Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-303/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CFZ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" KZ/11 br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19-dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i oštećenog CF podnesenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-199/2022-17 od 13. svibnja 2024., u sjednici održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbacuje se žalba oštećenog LF kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju članka 453. točke 3. primjenom članka 3. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi LFZ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeni LF upućen je s imovinskopravnim zahtjevom od 2.588,09 Eur-a u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Oštećeni LF podnio je žalbu protiv prvostupanjske presude, bez navođenja žalbene osnove zbog koje pobija presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako se ista pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se optuženik proglasi krivim za terećeno kazneno djelo i da je "dužan obeštetiti oštećenika za nezakonito zadržani iznos".

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Prije održavanja sjednice vijeća, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojega je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje i nadležno postupanje.

6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana, dok je žalba oštećenog LF nedopuštena.

7. Državni odvjetnik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u žalbi navodi kako iz provedenih dokaza proizlazi kako optuženik nije imao namjeru obaviti ugovorene radove niti za neobavljene radove novac vratiti oštećenom bračnom paru LF, već ih je svojim ponašanjem doveo i održavao u zabludi kako će završiti ugovorene radove odnosno izvršiti povrat preostalog novca za neobavljene radove, a što niti do danas nije učinio. Nadalje, u žalbi državni odvjetnik ističe kako je nekritički prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženog CFZ, a neutemeljeno otklonio iskaze oštećenog LF i njegove supruge HF, koji su decidirani u tome da optuženik ipak nije obavio u većem obimu i u većoj vrijednosti ugovorene radove i da im nikada nije nudio nagodbu niti isplatio iznos koji je ostao dužan.

7.1. Međutim, suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze i obranu optuženika te je ispravno zaključio kako ipak nije dokazano da bi optuženi LFZ u vrijeme sklapanja pravnog posla s oštećenim LF ovog doveo u zabludu da će mu obaviti građevinske radove na kući i okućnici u [adresa] za sveukupni iznos od tadašnjih 22.945,00 kuna najkasnije do 15. svibnja, na temelju kojeg pravnog posla je primio predujam od 12.000,00 kuna, a potom naknadno još i 7.500,00 kuna, a da je unaprijed odlučio da će samo obaviti manji dio građevinskih radova, ali građevinske radove nije obavio niti izvršio povrat novca.

7.2. Naime, pregledom spisa predmeta proizlazi nesporno kako je optuženik s oštećenim LF doista ugovorio obavljanje građevinskih radova na kući i okućnici u [adresa], a sveukupna vrijednost ugovorenih radova je bila 22.945,00 kuna te da se optuženik obvezao da će te radove izvršiti najkasnije 15. svibnja 2021. Također nije bilo prijeporno kako je optuženik na ime predujma od oštećenika dobio 12.000,00 kuna, a potom još i dodatnih 7.500,00 kuna. Isto tako neprijeporno je kako je optuženik 18. ožujka 2021. došao do kuće na kojoj je trebao obaviti građevinske radove s radnicima i započeo je skidanje kulir ploča s vertikalne fasade kuće i struganje stare žbuke na spremištu. Iz iskaza svjedoka EF, koji je obavljao nadzor nad izvođenjem građevinskih radova, proizlazi kako je optuženik obavio građevinske radove i to tako što je skinuo s temeljnog zida kuće svu oblogu od betona i napravio plitki iskop po dužini sjeverne strane fasade i da je napravio pripremu za betoniranje ploče, a u šupi do navedene zgrade izvodio je unutarnje radove saniranja pukotine koji radovi da su trajali pet – šest dana.

7.3. Iako pravilno državni odvjetnik u žalbi navodi kako optuženik ugovorene radove nije izvršio do kraja niti je novac za neobavljene radove vratio oštećeniku, ne može se prihvatiti tvrdnja u njegovoj žalbi kako je optuženik obavio samo manji dio radova i da je postupao inkriminirane prigode upravo s prijevarnom namjerom.

7.4. Naime, svako neplaćanje duga odnosno neizvršenje ugovorene obveze ne znači nužno da je počinitelj ostvario zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. KZ/11. Naime za počinjenje tog kaznenog djela traži se specijalna takozvana prijevarna namjera. Dakle, u konkretnom slučaju to znači da je u trenutku sklapanja pravnog posla optuženik već unaprijed odlučio da neće izvršiti radove u cijelosti, a novac za neobavljene radove da neće vratiti oštećeniku, a da je prethodno lažno predočio oštećeniku da će napraviti ugovoreni posao, čime ga je doveo u zabludu da mu ovaj preda novac kao predujam.

7.5. U situaciji u kojoj optuženik decidirano niječe postojanje prijevarne namjere, a imajući u vidu da je navedeni skupa sa svojim radnicima ipak izvršio jedan dio posla, o čemu iskazuju ne samo radnici koje je angažirao optuženik, svjedoci KF i DF, već i nadzornik radova kojeg je angažirao oštećenik, svjedok ĆF, uz okolnost da je optuženik od dobivenog novca za predujam kupio građevinski materijal, kojeg očito nije zadržao za sebe već je ostao na gradilištu kuće oštećenika, uz okolnost da je radove obustavio dijelom i zbog bolesti, ozbiljno je dovedeno u pitanje postojanje prijevarne namjere kod optuženika jer sve navedene okolnosti konkretnog slučaja upućuju da bi se radilo o građanskopravnom odnosu.

7.6. Stoga je valjalo žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, a budući da nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08, potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

8. Oštećeni LF pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odredba članka 464. stavka 4. ZKP/08 propisuje kako oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a kako se ne radi se o situaciji u kojoj je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, tako oštećenik nije mogao podnijeti žalbu zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je njegovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu u suglasju s člankom 472. stavkom 2. ZKP/08.

Split, 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj