Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1426/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-196/2021 od 19. siječnja 2024., 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-196/2021 od 19. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi ističe da pobijana odluka nije pravilna niti zakonita jer da sud prvog stupnja nije ovlašten u tom stadiju postupka donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odredbe jer ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i saslušanje stranaka. Dalje navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da bi odredba o prorogaciji nadležnosti bila nepoštena, ali da se sud uopće na osvrće na činjenicu da bi stvarno nadležni sud u Rijeci bio mjesno nadležan i da nije postojala prorogacija nadležnosti u ugovoru o kreditu, sukladno odredbama članka 46. i 48. ZPP-a. Tuženik ističe da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje svoju nadležnost na temelju odredbe članka 59. ZPP-a i odredbe članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16. – dalje: ZPK).

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti iz članka 21. Ugovora o kreditu od 15. travnja 2006. predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, budući da se radi o odredbi kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača, o kojem se nije pojedinačno pregovaralo i koja je odredba formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj i kao takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu, bio izvrgnut troškovima, kao što su troškovi putovanja (oko 100 km u jednom smjeru od prebivališta do [adresa]), te dodatnog ulaganja vremena. Utvrđuje da je tužitelj zaposlen i prima plaću od 1.200,00 eur mjesečno i radi u prvoj smjeni te bi trebao uzimati slobodan dan – godišnji odmor, a što bi za tužitelja iziskivalo troškove, a sve navedeno se ne bi odnosilo na tuženika. Stoga je po ocijeni suda prvog stupnja prorogacijska klauzula iz članka 21. ugovora o kreditu ništetna.

7. Dalje sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu u [adresa] kao mjestu svojeg prebivališta sukladno odredbi članka 19.l stavka 1. ZPK-a te je time iskoristio svoje pravo izbora mjesno nadležnog suda između tog suda i suda općemjesne nadležnosti. S obzirom na navedeno, odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan.

8. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, niti su počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju tuženik ističe u žalbi, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je isto moguće ispitati.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud ocjenu nepoštenosti predmetne ugovorne odredbe nije donio bez prethodno provedenog kontradiktornog postupka vrijeđajući načelo saslušanja stranaka jer iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti dostavio tužitelju radi očitovanja, da se tužitelj očitovao na taj prigovor i da su stranke o prigovoru mjesne nenadležnosti raspravljale i na pripremnom ročištu, stoga je neosnovan i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna.

11. Također, pravilo je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan, iako se pogrešno pozvao na odredbu članka 19.l ZPK-a, a što nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

13. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke u članku 21. ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, odnosno suda u Zagrebu. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer bi s obzirom na njegovo prebivalište u [adresa], radi ostvarivanja svojih prava, trebao putovati na sud u Zagreb, u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužitelja i [adresa] od preko 100 km, bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u [adresa].

15. Stoga se, i prema ocijeni ovoga suda, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora o kreditu, radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZPP-a i kao takvoj ništavoj ugovornoj odredbi sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a.

16. O tome je svoje stajalište izrazio i Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 od 27. lipnja 2000. Naime, Sud Europske unije zaključio je da se ugovorna odredna o prorogaciji nadležnosti u potrošačkim ugovorima kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.

17. S obzirom na navedeno, odnosno s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost prorogacijske klauzule, pravilno je odlučio i o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika, iako se, kako je ranije navedeno, pogrešno pozvao na odredbu članka 19.l ZPK-a, jer se ta odredba odnosi na sporove s međunarodnim elementom, što u ovom predmetu nije slučaj, slijedom čega prilikom utvrđivanja nadležnog suda treba primijeniti odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti suda.

18. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da čak i u slučaju da je sud utvrdio da je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti ništetna, da bi trebalo voditi računa o odredbama članaka 46. i 48. ZPP-a, a prema kojima bi za suđenje u ovom predmetu bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu (tuženik u žalbi očitom omaškom navodi Općinski sud u Rijeci).

19. Iz predmetnog ugovora o kreditu u povodu kojeg je nastao ovaj spor, razvidno je da je isti sklopila tuženikova podružnica u [adresa], te se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 59. ZPP-a (izberiva mjesna nadležnost), za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Koprivnici, budući da je tužitelj podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Koprivnici iskoristio svoje pravo izbora u smislu navedene zakonske odredbe.

20. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

21. Tuženik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak