Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4172/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Paula Kiš, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ZELENI SVIJET d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], po direktoru AM, zastupani po Luki Vukšiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuković & Vukšić j.t.d., [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1100/2022-25 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1100/2022-25 od 27. svibnja 2024
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR (tisućutristodvade-setsedameuradvadesettricenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.079,64 EUR (tisućusedamdesetdeveteurašezdesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2024.. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv pobijane presude žali se tuženik zbog svih žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, a istu podredno ukinuti te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede postupka, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka jer zakonski zastupnik tuženika nije saslušan jer nije sporno da je isti bio uredno pozvan. Osim toga, tuženik niti u žalbi ne navodi u odnosu na koje odlučne okolnosti bi zakonski zastupnik tuženika bio saslušan, a niti je to naveo tijekom postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna) uplaćenih tuženiku na ime kapare sukladno Ugovoru o pružanju ugostiteljskih usluga sklopljenog 12. srpnja 2019. zbog toga što je ispunjenje obveze iz ugovora postalo nemoguće.
7. U predmetnom postupku nije sporno:
- da su tuženik kao davatelj usluga i tužitelj kao korisnik usluga 12. srpnja 2019. sklopili Ugovor o pružanju ugostiteljskih usluga kojim je ugovoreno održavanje svadbene svečanosti u prostorima tuženika u "Wedding Resortu Corberon" za dan 3. listopada 2020.,
- da je Ugovorom ugovoreno održavanje svadbene svečanosti za 200 i više ljudi,
- da je tužitelj tuženiku na ime kapare 13. srpnja 2019. uplatio iznos od 10.000,00 kn,
- da su stranke zbog situacije uzrokovane COVID-19 virusom 13. svibnja 2020. sklopile Aneks Ugovora o pružanju ugostiteljskih usluga (str. 14. spisa),
- da je Aneksom izmijenjen članak 2. Ugovora te članak 4. stavak 1. Ugovora na način da će se, zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19 virusa, ako se svadbena večera ne bude mogla održati 3. listopada 2020., ista održati 11. lipnja 2021., dok ostale odredbe Ugovora od 12. srpnja 2019. ostaju neizmijenjene,
- da je Stožer Civilne zaštite RH 18. prosinca 2020. donio Odluku o nužnim epidemiološkim mjerama kojima je donesena mjera o obustavi održavanja svadbenih svečanosti koja se do 27. svibnja 2021. nije mijenjala,
- da je tužitelj 8. svibnja 2021. obavijestio tuženika da odustaje od održavanja svadbene svečanosti zbog situacije uzrokovane COVID-19 virusom te da je od tuženika zatražio povrat uplaćene kapare,
- da tuženik tužitelju nije vratio uplaćenu kaparu,
- da je 28. svibnja 2021. stupila na snagu Odluka Stožera Civilne zaštite RH kojom je dopušteno održavanje svadbenih svečanosti s najviše 120 uzvanika.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je da je ispunjenje Ugovora i Aneksa Ugovora postalo nemoguće zbog objektivnih razloga te da stoga tužitelj imao je pravo na odustanak od Ugovora i Aneksa i povrat uplaćene kapare.
9. Prvostupanjski sud je slijedom navedenog utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u zahtijevanom iznosu, a zaključak prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Žalbenim navodima tuženik ističe da nema mjesta primjeni odredbe iz članka 373. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) jer ispunjenje obveze tuženika nije postalo nemoguće obzirom da se svadbena svečanost mogla održati i tako u pretežitom dijelu i ispuniti obveza tuženika te da su predmetne okolnosti (nastale uslijed COVID-19 pandemije) nastale nakon sklapanja Aneksa koji predstavlja zasebni ugovor te da su se iste mogle predvidjeti u trenutku sklapanja Aneksa te je ugovornim stranama bilo jasno da je u tijeku pandemija te da su sukladno odlukama nadležnih tijela ograničena javna okupljanja odnosno okupljanja većeg broja ljudi, upravo zbog čega je predmetni Aneks i sklopljen. Smatra kako se u ovom slučaju eventualno mogla primijeniti odredba članka 369. stavak 1. ZOO-a, ali da u tom slučaju tužitelj ne može jednostranom izjavom raskinuti takav ugovor.
11. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 373. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da, kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.
12. Prvenstveno se ističe se Ugovor o pružanju ugostiteljskih usluga sklopljen 12. srpnja 2019. te Aneks Ugovora od 13. svibnja 2020. odnose na isti pravni posao, da je Aneksom samo izmijenjen datum izvršenja usluge te je stoga iste, suprotno žalbenom navodu, potrebno tumačiti kao smislenu cjelinu.
13. Sam Ugovor o pružanju ugostiteljskih usluga sklopljen je prije pojave pandemije COVID-19 virusa, a Aneks nakon proglašenja pandemije, odnosno dok je ista trajala. Tako su stranke Aneksom ugovorile da, ako se svadbena večera ne bude mogla održati 3. listopada 2020. (prvenstveno Ugovorom određen datum svadbene večere) zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19 virusa, ista će se održati 11. lipnja 2021. Notorno je da je u vrijeme sklapanja Aneksa, 13. svibnja 2020., bilo nemoguće predvidjeti trajanje pandemije i mjera ograničenja koje su u tada bile na snazi te su stranke sklopile Aneks s novim eventualnim datumom izvršenja usluge iz Ugovora, 11. lipnja 2021. u dobroj vjeri da će svadbena večera tada doista moći biti održana.
14. U međuvremenu je Stožer Civilne zaštite RH 18. prosinca 2020. donio Odluku o nužnim epidemiološkim mjerama kojima je, među ostalim, donesena mjera o obustavi održavanja svadbenih svečanosti koja se do 27. svibnja 2021. nije mijenjala. Dakle, navedena okolnost – Odluka o nužnim epidemiološkim mjerama od 18. prosinca 2020., donesena je nakon sklapanja i Ugovora i Aneksa, a tuženik nije dokazao da je tužitelj, mogao predvidjeti donošenje takve mjere.
15. Nedvojbeno je da je taj period neizvjesnosti, vezan za donošenje epidemioloških mjera koje su bile na snazi cijeli period od 18. prosinca 2020. do 27. svibnja 2021., neposredno prethodio očekivanom održavanju svadbene večere 11. lipnja 2021. Kako se radilo o svadbenoj večeri za 200 odnosno planirano i više uzvanika, nije životno niti logično očekivati od tužitelja da će čekati do zadnjeg dana, odnosno do dva tjedna prije dana donošenja novih mjera (27. svibnja 2021.) prije otkazivanja istog jer se radilo o situaciji u kojoj, prema objektivnim okolnostima, dok je mjera zabrane održavanja svadbene svečanosti na snazi, uslugu svadbene večere na način kako je ista ugovorena, nije bilo moguće izvršiti.
16. Stoga nisu od utjecaja niti navodi tuženika da je tužitelja e-mailom od 17. svibnja 2021. obavijestio da će započeti s pružanjem usluga počevši od 27. svibnja 2021. i da će moći održati svadbenu večeru na planirani dan, 11. lipnja 2021., jer se radilo o neprovjerenim i neslužbenim informacijama. Uz to, Odlukom Stožera Civilne zaštite RH od 28. svibnja 2021. dopušteno je održavanje svadbenih svečanosti s najviše 120 uzvanika, a što, s obzirom na ugovorenu brojku od 200 osoba, ne bi bilo ispunjenje obveze onako kako je ugovorena.
17. Nastavno na navedeno, nisu osnovani niti žalbeni navodi da ispunjenje obveze tuženika nije postalo nemoguće jer se svadbena večera mogla održati i tako u pretežitom dijelu i ispuniti obveza tuženika. To ponajprije jer i sam sadržaj mjera Odlukom Stožera Civilne zaštite od 28. svibnja 2021. kako je ranije obrazloženo, do tada nije bio izvjestan. Nadalje, sve i da je ta Odluka i ranije bila na snazi, broj planiranih uzvanika na svadbenim svečanostima je jedan od bitnih sastojaka takvog ugovora pa nije legitimno očekivati od tužitelja da netom prije svadbe (oko dva tjedna prije samog održavanja) otkazuje poziv broju od 80 ili više uzvanika, pa se stoga radi o nemogućnosti ispunjenja ugovorne obveze koja se nije mogla otkloniti.
18. Dakle, kako je pravilno utvrđeno da je ispunjenje Ugovora i Aneksa Ugovora zbog situacije uzrokovane COVID-19 virusom te mjera ograničenja postalo nemoguće zbog objektivnih razloga, tužitelj je primjenom članka 373. stavak 1. ZOO- a, imao pravo na povrat onoga što je ispunio od svoje obveze – dakle na povrat uplaćene kapare, pa je valjalo naložiti tuženiku platiti dugovani iznos i odlučiti kao u izreci prvostupanjske odluke.
19. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke.
20. S obzirom na to da žalba tuženika nije osnovana, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s 154. st. 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
