Poslovni broj: UsII-211/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arma Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OBZOR PUTOVANJA d.o.o, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Nikole Tesle 5, OIB: 45547576946, zastupan po Nenadu Mušiću, odvjetniku iz Zagreba, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Ulica grada Vukovara 23, Zagreb, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33; 2. SPERANZA d.o.o. Zagreb, Trakoščanska 30, OIB: 56831241098, zastupan po punomoćniku Mariu Jankoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, Radnička cesta 22, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/24-01/394, ur.broj: 354-02/14-24-6 od 12. rujna 2024. godine.

II. Žalba tužitelja se usvaja i poništava Odluka o odabiru od 18. srpnja 2024. godine, klasa: NK-406-09/23-03/894, ur.broj: 511-01-164- 24-10, naručitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33.

III. Nalaže se naručitelju Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 12.317,50 eura u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana, od dana primitka ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate, ukoliko trošak ne bude podmiren u navedenom roku, dok se u preostalom dijelu trošak upravnog spora odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe SPERANZA d.o.o. Zagreb za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja OBZOR PUTOVANJA d.o.o. Zagreb (dalje: tužitelj) izjavljena protiv Odluke o odabiru naručitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb (dalje: naručitelj) od 18. srpnja 2024. godine (točka 1. izreke rješenja). Odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka tužitelja kao i zahtjev odabranog ponuditelja SPERANZA d.o.o. Zagreb za naknadom troškova žalbenog postupka.

2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja tuženika podnio tužbu ističući da je odbijena njegova žalba izjavljena protiv Odluke o odabiru naručitelja od 18. srpnja 2024. godine kojom je kao najpovoljnija ponuda odabrana ponuda ponuditelja SPERANZA d.o.o. iz Zagreba, iako je njegova ponuda protivna odredbama Zakona o javnoj nabavi/2016. s obzirom da se radi o nepravilnoj i neprihvatljivoj ponudi koja sadrži računsku pogrešku, a osim toga se radi i o izuzetno niskoj ponudi koju je naručitelj bio dužan odbiti te posljedično prihvatiti tužiteljevu ponudu. Tužitelj skreće pozornost da je dokumentacijom o nabavi (dalje: DON), dio II – Upute za ponuditelja, odredbom broj 3.4. propisano: "Maksimalni broj bodova koji ponuditelj može ostvariti je 100", međutim da je odabranom dodijeljeno 110 bodova. Smatra da se ne radi o omašci i da se ispravak mogao učiniti najkasnije do isteka roka za žalbu 1. kolovoza 2024. godine. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik propustio utvrditi da odabrani ponuditelj nije popunio svaku stavku troškovnika kada je suprotno odredbi 3.2. uputa za ponuditelje za stavke broj 1 – 8 Troškovnika ponudio cijenu od 0,00 €. Nuđenje cijene od 0,00 € za pojedinu stavku troškovnika, predstavlja propuštanje upisivanja cijene u pojedinu stavku troškovnika što je dopušteno kada DON-i propisuje obvezu ispunjavanja svih stavki troškovnika, pri čemu se poziva i na zauzeti stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja: UsII-27/2022 od 18. veljače 2022. godine. Napominje da je upravo naručitelj odredbom broj 3.2. Uputa za ponuditelja izričito propisao obvezu ispunjavanja svih stavki Troškovnika, pa je stoga i odabrani ponuditelj bio dužan ponuditi odgovarajuću cijenu veću od 0,00 € za svaku stavku troškovnika, koja pritom ne smije ukazivati na izuzetno nisku ponudu u smislu članka 289 ZJN/2016. Tužitelj, nadalje, citira točku 3.2. Uputa pozivajući se na odredbu članka 280. stavak 4. Zakona te nadalje ističe da je tuženik prilikom pregleda troškovnika ispunjenog od strane odabranog ponuditelja propustio uzeti u obzir činjenicu da je odabrani ponuditelj za 856 komada agencijskih naknada, ponudio cijenu od 0,00 €. Kada naručitelj propisuje naručenu količinu nabavljanih usluga, tada ponuditelj nije ovlašten nuditi cijenu od 0,00 € jer ni jedna usluga ne može biti besplatno ponuđena u postupku javne nabave koji se vodi radi sklapanja naplatnog ugovora o javnoj nabavi. U ovoj upravnoj stvari naručitelj je propisao stavka 1. do 8. Troškovnika 856 komada agencijskih naknada za 856 usluga koje će ponuditelj pružiti tijekom dvogodišnjeg razdoblja pa je odabrani ponuditelj bio dužan uz svaku stavku troškovnika upisati jediničnu cijenu veću od 0,00 €, što je propustio učiniti. Naručitelj niti tuženik ne vide ništa sporno u navedenoj činjenici unatoč tome što odredba 3.2. Uputa za ponuditelje, propisuje obvezu svakog ponuditelja upisati jediničnu cijenu i ukupnu cijenu za svaku stavku Troškovnika. Stoga, kako u konkretnom slučaju navedena situacija predstavlja nepravilno ispunjen Troškovnik u kojem nije naznačena jedinična niti ukupna cijena za stavke 1. – 8. Troškovnika. Tuženik je pogrešno zaključio da odabrana ponuda SPERANZA d.o.o. Zagreb ne sadrži računsku pogrešku. Naime, nije moguće da na ime 856 komada agencijskih naknada u stavci 1. do 8. Troškovnika odabrani ponuditelj nudi cijenu od 0,00 eura, dok u zbirnoj stavci, ukupno procijenih iznosa sredstava za iste te stavke 1. do 8. navodi iznos od 1.863.500,00 €. Radi se o očitoj računskoj pogrešci u kojoj odabrani ponuditelj osim ništica iz stavka 1. – 8. na jednoj u zbirnoj stavci pretvara u iznos koji odgovara procijenjenoj vrijednosti nabave (iako 8 nula u zbroju čini 0), a ne 1.863.500,00 €). Sukladno tome, broj iz zbirne stavke "ukupno procjeni iznos sredstava za stavke 1. – 8." ne predstavlja zbroj brojki unesenih u prethodnim stavkama 1. – 8. troškovnika. U tu svrhu tužitelj predlaže u slučaju potrebe i provesti financijsko – knjigovodstveno vještačenje. Tuženik je pogrešno zaključio da nije bio dužan zahtijevati objašnjenje izuzetno niske ponude odabranog ponuditelja jer u konkretnom slučaju pojam "prethodna sumnja" je objektivna činjenica koja nedvojbeno postoji u ovoj upravnoj stvari u kojoj ponuda odabranog ponuditelja za pružanje 856 usluga i naplate 856 agencijskih naknada iznosi 0,00 €, pa je očito postojanje opravdane sumnje u realnost ponude jer nitko na tržištu pa tako ni odabrani ponuditelj ne može dvije godine pružati agencijske usluge za 0,00 €. Stoga je naručitelj bio dužan sukladno odredbi članka 289. ZJN/2016 zatražiti pojašnjenje izuzetne niske cijene, što je propustio učiniti. Tužitelj napominje da turističke agencije ostvaruju prihode od obavljanja registrirane djelatnosti, isključivo naplatom agencijske naknade koja podliježe poreznom tretmanu, pa je stoga odabrani ponuditelj nuđenjem 0,00 € na ime 856 komada agencijskih naknada u dvogodišnjem razdoblju, povrijedio odredbu 3.2. Uputa za ponuditelje i uz to svjesno dao izuzetno nisku ponudu koja predstavlja eklatantno kršenje tržišnog natjecanja. Tužitelj se poziva na pravna shvaćanja i praksu tuženika izraženu u odlukama istog. Tužitelj ukazuje i na presudu suda Europske unije od 19. rujna 2020. godine prema kojoj je po tužitelju zaključeno da javni naručitelj mora za ponudu cijene od 0,00 eura upotrijebiti postupak predviđen člankom 69. Direktive 20014/2, odnosno članka 289. ZJN/2016 i tražiti ponuditelja pojašnjenje o iznosu ponude. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev poništiti odluku tuženika kao i odluku o odabiru od 18. srpnja 2024. godine, obvezati naručitelja, naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka, a tuženika na trošak upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu tužitelja predlažući isti odbiti ističući da tužitelj neosnovano tvrdi da se ne radi o omašci u pisanju već da je naručitelj bodovanje ponuda izvršio protivno odredbi broj 3.4. Uputa za ponuditelje te odredbama članka 284. do 286. Zakona. Ističe da u zapisniku o pregledu i ocijeni ponuda jasno stoji da je odabrana ponuda po kriteriju cijene ostvarila ukupno 90 bodova uz prikaz formule za izračun i 10 bodova po kriteriju kvalitete ukupno 100 bodova što je jasno naznačeno pod točkom 11. Rangiranje valjanih ponuda prema kriteriju za odabir ponude. Suprotno navodima tužitelja, iz dosadašnje prakse tuženika i suda ne proizlazi da ponuditelj za pojedine stavke ne smije iskazivati cijenu 0,00 € te da se odluke tuženika i suda na koje upućuje tužitelj odnose na slučajeve kada ponuditelj uopće nije ispunio stavku troškovnika. Smatra da je u ovom slučaju odabrani ponuditelj popunio sve stavke troškovnika kako je to i propisano DON-i, na način da je kao jediničnu cijenu i kao ukupnu cijenu stavka naveo 0,00 €, a što nije zabranjeno DON-i niti pozitivnim propisima. Da je moguće po cijeni od 0,00 € nuditi ne samo pojedine stavke nego i cjelokupnu ponudu da jasno proizlazi iz presude suda Europske unije C-367/19 na koju i sam tužitelj upućuje. Pritom ističe da je i sam tužitelj popunio stavke svog troškovnika na način da je od 8 stavki troškovnika 5 stavki popunio na način da je upisao 0,00 € kao jediničnu i ukupnu cijenu stavka, iz čega da nedvojbeno proizlazi da je dobro upoznat sa ustaljenom praksom upisivanja 0,00 € u stavke troškovnika što ne znači da je stavka popunja nego da se navedena stavka nudi po cijeni od 0,00 €. Smatra da iz spornog troškovnika jasno proizlazi da cijenu ponude čini zbroj iznosa sredstava za stavke 1 do 8 ukupnog iznosa agencijske naknade (stavka 1. – 8. Troškovnika) te ukupnog iznosa PDV-a. Sam tužitelj je u troškovniku koji je pravilno zbrojen, procijenio iznos za stavke 1. – 8. (1.863.754,00 €) iznosa agencijske naknade (254,50 €) i ukupni iznos PDV-a (0,00 €) te je kao ukupna cijena tužiteljeve ponude naveden iznos od 1.863.754,50 €. Odabrani ponuditelj u troškovniku zbrojio procijenjeni iznos sredstava za stavke br. 1. – 8. (1.863.754,00 €, iznosa agencijske naknade 0,00) i ukupni iznos PDV-a (0,00 €) te je kao ukupnu cijenu ponude naveo računski potpuno ispravan iznos od 1.863.500,00 €. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

4. Naručitelj u odgovoru na tužbu, ističe da tužitelj iznosi činjenične navode na koje se pozivao i u postupku po žalbi, te predlaže odbiti istog s tužbenom zahtjevom.

5. Zainteresira osoba i odabrani ponuditelj SPERANZA d.o.o. Zagreb se protivi tužbenim zahtjevu ističući da su mu bodovi koje je ostvario utvrđeni sukladno točki br. 3.4. DON te su u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda pod točkom 10.1.1. obrazloženi dodijeljeni bodovi koji su ostvareni temeljem kriterija cijene iz koje jasno proizlazi da je po kriteriju cijene ostvario 90 bodova, a iz točke 10.1.2. razvidno da je po kriteriju kvalitete ostvario 10 bodova ili ukupno 100. Što se tiče ispravne popunjenosti troškovnika koji se sastoji od 8 stavki raznih agencijskih naknada ističe da popunjavanjem određenih stavki sa iznosom od 0,00 € nije zabranjeno DON-i u ovom slučaju pa ukazuje na pravna shvaćanja iznesena u odlukama Visokog upravnog suda RH (poslovnog broja: UsII-42/21 i UsII-27/22) te presude Suda Europske unije pod brojem C-367/19 od 10. rujna 2020. Tužitelj neosnovano navodi da ponuda odabranog ponuditelja sadrži računsku pogrešku jer je isti popunio i dostavio troškovnik u skladu s objavljenim troškovnikom naručitelja te isti ne sadrži računsku pogrešku jer zbrojem procijenjenih vrijednosti stavki od 1. – 8. Troškovnika dolazi do ukupne vrijednosti od 1.863.500,00 € kakva je i ponuda odabranog. Stoga, tužitelj pogrešno navodi da postoji računska greška jer pogrešno računa cijenu odabrane ponude. Naručitelj nije bio dužan zahtijevati pojašnjenje izuzetno niske ponude odabranog ponuditelja jer ponuda istog ne predstavlja izuzetno nisku cijenu obzirom da se ne radi o izuzetno niskoj ponudi, već cijeni koja je u visini procijenjene vrijednosti nabave i samog naručitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška sastava odgovora na tužbu s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 20.757,50 €.

6. Tužitelj se podneskom zaprimljenim kod ovog Suda 27. prosinca 2024. godine očitovao o dostavljenim odgovorima na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba (Ministarstva unutarnjih poslova RH i Speranza d.o.o.), ostajući u svemu pri navodima iz tužbe i dodatno pojašnjavajući sporna pitanja. Tužitelj je zatražio trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 1.250,00 €.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Na temelju odredbe članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je spor riješio bez rasprave, budući je sporna samo primjena prava, a stranke u tužbi, niti u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.

9. Prema stanju spisa predmeta dostavljenog Sudu uz tužbu te obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da je u konkretnom slučaju tuženik osporenim rješenjem od 12. rujna 2024. godine odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv Odluke o odabiru, u otvorenom postupku javne nabave, br. objave: 2024/S F02-0004099, od 18. srpnja 2024. godine, predmet nabave: usluga organizacije službenih putovanja, naručitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, u kom postupku su pristigle dvije ponude koje je naručitelj ocijenio valjanim te je donesena ovdje osporavana Odluka od 18. srpnja 2024. godine kojom je kao najpovoljniji ponuditelj odabran Speranza d.o.o. Zagreb.

10. Odredbom članka 280. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16. i 114/22., dalje: ZJN/2016) propisano je da je ponuda izjava boljeg ponuditelja u pisanom obliku, da će isporučiti robu, pružiti usluge ili izvesti radove u skladu s uvjetima i zahtjevima iz dokumentacije o nabavi (stavak 1.), pri izradi ponude ponuditelj se mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije o nabavi te ne smije mijenjati ili nadopunjavati dokumentaciju o nabavi (stavak 4.), nakon isteka roka za dostavu ponuda, ponuda ili konačna ponuda se ne smije mijenjati (stavak 8.). Iz citirane odredbe članka 280. ZJN/2016 proizlazi da ponuda obvezuje sve sudionike.

11. Postupak javne nabave je strogo formalan postupak te stoga ne daje mogućnost tumačenja priložene dokumentacije drugačije nego što je to navedeno i propisano dokumentacijom o nabavi (dalje: DON-i), pa upravo ta formalnost postupka doprinosi jednakom tretmanu svih sudionika u postupku nabave, odnosno ponuditelja. U konkretnom slučaju DON-i sadrži jasno propisane odredbe kojih se naručitelj u smislu članka 291. stavak 1. točka 4. Zakona dužan pridržavati i u postupku pregleda i ocjena ponuda, kao i odredbe članka 301. stavak 2. istog Zakona, te je u obvezi primijeniti odredbe Zakona u odnosu na sve gospodarske subjekte jednako, poštovati između ostalih načelo tržišnog natjecanja, jednakog tretmana i transparentnosti, zbog čega je u konkretnom slučaju, u smislu mjerodavnih odredbi Zakona i DON-i trebalo utvrditi potpuno i pravilno činjenično stanje, upravo iz razloga onemogućavanja bilo kakve mogućnosti izbjegavanja striktne primjene odredbi Zakona s namjerom da se određenim gospodarskim subjektima ne bi neopravdano dala prednost ili se netko stavio u nepovoljniji položaj.

12. Nadalje, treba skrenuti pozornost i na odredbu članka 290. stavak 1. citiranog Zakona koja propisuje da nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz DON-i te o tome sastavlja zapisnik.

13. U konkretnom slučaju je sporno među strankama pitanje sukladnosti odabrane ponude odabranog ponuditelja s DON-i i to u dijelu koji se odnosi između ostalog na popunjavanje troškovnika, uputa iz odredbe 3.4. DON-i kao i odredbi točke 3.2. uputa za ponuditelje.

14. Dokumentacijom o nabavi, dio II – Upute za ponuditelje, odredbom broj. 3.4. propisan je maksimalan broj bodova koji ponuditelj može ostvariti koji iznosi 100.

15. Odredbom 3.2. Uputa za ponuditelje (način određivanja cijene ponude) propisano je da se cijena ponude piše brojkama. Ponuditelji su dužni ponuditi, tj. upisati jediničnu cijenu i ukupnu cijenu za svaku stavku troškovnika, na način kako je to određeno u troškovniku te cijenu ponude bez PDV-a, kao i cijenu ponude s PDV-om, a iznos PDV-a se izračunava zasebno. Cijenu ponude čini zbroj svih stavki bez poreza na dodanu vrijednost u kojoj moraju biti uračunati svi troškovi, popusti, opći rizici, obveze i odgovornosti koje su određene DON-i.

16. Međutim, odabrani ponuditelj je za stavke 1. do 8. Troškovnika naveo iznos od 0,00 €, što proizlazi iz troškovnika – usluga organizacija službenih putovanja, koje stavke se odnose na osam različitih agencijskih naknada (npr. za izdavanje zrakoplovne karte za odredište unutar RH, za komercijalni let – odredište unutar Europe, za izdavanje zrakoplovne karte za interkontinentalna odredišta itd.).Stoga je ukupni iznos sredstava za stavke broj 1. do 8. 0,00 €, a ne kako to stoji u Troškovniku 1.863.500,00 €. Stoga Sud ne može s uspjehom otkloniti prigovor tužitelja da u konkretnom slučaju troškovnik nije pravilno ispunjen i u skladu sa dokumentacijom o nabavi, odnosno Uputama za ponuditelje jer u konkretnom slučaju nije naznačena jedinična cijena, a isto tako niti ukupna za navedene stavke 1. do 8. Troškovnika.

17. Nadalje, logičnim se ukazuje daljnji prigovor tužitelja da je obzirom na djelatnosti turističkih agencija tako popunjen troškovnik i takva ponuda izuzetno niska ponuda koja prema ocjeni ovog Suda iziskuje potrebu provjere i dodatnog pojašnjenja poradi otklanjanja svake sumnje u realnost ponude, tim više ukoliko se ovdje radi, kao što to tvrdi tužitelj, o ponudi 856 komada agencijskih usluga (i pripadajućih agencijskih naknada), a sve za cijenu od 0,00 € na rok od 2 godine, pri čemu stoji tvrdnja da turističke agencije svoje prihode ostvaruju od obavljanja registrirane djelatnosti, između ostalog i naplatom agencijskih naknada koje podliježu poreznom tretmanu. Stoga je prema ocjeni ovog Suda s obzirom na navedeno naručitelj bio u obvezi postupiti sukladno odredbi članka 289. Zakona i zatražiti pojašnjenje ili od odabranog ponuditelja tako izuzetno niske cijene, što nije učinio.

18. Naime, u skladu s odredbom članka 289. stavak 1. Zakona javni naručitelj je obvezan zahtjeva ti od gospodarskog subjekta da, u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, objasni cijenu ili trošak naveden u ponudi, ako se čini da je ponuda izuzetno niska u odnosu na radove, robu ili usluge. Stoga u konkretnoj situaciji nije prihvatljiv navod naručitelja iz odgovora na žalbu, kojeg u obrazloženju osporenog rješenja navodi i tuženik da naručitelj nije zatražio pojašnjenje izuzetno niske cijene ponude odabranog budući da to pojašnjenje posjeduje iz nadmetanja iz 2021. godine, usluga organizacije prisebnih udaljenja zračnim putem iz javne nabave: 2021/S 0F2-0027935, kada je imao istu situaciju sa istim ponuditeljima, pa je zatraženo pojašnjenje izrazito niske cijene i od Speranze d.o.o. kao i od tužitelja, zaprimio njihova pojašnjenja u tom postupku javne nabave, te iste utvrdio prihvatljivim, pa zbog toga da nije tražio ponovno pojašnjenje u ovom postupku. Ovo objašnjenje Sud ne može prihvatiti to stoga što je svaki postupak javne nabave, zaseban postupak te u istom treba provoditi sve potrebne provjere, dokaze i pojašnjenja ovisno o konkretnom slučaju.

19. Poradi navedenog i utvrđenog ovaj Sud ne može prihvatiti zaključak tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja da je ponuda odabranog ponuditelja – Troškovnik popunjen u skladu s propisanom DON-i odnosno uputama za ponuditelje. Naime, točna je konstatacija tuženika da u konkretnom slučaju procijenjena vrijednost nabave iznosi 1.863.500,00 € (ponuda tužitelja s cijenom u iznosu od 1.863.754,50 € i odabranog ponuditelja 1.863.500,00 €) kao i da je cijena ponude odabranog u visini procjene vrijednosti nabave, dok cijena ponude tužitelja prelazi procijenjenu vrijednost nabave (za 254,00 €), međutim tuženik izostavlja pri tom činjenicu da odabrani ponuditelj za stavke troškovnika od 1. do 8. nije upisao cijenu sukladno propisanoj DON-i, dok je tužitelj to učinio kako i sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu (tužitelj je u tri stavke kao jediničnu cijenu naveo veći iznos od 0,00 €).

20. Stoga prema ocjeni ovog Suda odabrani ponuditelj svoju ponudu nije sačinio u skladu s propisanom DON-i niti odredbom članka 280. ZJN/2016 jer nije ponudio, niti ispunio stavke troškovnika 1. do 8. kako je to propisano i zatraženo točkom 3.2. načina određivanja cijene ponude koje obuhvaćaju agencijske naknade putničkih agencija, pa je sukladno navedenom u konkretnom slučaju trebalo postupiti u smislu odredbe članka 289. Zakona. Stoga što se u konkretnom slučaju radi o nedostatku troškovnika i nepostupanju sukladno propisanom DON-i jer troškovnik odabranog ponuditelja nije popunjen na način kako je to propisano DON-i, odnosno nisu popunjene cijene tražene stavke troškovnika.

21. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i utvrđeno, posebno okolnosti konkretnog slučaja trebalo je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika, usvojiti žalbu tužitelja i poništiti odluku o odabiru (točka I. i II. izreke), sve sukladno i odredbi članka 434. stavak 4. ZJN/2016.

22. Odluka pod točkom III. izreke donesena je u skladu s odredbom članka 431. stavak 6. ZJN/2016, budući je tužitelj uspio u sporu te je žalbeni postupak okončan na štetu naručitelja i odlučeno o troškovima žalbenog postupka. Odluka o troškovima upravnog spora (točka IV. izreke) donesena je u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, sukladno zahtjevu tužitelja i u iznosima određenim Tbr. 23.1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) i odnosi se na sastav tužbe s pripadajućim PDV-om. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 144. stavak 4. ZUP-a. Odbijen je zahtjev tužitelja za trošak sastava podneska od 27. prosinca 2024. godine kojim se tužitelj očitovao o odgovorima na tužbu tuženika, naručitelja i odabranog ponuditelja, budući da navedeni podnesak nije bio od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari i obzirom da se tužitelj navedenim podneskom referira kao i u tužbi.

23. Zahtjev zainteresirane osobe – odabranog ponuditelja odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke), na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić