REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa po punomoćnik Boro Erceg, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika JE iz [adresa], ranije [adresa] 43, sada odsutnog i nepoznatog boravišta, kojeg zastupa posebna skrbnica BE iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi utvrđenja očinstva, naknade zbog uskraćenog uzdržavanja i doprinosa uzdržavanju, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P2-127/2014-64 od 9. listopada 2024., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P2-127/2014-70 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuju točka I.1., 2. i 3. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P2-127/2014-64 od 9. listopada 2024., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P2-127/2014-70 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje točka III. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P2-127/2014-64 od 9. listopada 2024.

III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja OE i odbijanjem žalbe tužiteljice UE preinačava se odluka o trošku, točka IV. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P2-127/2014-64 od 9. listopada 2024., tako da sada glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju NE isplati trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 9. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija njegov zahtjev za naknadu troškova.“

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I.1. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja OE za utvrđenje da je tuženik JE njegov otac kojeg je 31. svibnja 2003. rodila majka UE, a koji upis činjenice rođenja je izvršen u maticu rođenih Matičnog područja [adresa] za godinu 2003. pod rednim brojem 362. Tuženiku je točkom 2. naloženo da tužitelju na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje od lipnja 2003. do podnošenja tužbe 22. kolovoza 2014. isplati iznos od 17.784,86 eura (134.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama po propisanim stopama i to na pojedine mjesečne iznose od 132,72 eura od dospijeća pa do isplate, kako je podrobnije navedeno u toj točki, a točkom 3. da na ime uzdržavanja tužitelja doprinosi mjesečnim iznosom od 159,23 eura/1.200,00 kuna, počevši od podnošenja tužbe 22. kolovoza 2014. do 31. svibnja 2022., s time da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom, u roku od 15 dana, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja za svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja teče po traženim, a propisanim kamatnim stopama. Točkom II. odlučeno je da se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev iz točke 3., kojim traži od tuženika doprinositi za uzdržavanje tužitelja za razdoblje od 23. ožujka 2023. pa nadalje, odbije, a točkom III. da se u odnosu na tužiteljicu ĆE u cijelosti odbija tužbeni zahtjev. Točkom IV. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

1.1. Presuda je ispravljena rješenjem istog suda od 28. listopada 2024. glede točke I. izreke presude.

2. Protiv te presude pravovremene žalbe podnijele su stranke.

2.1. Tužitelji NE i UE podnijeli su zajedničku žalbu, s time da se tužitelj NE žali protiv točke IV. presude kojom je odlučeno o parničnom trošku, a tužiteljica UE protiv odluke iz točke III. izreke kojom je odbijen njen tužbeni te protiv točke IV. izreke, sve iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužiteljica smatra da je odluka suda pravno neutemeljena jer je tuženik za ročište 10. prosinca 2020. uredno pozvan, zbog čega se ima smatrati da se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, čime je potvrđena aktivna legitimacija tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari. U pogledu odluke o troškovima postupka, valja reći da je odluka nezakonita. Tužbeni zahtjev tužiteljice valja prihvatiti u cijelosti, a tužitelj je sa svojim tužbenim zahtjevom odbijen tek u neznatnom dijelu. Time su tužitelji uspjeli u tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini. Tužitelju NE je trebalo za tražbinu iz točke I. 1. i 3. nadoknaditi trošak prema Tbr. 7. toč.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u vezi s Tbr. 52. st. 4. te Tarife ("Narodne novine" broj 138/2023.) u iznosu od 200 bodova, odnosno 265,44 eura, uvećano za PDV od 66,36 eura, ukupno 331,80 eura. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva u kojoj je tuženik istaknuo zahtjev za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje, a kojim je tužitelj uspio u cijelosti, valjalo mu je priznati trošak prema troškovniku od 28. kolovoza 2024., računajući naknadu troška za navedeni zahtjev po poduzetim radnjama, uzevši u obzir tražbinu u iznosu od 17.784,86 eura s pripadajućim kamatama. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje presude u pobijanom dijelu, uz prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice i nalaganje tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak postupka, odnosno da tužitelju nadoknadi trošak postupka prema troškovniku od 28. kolovoza 2024. Traži naknadu troškova žalbe.

2.2. Tuženik je žalbu izjavio protiv točke I.1., 2. i 3. presude iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Presudu smatra nerazumljivom i neobrazloženom jer je nejasno na temelju čega je sud utvrdio da je tuženik otac tužitelja. Tuženik tijekom postupka nije pozivan da pristupi vještačenju DNA analizom, a taj je dokaz jedini neoborivi da je tuženik uistinu otac tužitelja. Ujedno je nejasno i obrazloženje suda da je tuženik grčki državljanin jer je ta činjenica utvrđena na temelju iskaza tužiteljice UE koja je nesporno izravno zainteresirana za pozitivan ishod postupka, a dala je taj podatak na temelju uvida u njegovu osobnu iskaznicu koja nije priložena u spis predmeta. Ne postoji ni jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik ikad komunicirao s tužiteljicom o svom navodnom očinstvu i da je za tužitelja znao od njegovog začeća. Svi saslušani svjedoci su u bliskim odnosima s tužiteljima (krvni srodnici ili prijatelji) te su zato pristrani i osobno zainteresirani za pozitivan ishod postupka, a životno je nelogično da bi itko od njih imao neposredna saznanja o intimnim odnosima tuženika i tužiteljice za vrijeme kritičnog razdoblja za začeće. Time je, ujedno, pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Sud je, također, prilikom određivanja visine i razdoblja uzdržavanja propustio uzeti u obzir sve podatke prema zakonskim odredbama. Predlaže prihvatiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Stranke nisu odgovorile na žalbu suprotne strane.

4. Žalbe tužitelja je djelomično osnovana, dok žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavljaju zahtjevi tužitelja OE i UE kojima traže utvrđenje da je tuženik tužiteljev otac, naknadu za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 17.784,86 eura za razdoblje od lipnja 2003. do podnošenja tužbe sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi na svakomjesečni iznos od 132,72 eura u razdoblju od 1. srpnja 2003. do 1. kolovoza 2014. pa do isplate te isplatu uzdržavanja tužitelju u mjesečnom iznosu od 159,23 eura počevši od podnošenja tužbe 22. kolovoza 2014. do 31. ožujka 2023., s time da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom, u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a preostale iznose od dospijeća svakog mjesečnog obroka, 10. dana u mjesecu za tekući mjesec, sve na račun tužitelja.

6. Prvostupanjski sud je u pretežitom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja OE. Utvrdio je da je tuženik JE otac tužitelja rođenog **.**.2003., a kojeg je rodila majka UE te koji upis rođenja je izvršen u maticu rođenih za 2003., pod rednim brojem 362, kao nadležan sud prema odredbi članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/1991., 88/2001., dalje: ZRSPDZ) i prema mjerodavnom grčkom pravu na temelju odredbe članka 41. ZRSPDZ-a i to prema odredbama članaka 1481., 1482. i 1483. Građanskog zakonika Helenske Republike, Grčke (dalje: GZ) prema kojima se presumira očinstvo ukoliko se dokaže održavanje intimnih (spolnih) odnosa roditelja djeteta u vrijeme njegova začeća (članak 1481. GZ-a), koja je presumpcija oboriva ako nastanu ozbiljne sumnje o očinstvu (članak 1482. GZ-a).

6.1. Tužbeni zahtjev je prihvaćen samo u odnosu na tužitelja OE jer je prema odredbi članka 1483. GZ-a pravo na podnošenje tužbe za utvrđenje očinstva u trenutku njenog podnošenja 22. kolovoza 2014. imao samo on jer je tužba podnesena u vrijeme kada je još bio maloljetan, imao 12 godina i bio zastupan po majci i zakonskoj zastupnici (to njegovo pravo ukida se godinu dana nakon što postane punoljetan, ovdje 31. svibnja 2021.), dok zahtjev tužiteljice nije prihvaćen jer je njeno pravo na traženje tog utvrđenja prestalo istekom roka od pet godina od stjecanja uvjeta za to traženje utvrđenja (31. svibnja 2008,. pet godina od rođenja djeteta prema članku 1483. GZ-a).

7. Traženu naknadu za uskraćeno uzdržavanje prihvaća na temelju odredbi Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/2003., 17/2004., 136/2004. i 107/2007., dalje: ObZ/03), članka 289. stavka 1. u vezi s člankom 209. stavkom 1. ObZ/03 jer je roditelj dijete dužan uzdržavati, a tuženik nije nikad plaćao uzdržavanje za tužitelja, a koje mu pravo pripada do podnošenja tužbe.

8. Kako je roditelj punoljetno dijete dužan uzdržavati dok se redovito školuje i još godinu dana od prestanka obrazovanja ako se ne može zaposliti, a tužitelj je postao punoljetan 31. svibnja 2021., redovito se školovao i 2022. i nakon toga, 23. ožujka 2023. se je zaposlio na brodu kao kadet, zaključuje kako je obveza tuženika doprinositi za uzdržavanje prestala s 23. ožujka 2023. pa zahtjev za uzdržavanje prihvaća do tog dana, a preostali tužbeni zahtjev odbija. Tužitelj prema članku 209. stavku 1. ObZ/03 ima pravo tražiti uzdržavanje od tuženika, svog oca, pa mu je prvostupanjski sud, cijeneći njegovu dob i Odluke nadležnog ministarstva o prosječnim potrebama djeteta s obzirom na životne troškove od 2003. do 2015. (u rasponu od tadašnjih 1.062,20 do 1.440,00 kuna) te Odluke nadležnog ministarstva o podacima o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koje donosi godišnje nadležno ministarstvo (za razdoblje od podnošenja tužbe do 23. ožujka 2023.), pravilno priznao iznos naveden u izreci jer je utvrđeno da tužitelj potražuje mjesečne iznose za cijelo razdoblje u visini i nižoj od određenog minimuma za dijete njegove dobi, a za tuženika je bilo izvjesno da je radno sposoban, zaposlen kao časnik na brodu za krstarenje i da nema druge djece koju bi trebao uzdržavati.

9. Zahtjev tužiteljice UE odbija jer se pravo majke tražiti utvrđenje očinstva ukida kada prođe pet godina od poroda (članak 1483. GZ-a) pa ona nema aktivne legitimacije za podnošenje tog zahtjeva, zato ni preostalih zahtjeva.

10. Takva odluka prvostupanjskog suda u pretežitom je dijelu pravilna i zakonita.

11. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Presuda prvostupanjskog suda nije nerazumljiva ni neobrazložena, već su u njoj navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama, kako u pogledu utvrđenja očinstva tužitelja OE (njegovog oca JE), tako i u pogledu njegovog prava na naknadu za uskraćeno uzdržavanje, odnosno uzdržavanje i visine tog iznosa.

11.1. Prvostupanjski sud je jasno, argumentiranim razlozima koje je iznio na temelju utvrđenih činjenica prema izvedenim dokazima i njihovoj savjesnoj i brižljivoj ocjeni (iskaza saslušanih svjedoka, tužitelja, uvida u priložene fotografije po tužiteljima), obrazložio svoje utvrđenje da je tuženik otac tužitelja prema mjerodavnom grčkom pravu, da je dokazao održavanje intimnih (spolnih) odnosa roditelja u vrijeme njegovog začeća, zbog čega se primjenjuje presumpcija iz članka 1481. GZ-a, s time da nije bilo sumnji (pa ni ozbiljnih) o njegovom očinstvu, a da bi se mogla oboriti ta presumpcija prema odredbi članka 1482. GZ-a. Pritom, u situaciji kada nije sporno da je tuženiku pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Šibenik od 16. veljače 2023., iz razloga odsutnosti i nepoznatog boravišta (ranijeg boravišta u [adresa]), postavljena posebna skrbnica BE, koja ga je zastupala upravo iz razloga što najmanje tri mjeseca nije bio poznatog boravišta ni dostupan sudu i bio je bez punomoćnika u postupku, a ni skrbnica tijekom postupka nije uspjela utvrditi njegovu adresu ni obavijestiti sud o njoj, nije ni bilo moguće provesti vještačenje DNA analizom koju sugerira žalitelj ni pozvati ga da pristupi radi izvođenja tog dokaza. Osim toga, iako je vještačenje DNA analizom izvjesno najsigurnija metoda utvrđivanja srodstva, nije nužno provođenje upravo tog dokaza da bi se očinstvo moglo izvjesno utvrditi, već se može dokazati i drugim dokazima, kao u ovom postupku.

11.2. Također, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio, naveo odlučne činjenice kako tužitelj, zbog utvrđenog srodstva s tuženikom, ima pravo tražiti od njega naknadu za uskraćeno uzdržavanje do utuženja, ali i uzdržavanje (od utuženja), a samu visinu naknade uzdržavanja i visinu iznosa uzdržavanja u razmatranom razdoblju utvrdio je pravilno primjenom spomenutih Odluka u točki 8. jer je tužitelj postao punoljetan 31. svibnja 2021., kada je napunio 18 godina, završio redovito školovanje 2022., a zaposlio se 23. ožujka 2023., kako zaključuje prvostupanjski sud, a tuženik nesporno nije plaćao doprinos za njegovo uzdržavanje. Cijeneći određene iznose u tom razdoblju, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj i sam tražio iznose manje od minimalnih iznosa na koje zbog toga svakako ima pravo i koje je s obzirom na navedeno dužan platiti tuženik. Zato su tražena naknada za uskraćeno uzdržavanje te samo uzdržavanje pravilno određeni u navedenim iznosima po prvostupanjskom sudu. To sve pri utvrđenim nespornim činjenicama kako je tuženik radno sposobna i zaposlena osoba na brodu za krstarenje (časnik), bez druge djece koju bi trebao uzdržavati, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je u mogućnosti plaćati određenu visinu uzdržavanja za maloljetnog tužitelja, odnosno kako je dužan naknadu uskraćenog uzdržavanja. Tužitelj pritom nesporno živi s majkom i bakom u [adresa] i 23. ožujka 2023. počinje raditi kao kadet na brodu. Bio je oslobođen plaćanja troškova postupka prema rješenju Ureda državne uprave u Šibensko-Kninskoj županiji kojim mu je odobrena pravna pomoć 28. listopada 2014., što ukazuje ispodprosječno imovno stanje u razmatranom razdoblju, njega i osoba s kojima živi. Majka tužitelja, tužiteljica UE, je cijelo vrijeme, od njegovog rođenja 2003., brinula o tužitelju, čime je njen doprinos uzdržavanju u cijelosti izjednačen s tuženikovim. Zato nisu osnovane tvrdnje tuženika kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir relevantne činjenice za utvrđenje prava na uzdržavanje (i naknadu uskraćenog uzdržavanja) i visine uzdržavanja tuženika te mogućnosti tuženika.

11.3. Prvostupanjski sud je, s obzirom na ranije opisanu situaciju nedostupnosti tuženika (koji je uredno primio tužbu i poziv na prvo ročište u prosincu 2020. prema članku 14. Uredbe (EZ) br. 1393/2007, ali na nju nije odgovorio niti se ročištu odazvao), pravilno utvrdio i njegovo državljanstvo, cijeneći iskaz tužiteljice i svjedoka o tome, ali i nespornu činjenicu da je tuženik rođen u [adresa] **.**.1962. (od oca O i majke U), gdje je i živio. Tužiteljica nije imala razloga neistinito iskazivati o toj činjenici niti posebna skrbnica ističe te razloge, a ne navodi ni koje bi drugo državljanstvo tuženika eventualno bilo niti tijekom postupka dostavlja dokaze koji bi opovrgavali utvrđenje prvostupanjskog suda o grčkom državljanstvu tuženika, nego samo paušalno osporava tu činjenicu.

11.4. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio sljedeće odlučne činjenice (od kojih su neke i nesporne):

- da je tužitelj NE rođen **.**.2003. u [adresa] i da je kao njegova majka u matici rođenih upisana UE, dok ime oca nije upisano;

- da su tužiteljica UE i tuženik bili u ljubavnoj vezi i održavali intimne (spolne) odnose u vrijeme kada je začet tužitelj NE i najmanje šest mjeseci ranije, pri čemu su se upoznali na brodu-kruzeru "Silver Cloud", gdje je ona radila kao prodavačica u gift shopu, a tuženik bio časnik za financije, s time da se tužiteljica ukrcala na taj brod početkom 2001., tuženika upoznala u listopadu 2001., a ljubavnu vezu započeli su u siječnju 2002., nisu je prekidali, a za trudnoću je tuženiku tužiteljica rekla čim je za nju saznala (koncem kolovoza ili u rujnu 2002.), upoznala ga je s bratom i majkom, dok je on nije upoznao sa svojom obitelji (majkom, bratom i ocem);

- da se u prosincu 2022. tužiteljica zbog trudnoće iskrcala s broda, a tuženik nije poricao da bi tužitelj bio njegovo biološko dijete, ali nakon njenog iskrcavanja nije nazivao niti odgovarao na njene poruke;

- da je nakon pristajanja tuženikovog broda u splitsku luku 2004. tužiteljica s bratom i tužiteljem došla u Split na susret s tuženikom koji nije dovodio u sumnju da je NE njegovo dijete i obećao je doći u [adresa] priznati dijete, ali to nije učinio;

- da su navode tužiteljice da je bila u ljubavnoj i intimnoj (spolnoj) vezi isključivo s tuženikom u vrijeme začeća potvrdili i svjedoci SE, EE i TE (brat tužiteljice te njeni prijatelji) jer im je o tome govorila tužiteljica, s time da je njen brat i sreo tuženika i potvrdio da je on znao za trudnoću i rođenje djeteta te da nikad nije osporavao njegovo očinstvo, dok je svjedok TE bio i zaposlen na istom brodu na kojem su radili tužiteljica i tuženik, poznavao ih i vidio da su u ljubavnoj vezi, zaljubljeni i da mu je bilo jasno kako su u intimnim odnosima jer su se otvoreni grlili i ljubili i kontaktirali na taj način;

- da su tužitelji svoje tvrdnje potkrijepili i fotografijama koje prikazuju tužiteljicu u zagrljajima i prisnim odnosima s tuženikom, pri čemu su iskazi saslušanih stranaka bili u cijelosti podudarni s iskazima svjedoka, a i kontekst i kronologija utvrđenih odlučnih činjenica dovode do zaključka da je tuženik imao spolne odnose s majkom tužitelja tijekom kritičnog razdoblja za začeće, s obzirom na činjenicu da je tužitelj rođen **.**.2003., a vrijeme njegovog rođenja poklapa se s tvrdnjom tužiteljice da je do začeća djeteta došlo koncem kolovoza ili početkom rujna 2002., devet mjeseci prije rođenja, kada je bila u intimnoj vezi s tuženikom, s time da su cijelo to razdoblje tužiteljica i tuženik zajedno boravili i radili na brodu (koje razdoblje su provodili zajedno u kabini tuženika koju je imao zbog časničke pozicije na brodu), a izvan broda vrijeme zajedno provodili na odmoru , sve do prosinca 2002. kada je tužiteljica napustila brod zbog trudnoće, u dogovoru s tuženikom;

- da je tuženik znao za trudnoću i ni u jednom trenutku ni na koji način nije osporio ili doveo u sumnju svoje očinstvo, a godinu dana od rođenja djeteta pristao je susresti se s tužiteljicom i djetetom i komunicirati kao otac djeteta, ne osporavajući očinstvo i nazivajući dijete "malim J", ali bez namjere prihvatiti odgovornost za dijete i kontakt s tužiteljicom.

13. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje u svemu prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih dokaza, a dijelom nije ni sporno. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje kako su iskazi svjedoka i stranaka u cijelosti podudarni i kako dokazuju utvrđene odlučne činjenice u postupku.

13.1. Tvrdnje tuženika kako su iskazi svjedoka zbog srodničkog i prijateljskog odnosa s tužiteljima pristrani i nevjerodostojni nisu ničim argumentirane niti su utvrđenja koja sud donosi na temelju tih dokaza bilo kakvim drugim dokazom opovrgnuta po tuženiku. Iako je točno da se radi o bratu tužiteljice i prijateljici te osobi koja je radila zajedno na brodu s tužiteljicom i tuženikom, također prijateljem tužiteljice, ni jedan od tih iskaza, po ocjeni ovog suda, nije doveden u pitanje navodima tuženika koji se svode na paušalno ukazivanje na bliskost svjedoka s tužiteljima. Pritom, upravo se i radi o okolnostima (ukazivanje na osobu oca tužitelja, seksualnu vezu s osobom iz koje je rođen tužitelj) koje se povjeravaju samo bliskim odnosima, ali na njih, osim toga, upućuju i priložene fotografije iz razmatranog razdoblja koje dokazuju navode spomenutih svjedoka i tužitelja o postojanju intimne veze između tužiteljice i tuženika u vrijeme začeća tužitelja. Zato je ocjena tih iskaza u svemu prihvatljiva i ovome sudu.

14. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako su tužiteljica i tuženik održavali intimne (spolne) odnose u vrijeme začeća tužitelja OE (i šest mjeseci ranije), s time da je majka u vrijeme začeća tužitelja imala odnose isključivo s tuženikom, kao i da nije bilo ozbiljnih sumnji o tom očinstvu, zbog čega je tuženik pravilno utvrđen ocem tužitelja, sve prema mjerodavnom grčkom pravu. Odredbom članka 1481. GZ-a propisano je kako se očinstvo presumira ako se dokaže da je muškarac, za kojeg se tvrdi da je otac, imao spolni odnos s majkom tijekom kritičnog razdoblja za začeće, s time da presumpcija ne važi ako se tužba podnosi od djeteta nakon što je ono postalo punoljetno i otac je umro prije završetka dokaznog postupka u prvostupanjskom postupku. U konkretnom slučaju nije došlo ni do obaranja presumpcije prema članku 1482. GZ-a jer nisu isticane ni ozbiljne sumnje o tom očinstvu, a tužitelj je imao pravo tražiti utvrđenje očinstva do godinu dana nakon što postane punoljetan, što je on i učinio kao 12-godišnje dijete po svojoj zakonskoj zastupnici, majci, sve prema odredbi članka 1483. GZ-a. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavno materijalno grčko pravo prilikom utvrđenja odlučnih činjenica o očinstvu tužitelja, kako je prethodno navedeno.

15. Također je pravilno odlučeno i o uzdržavanju te o naknadi za uskraćeno uzdržavanje po ObZ-u, prema mjerodavnom hrvatskom pravu, pravu države uobičajenog boravišta vjerovnika uzdržavanja, očito vodeći računa i o Uredbi Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja, članku 1. do 3. te Uredbe i Haškoj konvenciji od 23. studenog 2007. o međunarodnoj naplati alimentacije i drugim oblicima uzdržavanja, odnosno naknadno Protokolu o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja od 16. prosinca 2009.

15.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik dužan uzdržavati tužitelja, kao njegov otac, pri čemu i visinu uzdržavanja pravilno određuje, kako je već navedeno, sve vodeći računa o mjerodavnim odredbama članaka 209., 210., 232. stavka 4. te 301. ObZ/03, potom i odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015. i 98/2019. i 47/2020., dalje: ObZ), 288. stavak 1., 289. stavak 1., 290. stavak 1. i 2. i 314. stavak 2. i 3. i 4. (cijeneći Odluke nadležnog ministarstva o podacima o prosječnim potrebama djeteta s obzirom na životne troškove za razdoblje od 2003. do 2015. i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koju donosi godišnje nadležno ministarstvo za razdoblje od 2015. do 2023.).

16. Tužiteljica se neosnovano žali protiv točke III. presude kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev. Naime, prema spomenutom i mjerodavnom grčkom pravu ona je doista mogla tražiti utvrđenje očinstva tuženika do 31. svibnja 2008. prema odredbi članka 1483. GZ-a, a nakon toga više nije bila aktivno legitimirana pokretati postupak radi utvrđenja očinstva za OE (ni s njime povezane radi uzdržavanja i naknade za uskraćeno uzdržavanje). Okolnost koju ističe da se tuženik primitkom tužbe i poziva na ročište upustio u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari nije relevantna za postojanje njene aktivne legitimacije.

17. Tužitelj s parnicom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa sud pogrešno zaključuje kako je njegov uspjeh podjednak uspjehu tuženika i odlučuje o trošku na način . Zato tužitelj ima pravo tražiti naknadu troškova postupka od tuženika prema Tarifnom broju 7. točki 3., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023., dalje: Tarifa) i to ukupno 600 bodova (uz trošak žalbe, 50 eura), odnosno 1500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. studenog 2014. jer njime sudu dostavlja podatke koje je trebao dostaviti već u tužbi pa zato nije bio ni potreban. 18. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tužiteljice i tuženika u cijelosti i potvrđena presuda suda prvog stupnja prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, a žalba tužitelja djelomično prihvaćena prema odredbi članka 380. točki 3. ZPP-a.

U Puli 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić