Poslovni broj: UsI-1794/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZELENA LUKA d.o.o., OIB: 74477491818, Tisno, Put Jazine 328, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saši Poldanu, ŠE, HE, IE, KE i ŠED, [adresa] i [adresa], te odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković & Martić, Zagreb, Drenovačka 3, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, zastupanog po generalnoj opunomoćenici HED, diplomiranoj pravnici i zaposlenici tuženika, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu, pod poslovnim brojem 39 Su-403/2022-2), radi utvrđivanja ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, nakon javne i usmene rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-335-05/24- 02/1, URBROJ: 529-06-1-24-11 od 6. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati tuženiku iznos od 74,10 eura (sedamdeset četiri eura i deset centi), dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog OE da ga se uključi kao zainteresiranu osobu u ovaj upravni spor.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 16. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-335-05/24- 02/1, URBROJ: 529-06-1-24-11 od 6. lipnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako se obrazloženje pobijanog rješenja u bitnom temelji na tome da se rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti može izdati u odnosu na rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta u kojima se već obavljala ugostiteljska djelatnost, a koja rješenja su izdana sukladno čl. 20. st. 1. i 2., čl. 21. st. 1. te čl. 24. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, ali ne i u odnosu na privremena rješenja izdana sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te da je utvrđeno kako je u predmetnom ugostiteljskom objektu došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju u odnosu na rješenje od 25. srpnja 2016., o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 24. st. 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Predmetno rješenje je nezakonito te ga tužitelj pobija u cijelosti. Naime, prema odredbi članka 24. stavak 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju. Tužitelj je stoga podnio zahtjev za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazine 328 te tako uz zahtjev dostavio i izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta. Ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta. Naime, kamp na istoj lokaciji posluje već 40 godina, te je krajem 80-tih godina poslovao pod nazivom KAMP TOMAS, da bi krajem 90-tih godina nastavio poslovati pod nazivom AUTOKAMP DALMACIJA sve do 2019., a nakon toga, sve do danas pod nazivom OLIVIA GREEN CAMPING. Cijelo to vrijeme radi se o istom obuhvatu kampa i obavljanju iste ugostiteljske djelatnosti. Propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju. Prema tome, u postupku je bilo potrebno utvrditi slijedeće, 1. da je ugostitelj registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom. U svrhu dokazivanja navedenoga, tužitelj je uz zahtjev dostavio i relevantne dokaze. Predmetni zahtjev podnesen je u odnosu na rješenje Ministarstva turizma, Klasa: UP/I-335-05/15-01/259, urbroj: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. kojim se rješenjem utvrđuje ispunjavanje propisanih uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp. Tužitelj je dostavio i 1. rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: Up/I-350-05/17- 02/38, urbroj: 2182/1-16-18-9 od 17. siječnja 2018., 2. rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: Up/I-350-05/13- 02/684, urbroj: 2182/1-16-13-8 od 5. travnja 2013. Temeljem čl. 24. st. 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, dostavljena rješenja zamjenjuju u cijelosti uporabnu dozvolu te dokazuju da građevina koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja. U odnosu na rješenje Klasa: UP/I-335-05/15-01/259, urbroj: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016., nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrtu i kategoriju, a u pogledu kojega je i podnesen zahtjev. Također, pogrešan je stav tuženika u odnosu na predmetno rješenje, budući nije bitno je li i kakvo rješenje doneseno u međuvremenu, a osobito imajući u vidu, a) da je u međuvremenu doneseno samo privremeno rješenje Ministarstva turizma Klasa: UP/I-034-02/20-04/8, urbroj: 529-06-02-02/1-1/-5 od 6. srpnja 2020. i b) da je to rješenje Ministarstva turizma ukinuto rješenjem istog Ministarstva, Klasa: UP/I-034-02/20-04/8, urbroj: 529-06-1-24- 18 od 18. siječnja 2024. Međutim, poduzetnik je autonoman i slobodno odlučuje u kojem opsegu i kojoj kategoriji će obavljati djelatnost. Stoga činjenica da je u međuvremenu tužitelju privremenim rješenjem dopušteno obavljanje djelatnosti za veći kapacitet (130 umjesto 120 smještajnih jedinica i ostalo) i za četiri umjesto tri zvjezdice, ne znači da tužitelj slobodno ne može odlučiti da djelatnost obavlja u opsegu i kategoriji iz rješenja od 25. srpnja 2016. Nitko ne može ograničiti tužitelja u toj poduzetničkoj slobodi, pa niti tako da tumači da djelatnost mora obavljati u najvećem opsegu i najvišoj kategoriji koja mu je do sada bila odobrena. Svako drugačije tumačenje značilo bi povredu ustavnog prava iz čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske – Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Zatim, odredba čl. 24. st. 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosi se na sva dosadašnja rješenja kojim se utvrđuju uvjeti koje mora ispunjavati ugostitelj, te ne razlikuje rješenja donesena na temelju čl. 20. st. 1. i 2. i čl. 21. st. 1. Zakona i rješenja donesena na temelju čl. 25. tog Zakona. Dakle, sukladno odredbi čl. 24. st. 5. u upravnom postupku se ne utvrđuju slijedeći uvjeti: da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, da građevina koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti (čl. 24. st. 1. t. 3., 4. i 5.). Odnosno, u upravnom postupku se utvrđuju isključivo slijedeći uvjeti: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom (čl. 24. st. 1. t. 1. i 2.). Zatim, odredbom članka 25. stavak 1. ZUD propisano je: (1) Iznimno, ako je za zgradu u kojoj će se obavljati ugostiteljska djelatnost u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, ugostitelju će se, ako ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona, izdati privremeno rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2024. Uz zahtjev je tužitelj priložio i dva rješenja kojim se određuje prekid upravnog postupka radi ozakonjena dvije zgrade (rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju klasa: Up/I-350-05/13- 02/2671, urboj 2182/1-16/21-10-13 od 27. kolovoza 2020. i klasa: Up/I-350-05/13- 02/15367, urboj: 2182/1-16/21-20-10 od 27. kolovoza 2020.) iz čega proizlazi da još nije doneseno izvršno rješenje o ozakonjenju u odnosu na sve zgrade u pokrenutim postupcima radi ozakonjenja. Znači, i to po toj osnovi, osnovan je zahtjev za izdavanje privremenog rješenja o obavljanju djelatnosti do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2024. Tužitelj ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZUD-a te je samo ove uvjete bilo potrebno ispitati u upravnom postupku. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, pri čemu u bitnom ponavlja navoda iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 5. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-335-05/24-02/1, URBROJ: 529-06-1-24-11 od 6. lipnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 21. stavka 1., a u svezi članka 24. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21).

9.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Člankom 24. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta izdati ugostitelju koji ispunjava uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane tim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona, te 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. Člankom 24. stavkom 5. istog Zakona propisano je da, ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. toga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju.

Člankom 24. stavkom 6. istog Zakona propisano je da je u slučaju iz stavka 5. ovoga članka ugostitelj dužan uz zahtjev priložiti izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta.

Člankom 25. stavkom 1. istog Zakona propisano je da iznimno, ako je za zgradu u kojoj će se obavljati ugostiteljska djelatnost u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, ugostitelju će se, ako ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona, izdati privremeno rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2024. godine.

Člankom 21. stavkom 3. istog Zakona, propisano je da Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, u slučaju iz članka 19. stavka 2. toga Zakona, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti i privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u određenom objektu, najdulje godinu dana od dana njegove izvršnosti.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se traženo rješenje izdalo, slijedom čega sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj u odnosu na rješenje KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti, zatražio izdavanje rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu, te je u provedenom postupku utvrđeno da je kamp naziva DALMACIJA (novi naziv: OLIVIA GREEN CAMPING) u Tisnom, Put Jazine 328, kapaciteta 120 smještajnih jedinica, za 360 gostiju, od čega: 10 kamp mjesta i 110 kamp parcela s 19 mobilhomova, ispunjava uvjete za kategoriju tri zvjezdice te da se ugostitelju ZELENA LUKA d.o.o., Tisno, sukladno članku 25. stavka 1. Zakona, odobrava privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2016., koji rok je produljen sukladno članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", broj 126/21), do 31. prosinca 2024. godine.

13.Nadalje, rješenja iz stavka 1. članka 24. Zakona su: -rješenja kojima sukladno članku 20. stavku 1. i 2. nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina Ostali ugostiteljski objekti za smještaj, Restorani i Barovi, te jesu li ispunjeni uvjeti za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata, osim za vrste navedene u članku 21. stavku 1. toga Zakona, te rješenja kojima sukladno članku 21. stavku 1. toga Zakona Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje ispunjavanje uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli, za vrste hotela i vrste kojih se kategorije označavaju zvjezdicama te iz skupine Kampovi, za vrste kampova koji se kategoriziraju. Rješenja iz stavka 2. članka 24. Zakona su rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta koja se, iznimno od stavka 1. toga članka izdaju ugostitelju u prostoru stambene namjene za ugostiteljski objekt vrste soba, apartman, studio apartmani kuća za odmor, s tim da je za objekte koji se nalaze u zgradi čija je građevinska (bruto) površina veća od 400 m² prethodno potrebno ishoditi pozitivno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu od požara.

14.Slijedom izloženog, iz navedenog proizlazi da se rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti može izdati u odnosu na rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta u kojima se već obavljala ugostiteljska djelatnost, a koja rješenja su izdana sukladno članku 20. stavku 1. i 2., članku 21. stavku 1. Zakona te članku 24. stavku 2. Zakona, ali ne i u odnosu na privremena rješenja izdana sukladno članku 25. stavku 1. Zakona. Nadalje, spisu prileže ukinuto rješenje KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020. o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu, iz kojeg pak proizlazi da je isto izdano temeljem zahtjeva tužitelja zbog promjene činjeničnog stanja, odnosno zbog povećanja smještajnog kapaciteta i podizanja kategorije u odnosu na rješenje KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6, od 25. srpnja 2016.

15.Zatim, iz spisa proizlazi da je citiranim rješenjem od 6. srpnja 2020. izdanim sukladno članku 21. stavku 3. Zakona, tužitelju odobren početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u kampu naziva OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom i prije pribavljanja konačnog rješenja o kategoriji kampa četiri zvjezdice, smještajnog kapaciteta 130 smještajnih jedinica, za 390 gostiju, od čega: 10 kamp mjesta i 120 kamp parcela s 48 mobilhomova te privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u trajanju do šest mjeseci, računajući od dana primitka pisanog otpravka tog rješenja, iz čega proizlazi da je u predmetnom ugostiteljskom objektu došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju u odnosu na rješenje KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti u predmetnom kampu u Tisnom, kapaciteta 120 smještajnih jedinica, za 360 gostiju, od čega: 10 kamp mjesta i 110 kamp parcela s 19 mobilhomova, kategorije tri zvjezdice, a u odnosu na koje je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti te tuženik u obrazloženju osporenog rešenja zaključuje da se ne može izdati rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u predmetnom kampu, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u kampu naziva OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom sukladno članku 24. stavku 5. Zakona.

16.Slijedom navedenog, s obzirom da se rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti može izdati u odnosu na rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta u kojima se već obavljala ugostiteljska djelatnost, a koja rješenja su izdana sukladno članku 20. stavku 1. i 2., članku 21. stavku 1. Zakona te članku 24. stavku 2. Zakona, ali ne i u odnosu na privremena rješenja izdana sukladno članku 25. stavku 1. Zakona te da je u postupku utvrđeno da je u predmetnom ugostiteljskom objektu došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju u odnosu na rješenje od 25. srpnja 2016. o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u predmetnom objektu u Tisnom, u odnosu na koje je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 24. stavkom 5. Zakona za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, tuženik je zaključkom KLASA: UP/I-335-05/24-02/1, URBROJ: 529-06-01-01-02/2-24-4, od 18. ožujka 2024. pozvao tužitelja da se u roku od dvadeset dana od dana primitka zaključka očituje ostaje li pri postavljenom zahtjevu za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u kampu OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328 ili odustaje od postavljenog zahtjeva sukladno članku 46. stavku 1. ZUP-a, nakon čega se tužitelj podneskom od 27. ožujka 2024. očitovao da ustraje u postavljenom zahtjevu.

17.Nadalje, tuženik je zaključkom KLASA: UP/I-335-05/24-01/1, URBROJ: 529- 06-01-01-02/2-24-6, od 2. travnja 2024., pozvao tužitelja da se u roku od dvadeset dana od dana primitka zaključka očituje ostaje li pri postavljenom zahtjevu za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u kampu OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328 ili želi promijeniti postavljeni zahtjev na zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta iz skupine Kampovi te da u tom slučaju uz očitovanje dostavi: kopiju katastarskog plana s ucrtanim granicama kampa, lokacijsku informaciju za sve katastarske čestice na kojima je organiziran kamp, geodetski snimak objekta, popis smještajnih jedinica s površinama te uporabnu dozvolu za kamp. Tuženiku je 22. travnja 2024. tužitelj temeljem zaključka od 2. travnja 2024. dostavio očitovanje u kojem između ostalog navodi da temeljem članka 24. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti dostavljena rješenja zamjenjuju u cijelosti uporabnu dozvolu te da dokazuju da građevina u kojoj je je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, da ustraje u svim dosadašnjim navodima, da nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju u odnosu na rješenje KLASA:UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ:519-03-16-6 od 25. srpnja 2016., da je isključivo to rješenje relevantno za odlučivanje, da nije bitno je li i kakvo rješenje doneseno u međuvremenu, a osobito kada se ima u vidu da je u međuvremenu doneseno samo privremeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020 i da je to rješenje ukinuto rješenjem istog tijela KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ:529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024. Također, uz očitovanje od 22. travnja 2024. priložena je Lokacijska informacija izdana od strane Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Šibensko-kninske županije od 26. srpnja 2023., popis smještajnih jedinica, rješenja o izvedenom stanju od 17. siječnja 2018. i 5. travnja 2013., izvod iz katastarskog plana od 16. travnja 2024. i geodetski situacijski nacrt od listopada 2022., te je tužitelj dodatno naveo da je poduzetnik autonoman i slobodno odlučuje u kojem opsegu i kojoj kategoriji će obavljati djelatnost, stoga da činjenica što je u međuvremenu tužitelju privremenim rješenjem dopušteno obavljanje djelatnosti za veći kapacitet (130 umjesto 120 smještajnih jedinica i ostalo) i za četiri umjesto tri zvjezdice, ne znači da stranka slobodno ne može odlučiti da djelatnost obavlja u opsegu i kategoriji iz rješenja od 25. srpnja 2016., da nitko pa niti tuženik ne može ograničiti stranku u toj poduzetničkoj slobodi pa niti tako da tumači da djelatnost mora obavljati u najvećem opsegu i najvišoj kategoriji koja mu je do sada bila odobrena, da bi svako drugačije tumačenje značilo povredu ustavnog prava iz članka 49. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske - Poduzetnička i tržišna sloboda te da se odredba članka 24. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosi na sva dosadašnja rješenja kojim se utvrđuju uvjeti koje mora ispunjavati ugostitelj i da ne razlikuje rješenja donesena na temelju članka 20. stavak 1. i 2. i članka 21. stavka 1. Zakona i rješenja donesena na temelju članka 25. tog Zakona. Također tužitelj citira odredbu članka 25. stavka 1. Zakona kojim je propisano da će se ugostitelju iznimno, ako je za zgradu u kojoj će se obavljati ugostiteljska djelatnost u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, ako ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. toga Zakona, izdati privremeno rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2024. Ujedno, tužitelj navodi da su uz zahtjev u ovom postupku priložena dva rješenja kojim se određuje prekid upravnog postupka radi ozakonjenja dvije zgrade iz čega da proizlazi da još nije doneseno izvršno rješenje o ozakonjenju u odnosu na sve zgrade u pokrenutim postupcima radi ozakonjenja te da znači da je po toj osnovi, osnovan zahtjev za izdavanje privremenog rješenja o obavljanju djelatnosti do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2024., kao i da ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. točke 1., 3. i 4. Zakona te se samo ti uvjeti ispituju u ovom postupku.

18.S obzirom da iz dostavljenog očitovanja od 22. travnja 2024. i priložene dokumentacije nije bilo razvidno ostaje li tužitelj pri postavljenom zahtjevu za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u kampu OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328 ili traži izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta iz skupine Kampovi, tuženik je zaključkom KLASA: UP/I-335-05/24-01/1, URBROJ: 529-06-1-24-8, od 13. svibnja 2024. ponovno pozvao tužitelja da u roku od osam dana od dana primitka tog zaključka precizira zahtjev kojim traži odlučivanje u odnosu na objekt OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, odnosno da se očituje odnosi li se predmetni zahtjev na izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta iz skupine Kampovi ili se predmetni zahtjev odnosi na izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp. Podneskom zaprimljenim kod tuženika 31. svibnja 2024. odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, preciziraju zahtjev te u bitnom predlažu da tuženik za objekt OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom donese rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp, sukladno članku 24. stavku 5. Zakona te navode da je zahtjev podnesen u odnosu na rješenje tuženika KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. Ujedno je iz spisa razvidno da je istog dana zaprimljen podnesak tužitelja zastupanog po direktoru RE u kojem je između ostalog navedeno, da se tužitelj očitovao o ispunjavanju uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti i dostavio traženu dokumentaciju, no da još nije zaprimio rješenje kojim bi se omogućio nastavak poslovanja, što da predstavlja ogroman problem u poslovanju te navodi podatke o rezervacijama, broju zaposlenih radnika, ostvarenom godišnjem prihodu te plaćanju doprinosa i poreza. Također navodi i da je rješenjem KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. utvrđeno ispunjavanje propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp, a koje rješenje da je na snazi do 31. prosinca 2024. te se citiraju, već prethodno citirane odredbe članka 25. Zakona.

19.Glede temeljnih tužbenih navoda u kojima tužitelj iznosi argumentaciju zbog koje smatra da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se izda rješenje za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za kazati kako je neutemeljen navod tužitelja da je rješenje KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. i dalje na snazi, to pak iz razloga što je rešenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529- 06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020., izdanim po zahtjevu tužitelja zbog povećanja smještajnog kapaciteta i podizanja kategorije utvrđenih rješenjem od 25. srpnja 2016. ukinuto citirano rješenje od 25. srpnja 2016. o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u kampu naziva DALMACIJA (sada OLIVIA GREEN CAMPING) kategorije tri zvjezdice, smještajnog kapaciteta 120 smještajnih jedinica. Nadalje, s obzirom da je utvrđeno kako je rješenjem od 6. srpnja 2020. izdanim sukladno članku 21. stavku 3. Zakona, tužitelju odobren početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u predmetnom kampu i prije pribavljanja konačnog rješenja o kategoriji kampa četiri zvjezdice, smještajnog kapaciteta 130 smještajnih jedinica, za 390 gostiju, od čega: 10 kamp mjesta i 120 kamp parcela s 48 mobilhomova, proizlazi da je u predmetnom ugostiteljskom objektu došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju u odnosu na rješenje od 25. srpnja 2016. o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti u predmetnom kampu u Tisnom, kapaciteta 120 smještajnih jedinica, za 360 gostiju, od čega: 10 kamp mjesta i 110 kamp parcela s 19 mobilhomova, kategorije tri zvjezdice, a u odnosu na koje je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti te je kod izloženog stanja stvari stajalište i ovog suda da se u konkretnom slučaju ne može izdati rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u predmetnom kampu, to iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje rješenje o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u kampu naziva OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom u smislu naprijed citirane odredbe članka 24. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

20.Također, za naglasiti je i kako je rješenje KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. u odnosu na koje je tužitelj zatražio nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, izdano sukladno članku 25. stavka 1. Zakona te je istim odobreno privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2016. koji rok je produljen sukladno članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 126/21) do 31. prosinca 2024., dok prema prethodno iznesenom, rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti može se izdati u odnosu na rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta u kojima se već obavljala ugostiteljska djelatnost, a koja rješenja su izdana sukladno 20. stavku 1. i 2., članku 21. stavku 1. Zakona te članku 24. stavku 2. Zakona, ali ne i u odnosu na privremena rješenja izdana sukladno članku 25. stavku 1. Zakona, kako to pogrešno smatra tužitelj. Stoga, kod izloženog stanja stvari, s obzirom da je utvrđeno kako nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 24. stavkom 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pravilno i zakonito je postupio tuženik kada je osporenim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem traženog rješenja, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

21.U odnosu pak na tužbene navode tužitelja i to da nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti i kategoriji ugostiteljskog objekta, te da predmetni kamp na istoj lokaciji posluje već 40 godina, da je krajem 80-tih godina poslovao pod nazivom KAMP TOMAS, da bi krajem 90-tih godina nastavio poslovati pod nazivom AUTOKAMP DALMACIJA sve do 2019., a nakon toga, sve do danas pod nazivom OLIVIA GREEN CAMPING te se cijelo vrijeme radi o istom obuhvatu kampa, za istaknuti je kako je i sam tužitelj kontradiktoran u tom pogledu kada u daljnjim tužbenim navodima ističe da je poduzetnik autonoman i slobodno odlučuje u kojem opsegu i kojoj kategoriji će obavljati djelatnost, stoga da činjenica što je u međuvremenu tužitelju privremenim rješenjem dopušteno obavljanje djelatnosti za veći kapacitet (130 umjesto 120 smještajnih jedinica i ostalo) te za četiri umjesto tri zvjezdice ne znači da tužitelj ne može odlučiti da djelatnost obavlja u opsegu i kategoriji iz rješenja od 25. srpnja 2016., na koji način tužitelji sam zapravo priznaje da se u predmetnom kampu nalazi 130 umjesto 120 smještajnih jedinica, da isti ima četiri umjesto tri zvjezdice, odnosno da je povećao kapacitet i podigao kategoriju kao što je to pravilno utvrdio i tuženik u osporenom rješenju.

22.Vezano za tužbene navode da je tužitelj uz zahtjev za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp dostavio rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju KLASA: UP/I-350-05/17-02/38, URBROJ: 2182/1-16-18- 9 od 17. siječnja 2018., te rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju KLASA: UP/I-350-05/13-02/684, URBROJ: 2182/1-16-13- 8 od 5. travnja 2013., koja zamjenjuju u cijelosti uporabnu dozvolu, za kazati je kako je upravo tužitelj svojim zahtjevom od 19. veljače 2024. zatražio izdavanje rješenja kojim se utvrđuje nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a ne rješenja o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta te da je čak i nakon zaključka tuženika od 2. travnja 2024. ustrajao kod tako postavljenog zahtjeva, uslijed čega nije bio dužan dokazivati da ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja.

23.Također, neosnovani su i tužbeni navodi u kojima tužitelj tvrdi kako se odredba članka 24. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosi na sva dosadašnja rješenja kojim se utvrđuju uvjeti koje mora ispunjavati ugostitelj te da ne razlikuje rješenja donesena na temelju članka 20. stavka 1. i 2. te članka 21. stavak 1. Zakona i rješenja donesena na temelju članka 25. toga Zakona, to stoga što odredba članka 24. stavak 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisuje da "ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavka 1. i 2. toga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namijene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost…“, dok stavak 1. članka 24. propisuje da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. toga Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. toga Zakona uz tim člankom propisane uvjete, a stavak 2. članka 24. predstavlja iznimku od stavka 1. toga članka, u smislu namijene ugostiteljskog objekta. Slijedom navedenog, rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisnih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti može se izdati u odnosu na rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta u kojima se već obavljala ugostiteljska djelatnost, a koja rješenja su izdana sukladno članku 20. stavku 1. i 2., članku 21. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te članku 24. stavku 2. Zakona, a ne u odnosu na privremena rješenja izdana sukladno članku 25. stavku 1. Zakona, kako to pogrešno tvrdi tužitelj.

24.Stoga, kod izloženog stanja stvari, budući da je tužitelj zatražio nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti temeljem privremenog rješenja od 25. srpnja 2016. izdanog na temelju članka 25. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te da se, kao što je naprijed obrazloženo, rješenja kojim se utvrđuje nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti ne mogu donositi temeljem privremenih rješenja izdanih temeljem članka 25. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, već samo rješenja izdanih sukladno članku 20. stavku 1. i 2., članku 21. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te članku 24. stavku 2. istog Zakona, zahtjev tužitelja pravilno je odbijen od strane tuženika osporenim rješenjem.

25.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

26.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

27.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

29.Potom, s obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, trebalo mu je djelomično priznati zahtijevanu naknadu opravdanih troškova i to za putni trošak autobusne karte na relaciji Zagreb-Split u iznosu od 22,55 eura, putni trošak autobusne karte na relaciji Split-Zagreb u iznosu od 21,55 eura, te trošak jedne dnevnice za dan 5. prosinca 2024. u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno u iznosu od 74,10 eura, koje troškove sud drži opravdanim i nužnim, uslijed čega su i obistinjeni, no u odnosu na više zatraženo i to za trošak jednog noćenja u iznosu od 135,00 eura i pola dnevnice od 15,00 eura, sud nije našao takve troškove nužnim ni opravdanim, to pak stoga što je rasprava u predmetnom sporu bila zakazana za 5. prosinca 2024. u 12,45 sati, pa je nedvojbeno da je opunomoćenica tuženika mogla stići na istu na način da je iz Zagreba krenula upravo 5. prosinca 2024. u jutarnjim satima, uslijed čega nije bilo neophodno krenuti dan ranije da bi se stigla na raspravu, kod kojeg stanja stvari nije opravdan ni trošak za pola dnevnice za dan 4. prosinca 2024., pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora tuženika odbijen kao neosnovan, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

30.Konačno, prijedlog OE da ga se uključi kao zainteresiranu osobu u ovaj upravni spor, također je trebalo odbiti kao neosnovanog, ovo stoga, što je odredbom članka 17. ZUS-a propisano da su stranke u sporu tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba, a zainteresirana osoba je, sukladno članku 20. stavku 1. istog Zakona, svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Potom, odredbom članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a propisano je kako je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud cijeni kako se osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-335-05/24-02/1, URBROJ: 529-06-1- 24-11 od 6. lipnja 2024., čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a, ne dira u pravo ili pravni interes podnositelja prijedloga, slijedom čega ne postoji aktivna legitimacija OE da kao zainteresirana osoba u smislu odredbe članka 20. ZUS-a sudjeluje u ovom sporu, pa je odlučeno kao pod točkom III. u izreci rješenja.

U Splitu, 7. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude te točaka I. i II. rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok žalba protiv točke III. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 128. st. 1. ZUS-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saši Poldanu, ŠE, HE, IE, KE i ŠED, [adresa] i [adresa], uz zapisnik o objavi, te odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković & Martić, Zagreb, Drenovačka 3, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku OE, Davoru Domijanu, odvjetniku u Zagrebu, Iblerov trg 10,

- u spis.