REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3746/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Lana Humljak Gugić i odsutnosti punomoćnika tuženika, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se odredba čl. 1. i 4. Ugovora o kreditu br. 756951 od 19. 9. 2005. dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetnom.

II Utvrđuje se odredba čl. 2. ugovora o kreditu br. 756951 od 19. 9. 2005. dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetnom.

III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da tužitelju CB isplati iznos od 2.447,48 € (slovima; dvijetisućečetristočetrdesetsedam eura i četrdesetosam eurocenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 2,83 € od 01.04.2008. do isplate;

- na iznos od 2,75 € od 02.05.2008. do isplate;

- na iznos od 2,72 € od 02.06.2008. do isplate;

- na iznos od 2,76 € od 01.07.2008. do isplate;

- na iznos od 2,70 € od 01.08.2008. do isplate;

- na iznos od 2,71 € od 01.09.2008. do isplate;

- na iznos od 2,75 € od 01.10.2008. do isplate;

- na iznos od 8,96 € od 01.11.2008. do isplate;

- na iznos od 2,81 € od 01.12.2008. do isplate;

- na iznos od 13,98 € od 02.01.2009. do isplate;

- na iznos od 16,49 € od 02.02.2009. do isplate;

- na iznos od 17,74 € od 02.03.2009. do isplate;

- na iznos od 14,75 € od 01.04.2009. do isplate;

- na iznos od 14,31 € od 02.05.2009. do isplate;

- na iznos od 9,62 € od 01.06.2009. do isplate;

- na iznos od 6,03 € od 01.07.2009. do isplate;

- na iznos od 6,93 € od 01.08.2009. do isplate;

- na iznos od 9,99 € od 01.09.2009. do isplate;

- na iznos od 11,26 € od 01.10.2009. do isplate;

- na iznos od 9,55 € od 01.11.2009. do isplate;

- na iznos od 13,49 € od 01.12.2009. do isplate;

- na iznos od 17,24 € od 02.01.2010. od do isplate;

- na iznos od 21,19 € od 01.02.2010. do isplate;

- na iznos od 20,15 € od 01.03.2010. do isplate;

- na iznos od 26,79 € od 01.04.2010. do isplate;

- na iznos od 25,08 € od 03.05.2010. do isplate;

- na iznos od 28,42 € od 01.06.2010. do isplate;

- na iznos od 47,22 € od 01.07.2010. do isplate;

- na iznos od 42,95 € od 02.08.2010. do isplate;

- na iznos od 58,99 € od 01.09.2010. do isplate;

- na iznos od 50,53 € od 01.10.2010. do isplate;

- na iznos od 44,16 € od 02.11.2010. do isplate;

- na iznos od 63,52 € od 01.12.2010. do isplate;

- na iznos od 75,50 € od 03.01.2011. do isplate;

- na iznos od 66,82 € od 01.02.2011. do isplate;

- na iznos od 68,09 € od 01.03.2011. do isplate;

- na iznos od 61,85 € od 01.04.2011. do isplate;

- na iznos od 63,78 € od 02.05.2011. do isplate;

- na iznos od 84,98 € od 01.06.2011. do isplate;

- na iznos od 87,96 € od 01.07.2011. do isplate;

- na iznos od 111,42 € od 01.08.2011. do isplate;

- na iznos od 102,90 € od 01.09.2011. do isplate;

- na iznos od 89,63 € od 01.10.2011. do isplate;

- na iznos od 89,28 € od 02.11.2011. do isplate;

- na iznos od 923,90 € od 23.11.2011. do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da nadoknadi tužitelju CB trošak postupka u iznosu od 2.118,07 EUR (slovima: dvijetisućestoosamnaest eura i sedam eurocenti) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2021. te tijekom postupka navodi da je s prednikom tuženika 19. rujna. 2005. sklopio ugovor o kreditu br. 756951 s valutnom klauzulom ugovorenom čl. 1. i 4. , te promjenjivom kamatnom stopom kako to stoji u čl. 2. citiranog ugovora. Odredbom čl. 1. i 4. Ugovora o kreditu nezakonito je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita bez da je tužiteljica prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila obaviještena o rizicima i nestabilnosti tečaja navedene valute, kao i o egzaktnim parametrima i metodama izračuna parametara o kojima ovisi odluka tuženika o promjeni kamatne stope, a zbog čega su navedene odredbe ništetne i nepoštene. Prednik tuženika prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja citiranog ugovora nije upozorio niti objasnio tužiteljici rizičnost i nestabilnost tečaja valute CHF već su tužitelju u banci sugerirali uzimanje kredita u CHF kao najpovoljnijeg. Također prednik tuženika prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja citiranog ugovora nije objasnio tužitelju niti ga upoznao s egzaktnim parametrima i metodama izračuna parametara koji utječu na odluku banke o promjeni kamatne stope. Navedeno postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa te divljanju tečaja CHF sve na štetu tužitelja te je time kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu te Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da joj tuženik vrati preplaćene iznose na ime stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 5. travnja 2024. potražuje povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzulu CHF u iznosu od 2.447,48 EUR sve s pripadajućim kamatama na svaki preplaćeni iznos od dana plaćanja. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare, osporava da se na tužitelja može primijeniti presuda iz kolektivnog spora. Ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Tužitelj je imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Ističe prigovor radi prebijanja svih potraživanja koje ima prema tužitelju s osnove tzv. negativne razlike, a koji je prigovor na ročištu od 19. listopada 2022. povukao. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 19.633,53 kn / 2.605,81 EUR s pripadajućim kamatama.

3.1. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 5. travnja 2023. tražio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 2.447,48 EUR sve s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je djelomično povukao za iznos od 158,33 EUR sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP - tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.). Ovakvoj dispoziciji tuženik se nije protivio, stoga je valjalo odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao vještački nalaz ČB od 25. svibnja 2021. (list 6 do 9 spisa), Ugovor o kreditu broj 756951 od 19. rujna. 2005. (list 11 do 17 spisa), Plan otplate u jednakim anuitetima (list 18 i 19 spisa), Otplatna tablica po kreditu (list 20 i 21 spisa), Obavijesti o promjeni kamatnih stopa (list 23 do 28 spisa), Izračun prijevremene otplate kredita (list 29 spisa), Prometna kartica po kreditu (list 30 do 36 spisa), Prometna kartica po kreditu (list 47 do 59 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 135 do 142 spisa), te je saslušan tužitelj (list 129, 130 te 167 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) te isplata preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti valutne klauzule s pripadajućim kamatama.

7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da su stranke (prednik tuženika) sklopile 19. rujna. 2005. Ugovor o kreditu br. 756951 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita, da je redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,50% godišnje te da je namjena kredita bila kupnja vozila kao i da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je, osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari.

9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužiteljica sklopila kao fizička osoba u svrhu kupnje vozila (čl. 3. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 30.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je kredit podigao radi kupnje osobnog vozila koje je koristio za osobne potrebe, da mu je tuženik nudio predmetni kredit i da mu je prezentirano da se radi o najpovoljnijoj opciji te da mu druga opcija nije ni ponuđena. Nije mu poznat termin valuta utočišta niti ga je djelatnik u banci upozorio da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao otvoren obrt niti je obavljao poslovnu aktivnost. Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivao da je vozilo koristio u privatne svrhe. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

14. Nadalje, potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika (tako i VSRH Rev 308/2022 od 19. travnja 2022.). Drugim riječima, tužitelju pripada povrat (razlika) prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu u visini od 5,50 % godišnje.

15. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Petre Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 2.447,48 EUR, a ako se uzme u obzir negativna razlika (zbroj više i manje plaćenog), s a s osnova ništetne valutne klauzule 1.971,45 EUR.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje vještaka, stoga je ocijenjeno da iste nemaju primjedbi, na što ih je sud upozorio rješenjem od 29. ožujka 2023.

17. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO- a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17.1. Nadalje, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

17.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

17.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a. S obzirom da je tuženik na ročištu od 19. listopada 2022. povukao prigovor radi prijeboja, sud sukladno čl. 2. ZPP nije ovlašten potraživanje tuženika prebijati s potraživanjem tužitelja. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

17.4. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).

17.5. Imajući u vidu navedeno, tužitelju pripada s osnove ništetne valutne klauzule 2.447,48 EUR.

18. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

18.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

18.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna (v. supra t. 10.).

18.3. Tužba u ovom postupku je podnesena 11. lipnja 2021. Polazeći od navedenog, potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.

19. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) . Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I, II i III izreke presude.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (2.447,48 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

22. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 19. siječnja 2021., 24. lipnja 2022., 31. kolovoza 2022., 5. travnja 2023., svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 19. listopada 2022. i 20. studenoga 2024. (koje je samo tražio) svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR.

23. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 350,00 EUR, trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 331,81 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,26 EUR (koliko je i platio) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 2.118,07 EUR.

24. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi.

25. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 14. lipnja 2024. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

26. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.