Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-83/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Dobrili Ćuruvija kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković iz Zagreba, Bijenička cesta br. 54, OIB:69715301002, kojeg zastupa ravnatelj dr. sc. RIP, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8682/2021-14 od 21.lipnja 2024., na temelju odredbe članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 8682/2021-14 od 21. lipnja 2024.:

-potvrđuje pod točkom I. izreke,

-preinačava pod točkom II. izreke tako da se tuženiku nalaže u roku od 15 dana platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 € sa zateznim kamatama koje teku od 21.lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za daljnji trošak postupka u iznosu od 250,00 € sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

“I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 612,51 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje do 31.prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaz na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose dospijećem kako slijedi:

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.siječnja 2016. do isplate,

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.svibnja 2016. do isplate,

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.lipnja 2016. do isplate,

-na iznos od 40,89 eura od dana 16.srpnja 2016. do isplate,

-na iznos od 49,51 eura od dana 16.kolovoza 2016. do isplate,

-na iznos od 49,51 eura od dana 16.rujna 2016. do isplate,

-na iznos od 49,51 eura od dana 16.listopada 2016. do isplate,

-na iznos od 49,51 eura od dana 16.studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 49,51 eura od dana 16.prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 58,03 eura od dana 16.siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 20,55 eura od dana 16.veljače 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 21.lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude se pravovremeno i dopuštenom žalbom žali tuženik. Navodi da se žali iz svih zakonskih razloga odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti presudu te odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Posebno nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik kao žalitelj jer je presuda o odlučnim činjenicama jasna i razumljiva, ima valjane razloge, utemeljene je na ponuđenim i izvedenim dokazima i može se ispitati.

6. Budući se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP- a jer vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 €, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi podnesenoj 28.prosinca 2020. navodi da je zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu, kao stručni referent 3. vrste, Odjel za informatičku potporu, administrativne, stručne i tehničke službe te da je tuženik od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. plaću obračunao po osnovici od 5.108,84 kuna umjesto po osnovici od 5.415,37 kuna sukladno članku III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26.listopada 2011. prema kojem je određeno da će osnovica iznositi 5.415,37 kuna pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 612,51 € sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno naznačene mjesečne iznose prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,

-da tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika kako navodi no osporava tužbu i tužbeni zahtjev, stavlja prigovor zastare, ne spori sklapanje Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 23.studenog 2006. i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama 13.svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama 26.listopada 2011., no osporava pravnu valjanost pravnih izvora, a prije svega Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26.listopada 2011. u smislu da bi osnovica za obračun plaća bio iznos od 5.415,37 kuna, no spori obvezu plaćanja po većoj osnovici, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika i da je istom od siječnja 2016. do siječnja 2017. tuženik obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kuna,

-da nije osnovan prigovor zastare jer najstarije potraživanje dospijeva 16.siječnja 2016., a tužba je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina iz članka 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19, dalje: ZR) (28.prosinca 2020.),

-da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 23.studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici plaća i ugovorili povećanje osnovice za 6% u 2007., 2008. i 2009., a da je Dodatkom Sporazumu od 13.svibnja 2009. zamrznuta osnovica za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto te člankom III utvrdili način povrata osnovice na iznos od 5.415,37 kuna, da je Arbitraža 7.prosinca 2011. donijela odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća, da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi potpisali Izmjene od 26.listopada 2011. i donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaća za javne službe te su to važeći dokumenti temeljem kojih se ima isplatiti plaća temeljem donesenih akata i primjenom članka 192. i 199. ZR-a i da tužitelju pripada pravo na isplatu plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna bruto u utuženom razdoblju, u visini koja među strankama nije sporna.

7. Neosnovano tuženik pobija utvrđenja prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011. te one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09. i 124/09.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim njegovim izmjenama i dopunama. U prilog tom zaključku prvostupanjskog suda govori i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28.prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu kojim su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016. Posebno i bez uspjeha tuženik prigovara da se radi o ništetnom ugovor jer niti jedan od potpisnika koji je sudjelovao u sklapanju TKU i parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, nije u zakonom predviđenom postupku osporio valjanost TKU, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

8. Na utvrđeno činjenično stanje je materijalno pravo iz članka 9. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) prema kojem je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika povoljnije pravo pa kako je Izmjena Dodatka Sporazumu trajala do 26.siječnja 2017. koja predstavlja za radnika povoljnije pravo, tužitelju pripada pravo na traženu isplatu razlike plaće pa žalba nije osnovana niti iz ovog žalbenog razloga te se pobijana presuda potvrđuje pod točkom I/ izreke u dijelu kojim se nalaže isplata.

9. Djelomično osnovano tuženik prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava kod donošenja odluke o parničnim troškovima. Pogrešno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 13.ožujka 2024. kojim se tužbeni zahtjev uređuje u valuti euro. Ovo stoga što je prema odredbi članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) obveza suda u odluci iskazati iznos novčanih sredstava u valuti euro odnosno dvojno iskazati novčani iznos. Slijedom navedenoga tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 13.svibnja 2024. u iznosu od 187,50 € koliko priznaje prvostupanjski sud. Pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) je tužitelju za zastupanje na ročištu 14.svibnja 2024. pravilno priznati nagradu na temelju 50 bodova po Tbr 9 točka 1 Tarife u iznosu od 125,00 € (50 x 2 + 25%). Posebno i neosnovano tuženik prigovara da je trebalo u izračunu uzeti u obzir vrijednost boda od 10,00 kuna odnosno 15,00 kuna. Ovo stoga što prema odredbi članka 52. točka 3 Tarife sud kod donošenja odluke primjenjuje Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Tbr 54. Tarife vrijednost boda je određena sa 2,00 €. Radi pogrešne primjene materijalnog prava se djelomično prihvaća žalba tuženika i preinačava rješenje o troškovima postupka pod točkom II. izreke presude i tužitelju dosuđuje trošak postupka u iznosu od 500,00 € sa zateznim kamatama, a odbija kao neosnovan zahtjev za daljnjih 250,00 € sa zateznim kamatama.

10. Iz naprijed iznesenih razloga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Dobrila Ćuruvija