Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-207/2024-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Saši Kačer odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 26. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu br. 218-50- 4199922 od 20. lipnja 2007.g. sklopljenog između tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb (Grad Zagreb) Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb (Grad Zagreb) Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.645,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana 31. prosinca 2007.g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od dana 01. siječnja 2008.g. do dana 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015.g. do dana 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1. siječnja 2023.g. do dana 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbama članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, i to računatom:

- na iznos od 0,61 eura od 31. kolovoza 2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,31 eura od 30. studenog 2007. g. do isplate,

- na iznos od 4,69 eura od 31. siječnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 7,30 eura od 29. veljače 2008.g. do isplate,

- na iznos od 11,77 eura od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

- na iznos od 5,06 eura od 30. travnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,37 eura od 31. svibnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 5,61 eura od 30. lipnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,86 eura od 31. srpnja 2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,10 eura od 31. kolovoza 2008. g. do isplate,

- na iznos od 3,92 eura od 30. rujna 2008.g. do isplate,

- na iznos od 25,31 eura od 31. listopada 2008.g. do isplate,

- na iznos od 10,99 eura od 30. studenog 2008.g. do isplate,

- na iznos od 29,24 eura od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

- na iznos od 32,08 eura od 31. siječnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 33,37 eura od 28. veljače 2009.g. do isplate,

- na iznos od 29,28 eura od 31. ožujka 2009.g. do isplate,

- na iznos od 29,98 eura od 30. travnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,76 eura od 31. svibnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,92 eura od 30. lipnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 21,98 eura od 31. srpnja 2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,06 eura od 31. kolovoza 2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,92 eura od 30. rujna 2009.g. do isplate,

- na iznos od 21,88 eura od 31. listopada 2009.g. do isplate,

- na iznos od 25,81 eura od 30. studenog 2009.g. do isplate,

- na iznos od 28,99 eura od 31. prosinca 2009.g. do isplate,

- na iznos od 33,50 eura od 31. siječnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,52 eura od 28. veljače 2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,65 eura od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

- na iznos od 37,56 eura od 30. travnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 39,87 eura od 31. svibnja 2010.g. do isplate,

- na iznos od 59,49 eura od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 55,55 eura od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

- na iznos od 67,97 eura od 31. kolovoza 2010.g. do isplate,

- na iznos od 63,82 eura od 30. rujna 2010. g. do isplate,

- na iznos od 57,04 eura od 31. listopada 2010.g. do isplate,

- na iznos od 71,67 eura od 30. studenog 2010.g. do isplate,

- na iznos od 90,32 eura od 31. prosinca 2010.g. do isplate,

- na iznos od 77,33 eura od 31. siječnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 82,08 eura od 28. veljače 2011.g. do isplate,

- na iznos od 76,34 eura od 31. ožujka 2011.g. do isplate,

- na iznos od 77,53 eura od 30. travnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 102,71 eura od 31. svibnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 105,34 eura od 30. lipnja 2011.g. do isplate,

- na iznos od 126,94 eura od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 2,17 eura od 31. kolovoza 2011.g. do isplate,

- na iznos od 114,13 eura od 5. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 8,23 eura od 30. rujna 2011.g. do isplate,

- na iznos od 96,38 eura od 5. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 104,44 eura od 31. listopada 2011.g. do isplate,

- na iznos od 103,64 eura od 30. studenog 2011.g. do isplate,

- na iznos od 109,50 eura od 31. prosinca 2011.g. do isplate,

- na iznos od 114,65 eura od 31. siječnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,46 eura od 29. veljače 2012.g. do isplate,

- na iznos od 112,12 eura od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

- na iznos od 114,61 eura od 30. travnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 116,36 eura od 31. svibnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 113,80 eura od 30. lipnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 114,66 eura od 31. srpnja 2012.g. do isplate,

- na iznos od 112,76 eura od 31. kolovoza 2012.g. do isplate,

- na iznos od 108,50 eura od 30. rujna 2012.g. do isplate,

- na iznos od 113,35 eura od 31. listopada 2012.g. do isplate,

- na iznos od 115,76 eura od 30. studenog 2012.g. do isplate,

- na iznos od 114,32 eura od 31. prosinca 2012.g. do isplate,

- na iznos od 105,56 eura od 31. siječnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 113,29 eura od 28. veljače 2013.g. do isplate,

- na iznos od 114,10 eura od 31. ožujka 2013.g. do isplate,

- na iznos od 111,27 eura od 30. travnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 102,14 eura od 31. svibnja 2013.g. do isplate,

-na iznos od 102,05 eura od 30. lipnja 2013.g. do isplate,

-na iznos od 104,48 eura od 31. srpnja 2013.g. do isplate,

- na iznos od 108,30 eura od 31. kolovoza 2013.g. do isplate,

- na iznos od 113,54 eura od 30. rujna 2013.g. do isplate,

-na iznos od 111,07 eura od 31. listopada 2013.g. do isplate,

-na iznos od 113,10 eura od 30. studenog 2013.g. do isplate,

- na iznos od 115,38 eura od 31. prosinca 2013.g. do isplate,

-na iznos od 116,86 eura od 31. siječnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 119,83 eura od 28. veljače 2014.g. do isplate,

- na iznos od 119,09 eura od 31. ožujka 2014.g. do isplate,

- na iznos od 116,17 eura od 30. travnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 115,35 eura od 31. svibnja 2014.g. do isplate,

- na iznos od 115,99 eura od 30. lipnja 2014.g. do isplate, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 218-50- 4199922 od 20. 3 lipnja 2007.g. sklopljenog između tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb (Grad Zagreb) Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da plati tuženiku naknadu od 3,30% od iznosa kredita.

IV Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb (Grad Zagreb) Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 618,76 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 26. lipnja 2007.g. do dana 31. prosinca 2007.g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od dana 01. siječnja 2008.g. do dana 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015.g. do dana 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1. siječnja 2023.g. do dana 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbama članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.619,47 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbama članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužitelja iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 218-50-4199922 od 20. lipnja 2007., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 32.011,94 CHF.

2.U postupku dokazivanja, a imajući u vidu prigovore tuženika tijekom postupka, a poglavito prigovor tuženika da je opravdana promjena kamatne stope od strane tuženika, da je tužba zapravo neuredna gledidbeno elaboracije tuženika o valutnoj klauzuli, te ujedno i prigovor zastare, a ujedno je tuženik uložio i prigovor prijeboja, sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatne liste, te proveo vještačenje po vještaku Slađani Srnec, koja je saslušana, te je pročitao nalaz i mišljenje vještaka, saslušao svjedoka ĐH i tužitelja osobno.

3.Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka djelatnika tuženika i javnog bilježnika.

4.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa, odnosno da li ima tužitelj pravo na naknadu s osnove navedene u točci I, II, III i IV izreke.

5.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na točku I izreke ove presude.

6.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

7.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

9.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

10.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

11.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 7. travnja 2021., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.

12.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Slađane Srnec, proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u Tablicama 1., 2. , 3., 4 te 5 nalaza i mišljenja, proizlazi da je tužitelj uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita više preplatio upravo utuženih 5.645,82 EUR, te je također valjalo udovoljiti s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka kako je presuđeno u točci III izreke, te u točci IV izreke na iznos od 618,76 EUR.

13.Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 9. veljače 2023., a isto se dakle odnosi na preplatu po osnovi preplačenih iznosa zbog ništetnosti, odredbi ugovora o kreditu zbog valutne klauzule te iznosa od 618,76 EUR na ime nezakonito naplaćene jednokratne naknade.

14.U nalazu i mišljenju vještak je u Tablicama detaljno naveo i obračunao uplate po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, te je vještakinja koristila medotologiju-za početni tečaj CHF na dan 26.6.2007. je iznosio 4,413214 kuna za jedan CHF, te uz izračun kamatne stope ugovora od 5,20 posto godišnje, broj dospijeća rata 84 mjeseci.

15.Dakle dosuđene pretplate kamata vještak je utvrdio u nalazu i mišljenju, a što je naveo i u svom konačnom mišljenju na strani 220 spisa u konačnom mišljenju.

16.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom na dosadašnju sudsku praksu.

17.Da tužitelj kao stranka tuženika nije bila obaviještena kao potrošač u predugovornoj fazi sklapanja prijepornog ugovora, niti je tuženik tužitelju ponudio drugi kredit osim prijepornog, proizlazi iz iskaza saslušane supruge tužitelja ĐH i tužitelja osobno.

18.Tužitelj je bio upoznat sa kreditom i sa ulaznom naknadom i sa troškovima i sa kamatama, ali je istakao da mu je ponuđen jedino kredit u CHF po načelu "uzmi ili ostavi", a oboje saslušani su istakli da nikad ne bi uzeli kredit da ih je tuženik obavijestio da će im rata sa početnim 2.000 kuna, biti 3.000 kuna.

19.Tužitelj je u iskazu naveo da uopće nije bio u banci već je sve dogovorio sa auto-kućom, te nije upoznat u auto kući sa rizicima tečaja.

20.Punomoćnik tuženika istakao je i prigovor aktivne legitimacije jer je neke anuitete platila supruga saslušana ĐH.Tužitelj se istome protivio smatrajući da je isto irelevantno.

21.Takav prigovor je po mišljenju ovog suda neosnovan, s obzirom da je zaključen prijeporni postupak, a i upravo je tužitelj bio obveznik kredita koji je uredno otplaćen, pa doista nije bitno da li je netko od ukućana , bliže ili šire rodbine uplatio koji anuitet kredita.

22.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točkama I , II, III i IV dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23.S obzirom na utvrđeno, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu svi ostali tuženikovi prigovori su neosnovani.

24.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav zahtjeva za izdavanje potrebne dokumentacije Tbr. 33 Odvjetničke tarife, 100,00 EUR, sastav tužbe, sastav tri obrazložena podneska, pristup na dva ročišta, svaka radnja 200,00 EUR, pristup na dva ročišta za objavu presude svaka radnja 100,00 EUR, PDV, trošak izračuna od 10. ožujka 2021. 58,07 EUR, trošak vještačenja 248,86 EUR, sudske pristojbe na tužbu i presudu 187,54 EUR.

Čakovec, 7. siječnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja Saša Kačer odvjetnik

2. punomoćnik tuženika OD O i V