Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5537/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Darije Horvat, sudac izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužiteljice LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa MRŠ, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika OB d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ZO iz OD A & A u [adresa]

, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-957/2022-21 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-957/2022-21 od 3. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju preko iznosa od 4.246,68 eura do iznosa od 4.488,98 eura, za iznos od 242,30 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.488,98 eur sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno označene iznose u toj točki izreke, pa sve do isplate, dok je pod točkom II. naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.491,34 eur sa zateznim kamatama s osnova troška parničnog postupka.

2. Protiv te presude žali se tuženik u odnosu na točku I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju preko iznosa od 4.246,68 eur, za iznos od 242,30 eur, navodeći da istu pobija zbog svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. - dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbi ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sve uz zahtjev za naknadu opredijeljeno navedenog troška žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 4.488,98 eur sa zateznim kamatama s osnova ništetnosti valutne klauzule iz odredbe čl. 1. i 8. Ugovora o kreditu broj 51297/06 sklopljenog između stranaka dana 14. rujna 2006. godine.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio:

- da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita, sklopili dana 14. rujna 2006. navedeni Ugovor o kreditu (kunska protuvrijednost od 35.250,000 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja /članak 1. Ugovora/), na rok otplate od 84 mjeseci /sedam godina/ i to u svrhu kupnje motornog vozila;

- da je u članku 8. /način otplate/ ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća svakog obroka ponaosob, koje obračunava kreditor;

- da je kredit vraćen tuženiku;

- da je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđena razlika plaćenih anuiteta po tužitelju uzimajući u obzir dan dospijeća anuiteta u odnosu na tečaj CHF u vrijeme korištenja kredita i promjene tečaja prilikom otplate kredita u iznosu od 4.488,98 eur, dok je tužitelj zbog pada tečaja manje platio iznos od 242,30 eura;

- da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (ugovaranje valutne CHF prema tečaju u odnosu na kunu na dan dospijeća svakog mjesečnog anuiteta ponaosob, obračunatog po tuženiku, stranka kojeg je bio i prednik tuženika, utvrđena je nepoštenost odredbi ugovara o kreditu sklapanih od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u dijelu vezivanja obveze potrošača za valutu u CHF prema tečaju kreditora na dan dospjelosti svakog anuiteta ponaosob;

- da tužiteljica u navedenom ugovoru ima status potrošača.

8. Nadalje je utvrđeno da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku, sukladno čl. 502.c i čl. 502. a st. 1. ZPP vezan za navedenu odluku Visokog trgovačkog suda RH PŽ-6632/17, na koju se tužiteljica poziva, kojom je pravomoćno presuđeno da su odredbe ugovora banaka o valutnoj klauzuli bile nepoštene i ništetne, da ta odluka ima direktan učinak u predmetnom postupku, da se o ugovornim odredbama iz čl. 1. i 8. predmetnog ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, te da su stoga te odredbe nepoštene i ništetne.

9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 25/13, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Kako je provedenim vještačenjem (list 76 do 82 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno da je tužitelj zbog promjene tečaja CHF platio 4.488,98 eur više nego što bi platio da promjene tečaja nije bilo, odnosno da nije bila ugovorena valutna klauzula, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO odlučuje kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, smatrajući neosnovanim zahtjev tuženika da se iznos od 4.488,98 eura umanji za iznos od 242,30 eura zbog takozvanih negativnih tečajnih razlika.

11. Suprotno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud postupio kad nije prihvatio zahtjev tuženika da se utuženo potraživanje umanji za iznos od 242,30 eura, s osnova tzv. negativnih tečajnih razlika, a za takvo shvaćanje prvostupanjski sud dao je jasne i razložne razloge, koje prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja.

12. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP-a u odluci broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., na koju se poziva i prvostupanjski sud, odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, a ono glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

13. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na slijedeći način:

"17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st.

2. ZPP.

18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.".

14. Isto pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-783/23-3 od 20. veljače 2024.

15. Obzirom na navedeno a kako iz spisa ne proizlazi da je tužena u predmetnom postupku iznosila prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, to ne postoji zakonski osnov da se za iznos navedenih tečajnih razlika umanji tužbeni zahtjev.

16. Budući su ugovorne odredbe iz čl. 1. i 8. predmetnog ugovora utvrđene ništetnim, koje utvrđenje žalbom nije osporeno, tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO, ima pravo na restituciju isplaćenog iznosa od 242,30 eur, jer je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka (koji tuženik niti ne osporava), utvrđeno da je taj iznos tužitelj neosnovano platio po osnovi ugovorene valutne klauzule koja je utvrđena ništetnom. Kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik primio navedeni iznos, to je po prvostupanjskom sudu pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju taj iznos (čl. 1111. st. 3. ZOO).

17. Slijedom iznesenog, te kako nije došlo do povrede materijalnog prava, a niti je stoga povrijeđeno pravo tuženika iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako to neosnovano tvrdi žalitelj, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Kako tuženik sa žalbom nije uspio odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat