Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-762/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik MS, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik MR, odvjetnik u [obrt] u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1379/2023-45 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1379/2023-45 od 17. lipnja 2024. i sudi:

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj H3-3735909-1974-2016 od 1.5.2016. "[adresa], 03.05.2017.godine" kojeg je tuženik [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa] dao tužitelju SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nedopuštena i nezakonita.

II. Utvrđuje se da radni odnos između tužitelja SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao radnika i tuženika [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao poslodavca nije prestao, te se nalaže tuženiku kao poslodavcu u roku od 8 dana vratiti tužitelja kao radnika na radno mjesto Voditelj grupe 2 - Odsjek za tehničke usluge korisnicima regije 2 (2) - Odjel za tehničke usluge korisnicima - Regija 2 - Područje za korisničko iskustvo (CCO), a ukoliko to ne bi bilo moguće na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim znanjima, radnom iskustvu, radnom stažu i stručnoj spremi."

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.439,06 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj H3-3735909-1974-2016 od 1. svibnja 2016. "[adresa], 03.05.2017. godine" kojeg je tuženik [trgovačko društvo] dao tužitelju SK nedopuštena i nezakonita. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je radni odnos između tužitelja SK, kao radnika i tuženika [trgovačko društvo], kao poslodavca nije prestao, te se nalaže tuženiku kao poslodavcu u roku od 8 dana vratiti tužitelja kao radnika na radno mjesto Voditelj grupe 2 - Odsjek za tehničke usluge korisnicima regije 2 (2) - Odjel za tehničke usluge korisnicima - Regija 2 - Područje za korisničko iskustvo (CCO), a ukoliko to ne bi bilo moguće na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim znanjima, radnom iskustvu, radnom stažu i stručnoj spremi. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] isplatiti tužitelju SK parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjskog presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se sukladno žalbenim navodima presuda preinači. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika od 3. svibnja 2017. temeljem čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.- u daljnjem tekstu: ZR-a) te za vraćanje na rad sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a.

5. Prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio:

- da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 3. svibnja 2017. (list 10-11 spisa) tužitelju ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa time da je Odjel za korporativnu sigurnost proveo istragu vezanu uz zlouporabu procesa otkupa CPE opreme i da je istom utvrđeno da je radnik u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 2. veljače 2017. zlouporabio proces otkupa CPE opreme i prekoračio data ovlaštenja na način da je u više navrata novčane vrijednosti GSM bona od 50,00 kuna, namijenjene korisnicima od kojih se vrši otkup CPE opreme, uplaćivao na prepaid korisničke račune osoba koje na isto nisu imale pravo;

- da je u Odluci navedeno da je takvim postupanjem radnik nanio materijalnu štetu poslodavcu i da je obzirom na težinu i ozbiljnost povreda, pogotovo činjenicu da je radnik sustavno kroz duže vremensko razdoblje zloupotrebljavao proces otkupa CPE opreme, poslodavac izgubio povjerenje u radnika;

- da je također navedeno da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane obzirom na sadržaj Izjave tužitelja od 21. ožujka 2017. (list 25-26 spisa) i da je tužitelju prije otkazivanja takvo pravo omogućeno sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a time da u svom iskazu tužitelj ne spori da je tu izjavu vlastoručno pisao i da je on doista bonove nadoplaćivao u korist obitelji i kolega, a kao što je to i napisao u Izjavi;

- da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da su tuženikovi tehničari vršili otkup CPE opreme temeljem Upute, koja je bila objavljena na tuženikovom Internetu, a osim navedene Upute, tehničari od poslodavca nisu dobili dodatna objašnjenja u vezi primjene Upute i vršenja otkupa CPE opreme;

- da iz Upute Info 11/2013 (dalje: Upute) proizlazi da se od 1. veljače 2013. uvodi otkup CPE opreme kao trajna ponuda za sve postojeće i bivše korisnike MaxADSL i MaxIPTV usluga koji su do 31. kolovoza 2010. od HT-a kupili CPE opremu, s time da se ponuda odnosi isključivo na ispravne uređaje u vlasništvu korisnika, a korisnicima od kojih se otkupi neki od uređaja, daje se GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn koji će automatikom biti nadoplaćen na prijavljeni GSM broj (list 14 i list 37-40 spisa);

- da iz Uputa proizlazi da jedan korisnik ima pravo na jednu pogodnost za svaki otkupljeni uređaj, a dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-Mobile Prepaid tarife ili Simpe;

- da Uputom nije predviđen način postupanja u slučaju da korisnik od kojeg se otkupi CPE oprema nema prepaid broj pa iz tog razloga GSM bon od 50,00 kn ne može biti uplaćen na korisnikov broj, što znači da donoseći Uputu tuženik nije predvidio takvu situaciju i nije odredio kako trebaju postupati tehničari u slučaju da se bon od 50,00 kn ne može uplatiti korisniku od kojeg se otkupljuje oprema;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je bonove od 50,00 kn dobio na raspolaganje od korisnika od kojih je otkupio opremu i da istima bon nije bio potreban te su mu rekli da može raspolagati bonom od 50,00 kn te je iste uplaćivao u korist obitelji i kolega;

- da tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da tužitelj nije korisnicima od kojih je otkupljivao opremu ponudio nadoplatu bona od 50,00 kn, kao i da tužitelj nije imao odobrenje korisnika da bon od 50,00 kn uplati na broj mobitela osobe koju sam odredi;

- da se iz sadržaja Upute zaključuje da dodijeljeni bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-Mobile prepaid tarife ili Simpe, slijedom čega je korisnik, od kojeg se otkupljivala oprema, bio ovlašten raspolagati bonom koji je stekao na temelju otkupa opreme, što znači da je bio ovlašten odrediti broj mobitela na koji će se uplatiti bon od 50,00 kn;

- da tuženik nije održao edukaciju tehničara u vezi primjene Upute, niti im je dao dodatna pojašnjenja o načinu postupanja prilikom otkupa opreme za slučaj kada bon nije moguće uplatiti na broj mobitela korisnika od kojeg se otkupljuje oprema;

- da tužitelj svojim postupanjem nije tuženiku nanio štetu.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te je utvrdio da je predmetna Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao te naložio tuženiku da tužitelja vrati na posao.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti jer je protivan rezultatima provedenog dokaznog postupka.

8. Prema odredbi čl. 115. st. 1. alineja 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni roku (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog između ostalog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost istog se traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

9. Dakle, u smislu prethodno citiranih odredbi na poslodavcu je teret dokaza da zbog određenog postupanja radnika, a koje poslodavac smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa, a za njega je neprihvatljivo, je ostvaren razlog za otkazivanje ugovora o radu radniku.

10. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, a suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, tuženik (poslodavac) je te razloge i dokazao.

11. Odredbom čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a predviđena je mogućnost da sud drugog stupnja odlučujući o žalbi i bez rasprave utvrđuje odlučne činjenice ukoliko ih je moguće utvrditi na temelju isprava ili izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li sud prvog stupnja prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr 905/16-2 od 5. prosinca 2017., Rev -1696/2015-2 od 9. travnja 2019. i dr.).

12. U Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (list 10 spisa) navodi se da je Odjel za korporativnu sigurnost proveo istragu vezanu uz zlouporabu procesa otkupa CPE opreme i da je istom utvrđeno da je radnik u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 2. veljače 2017. zlouporabio proces otkupa CPE opreme i prekoračio data ovlaštenja na način da je u više navrata novčane vrijednosti GSM bona od 50,00 kuna, namijenjene korisnicima od kojih se vrši otkup CPE opreme, uplaćivao na prepaid korisničke račune osoba koje na isto nisu imale pravo i da je takvim postupanjem, tj. protupravnim korištenjem sredstava poslodavca, radnik nanio materijalnu štetu poslodavcu i da je obzirom na težinu i ozbiljnost povreda, pogotovo činjenicu da je radnik sustavno kroz duže vremensko razdoblje zloupotrebljavao proces otkupa CPE opreme, poslodavac izgubio povjerenje u radnika. Nadalje se navodi da, uzimajući u obzir vrstu i težinu povreda te činjenicu da je opisane povrede tužitelj radio kroz duže vremensko razdoblje, da tužitelj nije pisano upozoren, a da zbog navedenih okolnosti nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini te da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane i da je tužitelju prije otkazivanja takvo pravo omogućeno sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a.

12.1. Tužitelj u svom iskazu ne spori da je Izjavu od 21. ožujka 2017. (list 25-26 spisa) vlastoručno pisao i da je on doista bonove nadoplaćivao u korist obitelji i kolega, a kao što je to i napisao u „Izjavi“.

13. Otkup CPE opreme, a koji je tuženik uveo od 1. veljače 2013. , bio je reguliran Uputom tuženika namijenjenom njegovim radnicima - tehničarima koji su radili na tim poslovima (stranica 14 spisa). Iz Upute proizlazi da se od 1. veljače 2013. uvodi otkup CPE opreme kao trajna ponuda za sve postojeće i bivše korisnike MaxADSL i MaxIPTV usluga koji su do 31. kolovoza 2010. od HT-a kupili CPE opremu, s time da se ponuda odnosi isključivo na ispravne uređaje u vlasništvu korisnika, a korisnicima od kojih se otkupi neki od uređaja, daje se GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn koji će automatikom biti nadoplaćen na prijavljeni GSM broj. Iz Uputa također proizlazi da jedan korisnik ima pravo na jednu pogodnost za svaki otkupljeni uređaj, a dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-Mobile Prepaid tarife ili Simpe.

13.1. Nije sporno da je tužitelj s tim uputama bio upoznat.

14. Evidentno je i nesporno da je smisao i svrha provođenja projekta „otkup CPE opreme od korisnika“, a koji je uključivao i GSM bon u vrijednosti 50,00 kn bila povrat starijih, a ispravnih uređaja (očito radi poticanja na uvođenje novih tehnologija tj. uređaja), za što se korisnike nagrađivalo GSM bonom u vrijednosti 50,00 kn, a koji je mogao iskoristiti postojeći korisnik s kojim se sklopio pravni posao ili neki drugi korisnik T-Mobile Prepaid tarife ili Simpa. Polazeći od navedenog i smislenim tumačenjem sadržaja upute o otkupu CPE opreme od korisnika, nameće se jasna i nedvojbena ocjena kako su GSM bonovi u vrijednosti 50,00 kn bili namijenjeni za korisnika od kojeg je uređaj otkupljen, a on ga je pak mogao namijeniti i nekom drugom korisniku T-Mobile Prepaid tarife ili Simpa. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je taj koji je u poslovima otkupa CPE opreme nastupao kao ovlašteni radnik tuženika, u vrijeme svoga radnog vremena i pri izvršavanju radnih obveza koje ima prema tuženiku slijedom čega je izvjesno da u odnosu na otkupljene uređaje tuženika - CPE opremu tužitelj nikako nije imao položaj korisnika, a to pak znači da i nije bio ovlašten raspolagati tj. koristiti GSM bonove, a kako je on to činio (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnoj odluci poslovni broj Rev 104/2020-3 od 25. travnja 2023./list 145 spisa).

15. Ovu okolnost, a koja jasno proizlazi iz uputa tuženika prvostupanjski sud nije imao u vidu kada je ocjenjivao konkretno postupanje tužitelja kao radnika tuženika, u svjetlu kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja uz ostalo onih iz čl. 20. i čl. 22. Ugovora o radu, kojim su se ugovornim odredbama tužitelj obvezao svoje ponašanje prigodom izvršavanja poslova svog radnog mjesta uskladiti s etičkim načelima te na taj način pridonositi uspješnosti i ugledu poslodavca; a nepridržavanje i kršenje odredbi akata poslodavca te odredbi tog ugovora predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

16. Tužitelj je, kao zaposlenik tuženika, trebao biti svjestan izostanka ovlaštenja na korištenje i raspolaganje predmetnim bonovima, te u slučaju takvog savjesnog i etički jedino prihvatljivog postupanja (odbijanjem iskorištavanja ponuđenih mu bonova) imovina tužitelja ne bi umanjena za vrijednosti bonova, nego bi ti bonovi ostali neiskorišteni, čime bi tuženiku izostala šteta. Stoga, tvrdnje tužitelja da je imao ovlaštenje korisnika koji su vraćali staru opremu da bonove zadrži za sebe nisu od značaja za ocjenu neprihvatljivosti postupanja tužitelja. Naime, neovisno o tvrdnjama tužitelja, a koje je kao relevantne prihvatio i prvostupanjski sud, da se radi o neiskorištenim i prepuštenim bonovima od strane korisnika, radi se o namjenskim sredstvima poslodavca (tuženika), a koja novčana sredstva je tužitelj bez ovlaštenja poslodavca uplaćivao na svoj korisnički račun te korisničke račune sebi bliskih osoba, koje postupanje tužitelja, prema shvaćanju ovog suda, predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Pri čemu okolnost da su stvarnu isplatu radili administratori tuženika nije od utjecaja jer su se isplate vršile prema podacima koje je unosio tužitelj.

17. Slijedom izloženih razloga, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen s tužiteljem zbog povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

18. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to ne učini. Smisao odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a jest da se radnika za kojeg je utvrđeno od strane poslodavca da je kršio obveze iz radnog odnosa upozori na obveze iz radnog odnosa, kao i na mogućnost negativnih posljedica koje po njega mogu nastupiti ukoliko nastavi sa takvim nedopuštenim postupanjem, a iznimka je propisana u slučaju postojanja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavaca takvo upozorenje.

19. Prema ocjeni ovog suda povreda za koju je utvrđeno da predstavlja opravdan razlog za predmetni otkaz ima karakter povrede u odnosu na koju ne bi bilo opravdano očekivati pisano upozorenje poslodavca u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a. Naime, imajući u vidu da se radi o višestrukom nedopuštenom postupanju tužitelja (62 puta) u dužem vremenskom razdoblju (preko godinu dana) i da je tužitelj od 1. svibnja 2016. obavljao poslove Voditelja grupe, zbog čega je tuženik opravdano od tužitelja očekivao veću profesionalnost i besprijekornost u postupanju sa imovinom tuženika, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju radi se o situaciji kada od poslodavca nije bilo opravdano očekivati da pisano upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza.

20. Stoga je slijedom svega navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 115 . st. 1. toč. 3. ZR-a valjalo utvrditi da je tužitelj utvrđenim ponašanjem prekršio svoje obveze iz radnog odnosa te je stoga tuženik imao opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja pa je valjalo žalbu tuženika u cijelosti uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a na način da je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja tužitelja na radno mjesto te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

21. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 155. i 164. st. 2. ZPP-a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa) te je tuženiku, u okviru zatraženih troškova (stranica 160 spisa), priznata jednokratna nagrada za zastupanje u postupku Pr-2195/2017 u iznosu od po 265,44 eura (Tbr. 7.2.), jednokratna nagrada za zastupanje u novom postupku 500,00 eura (Tbr. 7.2.), trošak sastava prve žalbe 79,63 eura (Tbr. 10. 2.), trošak sastava revizije 106,18 eura (Tbr.10.6.), trošak sastava druge žalbe 200,00 eura, ukupno 1.151,25 eura što zajedno sa PDV od 25 % iznosi 1.439,06 eura koji trošak je dužan tužitelj nadoknaditi tuženiku, s tim da spisu ne prileži dokaz da su pristojbe plaćene.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj