REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-568/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., Osijek, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika M.A.S.H. d.o.o., Zagreb, Ratarska ulica 12, OIB: 39586934905, radi isplate, bez održavanja ročišta, 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Biserke Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, poslovni broj Ovrv-82687/2023 (UPP/OS-Ovrv-1184/2023) od 5. prosinca 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 9,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Biserke Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, poslovni broj Ovrv- 82687/2023 (UPP/OS-Ovrv-1184/2023) od 5. prosinca 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje su na iznos dosuđen pod točkom I. izreke presude tekle na dan 31. ožujka 2023. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 80,87 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate na dio dosuđenih troškova iz točke III. izreke presude u iznosu od 25,00 eura koje su tekle u razdoblju od 5. prosinca 2023. do 6. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 31. listopada 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu kojeg je javna bilježnica bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-82687/2023 (UPP/OS-Ovrv-1184/2023) od 5. prosinca 2023. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 9,56 eura te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 105,87 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem, poslovni broj Povrv-234/2024-2 od 6. veljače 2024., oglasio stvarno nenadležnim te je spis po pravomoćnosti ustupljen ovome sudu 16. svibnja 2024.
3. Ovaj sud je potom pravomoćnim rješenjem, poslovni broj Povrv-568/2024-3 od 4. lipnja 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga. Također, pod točkom II. izreke predmetnog rješenja sud je upozorio stranke na odredbu članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), prema kojoj je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od petnaest dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od petnaest dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
4. Tuženik je u svom prigovoru od 13. prosinca 2023. osporio osnovu i visinu potraživanja s obrazloženjem da on u svojim poslovnim knjigama nema evidentiran predmetni dug, a ujedno je naveo kako popisani troškovi ovršnog postupka nisu opravdani te se stoga ne mogu priznati tužitelju.
5. Podneskom od 25. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi te naveo da je ugovorom o koncesiji od 30. srpnja 2014., sklopljenim između Grada Osijeka kao davatelja koncesije te društva ELEKTROMODUL d.o.o. kao koncesionara, društvo ELEKTROMODUL d.o.o. ovlašteno obavljati poslove održavanja parkirališta i naplate parkinga za osobna vozila na području Grada Osijeka. Naveo je da je 3. veljače 2023. u 12,47 sati uočeno vozilo marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika, i to u tzv. crvenoj 1. zoni, ulica Gajev trg - jug u gradu Osijeku, bez kupljene parkirne karte, slijedom čega mu je izdana dnevna parkirna karta koja nije plaćena. Pojasnio je da je koncesionar svoje potraživanje prema tuženiku ustupio ovdje tužitelju sukladno ugovoru o cesiji br. EM-O-2/2023 od 6. rujna 2023., koje do današnjeg dana nije plaćeno, slijedom čega je predložio održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka.
6. Nakon ulaganja prigovora protiv rješenja o ovrsi, tuženik je u daljnjem tijeku postupka bio u potpunosti procesno pasivan te nije osporavao činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio u gore spomenutom podnesku od 25. lipnja 2024., niti je postupio prema točki II. rješenja ovog suda od 4. lipnja 2024. te iznio sve činjenice i dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.
7. Odredbom članka 461.a stavci 3. i 4. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, kao i da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
8. U konkretnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 9,56 eura (članak 502. stavak 1. ZPP-a), pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461.a ZPP-a, bez održavanja ročišta. Niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog kojim bi predložila održavanje ročišta, iako su na to bile upozorene rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-568/2024-3 od 4. lipnja 2024. (točka III. izreke). Štoviše, tužitelj je podneskom od 28. listopada 2024. predložio donošenje presude u pisanom postupku.
9. Sud je, radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pročitao izvod otvorenih stavki tužitelja (list 20. spisa), uvjerenje MUP-a (list 21. spisa), Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (list 55. -61. spisa), Pravilnik o održavanju, načinu i uvjetima korištenja javnih parkirališta (list 62.-67. spisa), Rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila s izmjenama (list 68. - 95. spisa), račun br. 5570/EM2/2 od 11. ožujka 2023. (list 96. spisa), Odluku o davanju prethodne suglasnosti na Odluku o dopuni Općih uvjeta (list 97., list 101. i 106. spisa), Odluku o dopuni Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (list 98. i list 107. spisa), Opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta (list 99.-100. spisa), Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (list 102.-105. i list 108.-111. spisa), Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja (list 113.-121. spisa), Dodaci I.-VIII. Ugovoru o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja (list 122. -141. spisa) te Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja sa specifikacijom i potvrdom(list 142.-146. spisa).
10. Kao što je već izneseno, tuženik je u svom prigovoru osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja, a navedeno osporavanje obrazložio je na način da je naveo da on u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji nema evidentirano predmetno potraživanje i na navedenu okolnost predložio je provođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. S obzirom da se u konkretnom slučaju odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva mogu utvrditi na temelju isprava u spisu, a tuženik u svom prigovoru nije određeno iznio činjenice i razloge zbog kojih predmetno potraživanje nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama (niti je osporio činjenice i dokaze iz podneska tužitelja od 25. lipnja 2024. kojim se očitovao na njegov prigovor), sud nije proveo navedeni dokazni prijedlog.
11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog pisanog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata.
12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9,56 eura na ime dnevne parkirne karte za vozilo u vlasništvu tuženika koje je na dan 3. veljače 2023. bilo parkirano na javnom parkiralištu Grada Osijeka pod naplatom.
13. Između stranaka je sporna osnova i visina duga.
14. Uvidom u račun br. 5570/EM2/2 od 31. ožujka 2023. (list 96. spisa) proizlazi da je vozilo tuženika reg. oznake [registarska oznaka] na dan 3. veljače 2023. bilo parkirano na parkiralištu Grada Osijeka na adresi [adresa], u prvoj zoni, kao i da mu je društvo ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, za navedenu uslugu ispostavilo račun u iznosu od 9,56 eura.
15. Tuženik nije osporio činjenicu da se predmetno vozilo nalazilo u njegovom vlasništvu, kao niti činjenicu da je predmetnog dana navedeno vozilo bilo parkirano na gore spomenutoj adresi.
16. Uvidom u Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku od 30. srpnja 2014. te njegove Dodatke (list 113.-141. spisa), utvrđeno je da je Grad Osijek kao davatelj koncesije društvu ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, dodijelio koncesiju za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka na rok od deset godina (članci 1. i 2. predmetnog Ugovora).
17. Iz uvida u Ugovor o ustupanju i otkupu potraživanja (ugovor o cesiji), br. EM- O-2/2023 od 6. rujna 2023. (list 142.-144. spisa), proizlazi da je predmetni ugovor sklopljen između društva ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, kao ustupitelja tražbine i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku sukladno specifikaciji br. EM- O-2 koja čini dodatak tog ugovora, u sklopu koje se nalazi i ovdje utuženo potraživanje u iznosu od 9,56 eura (list 145. spisa).
18. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji; dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
19. Tražbina iz članka 3. predmetnog ugovora je novčana tražbina po osnovi nenaplaćenih dnevnih parkirnih karata, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa. Stoga, predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen.
20. Pravilnikom Grada Osijeka o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 19 od 31. prosinca 2013. - list 55.-62. spisa) uređena je organizacija i način naplate parkiranja osobnih vozila na javnim parkiralištima, kao i uvjeti korištenja parkirališta te rezervacija parkirališnih mjesta, s time da je članom 4. stavak 1. Pravilnika određeno da navedene djelatnosti, među ostalim, obavlja pravna osoba na temelju ugovora o koncesiji.
21. Prema odredbi članka 7. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta od 4. veljače 2019., donesenih od strane društva ELEKTROMODUL d.o.o., Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, kao koncesionara (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 2 od 4. veljače 2019. - list 102.-105. spisa; dalje: Opći uvjeti), određeno je da zaustavljanjem i parkiranjem vozila na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje sa organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta prihvaćajući Opće uvjete.
22. Prema odredbama članaka 11., 12. i 14. Općih uvjeta, ako je vozilo parkirano bez kupljene karte ili s kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovi korištenja dnevne karte, slijedom čega se izdaje dnevna karta i nalog za plaćanje dnevne karte, koju je vozač odnosno vlasnik vozila dužan platiti u roku od osam dana od dana izdavanja naloga.
23. Sukladno odredbi članka 19. Općih uvjeta, cijene usluga parkiranja, zone parkiranja, broj parkirališnih mjesta i vrijeme naplate utvrđeni su Rješenjem o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila koje donosi Gradonačelnik Grada Osijeka.
24. Na temelju Rješenja Grada Osijeka o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik Grada Osijeka br. 25 od 13. prosinca 2022.; list 91.-94. spisa), koje je bilo na snazi u vrijeme izdavanja utuženog računa, utvrđeno je da se da parkiralište na adresi [adresa] (sjeverna i južna strana), na kojem je bilo parkirano tuženikovo vozilo, nalazi u prvoj (crvenoj zoni), kao i da dnevna parkirna karta za navedenu zonu iznosi 9,56 eura.
25. Slijedom navedenog, s obzirom da se vozilo tuženika nalazilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru u Gradu Osijeku pod naplatom u prvoj zoni na adresi [adresa], to je tuženik je kao vlasnik vozila, sukladno Općim uvjetima, s organizatorom parkiranja zaključio ugovor o korištenju parkirališta. S obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tuženik za navedenu uslugu nije kupio kartu, smatra se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o parkiranju na osnovi korištenja dnevne karte, koja u konkretnom slučaju za navedenu zonu iznosi 9,56 eura.
26. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 342. stavak 1. ZOO-a određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
27. Tuženik nije dokazao da je u cijelosti ili djelomično podmirio utuženu tražbinu (niti je na navedenu okolnost predložio adekvatan dokazni prijedlog, kao primjerice, financijsko vještačenje), iako je teret dokazivanja te sporne činjenice bio na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, poslovni broj Pž-6036/2016 od 30. listopada 2018.). Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
28. S obzirom da je na temelju rezultata provedenog postupka sud zaključio o postojanju tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno (niti je u tom smjeru iznosio određene činjenice i adekvatne dokazne prijedloge), sud je zaključio je da je tuženik, sukladno odredbama članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO-a, dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.
29. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je visina stope zatezne kamate određena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.
30. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, s time da temelju odredbe članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, dakle od prvog dana nakon dospijeća računa do isplate. S obzirom da je utuženi račun dospio 31. ožujka 2023., tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana, dakle od 1. travnja 2023. do isplate, dok mu posljedično ne pripada pravo na isplatu zateznih kamata na dan 31. ožujka 2023.
31. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi te odlučio kao u točki I. izreke presude, a u dijelu zateznih kamata djelomično ukinuo platni nalog te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučio kao u točki II. izreke presude.
32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155., članka 158. stavak 2. te članka 163. i 164. stavak 1. i 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).
33. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 20,00 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.), koja iznosi ukupno 25,00 eura.
34. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 14,93 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%, budući da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari manja od 100,00 eura, uslijed čega tužitelj ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini propisanoj odredbom Tbr. 7.9. Tarife, kako je obrazloženo pod točkom 36. obrazloženja ove odluke.
35. Tužitelj nema pravo niti na trošak pribave uvjerenja o vlasništvu vozila u iznosu od 49,77 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%, jer navedeni trošak nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao parnični (članak 155. stavak 1. ZPP- a).
36. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje tijekom jedinstvenog prvostupanjskog postupka, kako onih nastalih do podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi (do kojeg trenutka se postupak vodio po pravilima ovršnog postupka), tako i onih nastalih nakon podnošenja prigovora od kada se postupak vodi po pravilima parničnog postupka, i to u iznosu od 100,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 125,00 eura, sve sukladno Tbr. 7.9. i Tbr. 46. Tarife (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-1322/2020-3 od 4. prosinca 2020. i poslovni broj Pž-8755/2015-6 od 13. veljače 2018.).
37. Također, tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura (članak 1. stavak 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 2. stavkom 1. Uredbe o tarifi).
38. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 163,27 eura (ovršni troškovi u iznosu od 25,00 eura i parnični troškovi u iznosu od 138,27 eura).
39. Na troškove postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 7. siječnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).
40. Dodatno, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na priznate troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 5. prosinca 2023. pa do 6. siječnja 2025., kao dana koji je prethodio donošenju ove presude.
41. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III.-IV. izreke presude.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Sudac:
Goran Iskra
Nacrt odluke izradila:
Stella Vujković, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).