REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2506/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Emil Havkić, odvjetnik u Zagrebu, Ružmarinka 31/II, protiv tuženika 24sata d.o.o., OIB: 78093047651, Oreškovićeva 6H/1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, Metalčeva 5/VIII, radi naknade štete radi povrede autorskih prava (vps. 1.327,23 EUR), odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1052/2021 od 8. svibnja 2024., 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1052/2021 od 8. svibnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. izreke naložio tuženiku da plati tužitelju 800,00 EUR s pripadajućim kamatama dok je u točki III. izreke naložio tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev kao autora fotografije KZ za plaćanjem naknade u iznosu od 265,45 EUR radi neovlaštenog korištenja tužiteljevog autorskog djela odnosno predmetne fotografije od strane tuženika u smislu odredbe čl. 281. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 111/21; dalje: ZAPSP) te zaštita moralnih prava tužitelja kao autora naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.061,78 EUR za koju povredu tužitelj tvrdi da mu je nastala objavljivanjem predmetne fotografije bez navođenja imena tužitelja kao autora protivno odredbi čl. 28. ZAPSP-a, a koja mu prema odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima pripada. Između stranaka nije sporno da je tuženik autor predmetne fotografije te da je istu objavio 22. ožujka 2019. na način na koji tužitelj opisuje u tužbi, i to bez dozvole tužitelja kao autora predmetne fotografije, pri čemu tuženik nije naveo autorstvo iste. No, između stranaka je sporno da li je tuženik predmetnu fotografiju objavio u svrhu informiranja javnosti (čl. 89. ZAPSP-a 2003. odnosno čl. 201. ZAPSP-a) te visina utuženog potraživanja. Odredbom čl. 26. st. 1. ZAPSP-a propisano je da autorsko pravo sadržava moralna i imovinska prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora) te imovinski interesi autora u pogledu njegovog autorskog djela (imovinska prava autora - st. 2.), dok je st. 3. navedenog članka propisano da za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako tim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu. Nadalje, odredbom čl. 28. st. 1. ZAPSP-a propisano je da autor ima prvo biti priznat i označen kao autor djela (pravo na priznanje autorstva), a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osima ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (st. 2.). Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, pravo umnožavanja, pravo distribuiranja (pravo stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 32. ZAPSP-a). Ako je njegovo autorsko pravo protupravno povrijeđeno, autor ima pravo na zaštitu toga prava, kojega ovlašćuje da zahtijeva, između ostaloga, i plaćanje naknade za neovlašteno korištenje u skladu s odredbama čl. 281. odnosno čl. 273. ZAPSP-a. Dakle, obveza plaćanja naknade nastaje na temelju zakona samom činjenicom korištenja autorskog djela od strane korisnika, ako odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ili ugovorom nije drukčije određeno. S obzirom da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik koristio predmetno autorsko djelo bez tužiteljevog odobrenja, to u skladu s odredbom čl. 273. ZAPSP-a tužitelj kao autor ima pravo na zaštitu toga prava plaćanjem naknade za neovlašteno korištenje.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da mu sud prvog stupnja nije omogućio uvid u originale dokumenata uz tužbu, potom u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja smatrajući da dosuđena naknada nije osnovana stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio procesna pravila jer nije tražen izvornik dokumenata koje je tužitelj dostavio uz tužbu. Naime, tužitelj je dostavio dokumente o impresumu tuženika kao i dokaz da je tuženik objavio predmetne fotografije, a koje činjenice nisu bile sporne, stoga samo načelno traženje da se dostave izvornici predmetnih dokumenata ne znači da se stvarno osporavaju dostavljene preslike dokumenata. Uvidom u odgovor na tužbu je utvrđeno da se je tuženik samo pozvao na obvezu da se dostavi izvornik dokumenata ako je uz tužbu dostavljena preslika, ali to se odnosi samo na isprave kojima se dokazuju sporne činjenice, a u ovoj pravnoj stvari nije bio sporan impresum tuženika kao niti činjenica da je tuženik objavio predmetnu fotografiju bez navođenja imena tužitelja. Stoga, kako predmetnim preslikama isprava nisu dokazivane sporne činjenice, nije bilo pogrešne primjene procesnih pravila od strane suda prvog stupnja.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što znači da se ne može pobijati zbog nepravilno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik upravo čini.

9. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u odnosu na tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 89. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21; dalje: ZAPSP 2003) odnosno čl. 201. ZAPSP-a, koja odredba se odnosi na korištenje autorskih djela u svrhu informiranja javnosti, je bitna činjenica da je fotografija snimljena u srpnju 1998., a objavljena tijekom 2019. godine pa se ne može raditi o objavi kao sastavnom dijelu izvješćivanja javnosti o tekućim događajima (čl. 201. st. 1. ZAPSP-a).

12. U pogledu visine potraživanja je pravilno sud prvog stupnja upotrijebio informativne cjenike arhivskih fotografija Zbora fotoreportera Hrvatske (list 43. - 47. spisa), dopis trgovačkog društva HANZA MEDIA d.o.o. (list 71. spisa) i dopis trgovačkog društva PIXEL MEDIA d.o.o. (list 91. i 92. spisa), kada je ocijenio da iznos od 200,00 EUR predstavlja primjerenu naknadu materijalne štete u konkretnom postupku, odnosno taj iznos naknade ovaj sud ocjenjuje uobičajenim za tu vrstu korištenja. Pri tome je sud uvidom u poveznicu https://express.24sata.hr/life/ubojstvo- koje-je-zgrozilo-hrvatsku-tko-je-rijesio-dedica-20657 utvrdio da se predmetna fotografija zajedno s pripadajućim novinarskim člankom i dalje nalazi na tuženikovom portalu pa je stoga sud uzeo u obzir i činjenicu kontinuiranog korištenja predmetne fotografije od strane tuženika bez dozvole autora, bez plaćanja autorske naknade i bez navođenja imena autora. Nadalje, u odnosu na visinu zatražene novčane naknade na ime neovlaštenog korištenja autorskog djela tužitelja valja naglasiti i da je tuženik objavom predmetne fotografije povrijedio i tužiteljevo imovinsko pravo distribuiranja (pravo stavljanja u promet) i pravo priopćavanja autorskog djela javnosti (čl. 32. ZAPSP-a), kao i pravo činjenja dostupnim javnosti (čl. 46. ZAPSP-a). Stoga je pravilno utvrđen iznos nagrade jer se radi o naknadi koju u navedenom iznosu ovaj sud ocjenjuje uobičajenom za tu vrstu korištenja pa je na temelju odredbe čl. 26., čl. 28., čl. 32., čl. 46., čl. 30., čl. 273. i čl. 281. ZAPSP-a.

13. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava sud je istaknuo da fotografija nije bila potpisana što znači da je tuženik propustio označiti tužitelja kao autora koji ima pravo biti priznat i označen kao autor djela (čl. 28. ZAPSP-a), pa je u tom dijelu pravilno u cijelosti prihvatio zatraženi iznos od 600,00 EUR kao pravičnu novčanu naknadu s obzirom na značaj predmetne fotografije. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 26., čl. 27., čl. 28. i čl. 273. ZAPSP-a u vezi s odredbama čl. 1100. ZOO-a je pravilno usvojen tužbeni zahtjev.

14. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj u osnovi izjavljuje žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da je u cijelosti trebao uspjeti u postupku.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak