P-1500/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Lidiji Klepo, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenoga 2024. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja RK, diplomirane pravnice te u prisutnosti pun. tuženika Mislava Biočića odvjetnika, dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.796,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 2. 10. 2018. pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja VK stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4.8.2005. koju je skrivio KK, vozilom koje je bilo osigurano policom osiguranja kod tuženika. Pravomoćnim rješenjem tužitelja od 14.1.2009. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja priznatog kao ozljeda na radu u omjeru od 40% i bolesti od 60%. Isplatom ovih mirovina u razdoblju od 1.7.2016. do 31.8.2018. tužitelj je isplatio ukupno 52.675,02 kn na ime invalidske mirovine svom osiguraniku. Budući da je u uzroku invalidnosti predmetni štetni događaj sudjelovao sa 40% to se ovom tužbom potražuje 21.070,01 kn, a koji iznos za tužitelja predstavlja štetu, a sve sukladno odredbi čl. 160.-161. Zakona o mirovinskom osiguranju to tužitelj potražuje navedeni iznos na ime naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, osporava pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno posljedičnu vezu, činjenicu da je tužitelj isplatio iznose koje potražuje te smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (listovi 4-7 spisa), u rješenje tužitelja (listovi 32-34 spisa), u obračun tužitelja (list 44 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je tužiteljevo potraživanje s osnova isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. kolovoza 2018., osiguraniku tužitelja VK i to samo 40 % od ukupno isplaćenog iznosa koji je priznat kao ozljeda na radu, odnosno iznos od 21.070,001 kn budući da je u uzroku invalidnosti predmetni štetni događaj sudjelovao sa 40%.

6. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za predmetni štetni događaj, uzročno posljedična veza, visina tužbenog zahtjeva te je sporno treba li primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a prema kojoj tužitelj ima pravo samo na razliku između invalidske mirovine odobrene svom osiguraniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike.

7. Člankom 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013, 157/2013 – dalje: ZMO-13) je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. (st.1) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, 2) troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava (st.2.).

8. Člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 151/2014, 33/2015 i 93/2015 – dalje: ZMO-15) je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st.1.) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (st.2.).

9. Člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014 – dalje: ZOOP) je propisano da Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

10. Slijedom navedenog, u odnosu na odlučno sporno pitanje, treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbe ZOOP-a ili odredbe ZMO-a, ukazuje se da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. promijenjeno pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. Sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine".

11. Imajući u vidu navedena utvrđenja i pravno shvaćanje VTS-a, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 27. st. 1. -3. ZOOP-a. (tako Pž-1848/2022-3 od 8. srpnja 2022., Pž-183/2020-2 od 11. svibnja 2022., Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. Rev-909/21 od 8. rujna 2021.).

12. Kako je prema rješenju tužitelja (list 32. spisa) VK zbog 40% ozljede na radu određena invalidska mirovina, što je upravo i predmet ovog postupka jer se tužbeni zahtjev odnosi samo na udio koji u uzroku invalidnosti predstavlja predmetni štetni događaj (ostalih 60% se odnosi na bolest), u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP. Budući da je iz podataka u spisu razvidno da je tužitelj svom osiguraniku VK u utuženom razdoblju isplatio mirovinu uslijed 40% ozljede na radu (list 32-34 spisa i list 44 spisa), odnosno dio invalidske mirovine koja je predmet ovog postupka je isplaćivao na temelju ozljede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, sud se nije ni upuštao u ocjenu ostalih prigovora tuženika glede ispunjenja ostalih pretpostavki za štetu, budući da pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene.

14. Iz navedenog razloga, jer je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno odnosno jer je sud utvrdio da tužitelju šteta nije nastala, sud je odbio izvođenje daljnjih dokaza predloženih od stranaka, budući da bi njihovo izvođenje bilo nesvrsishodno i bespredmetno. Također budući da je tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga neosnovan ovaj sud nije cijenio ostale prigovore tuženika.

15. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a tuženiku pripadaju troškovi postupka.

16. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 107/15, nastavno: OT) i to po 200,00 eur za odgovor na tužbu, te za sastav podneska od 27.10.2020. (Tbr. 8/1 OT ), te za pristup na ročišta 7.7.2021., 17.9.2024. i 27.11.2024. (Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 1.000,00 eur, a uvećano za PDV ukupno iznosi 1.250,00 eur, pa je odlučeno kao u točki II izreke. .

17. Sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 27.11.2024. budući da je toga dana u 11,00 sati bilo održano ročište na kojem je zaključena glavna rasprava te je ročište dovršeno u 11,10 minuta, dok je tuženik taj podnesak putem e-komunikacije poslao sudu 27.11.2024. u 13,56 sati. Isto tako valja reći da ovaj podnesak nije niti potreban za rješenje ovog spora u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a.

18. Budući je tuženik potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – OZ) i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

19. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanju i zaokruživanju iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ( ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.

3. kal 30 dana