Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-57/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici SRK, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, iz [adresa], OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz V.G., Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika KB, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pr-54/2023-15 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pr-54/2023-15 od 18. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu po osnovi neplaćene naknade za aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora za razdoblje od 3. travnja 2012. do 26. lipnja 2013. u bruto iznosu od 6.194,09 EUR / 46.669,35 kn uvećan za zakonske zatezne kamate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, dok se pod toč. II izreke nalaže tužitelju da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.239,75 EUR / 9.340,89 kn.

2. Protiv presude žabu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presudu, preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je odlukom VSRH u ovom predmetu odbijen prijedlog za dopuštenje revizije protiv ranije odluke ovog suda Gž R-309/22 jer da je odluka u ovoj pravnoj stvari donesena na temelju čl. XI. st. 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09 i 118/12) te je u postupku utvrđeno da su tužitelju subota i nedjelja kao neradni dani bilježeni kao slobodni dani.

6. Također sud pravilno utvrđuje da je tužitelj ranije potraživao isplatu naknade za aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora, isplatu naknade za subote i nedjelje ubrojene u slobodne dane nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu, i isplatu naknade štete za neiskorištene dnevne stanke pa je presudom Pr-28/2019-17 od 24. prosinca 2021. u dijelu u kojem je potvrđena presudom ovog suda Gž R- 309/2022-2 od 28. veljače 2023. pravomoćno već dosuđena naknada za subote i nedjelje ubrojene u slobodne dane nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu, u bruto iznosu od 19.602,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu) te je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade štete za neiskorištene dnevne stanke, sa zakonskim zateznim kamatama a preostalo je odlučiti o zahtjevu u ukinuto dijelu ranije odluke – odnosno u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi za aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora tj. za isplatu naknade za aktivno dežurstvo na posebnom izdvojenom vojnom objektu/građevini, koju tužitelj tužbenim zahtjevom od 3. srpnja 2023. za razdoblje od 3. travnja 2012. do 26. lipnja 2013. potražuje u iznosu od 6.194,09 EUR / 46.669,35 kn, sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje kako za razdoblje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. važi Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne Novine 118/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. sa izmjenama i dopunama (Narodne Novine 118/12) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne Novine 50/08) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008. sa kasnijim izmjenama i dopunama (Narodne Novine 142/08, 118/09) čime je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH i pravo na uvećanje plaće po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rada u smjenama, rada u turnusima i na drugi odgovarajući način, po osnovi prekovremenog rada, dežurstva i stražarske službe, odnosno dodataka na plaću po osnovi dežurstva i stražarske službe. Nakon od 26. lipnja 2013. na snazi je Zakon o službi u Oružanim snagama RH (Narodne Novine 73/13, 75/15), dok je u ranijem razdoblju važio Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne Novine 33/02 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, dalje ZSOS) i čl. 96 st. 1. ZSOS propisuje da ministar obrane podzakonskim aktom uređuje raspored dnevnog i tjednog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, izuzev u nekim posebno navedenim slučajevima iz čl. 96 st. 2. Isto tako, prema odredbama čl. 96 st. 4. ZSOS, ministar obrane podzakonskim aktom utvrđuje ustrojbena mjesta i poslove kao i trajanje radnog vremena na mjestima i poslovima na kojima se radno vrijeme skraćuje, i to u slučajevima kada se služba obavlja pod otegotnim uvjetima ili na poslovima na kojima se i uz primjenu zaštitnih mjera ne mogu u potpunosti isključiti štetni utjecaji. Konačno i čl. 97. st. 1. i 2. ZSOS određuju slučajeve kada je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik u obvezi raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad), i to bez vremenskih ograničenja koja poznaju opći propisi o radu, sve do 26. lipnja 2013. te su u ranijem razdoblju tako odlučni ranije navedeni podzakonski akti ministra obrane.

8. Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne Novine 118/09, 118/12 – dalje Odluka) važi od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. kada je mijenja Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne Novine 66/14). U čl. VI st. 2 Odluka predviđa poseban dodatak na plaću po osnovi aktivnog dežurstva te normira tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati prema čl. II. koje se raspoređuje po osam sati dnevno kroz pet radnih dana od ponedjeljka do petka, pa dakle subota i nedjelja redovito ne ulaze u tjedno radno vrijeme a redovno dnevno pak radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 sati do 16,00 sati te redovito tjedno i dnevno radno vrijeme uključuje dnevni odmor od 30 minuta, a taj se odmor u pravilu koristi između 11,00 i 14,00 sati. U slučaju 12- satnog dnevnog radnog vremena, dnevni odmor traje 60 minuta, i ovisno o procesu rada može se koristiti u više dijelova (čl. III st. 6 Odluke).

9. Raspored radnog vremena može biti određen samo pisanom zapovjedi prema čl. III st. 3. Odluke ali tada dnevno radno vrijeme ne može biti dulje od 12 sati, izuzev u slučaju prekovremenog rada. Čl. IV Odluke propisuje da mjesečno izvješće sa evidencijom radnog vremena mora sadržavati zasebno iskazane sate noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom, rada u smjenama, u turnusu, u aktivnom dežurstvu, prekovremenog rada, i dane službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe. Odluka konačno, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, ne regulira "borbeno" dežurstvo niti "pripravnost" kao oblike organizacije rada odnosno rasporeda radnog vremena pa ako rad na izdvojenom objektu zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, prema odredbama čl. XI Odluke može biti organiziran ili kao rad u smjenama, ili kao rad u turnusima, ili kao kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva, uz pravo na višednevni odmor tako da djelatnici u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, dok im se preostalo vrijeme računa kao aktivno dežurstvo.

10. Dodatak za aktivno dežurstvo je reguliran Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09). Odluka konačno u čl. XIII regulira osnove za uvećanje plaće, i to za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad 10%, i za rad u turnusu 5%, time da se međusobno isključuju samo dodatak za rad u turnusu i dodatak za rad u drugoj smjeni.

11. Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12) stupio je na snagu 1. svibnja 2008. ali se na djelatne vojne osobe primjenjivao do 1. lipnja 2014. do stupanja na snagu Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15). Dodatak za aktivno dežurstvo određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće, pri čemu se razlikuju koeficijent za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026, i za više časnike 0,0034 (čl. 17. b).

12. U takvoj situaciji pravilno utvrđuje sud prvog stupnja kako je tužitelj bio radno angažiran na radnom mjestu elektroničkog izviđanja u smjenama čije trajanje je ovisilo o raspoloživom broju djelatnih vojnih osoba te je izvan radnog vremena elektroničkog izviđanja bio radno angažiran na način da je sređivao dokumentaciju, čistio prostorije, držao stražu, zimi čistio snijeg, u vrijeme vegetacije kosio travu, jednom tjedno na tehnički dan pregledavao i kontrolirao opremu a u slobodno vrijeme se odmarao, s time da mjesto rada odnosno izdvojeni vojni objekt tužitelj nije smio napuštati kroz cijelo vrijeme sedmodnevnog razdoblja, bez obzira da li je na bilo koji opisani način radno angažiran, ili se odmara.

13. Stoga pravilno utvrđuje sud da je tužiteljevo rano vrijeme bilo organizirano kao dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva u smislu čl. XI Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika kao rad na izdvojenom objektu (čl. XI st. 1), koji zahtjeva nazočnost 24 sata na radnom mjestu sa radom najviše do 12 sati dnevno (čl. VI st. 1), uz pravo na poseban dodatak na plaću po osnovi aktivnog dežurstva (čl. VI st 2), ali bez prava na uvećanje plaće (čl. VI st. 3) po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, rada u drugoj smjeni, u turnusu, i dvokratnog rada, koja predviđaju odredbe čl. XIII Odluke. Kao aktivno dežurstvo prema čl. VI st. 1 Odluke računa se preostalo vrijeme nakon radne smjene, koja (smjena) može trajati najviše 12 sati dnevno, pri čemu čl. V st. 2 Odluke cjelokupno vrijeme provedeno na radu na izdvojenom objektu (pa i vrijeme odmora) određuje aktivnim dežurstvom. Vještačenjem sud tako utvrđuje osnovnu plaću tužitelja po mjesecima, uzimajući u obzir osobni čin tužitelja, ostvareni radni staž odnosno minuli rad, koeficijent i vrijednost koeficijenta, i mjesečni fond sati, pa sud utvrđuje kako tužitelju pripada plaća za rad u smjeni 12 sati dnevno, te plaća za preostalih 12 sati aktivnog dežurstva, za svaki dan rada na izdvojenom objektu, no po postavljenom zahtjevu i u njegovim granicama nije obračunato kolika bi plaća tužitelju pripadala za 12 sati rada u smjeni i za 12 sati aktivnog dežurstva, kao razlika za 8 sati redovnog rada uz uvećanja plaće po osnovama iz čl. XIII Odluke, te još posebno za 4 sata prekovremenog rada

14. Stoga pravilno sud utvrđuje kako tužitelj po čl. VI st 3 Odluke za vrijeme aktivnog dežurstva nema pravo na uvećanja plaće iz čl. XIII Odluke, pa dakle niti po osnovi prekovremenog rada te tužbeni zahtjev kako je postavljen, nije osnovan.

15. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Darija Horvat