REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10
23420 Benkovac
Poslovni broj: P-1670/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima iz OD Kallay & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne, javne rasprave održane dana 6. studenog 2024.g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, dana 7. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I - Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: IB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.314,54 EUR. EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
- 466,09 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013 do isplate,
- 504,02 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013 do isplate,
- 506,13 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013 do isplate,
- 496,68 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013 do isplate,
- 467,28 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013 do isplate,
- 466,53 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013 do isplate,
- 473,75 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013 do isplate,
- 485,33 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013 do isplate,
- 501,36 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013 do isplate,
- 493,09 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,
- 498,95 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,
- 505,59 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,
- 365,49 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014 do isplate,
- 373,21 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014 do isplate,
- 370,68 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014 do isplate,
- 362,15 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014 do isplate,
- 359,41 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014 do isplate,
- 360,64 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014 do isplate,
- 370,34 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014 do isplate,
- 378,50 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014 do isplate,
- 376,80 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014 do isplate,
- 383,86 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014 do isplate,
- 388,65 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014 do isplate,
- 387,05 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2015 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2015 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2015 do isplate,
- 390,90 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2015. do isplate,
- 468,33 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2015. do isplate,
- 468,33 EUR
počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2015 do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.
II – Odbija se tužbeni zahtjev kao pod toč.I za iznos od 21.627,47 EUR
III – Svaka strana snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
(1)Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7.svibnja 2007.g. zaključio ugovor s tuženicom na iznos kredita od 260.600 CHF. Ugovorena je kamatna stopa od 4,95%, rok otplate 25 godina. Tužena je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio Tužitelja za Kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Nadalje, tuženik nije imao pravo zaračunati i naplatiti ulaznu naknadu. Ugovor je u cijelosti pripremio i predložio tuženik, prilikom sklapanja ugovora se o ulaznoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj ugovora, pa je tužitelj terećenjem za ulaznu naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika. To isto vrijedi i za izlaznu naknadu, budući je ugovor isplaćen prije roka.
(2)Tužena Raiffeisenbank Austria d.d., je podnijela opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu ništetne, da je zahtjev tužitelja zastario, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima.
(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 8 – 10), otplatni plan (l.s 73 – 83), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 1834 – 201).
(4)Stranke su popisale parnični trošak.
(5) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
(6)Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 7.svibnja 2007.g. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje ukupan iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 260.600 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovora, odnosno ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, zastare, značenja konverzije, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
(7)Odredbom članka 2 predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4 , 9 5 % godišnje. Odredbom članka 4 Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 260.600 CHF i kamata otplaćuju u mjesečnim ratama na rok od 25 godina.
(8)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11, 78/15), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
(9)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
(10)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i Zakona o zaštiti potrošaća propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
(11)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu smatra ništetnom.
(12)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj prvostupanjski sud je našao da je ništetan dio ugovora tj. da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati Ugovora o kreditu zaključen između stranaka dana 2.prosinca 2005.g.
(13) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO- a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30.siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .
(14)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 11.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.
(15)Tuženik tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a n
(16)Prema čl.323 st.1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111 ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
(17)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Martini Mate iz [adresa]. Iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj prema gore navedenim parametrima (kurs CHF
– HRK na dan isplate kredita 25.svibnja 2007.g., 1CHF - 4,428301 HRK i početno ugovorena kamatna stopa 4.95% godišnje) preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu u ukupnom iznosu od 22.756,74 EUR. (18)Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka istaknuo prigovore pravne prirode. U pogledu samog izračuna prigovora nije imao.
(19)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim.
(20)Od utvrđenog iznosa sud je oduzeo iznos od 8.442,20 EUR koji je tužitelju priznat prilikom konverzije. Pa ispada da je tužena tužitelju dužna iznos od 14.314,54 EUR.
(21)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata. Tražena je isplata iznosa od 35.942,01 EUR sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 14.314,54 EUR, pa je stoga presudio kao u izreci.
(22)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
(23)Obzirom da je tužitelj uspio sa zahtjevom u pogledu osnove sud nalazi da je uspjeh svake stranke u parnici približno jednak, pa je o troškovima postupka odlučio temeljem čl.154.st.4 ZPP-a)
U Benkovcu 7.siječnja 2025. godine
Sudac
Igor Berghaus
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešnog primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru 2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri d.o.o. u Zagrebu
