REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2094/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja Upravljanje sportskim objektima, OIB: 59365213244, Trg Krešimira Ćosića 11, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klub odbojke na pijesku – Zagreb, OIB: 59376825863, Aleja Matije Ljubeka 29, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2023-10 od 4. ožujka 2024., 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2023-10 od 4. ožujka 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. izreke održao na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 2.733,18 eura sa pripadajućim kamatama, dok je u točki III. izreke naložio tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

2. Iz obrzaloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev kao ranijeg zakupodavca, kojeg je vlasnik ovlastio na davanje nekretnine u zakup, prema tuženiku kao ranijem zakupniku radi naknade koristi u visini izmakle zakupnine, s obzirom na to da je tuženik i nakon isteka zakupnog odnosa nekretninu nastavio koristiti, a za takvo korištenje ne plaća naknadu. Ugovorom o zakupu zemljišta na području ŠRC Jarun za izgradnju i korištenje Centra odbojke na pijesku 30. travnja 1997. (list 80. – 83. spisa), uređeni su odnosi između društva Jarun d.o.o. kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika vezani uz izgradnju i korištenje Centra odbojke na pijesku na rekreacijsko športskom centru Jarun. Naime, Jarun d.o.o. je dao na korištenje zemljište na RŠC Jarun veličine 4.000 m2 (pobliže opisano u odredbi čl. 2. ovog Ugovora), na kojem je Jarun d.o.o. ranije izgradio dva igrališta odbojke na pijesku, a Centar odbojke na pijesku se obvezao na zakupljenom zemljištu izgraditi vlastitim financijskim sredstvima Centar odbojke na pijesku prema građevinskoj dozvoli donesenoj na temelju lokacijske dozvole broj [broj dozvole]. Centar odbojke na pijesku, iako nije naveden kao stranka ovog ugovora, preuzima zemljište u zakup na razdoblje od deset godina, nakon kojeg ugovorni odnos prestaje (čl. 4. Ugovora). Stranke ugovora, Jarun d.o.o. i tuženik, uredile su u odredbi čl. 5. svoje obveze, iz koje ugovorne odredbe proizlazi da je upravo obveza tuženika izgraditi vlastitim financijskim sredstvima Centar odbojke na pijesku sa svim pratećim sadržajima, u skladu s građevinskom dozvolom. Tuženik je dužan u obavljanju svoje djelatnosti na zakupljenom prostoru plaćati režijske troškove i komunalne naknade i održavati zakupljeni prostor. Pri tome, plaćanje zakupnine nije ugovoreno, jer su se stranke sporazumjele da će po isteku ugovorenog roka objekti Centra odbojke na pijesku, koje će tuženik izgraditi na zemljištu koje mu je Jarun d.o.o. u tu svrhu dao na korištenje, a u skladu s izdanom građevinskom dozvolom, prijeći u vlasništvo Jarun d.o.o. Naime, po isteku ugovorenog roka izgrađeni objekti Centra odbojke na pijesku, izgrađeni financijskim sredstvima tuženika, sukladno izdanoj građevinskoj dozvoli, postaju vlasništvo Jarun d.o.o. Po realizaciji navedenog, u slučaju obostranog interesa, stranke potom za daljnje razdoblje mogu zaključiti ugovor o zakupu kojim će tuženik u zakup uzeti Centar odbojke na pijesku po uvjetima koji će se naknadno dogovoriti. Jarun d.o.o. i tuženik zaključili su 11. lipnja 2004. Aneks prethodno citiranog Ugovora o zakupu (list 84. – 86. spisa). Predmetnim je utvrđeno da je Jarun d.o.o. tuženiku dao na korištenje zemljište na ŠRC Jarun za izgradnju Centra odbojke na pijesku, da je ovaj centar izgrađen vlastitim financijskim sredstvima tuženika kao zakupnika, na temelju lokacijske dozvole od 17. svibnja 1996., građevinske dozvole od 13. listopada 1997., a uz uporabnu dozvolu od 29. lipnja 1998. te da u naravi predstavlja poslovni prizemni objekt s potkrovljem ukupne površine 242,02 m2. Nadalje, ugovorne stranke su, s obzirom da su suglasno utvrdile prema sačinjenom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka vrijednost objekta koji se tuženik izgradio u znatnoj većoj vrijednosti od drvenog montažnog objekta koji je prema prvotnim dogovorima trebao biti izgrađen i na temelju kojih je dogovora zaključen zakupni odnos od 30. travnja 1997., dogovorile da se trajanje zakupnog odnosa iz odredbe čl. 4. Ugovora o zakupu od 30. travnja 1997. produlji s deset na dvadeset godina, a što da je u skladu s cijenama zakupa zemljišta iz Odluke o davanju u zakup javnih površina i neizgrađenog građevinskog zemljišta grada Zagreba (čl. 4. i 5.). Tužitelj je pravni sljednik društva Jarun d.o.o. kako glede prava i obveza iz predmetnog Ugovora, tako i glede ovlaštenja na davanje predmetne nekretnine u zakup. Kako je tuženik preuzeo prema Aneksima obvezu plaćanja zakupnine u iznosu od 1.418,64 kn, pravilno je zaključeno da onda nije nastao odnos ortaštva. Uz to tuženik se javio na tužiteljev javni natječaj za uzimanje u zakup Centra odbojke na pijesku po isteku ugovornog odnosa te je izjavom od 8. lipnja 2017. prihvatio, kao ponuditelj, ponuđeni iznos zakupnine u visini od 8.100,00 kn. Odlukom tužitelja od 13. srpnja 2017. (list 75. spisa) isti je odabran kao najpovoljniji ponuditelj za zaključivanje ugovora o zakupu u odnosu na sportsku građevinu na ŠRC Jarun koja se sastoji od zatvorenog prostora i otvorenog odbojkaškog terena, po cijeni od 8.100,0 kn mjesečno. No nije pristupio zaključivanju ugovora već nekretninu koristi i dalje. Stopga je sud utvrdio da je tuženik u obvezi platiti dužni iznos za korištenje predmetne nekretnine.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja smatrajući da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je tužitelj ovlašten tražiti naknadu od tuženika u ovoj pravnoj stvari i da tuženik nije dokazao da bi bio vlasnik predmetne nekretnine. Naime tuženik ne spori da je u predmetnom razdoblju koristio nekretninu a niti da je prema ranije važećim ugovorima preuzeo obvezu plaćanja zakupnine u iznosu od 1.418,64 kn.

10. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine jer građenjem na tuđem zemljištu vlasništvo može steći isključivo pošteni graditelj (čl. 152. - 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 i 81/15; dalje: ZV). Pošteni je graditelj osoba koja nije znala niti je imala razloga posumnjati da gradi na tuđem zemljištu. Tuženik svakako ne može biti pošteni graditelj, jer je nedvojbeno znao da gradi na tuđem zemljištu s obzirom da je gradio na temelju ovlaštenja iz Ugovora o zakupu i izdane građevinske dozvole od 13. listopada 1997., jer je nedvojbeno da je gradio prekoračujući ovlasti iz ugovora o zakupu, čvrsti, umjesto montažnog objekta. Nadalje tuženik je znao da prema ugovorim obvezama mora objekt vratiti tužitelju, što znači da nije mogao steći pravo vlasništva građenjem.

11. Točno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije vlasnik nekretnine u odnosu na koju potražuje isplatu, ali on je osoba koju je ovlaštena na raspolaganje predmetnom nekretninom ovlastila na upravljanje i održavanje ove nekretnine, između ostalih i, davanjem u zakup poslovnih prostora u okviru predmetne sportske građevine, a koju činjenicu tuženik i ne osporava. Slijedom navedenog, upravo tužitelju kao osobi ovlaštenoj od strane vlasnika upravljati nekretninom i davati je u zakup pripada pravo na naknadu od tuženika koji je nekretninu nastavio koristiti i nakon isteka zakupnog odnosa s tužiteljem, bez osnove, i koji za takvo korištenje naknadu ne podmiruje, neovisno o vlasništvu predmetne nekretnine. Stoga je pravilno shvaćanje suda prvog stupnja da tužitelju utuženi iznos pripada po osnovi odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, kao osobi ovlaštenoj od strane vlasnika nekretnine istom raspolagati i upravljati dajući je u zakup, od tuženika koji kao nepošteni posjednik nekretninu koristi bez pravne osnove.

12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelji u osnovi izjavljuju žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da su u cijelosti trebali uspjeti u postupku.

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak