REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-1913/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice ĆP (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju – novčane kazne, 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašavanja ništavim rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I- 362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-23-100 od 4. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-23-100 od 4. rujna 2023., utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-22-3 od 2. ožujka 2022., kojim je tužiteljici kao vlasnici/investitorici naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja uskladi gradnju (rekonstrukciju) građevine ugostiteljsko – turističke namjene – caffe bar – buffet na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] građenu (rekonstruiranu) protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/19-01/000126, URBROJ: 2168/02-03/010-19-0008 od 3. prosinca 2019. s propisima kojima se uređuje gradnja i da u roku od daljnjih 15 dana ukloni gradnju protivnu navedenoj građevinskoj dozvoli (etažu I i II kata), ukoliko ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke, postalo izvršno 23. lipnja 2022. (t. 1.), a da tužiteljica u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana niti nakon izrečene dvije novčane kazne nije uklonila gradnju protivnu dozvoli tj. etažu I i II kata (t. 2.), pa se tužiteljica prisiljava na uklanjanje navedenog dijela građevine trećom novčanom kaznom u iznosu od 13.272,28 € / 100.000,00 kn (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 4. do 6.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi ne osporava da je rješenje o usklađenju postalo izvršno te da nije ishodila novu pravomoćnu građevinsku dozvolu niti uklonila dijelove građevine izgrađene protivno građevinskoj dozvoli niti nakon izrečene dvije novčane kazne. Međutim ističe da rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje rješenja o izmjenama i dopunama građevinske dozvole nije postalo pravomoćno, jer je tužiteljica protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine pokrenula upravni spor, te je nepravomoćnom presudom posl.br. Usl-212/2023 od 21. rujna 2023. predmet vraćen na ponovni postupak. Smatra da se radi o prethodnom pitanju za ovaj sudski postupak, budući da se ne može pristupiti uklanjanju zgrada o kojima je u tijeku, sukladno posebnom zakonu, poseban upravni postupak u kojem se tek ima utvrditi da li se sukladno zahtjevu tužiteljice može ili ne može prihvatiti zahtjev za izdavanje rješenja o izmjenama i dopunama građevinske dozvole. Stoga je pobijano rješenje donijeto preuranjeno, pa predlaže da se ovaj spor prekine do donošenje pravomoćne odluke o zahtjevu tužiteljice. Nastavno, tužiteljica ukazuje na povrede postupka koje su prethodile donošenju pobijanog rješenja te u vezi s time ukazuje na povrede odredaba čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), (izjašnjavanje stranke i sudjelovanje u postupku), čl. 8. ZUP-a (utvrđivanje materijalne istine), čl. 51. ZUP-a (provođenje posebnog ispitnog postupka). Zaključno, tužiteljica naglašava kako se ovdje radi o tome da tužiteljica gradi na zemljištu koje je u njenom vlasništvu, radi se dakle o privatnoj imovini. Nadalje, radi se o građevinskoj čestici, dakle o zemljištu koje sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji spada u građevinsko zemljište, na njoj je dozvoljena gradnja, a u njenom susjedstvu nalazi se hotel sa više desetaka soba, kuhinjom i svim ostalim potrebnim sadržajima. Dalje, tužiteljici je za gradnju na toj čestici izdana pravomoćna građevinska dozvola te je ona, nakon početka gradnje sukladno dozvoli, i po prostornom planu zatražila izdavanje izmjene građevinske dozvole te je priložila odgovarajuću dokumentaciju, i to glavni projekt. U tom smislu, kao što je i navedeno, radi se dakle o prethodnom pitanju te je po stajalištu tužiteljice bilo potrebno zastati sa inspekcijskom postupkom, dok se u posebnom upravnom postupku ne donese pravomoćno rješenje o tome da li je gradnja dozvoljena ili nije. Zaključno ističe da je tužiteljici do sada izrečeno novčanih kazni u ukupnom iznosu od 81.624,51 EUR, da ju se tereti i prekršajnom kaznom od 663,61 EUR, te da je pokrenut i kazneni postupak, te smatra da je povrijeđeno načelo "ne bis in idem".

3. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te dodatno predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. 5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 12. prosinca 2024., i to u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (pribava spisa koji se odnosi na izdavanje građevinske dozvole), budući da je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka, iz razloga koji će biti detaljnije obrazloženi u nastavku.

7. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice iz podneska od 3. siječnja 2024. koji se odnosi na spajanje predmetnog upravnog spora sa sporovima posl.br. Us I-1289/2023 i Us I-1569/2023, budući da su navedeni prvostupanjski sporovi u međuvremenu okončani presudama posl.br. Us I-1289/23-8 od 6. ožujka 2024. i posl.br. Us I-1569/23- 12 od 24. travnja 2024.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-22-3 od 2. ožujka 2022. tužiteljici kao vlasnici/investitorici naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja uskladi gradnju (rekonstrukciju) građevine ugostiteljsko – turističke namjene – caffe bar – buffet na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] građenu (rekonstruiranu) protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/19-01/000126, URBROJ: 2168/02-03/010-19-0008 od 3. prosinca 2019. s propisima kojima se uređuje gradnja i da u roku od daljnjih 15 dana ukloni gradnju protivnu navedenoj građevinskoj dozvoli (etažu I i II kata), ukoliko ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke.

10. Upravni spor koji je tužiteljica pokrenula protiv tog rješenja okončan je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. Us I-365/2022-6 od 14. srpnja 2022., kojom je tužbeni zahtjev odbijen, potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3577/2022-2 od 9. ožujka 2023., a nije sporno da je predmetno rješenje postalo izvršno 23. lipnja 2022.

11. Nastavno, iz spisa upravnog postupka također proizlazi da je dana 23. svibnja 2023. donijeto rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02- 02-17-23-91 kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem prve novčane kazne. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja pokrenula upravni spor, te je tužbeni zahtjev odbijen ovosudnom nepravomoćnom presudom posl.br. Us I- 1289/2023-8 od 6. ožujka 2024.

12. Potom je 12. srpnja 2023. donijeto rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22- 02/182, URBROJ: 443-02-02-17-23-94 kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem druge novčane kazne. Tužitelja je i protiv navedenog rješenja pokrenula upravni spor, te je tužbeni zahtjev odbijen ovosudnom nepravomoćnom presudom posl.br. Us I-1569/23-12 od 24. travnja 2024.

13. Iz spisa proizlazi da je viši građevinski inspektor potom dana 4. rujna 2023. ponovno izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da tužiteljica i dalje nije postupila po tom rješenju, odnosno nije uklonila bespravno izgrađenu građevinu (ili ishodila novu građevinsku dozvolu), temeljem čega je donijeto pobijano rješenje kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem treće novčane kazne.

14. Tužiteljica u tužbi niti ne tvrdi da je postupila po citiranom inspekcijskom rješenju od 2. ožujka 2022., ili da je ishodila akt za građenje, međutim ističe da je pobijano rješenje donijeto preuranjeno budući da o njezinom zahtjevu za izdavanjem rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole još uvijek nije pravomoćno odlučeno, ističe prigovore koji se odnose za zakonitost inspekcijskog rješenja o usklađenju (uklanjanju), te prigovara brojnosti izrečenih novčanih kazni.

15. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

16. Odredbom čl. 112. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine rok u kojemu je obvezan uskladiti građenje s građevinskom dozvolom ako utvrdi da se građevina gradi protivno izvršnoj građevinskoj dozvoli. Navedenim rješenjem građevinski inspektor naređuje investitoru i poduzimanje mjere uklanjanja građevine odnosno njezina dijela ako u određenom roku ne uskladi građenje odnosno građevinu na način određen tim rješenjem.

17. Postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen je odredbom čl. 114. ZDI-a, koji se na pitanja vezana uz postupanje građevinske inspekcije primjenjuje kao specijalni zakon, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. ZUP-a.

18. Citiranom odredbom čl. 114. ZDI-a propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.), no da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz st. 1. ovoga članka putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).

19. Iz iznijetog stanja inspekcijskog postupka proizlazi da tužiteljica niti nakon što su joj izrečene prva i druga novčana kazna kojima se ista prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, nije postupila po tome rješenju i uklonila bespravno izgrađenu građevinu, a niti je ishodovala odobrenje za gradnju. Pritom okolnost što je tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole sukladno mjerodavnim odredbama ZDI-a ne predstavlja prepreku za izricanje novčanih kazni kojima se stranka prisiljava na izvršenje inspekcijskog rješenja. Također, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene ni odredba čl. 14.g. Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" boj 80/20), budući da tužiteljica nije obustavila daljnje građenje, već je protivno zabrani nastavila s građenjem, vezano uz što je istoj izrečeno više novčanih kazni, što i sama ističe u tužbi. Stoga je pravilno i zakonito pobijanim rješenjem tuženika tužiteljici na temelju čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), izrečena treća novčana kazna, pri čemu su neosnovani navodi tužiteljice o preuranjenom donošenju pobijanog rješenja. Također, navedeni postupak ne predstavlja prethodno pitanje ni za zakonitost pobijanog rješenja tuženika niti za ovaj upravni spor, pa stoga nije prihvaćen prijedlog tužiteljice za prekidom spora.

20. Nastavno, neosnovani su navodi tužiteljice glede toga da joj u postupku nije dana mogućnost sudjelovanja. Naime, procesna jamstva prava stranke na očitovanje odnose se na postupak donošenja upravnog akta, a ne i na postupak izvršenja istoga, o čemu se u konkretnom predmetu radi (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020.).

21. Također nisu osnovani ni navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja od 2. ožujka 2022. budući da se u predmetnom sporu oko zakonitosti rješenja o izvršenju mogu ocjenjivati samo navodi koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja (čl. 139. st. 4. ZUP-a). Tužiteljica je svoje navode kojima osporava zakonitost rješenja o uklanjanju imala mogućnost isticati u zasebnom upravnom sporu pod posl.br. Us I-365/2022, a u kojem sporu je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan.

22. Zaključno, neosnovani su i navodi tužiteljice o povredi načela zabrane dvostrukog postupanja/ kažnjavanja (ne bis in idem). Naime, iako pokrenuti postupci potječu iz iste osnove (tužiteljičinog bespravne gradnje), isti imaju za cilj zaštitu različitih pravnih vrijednosti. Naime, novčanom kaznom izrečenom pobijanim rješenjem tužiteljicu se prisiljava za izvršenje rješenja o uklanjanju, dok se novčanom kaznom izrečenom zbog povrede službenog znaka zabrane daljnjeg građenja tužiteljicu prisiljava da se pokori službenom znaku i prekine daljnju bespravnu gradnju. Nastavno, novčanom kaznom izrečenom izvođaču radova ne kažnjava se tužiteljica, dok je u prekršajnom i kaznenom postupku, za razliku od upravnog postupka, utvrđuje i namjera tužiteljice za činjenje prekršajnih i kaznenih djela.

23. Slijedom svega navedenoga, proizlazi da je osporavano rješenje tuženika zakonito, te nije opterećeno kojim od odredbom čl. 128. ZUP-a taksativno propisanih razloga ništavosti, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-A odlučio kao u izreci ove presude (t. I.).

24. Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila u ovome sporu, to istoj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. II.).

25. Tužiteljica je u okviru tužbe podnijela i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, koji je odbijen rješenjem posl.br. Us I-1913/2023-5 od 29. listopada 2024.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Dini Čekadi, odvjetniku u Puli, Marulićeva ulica 3

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi Pazin, (OIB 33706439962), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8