Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3569/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice SF ud. S, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja KF pok. HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Paviši Maroviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Grada Splita, [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5322/2017-31 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja SF i KF kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5322/2017-31 od 4. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/ koji glasi: »1/ Utvrđuje se da su tužitelji u odnosu na tuženika vlasnici svaki za 1/2 dijela nekretnine opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], pa su isti ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i dobiti upis prava vlasništva navedene nekretnine na svoja imena za navedeni idealni dio uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika za cijelo.

2/ Dužan je tuženik u slučaju da se opre tužbi, isplatiti tužitelju troškove spora u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga. Predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno istu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji zahtjev tužitelji temelje na tvrdnjama da je tuženik pravni sljednik uknjiženih Odlomka općine [adresa] i Odlomka općine [adresa] i da su tužitelji nasljednici HF koji je bio vanknjižni vlasnik i posjednik predmetne čestice te da oni svi zajedno koriste i posjeduju tu česticu duže od 50 godina, dakle da su dosjelošću postali vlasnici predmetnog zemljišta, svaki u ½ dijela.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su kao vlasnici zkčbr. [katastarska čestica] – oranica, upisani Odlomak općine [adresa] u 2/3 dijela, te Odlomak općine [adresa] u 1/3 dijela,

- da je predmetna zkčbr. u naravi obrađena oranica.

5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“, broj 36/47 – dalje: Zakon o proglašenju) te odredbu čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV), ocijenio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim, te je iz navedenog razloga tužbeni zahtjev odbio.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a tužitelji podnoseći žalbu „iz svih žalbenih razloga“ nisu sadržajno naveli u čemu bi se sastojale bitne povrede u odnosu na predmet spora.

9. Tužitelji u žalbi osporavaju zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije navodeći da se predmetna nekretnina nalazi u zoni dozvoljene gradnje smatrajući da je time isključeno da bi Republika Hrvatska bila pasivno legitimirana kao vlasnik te nekretnine.

9.1. Navedena činjenica predstavlja novu činjenicu koju tužitelji prvi put ističu u žalbi, zbog čega ju ovaj sud, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, nije ovlašten razmatrati.

10. U konkretnom slučaju vlasništvo predmetne nekretnine je upisano u korist Odlomka općine [adresa] u 2/3 dijela, te Odlomka općine [adresa] u 1/3 dijela, pa u tom kontekstu valja reći da „odlomci općine“ predstavljaju nekretnine koje se odnose na dijelove nekadašnjih zemljišnih i njima sličnih zajednica na koje se primjenjuje Zakon o proglašenju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-31/16 od 10. veljače 2016.), koji dijelovi nisu individualno preneseni na bivše članove zemljišne zajednice nakon ukidanja zemljišnih zajednica.

10.1. Zemljišne zajednice su predstavljale oblik zajedničkog vlasništva koje je bilo regulirano Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1894. uz naputak od 19. rujna 1897. i prestale su postojati 19. travnja 1947. stupanjem na snagu Zakona o proglašenju, a prema odredbi čl. 1. tog zakona propisano je da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina proglašuje općenarodnom imovinom.

10.2. Odredbom čl. 3. Zakona o proglašenju regulirano je da se propisi tog zakona ne odnose na ona zemljišta koja su na osnovi provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoju privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941. kao ni na zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo na temelju diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., time da se prema čl. 1. Zakona o dopuni Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“" broj 13/87), kojim je dopunjen članak 3. Zakona o proglašenju, zahtjev za dovršenje diobnog postupka mogao podnijeti do 31. prosinca 1988.

11. Općenarodna imovina je bila forma državnog vlasništva do 1953. kada je na temelju Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenje Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti od 13. siječnja 1953. („Sl.list FNRJ 3/53), općenarodna imovina transformirana u društveno vlasništvo. 12. Odredbom 362. st. 3. ZV određeno je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

12.1. Dakle, za primjenu odredbe čl. 362. st. 3. ZV o vlasništvu Republike Hrvatske na stvari, potrebne su dvije pretpostavke od kojih je prva da ne smiju djelovati predmnijeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV, te druga predmnijeva da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine društvenog vlasništva. Djelovanje predmnijeva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV proizlazi iz samog upisa u zemljišnoj knjizi, a u konkretnom slučaju vidljivo je da predmetna nekretnina nije upisana uopće kao društveno vlasništvo, a slijedom toga nije upisan niti nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tim nekretninama.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tumačenju odredbe čl. 362. st. 3. ZV, u odlukama Rev-2359/11 od 8. siječnja 2014., Rev-31/16 od 10. veljače 2016. izrazio pravno shvaćanje, a s kojim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud, da tu odredbu treba tumačiti na način da zapreka primjeni predmnijeve iz tog propisa nije činjenica upisanog prava vlasništva zemljišne zajednice, jer iz posebnog Zakona o proglašenju i to čl. 1., proizlazi da se imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina proglašuje općenarodnom imovinom, a kasnije, također ex lege, prelazi u društveno vlasništvo, zbog čega odredbu čl. 362. st. 3. ZV treba tumačiti u širem smislu, ne samo na način da se odnosi na upisano društveno vlasništvo bez naznake nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja već i na sve nekretnine koje su temeljem zakona prešle u društveno vlasništvo i za koje se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu.

14. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelji nakon istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije nisu istaknuli da se na predmetnu nekretninu odnosi iznimka od općeg pravila da imovina zemljišnih zajednica postaje općenarodna imovina, a kako je navedeno u točki 10.2. ovog obrazloženja, dakle nisu tvrdili niti predložili dokaze da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZV o pravu vlasništva Republike Hrvatske.

15. Stoga je slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, pa kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić