 3 u Direkciji tuženika, kao i naknaditi joj troškove postupka.

9. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu sklopljenim sa tuženikom 15. studenoga 2013. zajedno s dodatcima od 31. prosinca 2013. i 30. srpnja 2015. na radnom mjestu „voditelj podružnice Tržnice Zagreb“, da je prethodno od 1. siječnja 1993. tužiteljica bila zaposlena kod tuženika počevši od 1. siječnja 1993. i to kod poslodavca Zagrebparking d.o.o. koji kasnije postaje podružnica tuženika, te da joj je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom ugovoru o radu broj: ZGH- 11-22-1096 01-10-01-22-01 od 26.05.2022., otkazao njezin ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga budući je kod njega došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice uslijed centralizacije tzv. „korporativnih funkcija“ odnosno „korporativnih servisa“ te ukidanja nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova jer za njima nema potrebe ( čl. 115. st. 1. točka 1. Zakona o radu -„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR). Obzirom na žalbene navode žaliteljice, u ovom dijelu postupka više nije sporno niti je li tuženik prije donošenja osporene odluke o tužiteljičinom otkazu ugovora o radu proveo postupak propisan odredbom čl. 150. ZR.

10. Sporno je, jesu li u ovom postupku ispunjeni uvjeti za otkaz tužiteljičina ugovora o radu utemeljenom na odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR.

11. Odlučujući o ovom spornom pitanju, i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da je tuženik kao tužiteljičin poslodavac imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici jer je radno mjesto tužiteljice ukinuto još 2017.,a tuženik nema potrebe za poslovima koje je tužiteljica obavlja. Pri tome, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da tuženik nije bio u obvezi prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici ponuditi drugo radno mjesto ukoliko takvog radnog mjesta nema, a niti je sama tužiteljica tijekom postupka tvrdila da bi kod tuženika postojalo slobodno radno mjesto na koje ju je tuženik trebao rasporediti, sve obzirom i na utvrđenu činjenicu je kod tuženika utvrđen višak od ukupno 414 radnika, koji su pretežito obavljali administrativne poslove kao i tužiteljica. Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje da na zakonitost navedene oluke tuženika ne utječe činjenica što tuženik nije tužiteljici ponudio neko od radnih mjesta u tzv. „operacijama“, jer to predstavlja neobaveznu ponudu, koju je radnik mogao prihvatiti ili ne. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da tuženik nije bio u obvezi tužiteljici otkazati ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora sukladno odredbi čl. 123 ZR, budući da izbor odluke o otkazu predstavlja slobodnu volju tuženika kao poslodavca.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP) i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica izjavljenom žalbom.

13. Na temelju odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

14. Iz provedenih dokaza - Pravilnika o XI. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom od 13. svibnja 2022. te iz Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022. kao i Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022. te iskaza saslušanih svjedoka, a napose iskaza svjedokinje HRB jasno proizlazi zaključak sud prvog stupnja da je tužiteljičino radno mjesto ukinuto još 2017., kada je ukinuta i njezina cjelokupna organizacijska jedinica, ali da to nije regulirano odgovarajućom izmjenom njezina ugovora o radu, pa je ista zatečena na radnom mjestu koje je već ranije ukinuto (nepostojeće radno mjesto), da njezino radno mjesto nije ustrojeno niti reorganizirano sukladno novim aktima o organizaciji koje je tuženik donio u svibnju 2022. i da je posljedično tome tuženik opravdano zaključio da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla koje je tužiteljica ranije obavljala i to iz organizacijskih razloga te da u vrijeme donošenja osporene Odluke o tužiteljičinu otkazu ugovora o radu tužiteljica nije obavljala niti jedan od poslova koji su se mogli uspoređivati po funkcionalnim grupama i da posljedično tome tuženik nije ni trebao provesti postupak uspoređivanje sa drugim radnicima obzirom da takvih radnika nije ni bilo, a poslovi drugih radnika za koje je tužiteljica tvrdila da su usporedivi sa njezinim poslovima, tužiteljica nije radila, niti su oni u istoj funkcionalnoj grupi u koju su prethodno spadali i poslovi koje je obavljala tužiteljica, radi čega i ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. i stavka 2. ZR za otkaz tužiteljičina ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz).

14.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljice da tuženik prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu i donošenju pobijane Odluke o otkazu njezina ugovora o radu nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, valja istaknuti da u okolnostima konkretnog slučaja, tuženik nije ni mogao uspoređivati tužiteljicu sa drugim radnicima tuženika prema ovim kriterijima kada je još 2017. ukinuta organizacijska jedinica tužiteljice i kada u vrijeme donošenja osporene Odluke nije bilo radnika tuženika koji su obavljali slične poslove koje je obavljala i tužiteljica i s kojima bi se ova usporedba mogla izvršiti sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR, radi čega je žalbu žaliteljice, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.

14.2. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, autonomno je pravo poslodavca da, u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, izvrši reorganizaciju rada i smanji broj radnika odnosno iste preraspodjeli na druge poslove prema njihovim radnim sposobnostima. Kako je u konkretnom slučaju, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, prestala potreba za poslove koje je prethodno obavljala tužiteljica ( takva potreba je prestala još 2017.), to je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prestala potreba za radom tužiteljice i tuženik je imao opravdan razlog otkazati tužiteljici ugovor o radu uz primjenu odredbe čl. 115. st. 1. točke 1. ZR, a što je u ovom postupku i dokazao ( čl. 135. st. 3. ZR).

15. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljice valja još istaknuti da nije sporno da je na temelju odredbe čl. 123. st. 1. ZR propisano i da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), ali prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a cijeneći sadržaj navedene odredbe za zaključiti je da poslodavac nije obvezan ponuditi radniku otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, već se ona primjenjuje samo kada ugovorne strane ugovora o radu nisu mogle postići sporazum o mogućem, drugačijem uređenju svojih odnosa, a što je riječ i u konkretnom slučaju, pa je posljedično tome žalbu tužiteljice valjalo ocijeniti neosnovanom i ovom dijelu.

16. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine “, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) pravilno odlučio i o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom, pa je žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio one bitne povrede parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tužiteljica, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

18. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tužiteljice, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 7. siječanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris