REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2392/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, zastupanog po punomoćniku ZR, zaposleniku tužitelja, protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici UR, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Daniele Božić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-239/2023 od 15. lipnja 2023. kojim se nalaže tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužitelju Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., iznos od 25,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. rujna 2021. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. naknaditi tuženiku Gradu Zagrebu trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Daniela Božić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-239/2023 od 15. lipnja 2023. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 28. veljače 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25,89 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2392/23-2 od 20. rujna 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer da izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja. Nadalje navodi da naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga. Tuženik također ističe prigovor zastare, prigovor nedostatka pasivne legitimacija pa time i prigovor osnovanosti predmetne tražbine. Prije zaključenja prethodnog postupka, tuženik je naveo da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška sudske pristojbe na prigovor.

4. Tužitelj pojašnjava da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi [adresa], koje mjerno mjesto se vodi pod šifrom 28317. Ističe da je tuženik 27. veljače 2015. ušao u posjed predmetne nekretnine o čemu je dopisom od 10. ožujka 2015. obavijestio tužitelja. Ističe da je na primopredajnom zapisniku jasno naznačena predmetna nekretnina kao i broj plinomjera koji plinomjer je evidentiran na dostavljenim računima. Navedeni podaci u cijelosti odgovaraju podacima na računima koji su predmet ovog postupka stoga je nesporno kako je tuženik od navedenog datuma posjednik predmetne nekretnine, korisnik usluge opskrbe plinom te obveznik podmirenja predmetnog dugovanja. Ističe kako tuženik ne podmiruje dospjelo dugovanje s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina te čl.4., čl.8. i čl.9. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin. S obzirom da predmetni računi nisu podmireni do datuma dospijeća plaćanja to je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu. Ističe kako nije od odlučnog značaja je li ugovor sklopljen u pisanom formi, u skladu s odredbom čl. 4. Općih uvjeta. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu troška sudske pristojbe na presudu.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra (list 10-14 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 28. veljače 2023. (list 19 spisa), dopis Klasa:370-01/2007-02/243 od 10.03.2015. (list 66 spisa), zapisnik od 27.02.2015. (list 67 spisa), priključnica br. 10211/21 (list 68 spisa) i račun broj:667-1-1 (list 69 spisa).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za obustavu isporuke plina na obračunskom mjernom mjestu broj 570180969, na adresi [adresa], drugi kat, prema računu datuma dospijeća u mjesecu rujnu 2021. u ukupnom iznosu od 25,89 eura.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke plina, dok je sporna pasivna legitimacija, postojanje ugovornog odnosa između stranaka, osnova i visina tužbenog zahtjeva, vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je postupak pokrenut temeljem nevjerodostojne isprave, navodi se da je odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - u daljnjem tekstu: OZ) propisano da su račun i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojne isprave. Računom se smatra i obračun kamata, dok je st. 2. istog članka određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tužitelj svoju tužbu temelji na izvatku iz poslovnih knjiga koji je potpisan od strane direktora društva te je otisnut žig tužitelja, dok je tužitelj tijekom postupka u spis dostavio i presliku računa, a koji se sukladno OZ-u smatraju vjerodostojnim ispravama, slijedom čega je prigovor tuženika u cijelosti otklonjen. Također, sud je utvrdio da predmetno rješenje o ovrsi sadrži sve podatke koje propisuje odredba čl. 41. OZ slijedom čega je i u tom dijelu trebalo odbiti prigovore tuženika.

9. Čitanjem dopisa tuženika od 10. ožujka 2015. upućenog, među ostalim adresatima, i tužitelju, sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja da je predmetni stan na adresi [adresa], drugi kat, površine 43,84 m2, broj plinskog brojila: 25328155 od 27. veljače 2015. u posjedu Grada Zagreba.

10. Čitanjem priključnice broj 10211/21 od 4. veljače 2021. sud je utvrdio da je plinomjer broja: [broj plinomjera] zamijenjen plinomjerom broja: [broj plinomjera], da je pod šifrom potrošača broj: 9035809 evidentiran Grad Zagreb - GUIPP - ST. Iz navedene priključnice nisu dokazani navodi tužitelja iz podneska od 18. listopada 2023. da se tuženik vodi kod tužitelja pod šifrom kupca 28317, međutim, s obzirom da broj plinomjera iz priključnice odgovara broju plinomjera navedenom u dopisu Grada Zagreba od 10. ožujka 2015., sud je na osnovu navedenog utvrdio da između stranaka postoji stanoviti ugovorni odnos.

11. Činjenica što priključnica nije ovjerena pečatom Grada Zagreba, prema mišljenju suda ne mijenja na odlučnoj stvari, da je tuženik još 2015. ušao u posjed stana na adresi [adresa], te da tuženik tijekom postupka niti tvrdi niti dokazuje da bi izašao iz posjeda i o tome obavijestio tužitelja, premda je u tom dijelu teret dokaza bio na tuženiku, sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP).

12. Naime, odredbom čl. 2. st. 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02 – dalje Odluke) propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama.

13. Odredbom čl. 12. st. 1. i 2. Odluke propisano je da je korisnik komunalne usluge dužan obavijestiti isporučitelja usluge o svim nastalim promjenama vezanim uz promjenu korisnika u roku od 8 dana od dana nastanka promjene te je prilikom promjene dužan dostaviti isporučitelju usluge dokaz na temelju kojeg se obavlja promjena (ugovor ili druga pravna osnova), a koji rok, nakon stupanja na snagu Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine broj 158/13 – dalje Općih uvjeta), iznosi 30 dana sukladno odredbi čl. 10. Općih uvjeta.

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 28. veljače 2023. i presliku računa sud je utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za obustavu isporuke plina na obračunskom mjernom mjestu broj 570180969, na adresi [adresa], prema računu datuma dospijeća u mjesecu kolovozu 2021. u ukupnom iznosu od 25,89 eura.

15. Slijedom navedenog, u cijelosti su bespredmetni navodi tužitelja kojima obrazlaže da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za isporuku plina i naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu. S druge strane, tužitelj sve do pripremnog ročišta ne spominje da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za obustavu isporuke plina, ne dokazuje visinu tužbenog zahtjeva niti pojašnjava primjenom kojih parametara je došao do iznosa od 25,89 eura.

16. Naime, čitanjem utuženog računa, sud je utvrdio da je kao parametar naznačena jedinična cijena od 20,712721, s time da na računu nije prikazan način na koji je određena jedinična cijena, stoga nije jasno kako je tužitelj zaračunao tuženiku upravo iznos od 25,89 eura.

17. Člankom 7. Metodologije utvrđivanja cijene nestandardnih usluga za transport plina, distribuciju plina, skladištenje plina, prihvat i otpremu ukapljenog prirodnog plina i javnu uslugu opskrbe plinom (Narodne novine broj 48/18, dalje: Metodologija) propisano je da se cijena za svaku od nestandardnih usluga računa kao umnožak broja radnik-sati utvrđenog u Prilozima 1. do 5. ove Metodologije za sve pružatelje nestandardnih usluga i prosječne cijene radnog sata utvrđene od strane Agencije prema članku 9. ove Metodologije za regulacijsko razdoblje.

18. Člankom 9. st. 1. i 2. Metodologije propisano je da se prosječna cijena radnog sata utvrđuje u godini T-1 za sve godine regulacijskog razdoblja, posebno za svakog pružatelja nestandardnih usluga. Prosječna cijena radnog sata operatora distribucijskog sustava za regulacijsko razdoblje utvrđuje se prema sljedećoj formuli:

19. Prilogom 1. Metodologije u točki 16. određena je cijena obustave isporuke plina ovisno o tome radi li se o obustavi bez demontaže plinomjera, sa demontažom plinomjera, odnosno uz uporabu usluge fizičke zaštite, izraženo u broju radnih sati.

20. S obzirom da tužitelj tijekom postupka, a na kojem je u smislu čl. 219. ZPP-a bio teret dokaza, nije pojasnio kako se na temelju gore navedene formule dolazi do prosječne cijene radnog sata, odnosno, na koji je način dobivena naknada za obustavu isporuke plina u iznosu od 25,89 EUR, a da sud ne raspolaže stručnim znanjima potrebnim za izračun cijene radnog sata operatora distribucijskog sustava za predmetno regulacijsko razdoblje, sud je primjenom čl. 221. a ZPP-a koji propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrdio da visina tužbenog zahtjeva nije dokazana, a samim time nije niti osnovana.

21. Također, člankom 22. stavkom 1.,2. i 3. Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine, broj: 50/18, dalje Opći uvjeti) propisano je da krajnjem kupcu koji ne plati dospjelu novčanu obvezu za isporučeni plin, opskrbljivač će dostaviti pisanu opomenu kojom ga se poziva na naknadno ispunjenje obveze s rokom od najmanje deset dana. Ukoliko krajnji kupac ne podmiri dospjelu novčanu obvezu za isporučeni plin niti u roku iz opomene iz stavka 1. ovoga članka, opskrbljivač ima pravo krajnjem kupcu dostaviti pisanu obavijest o obustavi isporuke plina koja sadrži krajnji rok podmirenja dospjelih novčanih obveza za isporučeni plin od najmanje tri dana. Ukoliko niti nakon isteka roka iz obavijesti o obustavi isporuke plina iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac ne podmiri dospjele novčane obveze za isporučeni plin, opskrbljivač ima pravo od operatora plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac zatražiti obustavu isporuke plina.

22. Tužitelj tijekom postupka samo paušalno navodi da tuženik ne podmiruje račune za isporučeni plin, dok u prilog tome nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se vidjelo stanje nepodmirenih obveza, a nije dostavio niti dokaze koji potvrđuju da je postupio prema citiranim odredbama, odnosno, da je tuženiku poslao pisanu opomenu, zatim obavijest o obustavi isporuke plina te da je tek potom zatražio obustavu isporuke plina.

23. Slijedom navedenog, osim što tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, nije dokazao niti s kojeg je osnova obustavio isporuku plina te je li pri tome poštivao propisanu proceduru.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15

– dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, međutim, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a) budući da se radi o potraživanju s osnove izvršene usluge obustave isporuke plina, a ne o naknadi za isporučenu toplinsku energiju kako to tuženik pogrešno navodi. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 1. ožujka 2023.,a utuženi račun dospijeva na naplatu 16. rujna 2021. to je sud nedvojbeno utvrdio da za utuženi račun nije nastupila zastara te je prigovor tuženika valjalo odbio kao neosnovan.

25. Sud nije posebno obrazlagao preostale navode i prigovore stranaka dane tijekom postupka, niti je cijenio preostalu spisu priležeću dokumentaciju, budući da, pored gornjih utvrđenja ne bi dovele do drugačije odluke o glavnoj stvari. Naime, prema ocjeni suda, tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a kako je gore obrazloženo, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

26. Slijedom ovako provedenih dokaza, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnoj bilježnici Danieli Božić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-239/2023 od 15. lipnja 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 25,89 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017,. a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu 13,27 eura sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23).

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. Tuženiku