Pn-916/2021-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ZS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Mariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Svjetlani Lidmili, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tuženika Darka Marića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Svjetlane Lidmila, odvjetnice, a po objavi presude dana 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 525,15 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 11. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 2.021,98 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.700,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 25. siječnja 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 132,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2021. do isplate te iznos od 227,28 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 227,28 EUR tekućih od 25. siječnja 2021. do 12. siječnja 2024., kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.653,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 832,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 09.02.2018. oko 08,40 sati u Zagrebu, na križanju Ulice Matka Baštijana i Ulice Dragutina Golika stradao na način da ga je OS nakon kraćeg verbalnog i fizičkog sukoba, u nakani da ga teško tjelesno povrijedi udario nogom u predio međunožja, a uslijed kojeg udarca je tužitelj ZS zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu razdora lijevog sjemenika, a do koje povrede je došlo zbog povrede lijeve strane mošnje pa se tuženik smatra u cijelosti odgovornim za nastalu štetu tužitelju. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede opisane u priležećoj liječničkoj dokumentaciji. Uslijed štetnog događaja tužitelj trpi neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj je dana 25.1.2021. uputio tuženiku odštetni zahtjev te je tuženik istom djelomično udovoljio. Tuženik je tužitelju dana 22.3.2021. isplatio na ime naknade štete iznos od 36.000,00 kn. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 32.000,00 kn sa zateznim kamatama i 1.000,00 kn na ime naknade štete za pruženu tuđu pomoć sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Tužitelj je u podnesku od 11. siječnja 2024., a nakon provedenog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjio tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete za iznos od 525,15 EUR. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.

1.2. Podneskom od 11. siječnja 2024. tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačan tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 360,00 EUR s osnove naknade štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. Dopuštena je djelomična preinaka tužbe prema navedenom podnesku tužitelja temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a), imajući na umu da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tužitelj je tek u cijelosti upoznat sa visinom štete tog vida štete nakon provedenog nalaza i mišljenja vještaka). Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u. Tužbom se točno navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1031/18 od 11. veljače 2020. godine tuženik proglašen krivim što je tužitelja udario nogom u predio međunožja, uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu razdora lijevog sjemenika, a do koje povrede je došlo zbog povrede lijeve strane mošnji. Točno je i da je tužitelj dostavio tuženiku odštetni zahtjev kojemu je tuženik djelomično udovoljio na način da je na ime naknade štete isplatio tužitelju iznos od 36.000,00 kn, dok je iznos iz odštetnog zahtjeva koji prelazi nesporni iznos tuženik osporio, odnosno isti smatra u cijelosti neosnovanim. Slijedom navedenoga, u cijelosti je neosnovan i iznos naknade štete koji tužitelj potražuje, a koji predstavlja razliku između nesporno isplaćenog iznosa do punog iznosa za koji tužitelj tvrdi da mu pripada. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet svakog vida štete koja je nastala tužitelju, isplatom iznosa od 36.000,00 kn tužitelju je naknađena ukupna šteta koja mu je nastala u štetnom događaju. Prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade potrebno je uzeti u obzir i tužiteljev doprinos nastanku štete sukladno odredbi članka 1092. Zakona o obveznim odnosima. Iako je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 12.1.2021. posl.br. Kž-172/2020 tuženik proglašen krivim za predmetnu ozljedu, iz istih presuda također proizlazi da je do nastanka štete došlo nakon prethodnog verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka te je tom prilikom tužitelj uputio udarce tuženiku, odnosno istome prouzročio tjelesne ozljede. Nadalje je iz istih presuda razvidno i da je u konačnici tužitelj taj koji je isprovocirao tuženika, uslijed čega je došlo do štetnog događaja. Naime, iz obje presude jasno proizlazi da je, nakon što je između stranaka završio prvi fizički sukob te su obojica krenuli prema svojim automobilima tužitelj bio taj koji je ″u jednom trenutku ugledao optuženikov (tuženikov) mobitel na zemlji i s ljutnjom ga šutnuo nogom i nastavio hodati prema svom automobilu″. Tek nakon toga je došlo do ponovnog započinjanja fizičkog sukoba u kojemu je tužitelj zaprimio udarac od tuženika, koji je očito bio isprovociran tužiteljevim ponašanjem i ponovnim ulaskom u sukob. U svakom slučaju, tužitelj je doprinio štetnom događaju jer je sudjelovao u verbalnom i fizičkom sukobu s tuženikom, a potom, kada je taj sukob završio, dodatno isprovocirao i razdražio tuženika na način da je šutnuo njegov mobitel. U konačnici je tuženik bio taj koji je cijeli događaj prijavio policiji, dok se tužitelj udaljio, očigledno svjestan da je očigledno sam izazvao sukob. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog kaznenog suda posl. br. K-1031/2018, medicinsku dokumentaciju (list 18-23 spisa), odštetni zahtjev (list 24-26 spisa), službenu zabilješku o dojavi VII. Policijske potaje Zagreb od 9.2.2018. (list 39-41 spisa), ispis poziva i fotografija mobilnog telefona (list 55-56 spisa), fotografije (list 58 spisa), podatke Taekwondo kluba Metalac (list 59 spisa), proveo dokaz saslušanjem stranaka te je proveo medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. sc. Žarku Rašiću i prim. NS dr. med. (list 78- 80 spisa), usmeno saslušao vještake.

4. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1031/18 od 11. veljače 2020. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužitelju nadoknadi štetu. Također, nije sporno niti da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 36.000,00 kn. Između stranaka je međutim, sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja obzirom da tuženik tvrdi da je isplatom tog iznosa tužitelju nadoknadio svu štetu koju je tužitelj pretrpio. Sporno je da li je tuženik doprinio nastanku štetnog događaja.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete. Tužitelj naime, tužbom tvrdi da mu je tuženik nanio udarac nogom u predio međunožja, a u uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu razdora lijevog sjemenika, a do koje povrede je došlo zbog povrede lijeve strane mošnje, uslijed čega je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege.

7. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1031/18 od 11. veljače 2020. tuženik je proglašen krivim što je 9. veljače 2018. oko 8,40 sati u Zagrebu, na križanju Ulice Matka Baštijana i Ulice Dragutina Golika nakon kraćeg verbalnog i fizičkog sukoba sa tužiteljem, u nakani da imenovanog teško tjelesno povrijedi, istoga udario nogom u predio međunožja, a uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu razdora lijevog sjemenika, a do koje povrede je došlo zbog povrede lijeve strane mošnji, dakle drugoga teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11 pa se prema čl. 56 st. 2 i 3 KZ/11 izriče uvjetna osuda i temeljem čl. 118 st. 1 KZ/11 osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko tuženik (okrivljenik) u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

8. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se članak 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pravo na naknadu neimovinske štete temelji se na članku 1100. ZOO kojim je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

9. Članak 12. stavak 3. ZPP propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Tuženik tvrdi da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Kako je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti, sud je radi utvrđenja eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja izveo dokaz saslušanjem stranaka.

10. Tužitelj je iskazao kako je toga dana izlazio sa parkinga tvrtke u kojoj je radio, odnosno Z, išao je na "gablec" po Fallerovom šetalištu u službenom autu. Tuženik ga je prestigao u svom vozilu, stali su na semaforu obojica. Tuženik ga potom pitao da li je retardiran, a nakon toga je i on njega pitao da li je retardiran. Stali su sa strane, udario ga je prvi i nastavio ga lamatati rukama. I on je njega lamatao. Nakon toga su prešli na drugu stranu ceste te su shvatili da to sve nema smisla. Svaki je krenuo prema svom vozilu, on je vidio tuženikov mobitel na podu i šutnuo ga je nogom u "rinzol". Tuženik ga je nakon toga udario nogom u lijevi testis, odnosno cipelom sa željeznim mehaničkim čepom koju je nosio kao zaštitu na radu. Tuženik je bio u radnom odjelu. Došli su u klinč, a tuženik mu je nakon toga zabio glavu par puta u zadnje svjetlo njegovog vozila. Rastavio ih je neki čovjek, on je nakon toga otišao svojim vozilom doma, zvao je hitnu te su mu rekli da se ne radi o hitnom slučaju. Brat ga je nakon toga odveo na hitnu te ga ostavio na prijemu i izvadili mu lijevi testis jer je bio rasipan u nekoliko komada. Točnije, doktor mu je rekao da mu je testis rasipan u tisuću komada. Bio je 3 do 4 tjedna u bolnici, a par mjeseci uopće nije mogao hodati te je praktički ležao pola godine. U to vrijeme živio je sa djevojkom te mu je ona pomagala, a osim nje, pomagali su mu i roditelji koji žive u istoj kući kat ispod. Napominje kako mu je osim svih neugodnosti koje je pretrpio izrazito neugodno kada se skine. Na pitanje da točnije opiše štetni događaj, odnosno kretanje i tužitelja i tuženika isti navodi kako se on nakon što je počelo lamatanje od strane tuženika povlačio unatrag. Na pitanje da pojasni položaj auta stranaka i samih stranaka na početku sukoba isti iskazuje da je tuženik sa svojim autom stao na rinzol dok je on (tužitelj) sa svojim vozilom stao u dvorište sa strane, a sve to nakon zaustavljanja na semaforu, odnosno nakon što ga je tuženik pozvao sa strane da se dogovore. Navodi kako ga je tuženik već čekao u tom dvorištu u kojem je on (tužitelj) zaustavio svoje vozilo pa smatra da je imao namjeru nešto učiniti odnosno napasti ga. To zaključuje po tome kako je tuženik ušao pješke u to dvorište, očito da ih nitko ne bi nitko vidio. Na pitanje iz kojeg razloga je ušao u to dvorište ukoliko je smatrao da tuženik ima namjeru ga napasti odgovora kako je to sad zaključio, a ne tada jer mu je tuženik tada rekao da dođe da se nešto dogovore, odnosno popričaju. Na pitanje iz kojeg razloga je šutnuo mobitel tuženika, a imajući u vidu da je u svom iskazu naveo kako su u jednom trenutku obojica shvatili kako sve nema smisla, odgovara kako je mobitel šutnuo u žaru, jer je bio ljut. Na pitanje tko je prvi odustao od borbe odnosno hrvanja odgovara kako je tuženik prvi odustao odnosno da su obadvojica odustali, a nakon čega je on šutnuo mobitel s tim da ističe kako ga je tuženik prethodno udario par puta šakom u glavu. Na pitanje da li ga je tuženik prethodno udario par puta šakom u glavu prije odustanka od sukoba odgovara kako je to bilo prije odustanka od sukoba. Na pitanje koliko je bilo udaljeno mjesto sukoba od tužiteljevog automobila isti navodi kako je udaljenost bila otprilike 10 do 15 m, možda i više, odnosno 20 m. Na pitanje da li ga je tuženik udario odmah kada je izašao iz automobila pokraj automobila odgovara da jest. Na pitanje koliko je trajao njihov sukob isti odgovara kako ne može iskazati, kako je možda trajao minutu a možda par minuta. Na pitanje da li je zvao policiju odgovara kako nije zvao policiju jer je bio u stanju šoka, zvao je samo hitnu jer je izgubio 2 do 3 litre tekućine odnosno vode. Tužitelj navodi kako je policija dolazila u bolnicu, htjeli su ga ispitati no kako je bio pod narokozom, nisu ga ispitali. Na pitanje da li je i prije udarca u testis bio tako loše, odnosno da li je izgubio tekućinu i prije udarca u testis odgovara kako nije jer da se prije udarca u testis radilo o udarcima šakama koje je dobio, od čega je imao hematome. Na pitanje u kojem smjeru je bio okrenut u odnosu na tuženika u trenutku kada je zadobio udarac u testis odgovara kako se tuženik nalazio lijevo od njega, a udarac mu je zadao sa strane, htio ga je i drugi puta udariti u testis, ali se on izmaknuo, nakon čega su se po drugi puta pohrvali. Na pitanje da li je ikad trenirao kakve borilačke vještine odgovara kako je trenirao taekwondo, da se htio braniti, bilo bi potpuno drugačije.

11. Tuženik je iskazao kako je iskaz tužitelja "kriv". On je predmetne zgode obavljao servis na vozilu mušterije, mijenjale su se kočnice pa je išao na probu tim vozilom kako bi isprobao kočnice i kretao se po Baštijanovoj ulici. Vozio je ispred tužitelja, pretpostavlja da je tužitelj bio u rivoltu zbog njegove vožnje jer je isprobavao kočnice pa je na semaforu stao pored njega, a bio je u traci za skretanje prema lijevo. Dobacio mu je da što se vozi kao divljak, na što mu je on odgovorio da što ga briga kako ja vozi, neka gleda svoja posla. On je s tog semafora skrenuo u desno u Golikovu ulicu iz svoje trake, a u tom trenutku tužitelj je krenuo za njime. Prestigao ga je i zaustavio se ispred njega. Izašao je iz svog vozila van, a i on je izašao iz svog vozila, nakon čega ga tužitelj bez ikakvog razgovora odmah napao te mu je zadao udarac u prsni koš. U tom prvom napadu njegov telefon je ispao pored vozila. U toj samoobrani izmijenili su par udaraca. On se nakon toga povukao skroz odostraga preko ceste. On je također odlazio i kad više nije mogao do njega, vidio je njegov telefon i šutnuo ga. On mu je nakon toga dobacio da će pozvati policiju jer ga napao i razbio mu telefon. Dok je zvao policiju on je sjeo u svoje vozilo i udaljio se sa mjesta događaja, nakon što je pozvao policiju tužitelj se vratio i s leđa ga udario šakom u potiljak odnosno stražnju stranu glave i to za vrijeme dok je razgovarao sa policijom. On ga je u samoobrani lupio nogom u testis iako ga je zapravo htio odgurnuti od sebe. Navodi kako nije imao radne cipele s metalnom kapicom jer je oslobođen obveze nošenja istih zbog operacije kralježnice. Tom prilikom je nosio crne Adidas gojzereice, onakve kakve je nekoć znala nositi policija, a one su dosta lagane za biti u njima. Nakon tog udarca u testis, u samoobrani je on tužitelja obujmio rukama da ga onesposobi za daljnji napad i pali su obojica na pod. Stajali su pored njegovog vozila, odnosno vozila klijenata čije je vozilo popravljao, tužitelj ga je opet htio tući nakon što ga je udario u testis, pa ga ja obujmio, a u padu je tužitelj udario u stražnje svjetlo vozila njegove mušterije. Navodi kako to nije bio neki jaki udarac jer se nije razbila lampa i nije bilo oštećenja na vozilu. Nakon što je pozvao policiju da sačini zapisnik tužitelj je otišao sa mjesta događaja i nije ih sačekao. On je tom prilikom zadobio potres mozga i kolege su ga odvezle na hitnu. Na pitanje tuženiku koliko puta je zvao policiju odgovara kako je policiju zvao 2 puta. Za vrijeme prvog poziva je morao prekinuti isti jer ga je tužitelj udario s leđa. Na pitanje da li je policiji dao podatke o vozilu tužitelja odgovara kako jest. Na pitanje zašto je izašao iz vozila na početku kada ga je tužitelj pozvao odgovara kako je vidio kako je tužitelj agresivan pa je procijenio kako se može više braniti ako izađe iz vozila jer da je u vozilu nezaštićen, a i radilo se o vozilu mušterije pa ga je bilo strah da ne ošteti vozilo mušterije. Na pitanje tuženiku da li je mogao zaobići tužitelja na početku kada mu je svojim vozilom prepriječio put odgovara kako nije mogao zaobići vozilo tužitelja jer se radi o cesti sa 2 trake, s tim da svaka traka ima svoj smjer, a u traci pored dolaze vozila iz suprotnog smjera.

12. O samom štetnom događaju postoje dakle oprečni iskazi parničnih stranaka o tome tko je prvi započeo sa fizičkim napadom u prvom dijelu i drugom dijelu fizičkog sukoba stranaka. Sud ocjenjuje iskaz tužitelja vjerodostojnim u onim dijelovima koji su podudarni iskazu tuženika, a koji se odnose na to da je došlo do fizičkog sukoba stranaka koji se odvijao u dva dijela pa su stranke u prvom dijelu fizičkog sukoba razmijenile udarce te je u prvom dijelu sukoba tuženiku mobilni telefon ispao pored vozila, a nakon tog prvog dijela fizičkog sukoba stranke su se razdvojile, odnosno odustale od sukoba i krenule prema svojim vozilima, a nakon čega je tužitelj vidio tuženikov mobitel na podu i šutnuo ga je nogom u rub kolnika ("rinzol"), a nakon toga je došlo do ponovnog sukoba između njih te je u tom drugom dijelu sukoba tužitelj zadobio razdor lijevog testisa, što je u konačnici dovelo do odstranjenja lijevog testisa. Sud iskaze stranaka ne prihvaća u dijelovima u kojima oprečno iskazuju, posebice glede toga tko je prvi započeo sa fizičkim napadom u prvom i drugom dijelu fizičkog sukoba stranaka.

13. Odredbom članka 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Stavkom 2. istog članka propisano je da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. Odredbom članka 1106. ZOO, propisano je da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

14. Sud dakle, u postupku smatra utvrđenim da je tuženik 9. veljače 2018. oko 8,40 sati u Zagrebu, na križanju Ulice Matka Baštijana i Ulice Dragutina Golika, nakon kraćeg verbalnog i fizičkog sukoba sa tužiteljem, u nakani da imenovanog teško tjelesno povrijedi, istoga udario nogom u predio međunožja, a uslijed kojeg udarca je tužitelj zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu razdora lijevog sjemenika, a do koje povrede je došlo zbog povrede lijeve strane mošnji, dakle istoga teško tjelesno ozlijedio, uslijed čega je tužitelj pretrpio štetu. Slijedom toga, nedvojbeno je da je tuženik tužitelju odgovoran za štetu koju je sukladno čl. 1045. st. 1. ZOO, dužan i nadoknaditi. Međutim, jednako tako, sud smatra i da su, sukladno čl. 1092., u svezi s čl. 1106. ZOO, ispunjene i pretpostavke za primjenu pravila o podijeljenoj odgovornosti za štetu. Naime, u postupku je na temelju iskaza stranaka utvrđeno da je tužitelj nakon što je završio prvi dio fizičkog sukoba stranaka i nakon što su stranke odustale od sukoba i krenule svaka prema svome vozilu izazvao i isprovocirao drugi dio sukoba stranaka pa je nakon što je vidio tuženikov mobilni telefon na podu, šutnuo isti nogom u rub kolnika ("rinzol") pa je nakon toga je došlo do ponovnog sukoba između njih jer je tuženik bio isprovociran tim činom tužitelja između te je upravo u tom, drugom dijelu sukoba, a do kojeg je došlo opisanim činom tužitelja, tužitelj zadobio razdor lijevog testisa, što je u konačnici dovelo do odstranjenja lijevog testisa. Stoga je ocjena ovog suda da je tužitelj provocirajući i izazivajući tuženika na način da je nogom šutnuo tuženikov mobitel u rub kolnika, a nakon što je prethodno završio prvi dio fizičkog sukoba između njih i nakon što su se obojica uputili prema svojim vozilima doprinio nastanku štetnog događaja jer je nakon toga došlo do drugog dijela fizičkog sukoba između stranka, i to u omjeru od 20 %, slijedom čega ima pravo na naknadu štete sniženu za navedeni doprinos. Prema ocjeni suda odgovornost tuženika je veća i iznosi 80 %. Sud pritom smatra da je odgovornost tuženika veća jer takva provokacija tužitelja ne može i ne smije biti opravdanje za nanošenje teške tjelesne ozljede. Osim toga, odgovornost tuženika je prema ocjeni suda veća i zbog toga što je tuženik tužitelja udario nogom, točnije robusnom obućom-Adidas gojzericom (radi se obući kakvu je je nekoć znala nositi policija kako to navodi sam tuženik) u vrlo osjetljivi dio muškog tijela-predio međunožja gdje je bilo sasvim izvjesno da bi tužitelj mogao pretrpjeti tešku ozljedu u vidu razdora testisa pa je stoga odgovornost tuženika veća od tužiteljeve.

15. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, izveo je dokaz saslušanjem stranaka te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića i dr. NS od 29. prosinca 2023. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio razdor lijevog testisa s hematokelom (nakupljanjem krvi), što je u konačnici dovelo do odstranjenja lijevog testisa. Između štetnog događaja i ozljede postoji izravna uzročno-posljedična veza. U tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Fizičke boli jačeg intenziteta tužitelj je trpio sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta sumarno 10 dana, a slabijeg intenziteta sumarno 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 1 tjedan. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni osjećaj neugode i tjeskobe, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Tuđa pomoć pružana od strane ukućana bila mu je potrebna nakon napuštanja bolničkog liječenja sumarno 5 dana po 3 sata dnevno, zatim 30 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno pri uobičajenim kućanskim poslovima, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Naruženost, kao posljedicu ovog štetnog događaja, vještaci cijene kao naruženje srednjeg stupnja, a ona je vidljiva kada je tužitelj gol, postoji ožiljak i blaži deformitet na lijevoj strani skrotuma (mošnji) te je jasno vidljivo kako ima samo jedan testis. Navedeno je vidljivo kada se gleda navedeno područje, tj. skrotum. Liječenje tužitelja završeno tj. stanje se stabiliziralo oko 2 mjeseca nakon štetnog događaja, dakle oko 9.4.2018. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno vještaci cijene s kirurškog stajališta 20 %, a kao posljedica gubitka jednog testisa u životnoj dobi od 21 godine života te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

15.1. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka tako i usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud ,pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještaci su, osim uvida u medicinsku dokumentaciju, izvršili i pregled tužitelja. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

16. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužitelja, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužitelj povodom ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da mu je smanjena životna aktivnost u omjeru od 20 %, uslijed čega trpi duševne bolove. Kod tužitelja je uslijed štetnog događanja nastupilo naruženje srednjeg stupnja. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 90 sati.

18. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrpio, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužitelj trpio i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti, sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, bolničko liječenje, operativni zahvat i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (20 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (20 godina), njegov preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Osim toga, sud je prilikom dosuđivanja naknade imao u vidu i opseg, stupanj, položaj i vidljivost naruženja (radi se o naruženju srednjeg stupnja koje je uočljivo trećima samo ponekad), kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog naruženja tužitelj trpi.

20. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 8.500,00 EUR pa bi mu s tog osnova s obzirom na utvrđeni omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 20 % pripalo 6.800,00 EUR. Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je najprije utvrditi naknadu ukupne neimovinske štete te zatim tako utvrđenu visinu štete umanjiti za omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 20 %, a onda umanjiti tako dobiveni iznos za nesporno isplaćenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 36.000,00 kn (4.778,02 EUR) (tako i VSRH u Rev 472/2022-2 od 30. kolovoza 2022. i Gzz-181/04-2 od 23. veljače 2005.) pa mu s tog osnova pripada 2.021,98 EUR.

19. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelja, utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 5 dana po 3 sata dnevno, zatim 30 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno pri uobičajenim kućanskim poslovima, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično te da su istu tužitelju pružali tadašnja djevojka i roditelji. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 450,00 EUR (90 sati x 5,00 EUR). Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je najprije utvrditi naknadu ukupne štete s osnova tuđe pomoći i njege te zatim tako utvrđenu visinu štete umanjiti za omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 20 % (tako i VSRH u Rev 472/2022-2 od 30. kolovoza 2022.) pa bi mu s tog osnova s obzirom na utvrđeni omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 20 % pripalo 360,00 EUR.

20. Dakle, konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 3.721,98 EUR je djelomično osnovan za iznos od 2.021,98 EUR (točka I izreke presude), dok je za iznos od 1.700,00 EUR isti neosnovan (točka II izreke presude). Nadalje, konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 360,00 EUR u cijelosti je osnovan (točka III izreke presude).

21. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je imao u vidu upravo navedenu odredbu. Budući da se tužitelj dana 25. siječnja 2021. obratio tuženiku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznos od 132,72 EUR (iznos koji je postavljen u tužbi) pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja (tako i odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.).Tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana izvršene preinake za povišeni iznos zahtjeva, odnosno od prvog slijedećeg dana, a ne od podnošenja zahtjeva. Pri tome se ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., broj Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015. Rev 376/2023 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev. Stoga su zatezne kamate na za povišeni iznos od 227,38 EUR (iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan s osnove naknade štete za pruženu tuđu pomoć i njegu) dosuđene od prvog slijedećeg dana od dana izvršene preinake, dok je sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 25. siječnja 2021. pa do 12. siječnja 2024. tužitelj odbijen (točka IV. izreke).

22. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 79,18 % (osnov 100 %, a visina 58,35 %), a tuženik u mjeri od 20,82 % (osnov 0 %, a visina 41,65 %). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 58,36 %. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 15.6.2021. i 11.1.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 9.4.2021., 3.10.2023., 14.10.2024. i 25.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 2.000,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 58,36 %, tako je parnični trošak tužitelju dosuđen u istom omjeru pa iznosi 1.167,20 EUR. Tužitelju je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,13 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 45,13 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 396,16 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.653,62 EUR (točka V. izreke presude), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova tužitelj odbijen (točka VI. izreke presude).

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 87,27 EUR

2. tuženiku po punomoćnici