Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-186/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Dijana Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po punomoćnici Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ad.1. mldb. NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog u postupku po posebnoj skrbnici AP mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, i tužene ad2.) GPČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], radi osporavanja očinstva tužitelja u odnosu na mal.tuženika ad.1., nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 19. studenog 2024.g u nazočnosti punomoćnice tužitelja, posebne skrbnice mal.djeteta i u nazočnosti tužene ad.2., na ročištu od 07.siječnja 2025.g održanog radi donošenja, objave i uručenja presude,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da tužitelj GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] upisan u matici rođenih matičnog područja Rijeka za godinu 2014. pod rednim brojem 1984 kao otac tuženika ad 1/ mldb. NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg je dana 19.srpnja 2014.g rodila tužena ad.2, nije biološki otac tuženog ad 1) mldb. NP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12.travnja 2019. sudu podnio tužbu naspram tuženih ad.1. i ad.2, radi osporavanja njegova očinstva u odnosu na mal.tuženika ad.1, te u tužbi naveo da je tužitelj s tuženom ad 2) sklopio brak 27.2.2010. u Kraljevici te da je taj brak razveden 2.7.2014. i da se nakon razvoda braka tužitelja i tužene ad 2) rodio 19.7.2014. tuženik ad 1/mldb. NP. Dalje se u tužbi navelo da je tužitelj dana 4. travnja 2019. saznao da nije biološki otac tuženiku ad 1, te je tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi predložio donošenje presude kojom bi se utvrdilo da on nije otac mal.tuženika ad.1.

2. Sud je rješenjem od 13.siječnja 2020.g mal.djetetu imenovao posebnog skrbnika u osobi AP mag.iur iz Centra za posebno skrbništvo radi njegova zastupanja i zaštite njegovih prava i interesa u ovom postupku a posebna skrbnica se u uvodnoj fazi postupka očitovala sudu podneskom od 28.veljače 2020 na način da je navela da se ne protivi provođenju dokaznog postupka na način kako je predloženo u tužbi.

3. Na ročištu od 2.ožujka 2024. tužena ad.2 je u odgovoru na tužbu navela da je točno da GP nije otac mal.NP. Punomoćnik tužitelja je potom predložio raspravljanje završiti i donijeti presudu. Sud je odredio provođenje

DNA vještačenja u ovom postupku radi osporavanja očinstva, te odredio saslušanje stranaka a tužitelj po punomoćnici podneskom od 28.rujna 2020 predložio saslušanje u svojstvu svjedoka ĆP koji je suprug tužene ad2. i za kojeg se u podnesku navelo da je biološki otac djeteta. Potom je tužitelj po punomoćnici podneskom od 2.6.2021.naveo da proširuje tužbu na način da je uz tužbeni zahtjev na osporavanje očinstva tužitelja u odnosu na mal.tuženika ad.2, tužitelj postavio i tužbeni zahtjev na utvrđenje da je NPČ biološki otac mal.tuženika ad.1. Na ročištu od 18.lipnja 2021.g tužitelj je po punomoćniku proširio tužbu na tuženika ad.3. NPČ a on izjavio da pristaje na proširenje tužbe i izjasnio se da je suglasan sa tužbenim zahtjevom i da isti ne osporava, da je u potpunosti siguran da je on otac mal.tuženika ad.1 jer je bio u vezi i održavao odnose sa tuženicom ad.2 iako je ista formalno bila u braku sa tužiteljem. Naveo je i da pristaje da se provede dokaz DNA vještačenjem da je on otac mal.tuženika ad.1.

4. Kako tužitelj nije bio predujmio za DNA vještačenje po nalogu suda, to je onda tuženik ad.3) NPČ predujmio iznos za vještačenje DNA. Sud je odredio termin vještačenja u KBC Split po stalnom sudskom vještaku dr.ĐP.

5. Nakon izmjene raspravnog suca, sud je tražio od navedenog sudskog vještaka podatak jesu li stranke iz postupka pristupile vještačenju DNA radi osporavanja odnosno utvrđenja očinstva u odnosu na mal.dijete, nakon čega je kod suda 21.kolovoza 2024. zaprimljen dopis navedenog vještaka u kojem stoji da stranke u predmetnom postupku nisu pristupile u odjel KBC pa tako ni dale uzorke za

DNA analizu.

6. Na sudskoj raspravi od 19.studenog 2024.g. na upit suda tuženik ad3 se izjasnio da nije pristupio DNA analizi u zakazanom terminu iz razloga što se tada nalazio u Nizozemskoj, a majka mal. djeteta, ovdje tužena ad2 je pak navela da nije znala da treba i ona pristupiti DNA analizi. Punomoćnica tužitelja je pak navela da tužitelj DNA vještačenju nije pristupio iz razloga što je raniji raspravni sudac uputio da isključivo treba ići na testiranje biološki otac.

7. Na istoj sudskoj raspravi, punomoćnica tužitelja, a nakon upoznavanja sa sadržajem čl. 71. Obiteljskog zakona, prema kojem tužbu radi utvrđenja očinstva može podnijeti samo: dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ili HZSR, zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za tužbu i tužbeni zahtjev radi utvrđivanja očinstva tuženik ad3 u odnosu na mal. dijete, ovdje tuženika ad1, je na sudskoj raspravi povukla povlači tužbeni zahtjev pod točkom II. koji se odnosi na utvrđenje očinstva. Tužena ad2, tuženik ad3 i posebna skrbnica mal. tuženika ad1 su se izjasnili da se ne protive povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužitelja i to onog pod točkom II. proširenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 2.6.2021. Nastavno navedenom, sud je raspravnim rješenjem utvrdio da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži presudom utvrditi da je tuženik ad3 NPČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], biološki otac tuženika ad1 mal. NP, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Po donošenju tog rješenja suda, stranke su se sudu izjasnile da ne traže pisani otpravak tog rješenja te da se odriču od prava na žalbu.

8. U završnoj fazi postupka tužitelj je po punomoćniku na sudskoj raspravi od 19.studenog 2024.g. ustrajao u tužbi i tužbenog zahtjeva radi osporavanja njegovog očinstva u odnosu na mal. tuženika ad1.

9. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe proveo dokaze pregledom vjenčanog lista za NPČ i UP izdanu od matičnog ureda Senj dana 20.ožujka 2015.g, pregledom priložene presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 13 P -725/2013 od 2.srpnja 2014.g, pregledom isprave: ispis podataka iz matice rođenih za mal.dijete NP, saslušanjem tužene ad.2 na ročištu od 24.svibnja 2021.g i na ročištu od 19.studenog 2024.g, saslušanjem u svojstvu svjedoka APČ na ročištu od 19.studenog 2024.g.

10. Nakon tako provedenih dokaza, stranke su se sudu na ročištu od 19.studenog 2024.g izjasnile da za ovaj postupak radi osporavanja očinstva tužitelja u odnosu na tuženika ad1 nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, predložili zaključenje rasprave i donošenje presude o osporavanju očinstva tužitelja u odnosu na mal. tuženika ad1. te dalje naveli da obzirom na rezultate dosadašnjeg tijeka postupka su suglasni da sud ne izvodi dokaz saslušanjem tužitelja jer je nesporno da on nije biološki otac mal. tuženika ad1.

11. Sud je nastavno rezultatima dokaznog postupka i izjašnjenjima stranaka, odustao od izvođenja daljnjih dokaza pa tako i saslušanja tužitelja i medicinskog vještačenja DNA analizom radi osporavanja očinstva, jer je sud zaključio da je činjenično stanje u tolikoj mjeri raspravljeno i utvrđeno da se na temelju istog može donijeti zakonita odluka.

12. Zaključenjem raspravljanja u ovom predmetu sud je po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) imajući u vidu i očitovanja stranaka, donio presudu kao u izreci iz slijedećih razloga.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. U ovom postupku radi osporavanja očinstva tužitelja u odnosu na mal.tuženika ad.1. valjalo je raspraviti i utvrditi jeli osnovan takav tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Nesporno je prema priloženom izvatku iz matice rođenih za mal.tuženika ad.1 da je on rođen dana **.**.2014. od majke, ovdje tužene ad.2 a da je djetetu kao otac upisan ovdje tužitelj . Utvrđeno je u postupku da je to zato što je brak tužitelja i tužene ad.2. razveden presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 13 P-725/2013 od 2.srpnja 2014. kojeg datuma je presuda postala i pravomoćna, pa je dakle tužitelj upisan kao otac mal.tuženika ad.l. temeljem čl. 61.st.l.Obiteljskog zakona kojom je propisano da se djetetovim ocem smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka. U ovom slučaju dijete je rođeno u razdoblju od tristo dana od prestanka braka tužitelja i tužene ad.2. Tužena ad.2 je novi brak sa APČ sklopila 3.siječnja 2015.g kako to proizlazi iz priloženog vjenčanog lista. U vrijeme podnošenja tužbe tužitelja dana 12.travnja 2019.g Obiteljskim zakonom nije bilo propisano ono što je sada propisano čl.61.st.2. Obiteljskog zakona (Zakon o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona NN 156/2023) i to da ako je majka djeteta u razdoblju do tristo dana od prestanka braka sklopila kasniji brak, muž majke iz posljednjeg sklopljenog braka se smatra ocem djeteta. Ranije je naime bilo propisano da ako je majka djeteta u razdoblju do tristo dana od prestanka braka smrću, sklopila kasniji brak muž majke iz posljednjeg sklopljenog braka se smatra ocem djeteta. Dakle,ključna riječ je bila smrću, a srećom brak tužitelja i tužene ad.2 nije prestao smrću nego razvodom.

16. Odredbom čl. 79. st.l. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) je propisano da tužbu radi osporavanja bračnog očinstva može podnijeti dijete, majčin muž ili majka djeteta. U ovom slučaju tužba bračnog očinstva je podnesena od sada već bivšeg muža majke djeteta.

17. Odredbom članka 406. Obz-a stranke u postupku radi osporavanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se očinstvo osporava.

18. Sud je u dokazne svrhe saslušao tuženu ad.2 te u svojstvu svjedoka NPČ. Primjedbi na njihove iskaze nije bilo, a sud ih je ocijenio istinitima cijeneći pri tome da nisu osporeni i da protivnih dokaza njihovim iskazima nije bilo. Utoliko iz iskaza tužene ad.2 proizlazi da je bila u braku sa tužiteljem od 2010.d o 2014.g kada je njihov brak razveden (sud ističe da tako proizlazi i iz priložene presude o razvodu njihova braka) Sud ističe da iz te presude proizlazi i da je tijekom braka između ovdje tužitelja i tužene ad.2 rođen SP dana **.**.2023. i da je pred tim sudom vođen postupak pod brojem P -11/2014 radi utvrđenja da ovdje tužitelj nije otac tog djeteta, te da je taj postupak okončan presudom 13.3.2014. koja je pravomoćna 11.4.2014. kojom je utvrđeno da ovdje tužitelj nije otac tog mal.djeteta ČP. Prema iskazu tužene ad2. s ročišta u ovom postupku od 24.5.2021,ona sa ovdje tužiteljem nije živjela još od 2012.godine, te je od 2013.g počela živjeti sa NPČ za kojeg se vjenčala 3.siječnja 2015.g., i za kojeg je iskazala da je upravo on otac mal.djeteta NP koji je rođen **.**.2014. ali je tom djetetu upisan kao otac ovdje tužitelj. Prema njenom iskazu s tog ročišta ona nije imala sa tužiteljem spolne odnose iza 2012.g. 19. Nadalje, iz dopunskog iskaza tužene ad.2 sa sudskog ročišta od 19.studenog 2024.g utvrđeno je da je njen mal.sin, a ovdje tuženik ad.1. NP dijete koje je začeto prirodnim putem osnovom intimnog seksualnog odnosa između nje, tužene ad.2 i ĆPČ i da oni dvoje prilikom njihovih intimnih odnosa nisu koristili nikakvu zaštitu od trudnoće te da je dijete rođeno u terminu. Prema njenom iskazu, ona u vrijeme prirodnog začeća mal. tuženika ad1 nije održavala intimne seksualne odnose sa ovdje tužiteljem CP niti sa bilo kojom drugom osobom nego samo sa ĐPČ. Prema iskazu, ona je živjela sa NPČ i ranije od sklapanja njihova braka- Osim mal. sina NP, ona i NPČ imaju i zajedničko starije mal. dijete, ČP koji je rođen **.**.2013., kojem djetetu je ranije po sili zakona moralo biti upisano prezime NP jer je rođen za vrijeme trajanja braka između tužene ad. 2 i GP, a to dijete sada ima prezime G. Prema iskazu tužene ad2, ona i njen suprug NPČ imaju i još jedno zajedničko mal. dijete i to kći UPČ koja je rođena **.**.2021. Na koncu, prema njenom iskazu, ona , suprug NPČ i njihovo troje zajedničke mal. djece žive zajedno na adresi [adresa].

20. I prema svjedočenju NPČ sa sudskog ročišta od 19.studenog 2024. jasno proizlazi da je siguran u to i ističe da je točno da je mal.tuženik ad.1. dijete koje je začeto prirodnim putem osnovom intimnog seksualnog odnosa između ovog svjedoka i SPČ. Posvjedočio je i on da oni dvoje prilikom njihovih intimnih odnosa i u vrijeme kad je prirodnim putem začet mal.tuženik ad.1 kojeg imenuje svojim sinom, nisu koristili zaštitu od trudnoće i potvrdio je točnim je da je on dijete koje je rođeno u terminu. Iz svjedočenja svjedoka APČ proizlazi da je on sasvim siguran u to da je u vrijeme prirodnog začeća mal. NP, ovdje tuženika ad1 njegova majka SPČ održavala intimne seksualne odnose osnovom kojih je bilo moguće prirodno začeće djeteta, samo sa ovim svjedokom. Iz njegova svjedočenja dalje proizlazi da je siguran u to da u to vrijeme SPČ nije imala intimne seksualne odnose sa GP. Potvrdio je točnim da on-ovaj svjedok i tužena ad.2. imaju troje zajedničke mal. djece, dakle osim mal.NP, rođenog **.**.2014., imaju sina ČP i kćer UPČ te je potvrdio točnim da on, tužena ad.2. i njihovo troje zajedničke mal.djece žive zajedno u kući na adresi [adresa].

21. Ocjenjujući i analizirajući iskaze tužene ad.2. i svjedoka NPČ sud ocjenjuje i zaključuje da je nesporno utvrđeno da je već iz samih njihovih iskaza jasno i nesporno da tužitelj nije otac mal.tuženika ad.1 jer je otac djeteta upravo navedeni svjedok. Sud je imao u vidu i da tužitelj tvrdi tužbom da tužitelj nije otac mal.tuženika ad.1. Utoliko nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze pa tako ni saslušanje tužitelja ni DNA vještačenje , već na temelju izvedenih dokaza odlučiti kao u izreci ove presude. Naime, utvrđeno je da je mal.tuženik ad.1. dijete koje je začeto prirodnim putem osnovom intimnog spolnog odnosa između tužene ad.2 i svjedoka NPČ koji prilikom istih nisu koristili zaštitu od trudnoće te je na taj način začet mal.tuženik ad.1. Utvrđeno je iz iskaza tužene ad.2. i navedenog svjedoka da u vrijeme prirodnog začeća mal.tuženika ad.1. ,tužena ad.2 nije imala intimne spolne odnose sa tužiteljem te stoga tužitelj nikako ne može biti biološki otac mal.tuženika ad.1.. Utvrđeno je da je u vrijeme prirodnog začeća mal.tuženika ad.1, tužena ad.2. jedino sa NPČ imala intimne odnose osnovom kojih je začet mal.tuženi ad.1.

22. Posljedično svemu navedenom kako je nespornim utvrđeno da tužitelj nije otac mal. tuženika ad.1 to je sudu pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe preostalo suditi na način kao u točci I izreke ove presude.

23. Osnovom postignutih utvrđenja i ovako donijete presude, doći do brisanja podataka o očinstvu djeteta u matici rođenih, dakle tužitelj više neće biti upisan kao otac mal.tuženika ad.1, nakon toga pravno neće imati obvezu roditeljske skrbi nad djetetom, neće imati roditeljske obveze i odgovornosti prema djetetu, a prestati će i ostala prava između njih. Nastavno tome, treća osoba-biološki otac djeteta će se moći upisati ocem djeteta i imati obvezu roditeljske skrbi prema mal.tuženiku ad.1

24. Što se tiče osporavanja očinstva tužitelja u odnosu na mal.tuženika ad.1, za dodati je i da ovaj sudski postupak znači punu zaštitu prava djeteta na saznanje vlastitog podrijetla i njegova prava da uskladi pravno i stvarno stanje, ali i pravni put koji nudi pravnu sigurnost za osobu koje je zainteresirana za utvrđivanje očinstva priznanjem. Sam sustav osporavanja očinstva zamišljen je kao pravna mogućnost usklađivanja neistinitog upisa o očinstvu djeteta u maticama rođenih, sa stvarnim životnim stanjem. Stoga je ovaj sud imajući u vidu sve prednje iznijeto, uskladio pravno stanje s činjeničnim, budući je utvrđeno na osnovu priloženih nalaza da tužitelj nije biološki otac mal.tuženika ad.1. Nastavno svemu iznijetom, to je suđeno na način kao u izreci.

25. Tužitelj se u završnoj fazi postupka izjasnio po punomoćnici da ne potražuje naknadu troškova ovog postupka. Temeljem čl.366.st.l. Obiteljskog zakona, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, sud je odlučio kao u točci II izreke presude.

U Splitu, 07. siječnja 2025.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.

DNA:

-tužitelju po punomoćniku

-posebnom skrbniku mal.tuženika ad.1.

-tuženici ad.2

-Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Sinj, po pravomoćnosti

-matičnom uredu po pravomoćnosti