REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1998/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, zastupanog po Odvjetničkom društvu Žurić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 20.studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 7.siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I – Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 729410 od 23.5.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 19.429,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize banke važećem na dan isplate, članak 4. u dijelu u kojem se kredit ugovara u valuti i isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, članak 8., u dijelu u kojem korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 279,19 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

II - Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 729410 od 23.5.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 2.1. u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora.

III - Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.393,05 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

-0,63 EUR od 20.6.2007.

-1,26 EUR od 5.7.2007.

-2,03 EUR od 3.8.2007.

-1,24 EUR od 5.11.2007.

-1,41 EUR od 5.12.2007.

-4,20 EUR od 4.1.2008.

-6,77 EUR od 4.2.2008.

-13,98 EUR od 5.3.2008.

-8,80 EUR od 3.4.2008.

-7,06 EUR od 5.5.2008.

-9,40 EUR od 5.6.2008.

-5,67 EUR od 4.7.2008.

-6,23 EUR od 4.8.2008.

-9,26 EUR od 3.10.2008.

-23,62 EUR od 5.11.2008.

-12,88 EUR od 5.12.2008.

-29,34 EUR od 5.1.2009.

-31,02 EUR od 5.2.2009.

-32,25 EUR od 5.3.2009.

-30,04 EUR od 6.4.2009.

-29,56 EUR od 5.5.2009.

-26,96 EUR od 6.6.2009.

-23,61 EUR od 10.7.2009.

-24,77 EUR od 17.8.2009.

-26,46 EUR od 10.9.2009.

-27,56 EUR od 5.11.2009.

-27,16 EUR od 2.12.2009.

-30,22 EUR od 17.12.2009.

-32,94 EUR od 12.1.2010.

-35,02 EUR od 17.2.2010.

-34,52 EUR od 5.3.2010.

-39,62 EUR od 15.4.2010.

-38,06 EUR od 11.5.2010.

-40,72 EUR od 9.6.2010.

-53,48 EUR od 6.7.2010.

-50,36 EUR od 13.8.2010.

-61,24 EUR od 14.9.2010.

-55,73 EUR od 12.10.2010.

-50,77 EUR od 15.11.2010.

-64,99 EUR od 21.12.2010.

-72,66 EUR od 10.1.2011.

-65,64 EUR od 17.2.2011.

-66,51 EUR od 8.3.2011.

-63,41 EUR od 13.4.2011.

-66,95 EUR od 10.5.2011.

-78,14 EUR od 14.6.2011.

-81,12 EUR od 15.7.2011.

-99,61 EUR od 19.8.2011.

-93,77 EUR od 19.9.2011.

-82,26 EUR od 21.10.2011.

-82,50 EUR od 15.11.2011.

-81,51 EUR od 14.12.2011.

-86,74 EUR od 17.1.2012.

-87,91 EUR od 15.2.2012.

-88,02 EUR od 21.3.2012.

-88,20 EUR od 10.4.2012.

-89,13 EUR od 9.5.2012.

-90,49 EUR od 12.6.2012.

-1.917,64 EUR od 12.6.2012. pa do isplate s tim da teče po stopi 15% godišnje do 31.prosinca 2007., od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

IV – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.060,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7.siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 10.5.2021. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate 32.997,43 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 23.5.2007. s Volksbank d.d. (koji je kasnije preimenovan u Sberbank d.d., a potom je ta banka pripojena uvodno označenom tuženiku) sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 19.429,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 5,50% godišnje s tim da je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti obveze neosnovano stekao utuženi iznos.

1.1.Tužba je preinačena podneskom od 30.8.2023. nakon provedenog vještačenja tako da je tražen iznos od 4.393,05 EUR (33.099,42 kuna).

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da prigovara mjesnoj nadležnosti; da prigovara zastari; da utvrđenja iz kolektivne parnice nisu primjenjiva na ovaj predmet te nema mjesta automatskoj vezanosti ovog suda tom presudom jer je u tom postupku utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita; da sporne odredbe nisu utvrđene ništetnima u kolektivnoj parnici jer je u kolektivnom sporu bila ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost); da tužitelj nije dokazao da bi sporne odredbe uzrokovale značajnu neravnotežu; da način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima (globalna financijska kriza u jesen 2008.) i da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga; da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz ugovora; da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF pa okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus); da osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti i isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.

Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

4.3.Prije obrazlaganja merituma, glede prigovora mjesne nenadležnosti, treba reći da bi ovaj sud bio nadležan temeljem čl.59.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) jer je ugovor s tužiteljem sklopljen u Splitu pa je riječ o ugovoru sklopljenom od strane tuženikove splitske poslovne jedinice (podružnice).

Osim netom navedenog, nije sporno da je tužitelj imao i ima prebivalište u mjestu koje je pod teritorijalnom nadležnošću ovog suda, a Ugovorom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle u Zagrebu, koji je od prebivališta tužitelja udaljen skoro 400 km. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja 1993. regulirani su uvjeti u potrošačkim ugovorima te se nepoštenom smatra jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Mjesna nadležnost u ovom slučaju određena je u tipskom ugovoru prema unaprijed formuliranom obrascu, pa kako se radi o odredbi o kojoj nije među strankama pregovarano, niti je tužitelj očito mogao utjecati na sadržaj te odredbe (jer da jest jamačno bi predložio da bude nadležan neki sud bliži mjestu njegovog prebivališta), ista je protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra se da je ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovaranjem nadležnosti suda u sjedištu tuženika kao trgovca za sve sporove tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja, [adresa], od suda čija je nadležnost ugovorena, Zagreba, što bi se tužitelja izazvalo troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o položaju ugovornih strana. Uostalom, o navedenom je zauzeo stav Građanski odjel Vrhovnog suda RH zaključkom broj Su IV-308/2020 - da se radi o klauzuli o kojoj se nije posebno pregovaralo, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a imajući u vidu udaljenost između prebivališta potrošača i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe i druge bitne okolnosti, kada se može raditi o ništetnoj prorogacijskoj klauzuli. U konkretnom slučaju s obzirom na udaljenost prebivališta tužitelja od suda koji je ugovoren, može se kazati da je tuženiku kao bankarskoj, financijski moćnoj instituciji svakako jednostavnije osigurati prisutnost punomoćnika na nekom drugom sudu u Republici Hrvatskoj, nego što je to tužitelju. Za dodati je da tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pregovaralo. U svezi svega navedenog o ovoj ugovornoj odredbi, skreće se pozornost na stavove Županijskog suda u Puli (Gž- 788/2022) o tumačenju mjerodavnih propisa. Utoliko je na ročištu odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 23.5.2007. kamatna stopa je iznosila 5,50% godišnje, te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati već samo da je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Također su stranke ugovorile primjenu tuženikovih Općih uvjeta poslovanja, tuženikovih Odluka o kamatama i naknadama te ostalih važećih tuženikovih akata.

Nadalje, za reći je da je ugovorena i valutna klauzula (isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF te otplata na isti način).

Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora koji svojim izgledom odaje dojam tipskog ugovora sastavljenog od strane tuženika.

5.1.Financijskim vještačenjem po vještakinji Ines Lozić utvrđeno je da:

-da je više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja 5.554,24 kuna (737,16 EUR).

-da je više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita ukupno 27.542,56 kn (3.655,54 EUR).

Odnosno, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose (konvertirane iz kuna u EUR) pojedinačno navedene u izreci presude pod točkom III. u dane navedene u toj točki izreke.

Na mišljenje vještaka (matematički izračun) stranke nisu imale primjedbi. Kako mišljenje vještaka djeluje stručno i logično, to mu i ovaj sud poklanja vjeru te ga smatra vjerodostojnim dokazom.

5.2.Tužitelj je u pogledu sklapanja predmetnog ugovora i otplate kredita iskazao: da je u auto kući pronašao automobil koji želi kupiti te kad je prodavaču kazao da bi auto platio na kredit, uputio ga je u poslovnicu Volksbank d.d. koja banka je imala nekakav poslovni dogovor s tom auto kućom oko kreditiranja; da mu je u poslovnici djelatnica banke kazala da su krediti u valuti CHF najpovoljniji jer je ta valuta najstabilnija te mu se čini da uopće nije bilo moguće sklopiti ugovor o kreditu za kupnju vozila u nekoj drugoj valuti već su samo radili kredite u CHF; da je pročitao i potpisao taj ugovor, te mu je bilo kazano da će mu mjesečna rata otplate biti negdje između 1.100,00 kn ili 1.200,00 kn što mu je odgovaralo te je odmah dao nalog da mu se iznos rate odbija od plaće; da je 5 godina otplaćivao kredit na taj način, ali kako je rata kredita dvostruko narasla, to je podignuo drugi kredit te je sa 6.000,00 EUR vratio navedeni kredit podignut za kupnju vozila; na upit koliko je bio upozoren u banci o spornim odredbama koje se tiču kamatne stope i valutne klauzule te o nekakvim posljedicama koje se mogu dogoditi u budućnosti, naveo je da mu je bilo prihvatljivo da npr. rata kredita malo naraste, tj. 100,00 do 200,00 kuna, ali da mu je netko u banci kazao da će rata kredita možda narasti dvostruko, sigurno ne bi dizao taj kredit; na upit je li imao mogućnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli mijenjati kroz pregovore s djelatnikom banke, naveo je da mu je kad je došao u banku radi kreditiranja bio nuđen gotov napisani ugovor; da sada zna značenje pojma "promjenjiva kamata", dok u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije znao značenje tog pojma jer mu je bilo kazano da je kamatna stopa 4,5%; da je od banke dobivao dopise u kojima se navodilo koliko je dužan, a ne zna sa sigurnošću je li možda u tim dopisima bilo i obavijesti o promjeni kamatne stope; da je njemu od plaće odbijalo fiksni iznos, a kako je mjesečna rata rasla, to je tu razliku morao uplaćivati osobno u banci.

Iskazu tužitelja se poklanja vjera jer je djelovao uvjerljivo, a osim toga ni tuženik nije nekakvim drugim protudokazima dokazao suprotno ili doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja.

6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za navesti je sljedeće.

Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. je pravomoćno okončan kolektivni spor u odnosu na tuženika na način da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je presuđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje. Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

6.1.Treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (a prema iskazu tužitelja njemu je ponuđen takav ugovor) pojedinačno pregovaralo. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03), a o čemu će i u nastavku biti riječi.

Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo. Tuženik s druge strane nije dostavio svoje Opće uvjete ili druge akte koji bi se primjenjivali, a iz kojih bi bilo vidljivo da se na jasan i detaljan način pojašnjava u kojim situacijama i pod kojim uvjetima se može mijenjati kamatna stopa. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni, a među strankama nije niti sporno da nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva (a isto proizlazi i iz prihvaćenog iskaza tužitelja). Takva ugovorna odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

Osim toga, kod tipiziranog ugovora (a tužitelja je dočekao gotov, napisani ugovor) se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

6.2.Tuženik možda i jest u skladu s odredbama propisa o potrošačkom kreditiranju o svakoj promjeni kamatne stope obavijestio potrošača ovdje tužitelja, ali treba reći da je o ovom pravnom pitanju VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.

6.3.Što se tiče tuženikovih navoda o mogućnost raskida ugovora (zbog promijenjenih okolnosti), treba reći da je zakonska mogućnost raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti postojala i u vrijeme kad su VTS RH i VSRH u kolektivnom sporu donosili odluke u svezi kredita (drugih banaka) s promjenjivom kamatnom stopom, a na primjenu materijalnog prava sudovi paze po službenoj dužnosti. Da su ti sudovi smatrali da je mogućnost raskida ugovora činjenica koja će omogućiti bankama da dobiju taj spor, onda bi zasigurno odbili tužbeni zahtjev udruge potrošača. Utoliko, ovaj sud je mišljenja da se i spram tuženika može zaključiti kako ne može ići na štetu potrošača činjenica da on zbog izmjene kamatne stope i rasta tečaja CHF nije tražio raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

6.4.Isto tako, treba reći da pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

6.5.Sve gore navedeno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovorne odredbe koje u sebi sadrže valutnu klauzulu pa bi i te odredbe bile ništetne.

Ovo posebno i stoga jer tuženik nijednim dokazom nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo.

Naročito se navodi da tužitelj kao potrošač (koji nije ni obrtnik ni poduzetnik i koji kupuje vozilo za privatne svrhe), po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir njegov iskaz te manjak tuženikovih dokaza, nije bio dovoljno informiran o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji se sklapaju u valuti švicarski franak i da nije o postojećem riziku obaviješten uredno i u razumnoj mjeri da bi mogao razumjeti sporne odredbe.

6.6.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Budući da je u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača tek 14.6.2018., to do podnošenja tužbe 10.5.2021. zastarni rok od 5 godina nije istekao.

7.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I. i II. Pritom se skreće pozornost i na sudsku praksu (ŽS Split: Gž-2318/23) koja se tiče upravo ovog tuženika u pravno sličnom predmetu.

7.1.Što se tiče odluke pod točkom III., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a), a potrošači nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu mogu tražiti i stečeno bez osnove, ne samo naknadu štete.

S obzirom na utvrđenje nakon provedenog vještačenja koji iznos je tuženik stekao bez osnove, to je ovaj sud dosudio tužitelju pojedinačne mjesečne iznose navedene u izreci pod III. nakon što su isti konvertirani u EUR po fiksnom tečaju, odnosno kad se oni zbroje riječ je o iznosu od 4.393,05 EUR nakon konverzije.

Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju netom navedeni iznos od 4.393,05 EUR.

7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.

Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

8.1.Tužitelju je valjalo priznati sukladno traženju: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 28.9.2022., 30.8.2023., te za ročišta od 18.10.2022., 16.7.2024., 20.11.2024., po 25 bodova za podnesak od 20.3.2024. i ročište od 30.8.2024., 50 bodova za ročište za objavu presude što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.750,00 EUR. Tom iznosu treba dodati 45,12 EUR pristojbe tužbe te 265,45 EUR troškova vještačenja pa se dobije iznos od 2.060,57 EUR. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 7.siječnja 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka