Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4026/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivan Ergotić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Miramarska cesta 22, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-257/2019-26 od 24. lipnja 2024., na sjednici vijeća 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-257/2019-26 od 24. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.336,65 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.446,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. lipnja 2024. do isplate te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 944,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. lipnja 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb da isplati tužitelju RJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u visini od 5.522,00 eura s zakonskim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 14.11.2018. pa do isplate, po stopi koje se određuju prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. Zagreb da isplati tužitelju RJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade imovinske štete 3.579,00 eura s kamatama tekućim od 24. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koje se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. iz Zagreba, Miramarska cesta 22, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju RJ OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.444,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.336,65 eura, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.446,28 eura te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 944,50 eura žali se tuženik, sadržajno ističući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a koja je šteta nastala tužitelju 4. srpnja 2016. uslijed ozljede na radu, na radnom mjestu kod poslodavca, prilikom svakodnevnog uobičajenog poslovanja pretovara, istovara iz vagona HŽ-a. Poslodavac tužitelja je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju od odgovornosti.

6. U žalbenom postupku sporna je visina iznosa dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete, je li nastupila zastara potraživanja u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata.

7. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je do ozljeda tužitelja došlo na radnom mjestu osiguranika tuženika,

- da je poslodavac tužitelja osiguran kod tuženika temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju od odgovornosti, a kojim ugovorom je ugovorena i odgovornost ugovaratelja osiguranja prema djelatnicima (str. 46 spisa),

- da je prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku tuženik tužitelju uplatio nespornih 28.500,00 eura, umanjeno za franšizu koja je ugovorena u iznosu od 1.000,00 eura,

- da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u iznosu od 24.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate te 1.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

- da je nakon medicinskog vještačenja tužitelj postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 5.522,00 eura na ime neimovinske štete (ukupno potražuje iznos od 10.300,00 eura te taj iznos umanjenje za nesporno plaćenih 3.778,00 eura i potražuje razliku od 6.522,00 eura, koja je umanjena za 1.000,00 iznosa franšize) te iznos od 3.579,00 eura na ime naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Visinu neimovinske štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je ocijenio da je tužitelj zadobio ozljede kompresijski prijelom trupa 1. slabinskog kralješka i rupturu tetive mišića supraspinatusa desnog ramena, a zbog kojih je zaostalo ukupno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 10%. Ukupno smanjenje životne aktivnosti odnosi se na limitiranost kretnji u desnom ramenu, a isto tako i na trajne povremene bolove koje će imati tužitelj cijeli život. Nadalje, vještak je procijenio, da je tijekom ozljeđivanja i liječenja tužitelj osjećao fizičke bolove: jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, srednjeg intenziteta i trajnog 6 mjeseci i lakog intenziteta i povremenog karaktera 6 mjeseci. Primari strah (strah za život) jakog intenziteta je trajao koliko i samo ozljeđivanje, da bi kasnije strah prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio: jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabog intenziteta 30 dana. Tuđa njega i pomoć su bili potrebni 4 sata dnevno šest mjeseci, zatim 2 sata dnevno 6 mjeseci. Kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja vidljivo trećima samo ponekad.

9. Na temelju navedenog vještačenja sud prvog stupnja je utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Radi ujednačenje primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio je Orijentacijske kriterije, poslovni broj Su-VI-1331/02 Su-II-1372/02, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj Su-IV-47/2020-5, podignuti za 50%.

11. Primjenom navedenih odredbi te Orijentacijskih kriterija, koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, isti služe kao orijentir pri određivanju naknade, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu ukupne naknade neimovinske štete. Naime, zaostale trajne posljedice kod tužitelja u omjeru od 10%, trajanje liječenja, bolova i straha koje je pretrpio te zaostalo naruženje, opravdavaju ukupni iznos naknade neimovinske štete od 10.300,00 eura, umanjen za nesporno ispaćeni iznos te odbitnu franšizu, pa je prigovore tuženika kojim osporava visinu naknade neimovinske štete valjalo otkloniti.

12. Imovinsku štetu u iznosu od 3.579,00 eura na ime potrebe za tuđom njegom i pomoći sud je dosudio uzimajući u obzir trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom kako je isto procijenio vještak. Naime, vještak je procijenio da je tužitelju trebala tuđa njega i pomoć 4 sata dnevno kroz 6 mjeseci te kroz narednih 6 mjeseci 2 sata dnevno. Dakle, ukupno je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 1.080 sati, iz čega proizlazi da je cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege sud procijenio u iznosu od 3,31 eur (24,97 kuna). Ovaj je iznos primjeren mjesnim prilikama tužitelja te sukladan članku 1089. st. 2. ZOO-a, prema kojem se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Slijedom navedenog, nisu osnovani prigovori tuženika kojima ističe da nije jasno kako je sud došao do iznosa naknade imoivnske štete i koju je satnicu primijenio. 13. Imajući u vidu da je sud visinu utvrdio prema mjesnim prilikama, odnosno prema cijenama u mjestu prebivališta tužitelja, a primjenjujući članak 223. ZPP-a te razliku u dosuđenoj visini cijene sata od 3,30 eura, i visini za koju tužitelj smatra da je opravdana 0,35 centi po satu, kao i činjenicu da je tuđa pomoć i njega pružana tužitelju za vrijeme liječenja u razdoblju od studenoga 2020. do travnja 2021., sud prvog stupnja pravilno je odmjerio visinu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

14. U vezi žalbenog navoda da je u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, ovaj sud ističe kako preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi članka 191. stavka 1. i 2. ZPP-a, prema kojoj je riječ o preinaci tužbe. Naime, za ocjenu prigovora zastare je odlučujuće je li riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva, a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Stoga, ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče. Naime, kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužitelj taj zahtjev mogao utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a što bi bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije. I sama odredba čl. 191.st.1. ZPP koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima (čl.190.ZPP).

15. Nadalje, u odnosu na osporavanje tijeka zateznih kamata, koji prigovor se sadržajno odnosi na tijek kamata na dosuđenu neimovinsku štetu, ovaj sud ističe da je pravilno sud prvog stupnja iste dosudio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za cjelokupni iznos. Prema članku 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sama činjenica da je tijekom postupka došlo do preinake tužbenog zahtjeva ne utječe na tijek zakonske zatezne kamate u odnosu na preinačeni dio. Naime, neovisno što je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjev sukladno citiranoj odredbi, a što je i u skladu sa odlukama VSRH broj: Revr- 1536/14 od 30. kolovoza 2017. i Revr 829/2017-2 od 30. travnja 2019. Pravna narav zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti predstavlja generički tužbeni zahtjev, visina kojeg se određuje sudskom odlukom, s time da je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva.

16. Stoga, u slučajevima u kojima je zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog – novčanog zahtjeva, kojeg određuje isti činjenični osnov, odnosno isti štetni događaj i ista vrsta štete, kod preinake tužbenog zahtjeva kojim se povisuje zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, nastupilo je dospijeće cijele tražbine tako da zakonska zatezna kamata zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO) teče i na preinačeni dio zahtjeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. U vezi prigovora tijek zateznih kamata, ovaj sud ističe i da je netočan žalbeni navod da su kamate potraživane tek podneskom od 1. siječnja 2023., jer je razvidno da je tužitelj iste potraživao već u tužbi.

18. Pobijajući odluku o trošku tuženik ističe da je trebalo vrednovati važeću Tarifu za poduzimanje pojedine radnje, čime ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: Tarifa) koja je bila važeća u trenutku donošenja pobijane odluke. Sud prvog stupnja je za radnje u postupku primijenio odredbu Tbr. 48. Tarife računajući kao vrijednost boda iznos 2,00 eura za sve radnje u postupku.

19. Člankom 155. stavkom 2. ZPP-a propisano je, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 52/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

20. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Tarife i ZPP-a, isto je sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV- 184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

21. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, pa je stoga istu valjalo potvrditi.

22. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove odluke.

23. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa je sukladno odredbama čl. 154. st.

1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić