Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5790/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Marin Mlačić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1453/2023-20 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1453/2023-20 od 22. listopada 2024. u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da tužitelju temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 209509 od 4. srpnja 2007., o valutnoj klauzuli GHF, isplati iznos od 2.991, 47 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u točki I. izreke. Pod točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 209509 od 4. srpnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita-jednokratno 1,50 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje neposredno prije isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnog troškova obrade kredita isplati iznos od 124,80 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. srpnja 2014. pa do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja sa zahtjevom za plaćanjem, zakonske zatezne kamate na iznos od 124,80 eura tekuće od 5. srpnja 2007. do 1. srpnja 2014., kao neosnovan. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.307,61 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2024.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu više plaćenog prilikom povrata kredita zbog promjene tečaja valute CHF, utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 4. srpnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena naknada za troškove odobravanja kredita, te temeljem istog isplata iznosa od 124,80 eura.

6.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu te je istaknuo prigovor zastare.

6.2. U provedenom postupku prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao bankom zaključila 4. srpnja 2007. stambeni Ugovor o kreditu broj 209509

- da joj je istim stavljen na raspolaganje iznos od 14.202 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,

- da je otplata kredita ugovorena u 84 jednaka mjesečna anuiteta,

- da je otplata kredita u kunama obračunavana primjenom valutne klauzule.

6.3. U odnosu na tvrdnju tuženika da je tužitelj bila upoznat s rizikom zaključenja ugovora s valutnom klauzulom u kojoj je glavnica bila vezana uz CHF, prvostupanjski sud je saslušao tužitelja (drugi dokazi nisu provođeni jer nisu niti predloženi) te je iz njegovog iskaza, a koji je prihvatio kao vjerodostojan, utvrdio da tužitelj nije bio upoznat s rizikom zaključenja kredita uz valutnu klauzulu u CHF, već je to bio jedini koji je mogao dobiti.

6.4. Sud prvog stupnja odlučujući o ništetnosti odredbi u kojima se glavnica vezuje uz CHF pravilno utvrdio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03.; dalje: ZZP/93) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu i članak 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje: ZZP/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prvostupanjski sud se pozvao i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u kolektivnom sporu koji je pokrenula udruga P. - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, između ostalih i protiv tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora te nepoštene prakse banaka u odnosu na ugovaranje valutne klauzule i na ugovaranje promjenjive kamatne stope i kojom je utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF. Navedena odluka Trgovačkog suda u Zagrebu da je u ovom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

6.5. Valja reći i da prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne obzirom da temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača te nastavno i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

6.6. Kako se o spornoj odredbi članka 1. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da bi tužitelj primio punu i potpunu obavijest o svim rizicima zaključenja kredita u kojem je glavnica vezana uz CHF, te kako su takve odredbe u kolektivnom sporu utvrđene ništetnima, jer su protivno savjesti i poštenju dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, te se tužitelj pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora, to je prvostupanjski sud zaključio da je predmetna odredba konkretnog ugovora ništetna. Radi navedenog pravilnom primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) u svezi članka 323. i članka 324. istog Zakona tužitelj ima pravo na povrat onoga što je više platio prilikom otplate kredita zbog promjene tečaja na više u odnosu na početno ugovoren tečaj.

6.7. Na visinu više plaćenog zbog promjene valutnog tečaja provedeno je vještačenje po vještaku Mariu Tkalecu, koji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, te je utvrđeno da ukupna razlika između plaćenih iznosa na ime anuiteta i anuiteta utvrđenih po tečaju na dan isplate kredita iznosi 22.539,24 kn / 2.991,47 eura/[1] .

6.8. Odbijen je prigovor zastare s pozivom na članak 241. ZOO-a, te na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iako je pri tom nepravilno sud prvog stupnja naveo datum 30. siječnja 2020, obzirom da se radi pravnom shvaćanju donesenom na sjednici 1. ožujka 2022. a prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinačnom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 postala pravomoćna 14. lipnja 2018., u odnosu na zahtjev s osnova nepoštene primjene valutne klauzule, a tužiteljica je tužbu podnijela 12. lipnja 2023., to je tužba podnesena unutar roka od pet godina računajući od 14. lipnja 2018.

6.9. U odnosu na traženje utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva kredita, prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o članku 6.1. Ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita-jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje neposredno prije isplate.

6.10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a niti je iz sadržaja članka 6.1. Ugovora o kreditu vidljivo zašto je naknada određena u visini od 1,50 % od ukupnog iznosa kredita te koje troškove ona pokriva, jer tuženik nije dokazao kakve je stvarne troškove imao vezano uz sklapanje Ugovora o kreditu, a niti visinu istih. Kako tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu jasno i određeno navedeni troškovi koji se podmiruju iz te naknade, mišljenje je prvostupanjskog suda da je ta odredba nepoštena u smislu članka 81. ZZP/03. U situaciji kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima, koje sve i u kojem iznosu troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka kao jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,50% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba po ocjeni suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što znači da je navedena odredba u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03 nepoštena, te u smislu članka 87. stavak 1. istog Zakona ništetna.

6.11. Kako je navedena odredba konkretnog Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, to je tužitelju dosuđen iznos kojeg je on platio u iznosu od 124,80 EUR.

6.12. U odnosu na ovo potraživanje odbijen je prigovor zastare jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 30. siječnja 2020.), odnosno tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći od pravomoćnosti pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnosti se zahtijeva vraćanje.

6.13. Zakonska zatezna kamata kako na iznose plaćenog zbog ništetne odredbe kojom je glavnica vezana uz CHF, tako i u odnosu na naknadu za odobrenje kredita dosuđena je od dana kada su ti iznosi plaćeni od strane tužitelja s pozivom na članak 1115. ZOO-a, odnosno prvostupanjski sud tuženika smatra nepoštenim stjecateljem.

7. U odnosu na žalbene navode da je odredba ugovora o naknadi za obradu kredita jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa da je stoga nije dopušteno ocjenjivati u smislu poštenosti valja reći da je u odnosu na ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. zauzeo shvaćanje: „Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, te okolnosti prije i prilikom sklapanja ugora te ostale ugovore odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP.“

8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je o svemu navedenom vodio računa, odnosno i po ocjeni ovog suda navedena odredba je ništetna jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke i tužitelja kao potrošač na nju nije mogla utjecati. Ta je odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) te da joj nije objašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (koji se objektivno nastali troškovi podmiruju iz te naknade).

9. Sud prvog stupnja je odlučio o troškovima postupka primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a i 155. ZPP-a dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), uz uvećanje za iznos plaćenog vještačenja i sudske pristojbe.

10. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža