REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1841/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Roziću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austra d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-610/2023-21 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-610/2023-21 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj: 818-50-4748068, koji ugovor je dana 10. ožujka 2008. godine solemniziran po javnom bilježniku Anđelko Stanić iz Dubrovnika, pod poslovnim brojem OV-4626/2008, u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,“, odnosno u svim dijelovima Ugovora kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, pa stoga ove odredbe predmetnog Ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 818-50-4748068, koji ugovor je dana 10. ožujka 2008. godine solemniziran po javnom bilježniku Anđelko Stanić iz Dubrovnika, pod poslovnim brojem OV-4626/2008, u dijelu koji glasi: „3.70 % (tri zarez sedamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, pa stoga ova odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku: Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju: ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati novčanu tražbinu u iznosu od 3.543,76 EUR, koja se tražbina sastoji od a) tražbine nastale zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF, u iznosu od 3.155,84 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 7,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate,

- 9,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

- 11,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2009 do isplate,

- 11,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2009 do isplate,

- 10,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2009 do isplate,

- 10,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2009 do isplate,

- 7,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2009 do isplate,

- 5,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2009 do isplate,

- 5,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2009 do isplate,

- 6,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2009 do isplate,

- 6,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2009 do isplate,

- 5,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009 do isplate,

- 7,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 4.12.2009 do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

- 12,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2010 do isplate,

- 11,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2010 do isplate,

- 15,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2010 do isplate,

- 14,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2010 do isplate,

- 16,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2010 do isplate,

- 27,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2010 do isplate,

- 25,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2010 do isplate,

- 32,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2010 do isplate

- 30,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2010 do isplate,

- 25,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010 do isplate,

- 34,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

- 45,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

- 37,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2011 do isplate,

- 40,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2011 do isplate,

- 36,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2011 do isplate,

- 37,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2011 do isplate,

- 52,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2011 do isplate,

- 53,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2011 do isplate,

- 65,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2011 do isplate,

- 59,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2011 do isplate,

- 52,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2011 do isplate,

- 50,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011 do isplate,

- 50,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011 do isplate,

- 53,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011 do isplate,

- 56,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2012 do isplate,

- 56,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2012 do isplate,

- 54,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2012 do isplate,

- 56,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2012 do isplate,

- 57,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2012 do isplate,

- 55,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2012 do isplate,

- 55,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2012 do isplate,

- 54,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2012 do isplate,

- 52,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2012 do isplate,

- 55,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012 do isplate,

- 56,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012 do isplate,

- 55,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012 do isplate,

- 50,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2013 do isplate,

- 54,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2013 do isplate, -

- 55,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2013 do isplate,

- 53,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2013 do isplate,

- 48,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2013 do isplate,

- 48,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2013 do isplate,

- 49,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2013 do isplate,

- 51,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2013 do isplate,

- 54,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2013 do isplate,

- 52,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,

- 53,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,

- 54,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,

- 55,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2014 do isplate,

- 57,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2014 do isplate,

- 56,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2014 do isplate,

- 54,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2014 do isplate,

- 54,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2014 do isplate,

- 54,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2014 do isplate,

- 56,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2014 do isplate,

- 58,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2014 do isplate,

- 57,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2014 do isplate,

- 59,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014 do isplate,

- 60,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014 do isplate,

- 59,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014 do isplate,

- 60,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2015 do isplate,

- 60,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2015 do isplate,

- 60,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2015 do isplate,

b) tražbine nastale zbog ništetnosti odredbe o naknadi za odobrenje kredita, u iznosu od 387,92 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2008. do isplate, i to sve sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, na način da se kamata obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana dospijeća pa do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak od 1.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode tuženika, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj: 818-50-4748068 od 10. ožujka 2008., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora u dijelu u kojem je između njih ugovorena valutna klauzula ( čl. 7. Ugovora ) i jednokratna naknada od 3.70 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita ( čl. 3. Ugovora), te posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 3.543,76 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom i sve po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju, ove iznose naplatio od tužitelja temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnim brojem P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.) te odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07).

9. U ovom postupku nije sporno da je između tuženika, kao davatelja kredita i tužitelja, kao korisnika kredita 10. ožujka 2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 818- 50- 4748068, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 17.061,25 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, uz redovnu kamatu od 6,75 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, uz rok otplate 84 mjeseca, te da je između njih u odredbi čl. 3. Ugovora ugovorena jednokratna naknada od 3.70 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Obzirom na žalbene navode žalitelja, u ovom dijelu postupka, više nije sporna ni osnovanost tuženikova prigovora zastare, kao ni visina ove novčane tražbine tužitelja.

10. Sporno je, jesu li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi od 3.70 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da osnovanost takvog njegovog zahtjeva, kao potrošača proizlazi iz navedenih pravnih shvaćanja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, a da je i tijekom ovog postupka saslušanjem tužitelja, kao stranke, utvrđeno da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, kao odredbe koje su unaprijed formulirane od strane tuženika, a na sadržaj kojih tužitelj nije imao nikakav utjecaj, tužitelju, kao prosječnom potrošaču bile nerazumljive, pa su one u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, i kao takve su nepoštene i ništetne. Osim toga, zaključuje i da se o ugovornoj odredbi o ugovorenoj jednokratnoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo, već je ona unaprijed bila unesena u odredbe navedenog Ugovra o kreditu, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a niti mu je posebno obrazloženo na što se ta naknada odnosi. Posljedično tome, prvostupanjski sud zaključuje da je zahtjev tužitelja osnovan i da je na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju novčane iznose koje je primio osnovom ovih ništetnih odredbi i da u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove na temelju odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO

- razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takvih ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.

12. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika.

12.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojima ukazuje na zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti pravne osnove zahtjeva tužitelja – zaključku suda prvog stupnja o ništenosti navedenih ugovornih odredbi valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno zaključio da su te ugovorne odredba o valutnoj klauzuli i ugovorenoj jednokratnoj naknadi ništetne, obzirom da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su od strane tuženika unesene u navedeni ugovor o kreditu na sadržaj kojeg tužitelj nije mogao utjecati, pa se one imaju smatrati nepoštenima jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja. Pri tome u odnosu na ove žalbene navode žalitelja valja istaknuti i da je prema odredbi čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, a imajući na umu i pravna shvaćanja iz navedenih postupka radi kolektivne zaštite potrošača, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi, pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

12.2. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, kako je to u ovom postupku učinio sud prvog stupnja, obzirom da postoji, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje ZZP/07), vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ocijenio osnovanim jer već citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, kako je to i prethodno navedeno, a suprotno ovim žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio o pravnoj osnovi zahtjeva tužitelja.

12.3. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovorenoj jednokratnoj naknadi ( čl. 3. Ugovora), valja istaknuti da je na temelju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 - dalje: ZZP/93), koja je zapravo u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 propisno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a ukoliko trgovac tvrdi da se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati, dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/93 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12.4. Posljedično tome, a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja da se niti o ovoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ona od strane tuženika unaprijed unesena u navedeni Ugovor o kreditu na čiji sadržaj tužitelj, kao korisnik kredita nije mogao utjecati, a niti je tužitelju objašnjeno na što se ova naknada odnosi ( to se ne navodi niti u samom Ugovoru o kreditu), ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja i u ovom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo zaključujući da je i ova ugovorna odredba ništetna, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

13. Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nepoštenom odredbom o ugovorenoj valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužitelju, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

13.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik je u konkretnom slučaju nepošten stjecatelj i kao takav je na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO) jer je obzirom na odredbu čl. 87. ZZP, već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredbe o valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi nepoštena i posljedično tome ništetna i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada, pa je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom dijelu.

14. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi paušalno osporavajući odluku o troškovima postupka, pa je posljedično tome njegovu žalbu valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 7. siječanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris