REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-199/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-138/2020-35 od 9. kolovoza 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-138/2020-36 od 22. kolovoza 2024., u sjednici vijeća od 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje, u njenom pobijanom dijelu, presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-138/2020-35 od 9. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-138/2020-36 od 22. kolovoza 2024.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. naloženo je tuženoj da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos 5.491,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci pobijane presude (I), tuženoj je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.570,61 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude 9. kolovoza 2024., te je točkom II. izreke odbijen preostali dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje, sadržane u dosuđenim bruto iznosima u toč. I. izreke pobijane presude.

2. Protiv prvostupanjske presude, u njenom pobijanom dijelu, žalbu podnosi tužena zbog bitnih povreda pravila parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te u vezi sa time i odluke o trošku. U žalbi, u bitnome, tuženica navodi da se odluka prvostupanjskog suda temelji na pogrešnoj primjeni Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, da je priznavanjem i isplatom vojnog dodatka isključena mogućnost vraćanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusma, subotom, nedjeljom, blagdanima, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, da je u presudi Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj GžR-62/2023 od 15. siječnja 2024. zauzeto drugačije pravno stajalište od stajališta iznesenog u pobijanoj presudi, da nije pravilno određen tijek zatezne kamate na parnični trošak, pa tuženica predlaže da se pobijana presuda preinači i da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj, u bitnome, navodi da je žalba tuženice neosnovana, da je pravna praksa zauzela stajalište u više odluka, da tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu pa tužitelj predlaže da se žalba tuženice odbije i da se potvrdi pobijana presuda, a tužitelj potražuje i trošak odgovora na žalbu tuženice.

5. Prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena ni jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok se žalbom posebno niti ne ukazuje na koju odredbu počinjene bitne povrede se poziva, a iz žalbe koja se odnosi da su razlozi presude nejasni i proturječni proizlazi da se radi o povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja je i neosnovano istaknuta od strane tužene, obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu, te ih je moguće valjano pravno ispitati. I u odnosu na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo. 6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dodataka na plaću za posebne uvjete službe, a osnovom radnog angažmana tužitelja prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, u turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva i to u odnosu na razdoblje od 23. prosinca 2014. do 23. prosinca 2019.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio pripadnik Hrvatske kopnene vojske, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe.

8. Prema podacima u spisu proizlazi da je u predmetnom razdoblju radno vrijeme tužitelja obuhvaćalo redovno radno vrijeme, radno vrijeme prema posebnom rasporedu sukladno toč. XIII. Odluke o rasporedu radnog vremena, unutarnje dežurstvo iz toč. XVIII., te stražarsku službu iz toč. XX. predmetne Odluke, dok nije radio u turnusima niti posebnom obliku rada u turnusu. Nadalje, proizlazi da je uz dodatak za vojnu službu tužitelj ostvarivao dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi. Prema dostavljenoj Odluci o rasporedu Glavnog stožera OS RH od 17. prosinca 2014., 12. veljače 2016., 10. studenog 2016. te 19. siječnja 2018., od strane imenovanog vještaka utvrđeno je da tužitelju pripada dodatak u visini od 19%.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da tužena nije vršila obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada nego je isplatu naknade vršila u umanjenom iznosu, pa stoga da tužitelj ima pravo na utuženu razliku plaće za povećani rad na temelju stvarnog rada u odnosu na isplaćeni iznos dodatka na vojnu službu. Odluka se temelji na Zakonu o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj: 33/02, 8/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) i Pravilnika o dodatku na plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 50/08 - 55/13) te Pravilnika o dodatku na plaću ("Narodne novine" broj: 33/14, 05/17) kojim su propisima regulirani dodatni za posebne uvjete vojne službe u utuženom razdoblju uz odredbu čl. 139. Zakona o službi u oružanim snagama vezano i za odredbu čl. 155. tog Zakona.

10. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna, i temelji se na pravilnoj primjeni materijalnog prava - Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16 – dalje ZSOS/13) obzirom na vrijeme u odnosu na koje se i potraživanje odnosi. Prema odredbi čl. 135., čl. 136. i čl. 137. i čl. 139. tog Zakona propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, da se plaća određuje Odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenike i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Prema odredbi čl. 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjena, turnusima za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebno dodatke na plaću u skladu sa čl. 139. tog Zakona.

11. Prema Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14,72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19- dalje Pravilnik) čl.1. određen je način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Odredbom čl.4. Pravilnika propisano je da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, te je ostalim odredbama i propisana visina dodatka u odnosu na pojedine službe.

12. U odnosu i na zatraženu isplatu, kao i dospijeće navedenih iznosa primjenjuje se Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18) prema utvrđenom radnom vremenu koje se odnosi na radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Isto je i propisano toč. XIII. predmetne Odluke i radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim operacijama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaće zbog potrebe službe, dok toč. V. iste Odluke rad iz st. 1. uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Prema toč. XVIII. te Odluke dežurstvo djelatnik vojnih osoba, uređeno u skladu sa propisom kojim uređuje služba u oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza u pravilu prvi slijedeći radni dan, dok st. 3. za vrijeme dežurstva iz st. 1. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu sa propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Toč. XX. te Odluke st. 1. propisano je da stražarska služba djelatnih vojnih osoba uređena je u skladu sa propisom kojim se uređuje stražarska služba u oružanim snagama, a st. 2. da djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane na način da svakih 5 radnih dana straže ostvaruju pravo na jedan slobodni dan, a za svaki neradni dan straže 1 slobodni dan, dok st. 3. iste Odluke propisano da svaki dan straže i slobodni dani ostvareni nakon straže u smislu redovitog mjesečnog fonda radnih sati smatraju se danima redovnog radnog vremena, dok je st. 4. propisano da za stražarsku službu iz st. 1. te točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu sa propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Izmjenom i dopunom Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 39/18) propisano je da se za rad iz st. 1. te točke djelatna vojna osoba za svaki neradni dan ostvaruje pravo na jedan slobodni dan, dok je st. 4. izmijenjen na način da za stražarsku službu iz st. 1. te točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na naknade za posebne oblike rada u službi i dodatka za vojnu službu u skladu sa propisima kojima se uređuje pravo na naknade za posebne oblike rada i dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

13. Stoga, iz navedene odluke o rasporedu radnog vremena, kao i čl. 139. Zakona o službi u oružanim snagama kojim je propisano da dodaci na plaći su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te deficitarna zvanja kao i da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe i da se dodaci na plaću utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, pravilno se moglo jedino i zaključiti da tužitelj ima osnove za obračun plaće na način da se i pravo na dodatak na plaću djelatnih vojnih osoba odnosi i pripada mu pravo na dodatak za vojnu službu upravo i u odnosu na ono što je i bio angažiran i to u odnosu na dežurstvo, kao i stražarsku službu, jer se i slobodni dani smatraju redovnim radnim danom. Stoga izvršena preraspodjela radnog vremena kompenzacijom slobodnih dana, koji su propisani da ulaze u radne dane, pravilno je na iste obračunat dodatak. Obzirom da se posebni dodatak za vojnu službu i obračunava u skladu sa propisima kojima se uređuje pravo na plaću, sukladno Pravilniku je utvrđena visina dodatka koja nije mijenjana već obračunata i na priznato radno vrijeme. Na taj je način bilo osnove obračunati takav dodatak na osnovu plaće kako se isti i suprotno Odluci o rasporedu radnog vremena, ne bi odnosio na pravo na uvećanje plaće.

13.1. Iz predmetnog postupka proizlazi da tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za posebne uvjete vojne službe, a obračunate i plative temeljem stvarne radne odgovornosti tužitelja, a koji svoj pravni osnov temelji na primjeni odredbe čl. 137. st. 1. i 2., a u vezi sa čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama.

13.2. Prvostupanjski je sud ispravno tužitelju dosudio i zatezne kamate na troškove parničnog postupka od zaključenja glavne rasprave, pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

14. Iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za posebne uvjete vojne službe, a obračunate i plative temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja, a koji svoj pravni osnov temelji na primjeni odredbe čl. 137. st. 1. i 2., a u svezi sa čl. 155. Zakona o oružanim snagama.

14.1. Pravno stajalište na koje se poziva tuženica ne može se primijeniti u ovom slučaju, pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

15. Prvostupanjski je sud tužitelju ispravno dosudio i zatezne kamate na troškove parničnog postupka od zaključenja glavne rasprave, pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

16. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je i pravilno u odnosu na pobijani dio odluke prihvatio zahtjev tužitelja, te je u tom dijelu i potvrđena takva odluka sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Obzirom da tužena nije uspjela u postupku u odnosu na zahtjev troška žalbenog dijela postupka odlučeno je prema čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

18. Odgovor na žalbu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu tog troška.

Pula-Pola, 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan