Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3364/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D.L., OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice S.L., OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica K.A., odvjetnica u [adresa], protiv tuženika U.O. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik A.H., odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2966/2020-95 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. tužitelja D.L. i II. tužiteljice S.L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2966/2020-95 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I. tužitelja za isplatu iznosa od 4.645,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2014. do isplate, iznosa od 132,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, iznosa od 104,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2014. do isplate, i zahtjeva za naknadu parničnog troška zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatu iznosa od 4.645,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 25. veljače 2014. do isplate, iznosa od 929,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, iznosa od 502,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2011. do isplate, iznosa od 104,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2011. do isplate, i zahtjeva za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je I. i II. tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.687,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2024. do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju tvrde na im je nastala ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 25. veljače 20211. krivnjom osiguranika tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuju tužitelji. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Suprotno navodima žalbe, obrazloženje pobijane presude u cijelosti je u skladu s odredbom čl. 388. st. 4. ZPP i nije došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98. 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), niti do povrede čl. 6 st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.), jer je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio da se štetni događaj nije dogodio na način kako to tužitelji tvrde.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao pravnog slijednika B.O. [adresa]. Sporno je da li je došlo do štetnog događaja na način kako to navode tužitelji, a sporna je i osnovanost, uzročno posljedična veza između ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja, visina tužbenog zahtjeva i je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-2341/12 ovdje tužitelji oslobođeni optužbe da su počinili kazneno djelo protiv imovine iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, lažnim prikazivanjem činjenica na štetu tuđe imovine s ciljem pribavljanja za sebe protupravne imovinske koristi;

- da je prometni vještak S.H., koji je vještačio u tom kaznenom postupku utvrdio da zbog nepravilnog fotografiranja tragova vozila od strane policije prilikom očevida nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi je li došlo do kontakta između vozila tužiteljice i vozila osiguranika tuženika;

- da je prometnim vještačenjem provedenim u ovom postupku po vještaku N.E. utvrđeno da je stupanj oštećenja na vozilu osiguranika tuženika znatno veći od oštećenja na vozilu tužitelja, što ukazuje na očiti nesrazmjer u intenzitetu nastalih oštećenja i da oštećenja na oba vozila nisu po svom položaju, obliku i intenzitetu sukladna, niti je položaj i oblik zatečenih materijalnih tragova sukladan s ostalim oštećenjima, zbog čega do štetnog događaja nije moglo doći na način kako to proizlazi iz dokumentacije policije, time da je vještak pored dokumentacije policije - Zapisnika o očevidu i fotoelaborata policije, izvršio uvid i u Izvid štete C.O. o oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika;

- da je u svojim usmenim očitovanjima danim tijekom postupka vještak N.E. pojasnio da njegov nalaz i mišljenje nije u suprotnosti s nalazom vještaka S.H., jer niti on nije mogao nedvojbeno utvrditi je li došlo do kontakta između vozila tužitelja i osiguranika tuženika, obzirom da oštećenja na vozilima nisu međusobno sukladna i nisu mogla nastati u kontaktu tih vozila na način kako je navedeno u dokumentaciji policije nakon provedenog očevida;

- da su tužitelji iskazali da je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na stražnji dio njihova vozila koje je bilo zaustavljeno u namjeri da se uključi na staru [adresa];

- da je osiguranih tuženika iskazao da je prednjim dijelom svoga vozila udario vozilo tužitelja, no da nije vidio tko je tim vozilom upravljao.

10. Utvrdivši na temelju provedenih dokaza da oštećenja na vozilima tužitelja i osiguranika tuženika, kao i materijalni tragovi opisani u nalazu i mišljenju prometnog vještaka N.E. nisu sukladni i da i njegov nalaz, kao i nalaz i mišljenje prometnog vještaka S.H., koji je dan u kaznenom postupku, isključuju nastanak štetnog događaja na način kako to tvrde tužitelji, te da u postupku nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi je li došlo do kontakta između vozila tužitelja i osiguranika tuženika, prvostupanjski sud je ocijenivši da tužitelji nisu dokazali postojanje štetnog događaja i uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11– dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Odredba čl. 1045. st.1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene su štetna radnja štetnika, šteta, uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete i protupravnost.

14. Tužitelji svojom žalbom u cijelosti osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i utvrđenje prometnog vještaka N.E. da je njegov nalaz i mišljenje suglasan nalazu vještaka S.H. koji je sačinjen u kaznenom postupku Ko-2341/12, u kaznenom posutpku koji je vođen protiv tužitelja.

15. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) prihvatio kao stručan i obrazložen nalaz i mišljenje prometnog vještaka N.E., koji je na temelju Zapisnika policije, fotodokumentacije i izvida štete C.O. za vozilo osiguranika tuženika, u svojem pisanom nalazu i mišljenju i njegovim dopunama, te usmenim očitovanjima u cijelosti otklonio sve prigovore tužitelja, nedvojbeno utvrdivši da se štetni događaj tehnički nije mogao dogoditi na način kako to tvrde tužitelji. Kao dokaz u postupku je cijenjen i nalaz i mišljenje vještaka S.H., koji iz fotografija vozila i dostupnih podataka, te izvida štete Croatia osiguranja d.d., nije mogao utvrditi jesu li vozila prije nezgode bila neoštećena i u kontaktu, već naprotiv prikupljeni tragovi ukazuju na namještanje događaja u smislu opsega deformacije na vozilima.

16. Stoga, imajući u vidu u bitnom suglasna mišljenja vještaka E. i vještaka H. da nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li doista došlo do kontakta između vozila, jer obojica isključuju nastanak štetnog događaja na način kako ga opisuju tužitelji, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO utvrđeno da tužitelji nisu dokazali jednu od kumulativnih pretpostavki odgovornosti za štetu – uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, zbog čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen u cijelosti.

17. Kako žalitelji u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, već iznose vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, to njihova žalba nije osnovana.

18. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tužitelji žalbom određeno niti ne prigovaraju.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš